Napuštena bolnica u Zagrebu
digg del.icio.us TOP
  Posted March 22nd, 2011 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 18 komentara

Nepoznati Zagreb

Izvor: Forum.hr
 
Garnizonska bolnica – Napuštena bolnica u centru Zagrebu
Predpostavljam da večina ljudi nezna da se u centru grada nalazi napuštena bolnica (mislim vojna) u Vlaškoj ulici na broju 87. To je oko 50 metara od Petrove crkve. Sama zgrada bolnice nije odmah na Vlaškoj nego treba ući u dvorište.

Zgrada u Vlaškoj ulici 87 u kojoj je od 1862-1988.godine bila smještena uprava Vojne bolnice i dio bolničkih sadržaja.

Uz bolnicu se nalaze još dvije napuštene zgrade, koje imaju nekakve veze s bolnicom jer sam u jednoj od njih našao napušteni labatorij. Još oko 50 metara dalje od njih, nalazi se nedovršeni trgovački centar. Prije se moglo ući odmah ispred nje i tamo je bio neki čuvar ali sad su ta vrata zatvorena pa treba ići oko 100 metara dalje.

Bolnica je ogromna. Ima podrum no mislim da je veći dio zatrpan sa smećem, a prizemlje je dobro očuvano. Još se vide natpisi s uputama gdje je koja soba. Također sam u jednoj od soba pronašao kartu Zagreba iz 1972., dakle tad je vjerojatno radila. Ja sam došao samo do 1. kata jer je zgrada prepuna beskućnika. Njima vjerojatno nije smetalo da sam bio tamo i nije ih bila briga… meni baš nije bilo ugodno biti tamo. Bojao sam se da neki od njih nebi bio baš dobre volje, pa da ne ostanem bez mobitela ili nećeg drugog vrijednog. Bolnica ima 3 kata + tavan. Prozori su razbijeni, sobe su opustošene. Čak su i radijatori počupani no mislim da nema opasnosti od urušavanja tla ili propadanja kroz par katova. Jedino je moguće da vam lampa padne na glavu ili da se porežete na nešto.

Garnizonska bolnica – zgrada sa lijeve strane na slici

Tamo se nalazi i par topova iz Domovinskog rata s otoka Žirija. Mislim da je tamo jedno vrijeme bio nekakav vojni muzej. Ta bivša bolnica u Vlaškoj je 90-tih bila popunjena izbjeglicama i prognanicima koji su tamo živjeli.

Javio se i bolničar Jani iz Slovenije:
Godine 1972 i 1973 bio sam bolničar u Vojnoj bolnici u Zagrebu na Šalati, Vočarska 106 ( kirurški odjel II. i nekoliko i drugi kir. odjeli). Bolničari su spavali u Vlaškoj ulici 87, gdje je isto bila vojna bolnica. Dvije manje zgrade koje se napominju: prva(lijeva) bile su spavaone za bolničare i pomožno osoblje (vezisti, vozači…), a u drugoj zgradi, koliko se još sječam, bio je laboratorij za iztraživanja. Zbog toga su imali tamo i jednu manju štalu za ovce, koje su se danom i pasle vani, naprijed od te zgrade (ne u parku ispred, ha,ha). Odmah na ulazu iz Vlaške, u toj zgradi je bila uprava vojne bolnice. Malo napred sa lijeve strane bila je jedna manja mrtvačnica, pa prostorije za veziste, jedna manja kantina, gdje je jedna gospodja prodavala piroške i slično. A paralelno ulaznoj zgradi, nalazila se bolnica za kožno veneričke bolesti i stomatologiju. Jedanput me je neki “zubar” naderao jer sam ga nazvao gospon umjesto druže… Ja vojnik, on vojno lice (žao mi je onih zuba).

