Šorčina
digg del.icio.us TOP
  Posted August 2nd, 2017 by Zdenko  in Biciklizam | Jedan komentar

Sportske legende

Napisao: Zdenko Kahlina
 
Krešimir Šorak – Šorčina
Nedavno sam se sjetio jedne zagrebačke sportske ličnosti, koja je dominirala u vrijeme kada sam ja kao klinac, tek radio svoje prve biciklističke korake.

Krešo Šorak – sportska legenda iz 60-tih

Njegovo ime je Krešo Šorak, ili „Šorčina“ kako su ga mnogi znali, zbog njegove visine. Krešo je bio jedan od najboljih biciklista u Zagrebu početkom 60-tih godina. Pripadao je generaciji koja je nasljedila Branka Bogovića, Vladu Šolmana, Marijana Novaka i ostale koji su dominirali krajem 50-tih godina na zagrebačkoj biciklističkoj sceni.

Krešo Šorak (u sredini) bio je iznimno visok za biciklistu. Generacija vozača iz 1960-tih godina: Marijan Kahlina, xx, Krešo Šorak, Danijel Cessare i Zvonko Vlahović. 

Utrke na valjcima početkom 60-tih godina: Krešo Šorak u zagrebovom dresu, stoji sa desne strane ispod sata.

Sjećam Šoraka, jer je bio ista generacija sa mojim starijim bratom Marijanom, a u to doba ja sam redovito pratio utrke na kojima mi je brat nastupao. Poznatiji vozači iz te generacije bili su: Zvonko Vlahović, Zlatko Anzulović, Jura Bukovina, Vlado Gorjanc, Marijan Kahlina, Ivica Tupek i drugi.

Krešo Šorak se isticao ne samo svojom visinom, bio je iznimno visok za jednog biciklistu (187 cm), nego i snagom, te dobrim sprintom. Uvijek je predvodio ekipu BK Zagreba svojom upornošću, profesionalnim pristupom i dobrim rezultatima.

Gotovo nenametljiv, poput velikih sportskih zvijezda, ali u srcu pun sportske vrline, Krešimir Šorak uistinu je osoba u kojoj su sadržane sve vrline sportaša. Kao vrsni biciklist u svojoj mladosti, još i danas ima dovoljno snage i želje da se proveze i pokaže svoje umijeće.

Šime Bajlo iz Zadra (lijevo) i ekipa BK Zagreba sa Šorakom u sredini. Na slici su još: Pavlić, Gorjanc i Bukovina Jura.

Krešo Šorak (u sredini) sa ekipom na tradicionalnom startu utrke u Podsusedu. 

Nakon završetka svoje biciklističke karijere (1968), Krešo je odselio sa svojom familijom u Sydney (Australija), gdje i danas živi. Otišao je, kako su tada ljudi govorili „trbuhom za kruhom“, u vrijeme kada je još mogao puno postići u biciklizmu.

Krešo Šorak za vrijeme utrke

Krešo Šorak imao je jaki sprint

Kada sam ga 2009 godine pozvao da nam se pridruži na „Susretu generacija“ u Kranju, koji sam ja organizirao, poslao mi je pismo sa isprikom da te godine nije planirao doći u posjet domovini. Bilo mi je žao, jer je propustio lijepu priliku da se sretne sa mnogim svojim nekadašnjim konkurentima i prijateljima.

Ekipa ‘BK Zagreba’ 1967 godine: Prpić, Damjanić, Šorak, trener Bogović, Bunić i Pleško.

U pismu je napisao da još uvijek često komentira biciklizam i svoje doba, kada se takmičio. Opisao je kako je u to doba uz biciklizam, imao redovan posao, pa je čak radio i nočne smjene. Sjeća se Krešo tako, kako je jednom došao iz nočne smjene, odspavao samo par sati, te se pridružio klubašima koji su klubskim kombijem putovali za Rijeku. Drugog dana vozila se tradicionalna utrka „Memorijal Vida Ročića“, na stazi Rijeka – Zagreb u dužini od 180 km. Voziti utrku pod tim uvjetima bilo je nenormalno. Jedan francuski biciklista, koji je sudjelovao na istoj utrci odustao je, a njegov trener je izjavio da je ta staza preteška za amatere. Godinu ili dvije kasnije, taj isti Francuz postao je cestovni prvak svijeta.