Kako se samo rado sječam i svih ljudi, koje sam na bilo kakav način u to vrijeme upoznao / ili su bili moji suradnici u bolnici (med.sestre…) ili pacienti, kojima sam pomogao… Često, često su u mome najtoplijem sječanju.

Dugo vremena se spremam za posjetu Zagrebu, da bih vidio Vlašku, Vončininu i Vočarsku… (Tingl tangl mislim, da je bio na Mesničkoj, vjerovatno ne postoji više)… Ali kako izgleda, da je bolnica u Vlaškoj 87 u takvom stanju, malo mi je manje do posjete. Da li bi se moglo vidjeti neku fotografiju ulaza, dvorišta…

Bok Zagreb – bolničar Jani iz Slovenije (sada slikar).

Povijest bolnice
O povijesti ove napuštene bolnice, pronašao sam podatke na web stranicama kliničke bolnice “Dubrava”. Evo šta tamo piše:
 

1782.-1918. godine
Klinička bolnica “Dubrava” nastala je iz Vojne bolnice Zagreb, koja se razvila iz vojnih bolnica zagrebačkih garnizona. Dosadašnjim istraživanjima nismo utvrdili kada je zagrebački garnizon dobio svoju prvu bolnicu. Prvi  znani pisani tragovi vode nas u 1781.godinu, u doba vladavine Austro-ugarske monarhije, kada je za vojničku bolnicu sagrađena zgrada u Novoj Vesi broj 1. U legendi Plana grada Zagreba i okolice, iz 1854. godine, pod rednim brojem 21 obilježena je ta zgrada kao “dvije vojne bolnice (2 Militar Spitaler)”, danas Nova Ves 16.

Budući da su u to doba u Zagrebu bila dva garnizona: carsko-kraljevski garnizon i kraljevski ugarsko-hrvatski domobranski garnizon , vjerojatno su u toj zgradi bile i dvije bolnice. U ozračju iskustava iz Krimskog rata 1853-1856 i francusko-austrijskog rata u Italiji 1859, koja su potaknula snažniji razvitak vojnog saniteta, u vojne bolnice dolaze liječnici školovani na tada čuvenim bečkim i insbruškim fakultetima.

Garnizonska bolnica prije puno, puno godina.

Godine 1862. u Vlaškoj ulici (danas br. 87) izgrađena je nova zgrada u krugu  Nadbiskupske  vojarne, koja je tako nazvana jer ju je dao sagraditi zagrebački biskup Alagović, kako bi svoje sugrađane konačno oslobodio obveze primanja na konak pripadnika carsko-kraljevskih postrojbi. Na uličnoj zgradi uklesana  je 1861. godina, koja označava početak adaptacije za potrebe bolnice. U te zgrade seli se 1862.g. vojna bolnica carsko-kraljevskog garnizona  i dobiva ime  Garnison spital No 23. in Agram (Garnizonska bolnica br. 23 u Zagrebu). Imala je 223 bolničkih kreveta (od toga 24 za časnike) i 59  kreveta za osoblje. Bolnica je već 1913. imala očni, a 1914. i zubni odjel.

O Domobranskoj bolnici nema sačuvanih podataka sve do 1908.g. kada je započeta izgradnja nove zgrade na Kuniščaku sa 84 postelje “4 za bolesne časnike” i “80 za bolesne momke”. Bolnica je tamo preseljena 1913.godine. Imala je odjel unutarnjih, vanjskih i prilijepčivih bolesti, odjel umobolnih i odjel za uznike (zatvorenike), sobu za operacije, sobu za liječničko predočenje (prijamna ambulanta), laboratorij, upravne prostorije, ljekarnu s podrumom za pohranu nosila, raskužionicu, mrtvačnicu sa sobom za sekcije i za postavu odra, te sanitarne uređaje sa šest kupaonica, umiovaonice, tri čajne kuhinje i središnju kuhinju.

O stručnoj razini vojnih bolnica i vojnoj patologiji u zagrebačkim garnizonima tog doba nemamo podataka, jer su 1918., nakon rata, spaljeni ambulantni, odjelni i operacijski protokoli te godišnji izvještaji obiju bolnica. Srećom sačuvani su razni dokumenti rabljeni pri izgradnji, nadogradnji, renoviranju , adaptacijama i drugom, iz kojih je moguće dobiti uvid u neke neosporne činjenice. Zahvaljujući istraživačkoj upornosti dr. Alfreda Nicka, interniste, upravnika Vojne bolnice Zagreb od 1955.-57.3, raspolažemo većinom činjenica koje se u ovom radu raspravljaju i to za razdoblje 1871.-1945.
 

Vlaška ulica u današnje doba

1918.-1941. godine
Vojska kraljevine SHS Domobransku bolnicu i Garnizonsku bolnicu 23 u Zagrebu 1918.godine spaja u jednu pod imenom Stalna vojna bolnica IV. Armijske oblasti i vrši novi razmještaj odjela5. Na Kuniščaku je smješten kirurški, zarazni i očni odjel, a nešto kasnije , u sastavu kirurgije, otvara se otorinolaringologija. Kirurgija dobiva suvremeni operacijski blok sa sterilizacijom i manjim laboratorijem. U dvorišu je izgrađen bunker za čuvanje etera i kisika, što je stvorilo uvjete za primjenu suvremene anestezije i reanimacije i značajno proširivanje kirurškog rada. Bolnica dobiva i ljekarnu. Budući da je 1948. godine  spaljena sva važna  dokumentacija  bolnice od 1918.-1945. godine, o njenoj stručnoj razini znamo samo iz izjava tada živućih liječnika koji su u u njoj radili3. Od 1918.-1930.g. bolnica je bila u fazi ozbiljne stagnacije. Međutim, tada u bolnicu dolazi niz iskusnih specijalista koji preuzimaju odjele, poboljšavaju njihovu opremljenost aparatima i instrumentarijem, a posebno se staraju za poboljšanje kvalitete medicinskog rada. Da se bolnici u periodu 1930.-41. posvećivala veća briga vidi se po činovima njenih upravnika.U ranijoj fazi to su bili liječnici s činom višeg časnika, a od 1936.- 41. njom ravnaju liječnici sanitetski generali. Drugi svjetski rat na dužnosti upravnika bolnice zatiče dr. Antu Hočevara.

 

1941.- 1945. godine
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941 godine bolnicu preuzima Ministarstvo oružanih sila Nezavisne države Hrvatske. Dio bolnice u Vlaškoj ulici nazvan je Bolnica Maršala Laudona, a dio na Kuniščaku Bolnica Andrije Pasanca. Osim tih bolnica formiran je čitav niz rezervnih bolnica. Tako su Klinička bolnica u Draškovićevoj zajedno sa zgradom osnovne škole i neke privatne stambene zgrade u Zvonimirovoj ulici br.5 i u Ratkajevom prolazu br. 6 bile prilagođene toj svrsi. Naročito velik bolnički objekt adaptiran je u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu u Voćarskoj 106. U kliničkim i privatnim bolnicama veći dio kapaciteta služio je za potrebe vojske, dok je Gradska kužna bolnica povojačena, kao i svi veći turistički objekti na Sljemenu. Dokumentacija ovih bolnica (osim povijesti bolesti) je uništena 1948, kao i dokumentacija bolnice između dva rata, pa je detaljnija analiza stručnog rada i kadra jako otežana. Najveći dio dokumentacije Nezavisne države Hrvatske nalazi se u Beogradu, pa valja očekivati da će nakon vraćanja ove dokumentacije Hrvatskoj u njoj biti podataka i o bolnici. Ovako razvijenu mrežu zagrebačke vojne bolnice zatiču jedinice Narodnooslobodilačke vojske kada su 8. svibnja ušle u Zagreb 3,5.