Krešo na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici

Ljubav za biciklizmom mu je bila utkana u životnu perspektivu još od malih nogu. O tome susretljivi Krešo, pravi sportaš i zagrebački purger sam priča:

Biciklizmom sam se bavio između 1958 godine do 1968. godine. Ljubav za ovim sportom potekla je od mog oca Vladimira. Otac je bio aktivan u biciklizmu punih 17 godina. Započeo je u klubu koji je bio osnovan 1904 godine, a zvao se ‘Hrvatski koturaški klub Orao’. Poslije rata se fuzionirao u ‘BK Zagreb’. U našoj kući, uvijek je glavna tema razgovora bila biciklizam. Ja sam to kao klinac upijao i već sa nepunih 14 godina pastupio sam na prvoj utrci, sjećam se bilo je to 17.04.1958. godine. Otac je bio više uzbuđen nego ja. Bio sam sedmi, što je za mene bio uspjeh i dobar razlog da nastavim u nadi za boljim rezultatima. Moram naglasiti, sportom sam se bavio na čisto amaterskoj bazi. Čak sam jedno vrijeme radio u tri smjene i paralelno se bavio biciklizmom. To je bilo iscrpljujuće, ali ljubav za sportom je bila neizmjerna.

Svakako i rezultati su dolazili, pa mi je to bio dobar razlog da budem još uporniji, iako sam često bio tako umoran da sam rekao sam sebi – Krešo, dosta je toga, promijeni stil života… ali drugoga dana, kada sam se odmorio, nisam mijenjao stil života, već sam nastavio u sportskom stilu, koji se zove – trening.

I sam priznaje da je ponekad pretjerao u svojim izdašnim naporima. Kada je 1962. i 1966. godine postao cestovni prvak Zagreba, te u međuvremenu trkališni prvak Hrvatske u sprintu 1963. godine, rekao je sam sebi: Krešo, nastavi pa kud puklo da puklo. I tako redale su se titule: postao je prvak Zagrebačkog podsaveza na cesti tri godine za redom (1961, 1962, 1963), a 1963. godine bio je 4. na juniorskom prvenstvu Jugoslavije. Tako je 1963. godine imao tri titule prvaka Hrvatske na trkalištu koje je osvojio u jednom danu i to: sprint, 1000 m na vrijeme i 4000 m ekipna dohvatna vožnja. Svoju upornost, Krešo je nagradio titulama…

Svoje najbolje rezultate Šorak je postigao, nakon povratka iz vojske, kada je po prvi puta u životu imao solidne pripreme. Vojsku je služio u Sportskoj četi, u Beogradu, gdje su imali organizirane zimske pripreme na Jahorini. Ujutro dva sata skijanja – ručak – spavanje – a kasno poslije podne trčanje sa atletičarima srednje-prugašima, koji su također bili tamo na pripremama. Nikada prije niti poslije nije imao takve dobre pripreme i to se odrazilo na njegove rezultate.

Radoš Čubrić i Krešo Šorak na startu utrke.

Krešo Šorak (četvrti s desna) vozio je za reprezentaciju Jugoslavije zajedno sa legendom Nevio Valčićem (desno na slici).

Te godine, nakon izlaska iz vojske, prva utrka mu je bila Podsused – Kumrovec – Podsused. Krešo je pobjedio, došavši na cilj potpuno sam, sa više od 4 minute prednosti. Uskoro nakon te utrke, postavio je rekord staze „Oko Bundeka“, tradicionalne zagrebačke biciklističke staze u to doba. Tjedan dana kasnije, opet pobjeda, ovaj puta Krešo pobjeđuje na kriterijskoj utrci na trkalištu u Kranjčevićevoj i to sa cijelim krugom prednosti pred ostalima.

Zagreb, spust sa Kaptola: Krešo Šorak u sredini grupe na utrci Kroz Hrvatsku i Sloveniju 1967 godine

Njegov klub BK Zagreb je u to doba bio bez nekih značajnijih financijskih sredstava, pa od kluba nije dobio koliko je očekivao. Ja se sjećam da je u to doba, klub bio bez nekog „pravog“ vodstva, a Branko Bogović je upravo završavao svoju takmičarsku karijeru. Nekoliko godina kasnije Bogović je preuzeo klub u svoje ruke, te 10-tak godina kasnije uspio dovesti klub na razinu najboljih Jugoslavenskih klubova tog doba. Blogove o povijesti kluba, možete također čitati ovdje na mojim web stranicama.