Vojna bolnica uselila se u Nadbiskupsko dječačko sjemenište tijekom drugog svjetskog rata, gdje je veći dio bolničke djelatnosti bio smješten do 1988 godine.

1945.-1991.godine
Po ulasku postrojbi NOV-a u Zagreb od svih bolnica u Zagrebu formiran je veliki Centar vojnih bolnica Zagreb6. Za njegova zapovjednika postavljen je partizanski kirurg, dr. Franc Kleinhappel. Zadaća Centra bila je zbrinuti na najvišoj stručnoj razini mnogobrojne teške ranjenike, invalide i bolesnike, koji su odasvud stizali u Zagreb. Stoga je veći broj liječnika zadržan u vojsci, dok su kliničke bolnice, nakon kraćeg vremena, vraćene civilnom zdravstvu.

Od odjela na Kuniščaku, u Vlaškoj ulici br.87 i Voćarskoj cesti br.106 formirana je Glavna vojna bolnica II. kojom upravlja dr. Kleinhappel6. U Voćarskoj 106. smještena je Bolnica za reparatornu kirurgiju (BRK) koja ima ortopediju, rehabilitaciju i koštanozglobnu tuberkulozu, s ukupno 600 kreveta. Kirurški odjel u Voćarskoj 106 vodi od 1947.-1952. čuveni traumatolog i kirurg prof.dr. Miroslav Grujić, koji 1952. odlazi u Traumatološku bolnicu. Na Kuniščaku se smješta I. kirurški odjel sa abdominalnom i grudnom kirurgijom,urologijom, te ginekologijom s ukupno 160 kreveta7. Od 1947.-52., te 1961-66. Odjel vodi čuveni torakokardijalni kirurg prof.dr. Dušan Machiedo, a u međurazdoblju dr. Kleinhappel. Velika je njihova zasluga u odgoju više naraštaja čuvenih kirurga, među kojim se ističe prof.dr.Anđelko Kučišec (načelnik tog odjela od 1966-82.). Tu su se nalazili i Odjel za uho,grlo i nos, Očni odjel i Odjel za zarazne bolesti 6. U Vlaškoj ulici 87. smješteni su: Interni odjel s 200 kreveta, kojeg je od 1945.-63. vodio prim.dr. Rudolf Hitrec, poznati zagrebački internist; plućni odjel utemeljuje i vodi od 1945-47. čuveni zagrebački pulmolog dr. Milan Goldner8; dermatovenerološki i stomatološki odjel. Neuropsihijatrijski odjel, koji je bio od 1945.g smješten u Bolnici “Sestara Milosrdnica” (Vinogradskoj bolnici) seli 1947.g.u Vlašku 879. Bolnica više puta mijenja ime, a često i organizacijski ustroj. Definitivni naziv Vojna bolnica Zagreb dobiva šezdesetih godina XX. stoljeća.

Međutim, daljnju sudbinu Vojne bolnice Zagreb odredila su tri događaja: 1948.g. kirurškom odjelu dopušteno je da 20% svojih kreveta koristi za liječenje civila7, a tri godine kasnije isto se dopušta ostalim odjelima6; 1958 /1959. uvođenje internističke i kirurške hitne službe za grad7,10; te 1960.g. otvaranje specijalističke polikliničko-konzilijarne službe za civilne osiguranike6,7,10. Civilna patologija nužno je vodila stalnom uvođenju novih djelatnosti, prema tome 1948. godina ima poseban značaj, jer su te godine po prvi put u povijesti zagrebačkih vojnih bolnica otvorena vrata civilnim bolesnicima. Od tada postotak liječenih civilnih osiguranika stalno raste i  1974. doseže  preko 60% hospitaliziranih bolesnika6.