Biciklisti ‘BK Zagreba’ iz šezdesetih godina prošlog stoljeća (Krešo je na biciklu desno)

Krešo je nastupao sve do 1967 godine. U vrijeme kada je bio najjači, nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije na nekoliko utrka. Bio je višestruki prvak Hrvatske na cesti i na pisti. Na žalost nemam puno podataka o njegovim najboljim rezultatima. Ja ga se dobro sjećam sa nastupa na utrkama na valjcima. Bio je strah i trepet za sve ostale vozače, jer je „pucao“ od snage. Utrke na valjcima su tada bile jako popularne. Vozile su se u zimsko doba, a služile su vozačima kao dobre pripreme za dolazeću sezonu i utrke na cesti.

Krajem 60-tih godina, Krešekova dobra forma je polako isparila, te je suočen sa mnogim problemima u klubu i životu, polagano postajao „umoran“ od sporta. Sve češće postavljao si je pitanje „dali je to njemu potrebno“? Motivacija je nestala i tako je iznenada nakon jedne utrke u Varaždinu, 1967 godine, odlučio „od danas je završeno“!

Realne svakodnevne obaveze bile su uistinu velike. Krešo je radio kao poslovođa u tvornici ‘Elektro-kontakt’. Osjetio je da mu je postalo prenaporno tjerati sport i normalno raditi svakog dana po osam sati i tako je 1968. godine napustio biciklizam u 24 godini života.

U prvo vrijeme nitko mu nije vjerovao, međutim Krešo je bio čvrst u svojoj odluci i više nije startao niti na jednoj utrci. Uskoro je odselio za Australiju i to je bio kraj za jednu zagrebačku sportsku legendu. 

Krešo Šorak i Danijel Cessare dugogodišnji prijatelji

Krešo dolazi na godišnji odmor otprilike svake dvije godine u svoj zagreb. Uvijek navrati u klubske prostorije u Kranjčevićevoj ulici, ali više ne pozna današnje generacije vozača i funkcionera, pa nema nekog pravog kontakta. Ustvari, u klubu je još samo jedan vozač iz njegove generacije. To je veteran Danijel Cessare. Njih dvojica su ostali dobri prijatelji, pa ako želim nešto saznati o Kreši, uvijek se obračam Danijelu.

Još jedna stara slika. Krešo je kao i obično najviši u grupi

Šorak sa bivšim klubašima za vrijeme jednog ‘posjeta’ Zagrebu iz Australije. Na slici slijeva na desno su: Sonja Mrkša, Josip Krznarić, Danijel Cessare, Šorak, Stjepan Ljubić i Branko Bogović.

Uz pomoć mog dobrog prijatelja Ivana Čoliga, koji također živi u Sydney-u, u siječnju 2012 godine, posjetio sam Krešu u njegovom domu. Bili smo srdačno primljeni, baš onako kako smo i očekivali od starog klubskog druga. Par sati zajedničkog druženja, uz dobru klopu i pijaču, te uz prepričavanje povijesti zagrebačkog biciklizma, brzo je prošlo.

Sydney 2012 godine, kod Kreše u gostima: Zdenko Kahlina, Krešo Šorak i Ivan Čolig.

Osobni karton:
Krešo je rođen u Zagrebu 08.10.1944. godine. Čitav sportski vijek od 1958. do 1968. godine proveo je u biciklističkom klubu ‘Zagreb’. Po zanimanju je pogonski električar, a radio je u svojstvu poslovođe u tvornici ‘Elektro-kontakt’ u Zagrebu. Od 1968 godine Krešo sa familijom živi u Sydney-u, gdje je otišao čisto iz ekonomskih razloga. Krešo je oženjen, a supruga se zove Višnja. Imaju dvoje djece – kčerku Sandru, koja je završila marketing i sina Richarda, koji je računovođa (Accountant). Krešo i dan danas redovno prati sve sportske događaje u Hrvatskoj, a prvenstveno biciklizam i nogomet.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Šorčina”

  1. Comment by Danijel Cessare:

    Daleke 1961. godine upoznao sam Krešu, tada već velikog i perspektivnog biciklistu, na čiji sam poziv i ja krenuo u biciklizam. Krešo je tada bio veliki sportaš za mene, pun entuzijazma, volje i snage za biciklizmom. Zajedno smo vozili mnoge treninge i veselili se svim našim dostignućima. Danas nas povezuje prijateljstvo, iako nas dijele kilometri, veselim se svakom njegovom dolasku u Zagreb, prisjećajući se svih prošlih lijepih trenutaka ….

Leave a Reply