Razvoj bolnice bio je značajno olakšan reorganizacijom 1952.g., kada su se na Šalati našle temeljne medicinske djelatnosti zajedno: odjel za kirurške bolesti (opća kirurgija, torakovaskularna kirurgija, trauma s neurokirurgijom, ortopedija s dječjom ortopedijom, urologija, plastika s opekotinama, ginekologija , anestezija s reanimacijom, te operacijski blok sa sterilizacijom), odjel za unutarnje bolesti (kardiologija, gastroenterologija, nefrologija, hematologija), očni odjel, odjel za uho, grlo i nos, neuropsihijatrijski i radiološki odjeli, te stanica za za transfuziju krvi. Tu su i klinički biokemijski i hematološki laboratorij. Ovako osmišljena reorganizacija omogućila je vrlo dobru, neposrednu i brzu suradnju timova različitih djelatnosti. Rezultat toga bio je nagli stručni uspon bolnice. Na Kuniščaku se tada nalaze plućni i zarazni odjel, dok u Vlaškoj ulici ostaje kožno-venerički odjel, fizikalna terapija i rehabilitacija, stomatološki odjel i kompletna poliklinika VB Zagreb, s manjim odjelom radiologije, polikliničkim laboratorijem i antituberkuloznim dispanzerom, te bolnička ljekarna i uprava bolnice.

U sastavu kirurškog odjela 1957.g. dr. ĐuroVirag utemeljuje čeljusnu kirurgiju. Ubrzanim razvitkom urologije pod vodstvom doc.dr.sc. Ive Vučkovića (1974.-1998.) skroman urološki odsjek postupno prerasta u kompletnu, modernu urološku službu. Odjel za intenzivnu internističku skrb otvoren je 1969.g. zaslugom prim.dr. Zlatka Rukavine, vrsnog kardiologa i učitelja brojnih. Za utemeljenje Centra za hemodijalizu 1972.g. zaslužan je prof.dr.sc. Milivoj Prejac, poznati promicatelj nefrološke djelatnosti. Prim.dr. Stanislav Matulić, omiljeni urolog, 1976.g. postavlja prvi u Zagrebu kateter za peritonejsku dijalizu. Moderni Središnji kliničko-biokemijski laboratorij nastaje dolaskom prvog diplomiranog biokemičara prof.dr.sc. Božidara Štrausa, što je bila snažna potpora razvoju svih djelatnosti. Prof. Štraus prvi je u tadašnjoj državi uveo enzimatske pretrage 1958 godine, a već 1974. imunokemijske pretrage.

Bilo je to razdoblje procvata bolnice kada se iz mjeseca u mjesec uvode nove metode dijagnostike i liječenja. Godine 1952. prof.dr. Stjepan Steiner, čuven u liječenju i prevenciji reumatske groznice,  uvodi u kardiologiju niz novih dijagnostičkih metoda, a prim.dr. Milivoj Plasaj citostatsku i antikoagulantnu terapiju. Prim.dr. Rikard Stefanović uveo je gastroskopiju 1958., laparoskopiju 1964., ciljanu biopsiju želuca 1969 itd. Moderne neizvazivne pretrage u kardiologiju 1974.g uvodi puk.prim.dr.sc. Branko Modrić. Njegova je zasluga uvođenje kateterizacije srca 1989.g. koju izvodi prof.dr.sc. Mihajlo Šesto iz KBC Rebro.

Liječnici Odjela za kirurške bolesti s upravnikom Vojne bolnice 1966 godine.

Kirurški odjel u ranim poratnim godinama pretežito se bavio posljedicama ranjavanja što je razvilo reparatornu kirurgiju7. Prvu resekciju pluća u Hrvatskoj 1945. izvodi prof. Machiedo. Iste godine uvode se prve endotrahealne anestezije u Hrvatskoj, suvremeno se tretira šok i primjenjuje transfuzija krvi. Od 1948. g. radi se se Judinova jejunoplastika (Machiedo), a u ortopediji veliki zahvati na zglobovima i esktremitetima. Prvu totalnu gastrektomiju i perikardiektomiju izveo je 1949.g. dr. Machiedo. Od 1950. uvedene su: komisurotomija kod mitralne stenoze, operacija ductus Bottali, portosistemski šant, osteosinteza po Smith Pettersonu. Od 1966. primjenjuje se neuroleptanalgezija, artroplastika po Austin-Mooru i kompresivna osteosinteza po Mulleru (prim.dr. Jakša Roje), aloplastični materijali u vaskularnoj kirurgiji  (dr. Rade Orlić),a od 1967.g. duodenopankreatektomija (prim.. S. Kučić i dr. R. Orlić). Posebno treba istaknuti ulogu prim dr. Stjepana Kučića koji je kao predstojnik Odjela za kirurške bolesti (1980.-95.) poticao znanstveni rad i podupirao uvođenje najnovijih operacijskih metoda. Također prim.dr. Herberta Klemenčića, nadaleko poznatoi plastični kirurg, đak engleske škole, bio je učitelje mnogobrojnim specijalizanatima kirurgije i plastike iz Hrvatske, Slovenije i B.i H.

Budući da je smještaj bolnice na tri lokacije postao kočnica daljnjem napretku bolnice, uložen je silan trud da se odobri izgradnja nove vojne bolnice. Zahvaljujući upravnici bolnice dr. Slavi Blažević, ftiziologu, i uglednijim liječnicima VBZ započeta je njena izgradnja 1979.g. u Svetošimunskoj dolini u Dubravi. Međutim, beogradske vojne vlasti pokušavale su zaustaviti ili barem usporiti izgradnju i odnijeti jedan dio njene najmodernije več isporučene opreme. Zahvaljujući zalaganju i odlučnosti generala Martina Špegelja, tada zapovjednika 5.vojne oblasti (zagrebačke), svi su pokušaji propali, a bolnica je dovršena i puštena u uporabu 1988.g. Svi djelovi bolnice iz triju lokacija preseljeni su u moderan objekt opremljen najsuvremenijom opremom.

Proslava otvorenja nove Vojne bolnice u Dubravi u svibnju 1988 godine.

 Eto toliko o povijesti vojne bolnice u Zagrebu. Evo i linka za one koje zanima detaljnije:

http://www.kbd.hr/index.php?id=17

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

18 komentara to “Napuštena bolnica u Zagrebu”

  1. Comment by zinka canjuga:

    DOBRO MI JE POZNATO OKRUŽENJE BOLNICE U VLAŠKOJ JER SAM ODRASLA U TOM KVARTU.DOBRO JE DA I BUDUĆE GENERACIJE ZNAJU NEŠTO O TOME BOK

  2. Comment by Tell me more:

    Jako dojmljiv članak! Šteta što nema neka fotografija kako bolnica izgleda danas iznutra. Budući da nije navedeno kad je dotični autor posta na forumu bio u njoj, zanima me može li se još uvijek ući? Volio bih to osobno vidjeti budući da mi je blisko zanimanju. :)

  3. Comment by Mirjana:

    …moja obitelj je živjela u toj bolnici prije onak 10 godina. možeš uć unutra… bila sam prekjučer i sve je otvoreno. uči ću jednom prilikom, jer želim opet proć tim hodnicima koji su mi obilježili djetinjstvo. da li ima jako puno beskućnika? samo zato se bojim uć….

  4. Comment by Niels:

    Greetings from Florida! I’m bored to tears at work, so I decided to browse your site on my iphone during lunch break. I enjoy the knowledge you present here and can’t wait to take a look when I get home. I’m amazed at how fast your blog loaded on my mobile .. I’m not even using WIFI, just 3G .. Anyhow, very good site!

  5. Comment by demonia:

    ja sam tamo bila. usla sam kroz mrezu onu iza. isli smo ja, frendica i moj decko. prejebeno je unutra. no ja i decko smo sjebali zidic di smo inace zakacili mrezu da udemo. uglavnom tamo cu se ici slikati uskoro. bez brige, vise nema beskucnika, bar ih nije bilo kad sam ja bila!

  6. Comment by Elena:

    Svida mi se stranica, jako je zanimljiva tema. Zanima me ako bilo tko zna još nešto o Vojnoj bolnici u današnjoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. U kojim je točno prostorima današnje gimnazije bila bolnica (ili u svim prostorijama možda?) Pozdrav! :)

  7. Comment by Luna:

    Moze li mi netko objasniti kako da uđem unutra, gdje je tocno ulaz, jer mislim da se na glavna vrata tamo ne moze uci? Htjela bi fotkat unutra, cini mi se zanimljivo, samo se nadam da nema beskucnika :)

  8. Comment by Anja Jerman Kotnik:

    htjela bih samo napomenuti da je žalosno da se nigdje ne spominje dr Mihajlo Radovanović koji je bio poslije Slave Blažević upravnik vojne bolnice Zagreb u periodu od 1979-1990 godine. Sudjelovao je sa cijelim timom liječnika vojne bolnice u izgradnji nove bolnice u Dubravi i nakon preseljenja iz Vlaške, još dvije godine do penzije bio upravnik te iste bolnice u Dubravi. Ako govorimo o povijesti nečega, trebalo bi iznijeti istinite činjenice bez obzira kako se ta osoba zove. Istina prije svega !!!!

  9. Comment by Zdenko:

    Draga Anja, bilo bi mi puno draze citati vas komentar da ste ga zapoceli rijecima: Dobar blog i lijepi clanak. Steta da se ne spominje… taj i taj… malo pozitivnoga uz napomenu toga kaj je propusteno… a nije propusteno namjerno, nego iz pomanjkanja informacija…
    Lijepi pozdrav! Zdenko

  10. Comment by Anja Jerman Kotnik:

    postovani Zdenko , ispričavam se , Vas članak je izvrstan i zao mi je da nisam to spomenula . To proizlazi iz moje ljutnje na tvorce povijesti vikne bolnice Zagreb , koji nisu izostavili ovaj podatak o bolnicu iz neznanja vec namjerno . Ne zaboravlja se tako lako čovjek koji je od 1979-31.12.1990. bio upravnik i stare i nove vojne bolnice . Imam doma članke o otvaranju bolnice sa slikama i pozivnice , i nista Vam ne govorim napamet . Moja mama je bila supruga dr Mihajla Radovanovica i još je živa , pa sve sto znam je iz mojeg življenja sa njima . Dr Radovanović je nažalost umro , vrlo skroman i samozatajan čovjek .., s to sto su ga kolege zaboravile spomenuti sluzi samo njima na čast ili bolje reci sramotu ! Ako vec pišu o nečem , onda bi trebali pisati istinu bez obzira o imenima i prezimenima . Vas članak upućuje na svu nemarnosti ove države i neodgovornost prema povijesnim građevinama . Moja isprika još jednom .

  11. Comment by Anja Jerman Kotnik:

    Evo me opet , nemogu prihvatiti dio ” pomanjkanje informacija ” jer se točno zna kad se nova bolnica počela graditi i tada je bio na celu zagrebačke oblasti general Canadi kojeg onda nasljedjuje general Spegelj . I jedan i drugi zajedno suradjuju sa upravnikom i cijelim timom za izgradnju nove bolnice . Mislim da se takve informacije nemogu pogubiti tim vise sto još i danas u Dubravi rade liječnici koji su za njegova mandata dobili specijalizacije i radna mjesta . Dr Ivo Vuckovic koji je glavni kreator te brošure o povijesti vojne bolnice Zagreb / neću nazvati knjige / namjerno je pogubio veliki broj izvrsnih liječnika koji su tu bolnicu doveli na dobar glas . Treba samo zapamtiti da povijest a isto tako i Hrvatska nisu nastali 1990. !! Imaju puno dublje korijene i puno poznatih ljudi svih nacionalnosti , neću nabrajati mislim da Vi to znadete .jos jednom hvala na čitanju mojih opaska i pišite i dalje .

  12. Comment by Anja Jerman Kotnik:

    Za pomanjkanje informacija niste Vi krivi , vec oni koji su pisali povijest vojne bolnice Zagreb . Da smo pametniji i da vise cijenimo ono sto smo naslijedili , nikad ne bi dozvolili da se jedno takvi povijesno zdanje kao Vlaska 87 dovede u takvo žalosno stanje . Salata je nešto drugo , to je vraćeno Kaptolu i oni s tim rade sto žele . No ovo je stvarno tužno gledati , ja stanujem u Vojnovicevoj i svaki dan prolazim kraj tih zgrada , mislim da su nadležni organi koji su sada u posjedu toga zdanja trebali i mogli od toga učiniti nešto korisno .
    Srdačni pozdrav

  13. Comment by Anja Jerman Kotnik:

    Kad ste u Hrvatskoj posijetite Lastovo , ako vec niste ! Biciklom obići cijelo otok i uživati u miru i tišini . Jedan od deset najljepših otoka Mediterana .
    Ovo nema veze sa bolnicom , vec ljepotama naše zemlje !!!

  14. Comment by Zdenko:

    Hvala na savjetu… malo mi je daleko do Lastova… ali jednog dana svakako planiram otici do tamo!

  15. Comment by zinka canjuga:

    …gledam svakodnevno kako vojna bolinica u Vlaškoj, propada iz dana u dan… žalosno je to za gledati i uvijek me nekaj stegne u grlu kad prolazim pokraj nje…sve je derutno u otpada…strah je ljude i hodati pločnikom pokraj nje da im nekaj ne padne na glavi…i pitam se gdje su sad gradski oci da smognu novce i poprave pročelje ..jer to nije samo bolnica već i kulturni, gradski ,građevisnk iidentitet Zagreba, i samu zgradu kao takvu treba zaštititi od propadanja
    lječnici koji su radili u vojnoj bolnici bili su vrhunski…mom ocu su spasili život kad mu je pukao čir…a mami kad je imala pulmonalnu embojiju jer su vojni lječnici jedamput tjedno dežurali i za civile…i uvjek sam im zahvalna zbog tog…jer su svoj posao odradili vrhunski i profesionalno….ima još puno zagrepčana kojima jje doktor Radovanović ostal u ljepom sjećanju pa tako i mojoj obitelji…

  16. Comment by Marin:

    Poštovani!
    Odličan članak i u redu je da se netko sjetio i bolnice i djela grada koji na našu žalost izgleda nepovratno propada.
    Gospođa Kotnik je u pravu kad se ljuti jer se dobar dio povijesti ne preskače tek tako. Nova bolnica je od starta bila osporavana od nekih krugova i gosp. Radovanović je dao sve da projekt uspije. Kapa dolje.
    Bio je topla i draga osoba vrijedna najdubljeg poštovanja, pravi gospodin kad to nije bilo lako biti.
    LP,
    Marin

  17. Comment by Alana Halton:

    Excellent blog you have here.. It’s difficult to find high quality writing like yours these days. I honestly appreciate people like you! Take care!!

  18. Comment by Davorin Šnajdar:

    Sa zahvalnošću se sjećam Dr. Źeljka Milića (kasnije šefu dječje kirurgije u Klaićevoj bolnici)koji mi je spasio život kod perforacije slijepog crijeva kao i Kirurgu Dr Jakubu Ljumanoviću i pok. Prim. Dr. Mladenu Caru,anestezilogu. Posebna zahvalnost ide Dr. Stjepanu Kućiću koji je mojem ocu produžio život za 6 godina nakon resekcije želuca zbog adenokarcinoma.

Leave a Reply