Samoborski fašnik
digg del.icio.us TOP
  Posted February 20th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 2 komentara

Purgerska nostalgija

Pripremio: Zdenko Kahlina

Vladavina Slobodne Fašničke Republike započela je danas – 17. veljače 2017!
191. Samoborski fašnik započeo je u petak 17.02.2017. predajom ključeva grada Samobora i otvaranjem Slobodne Fašničke Republike. Karneval traje sve do utorka 28.02.2017. i tradicionalnog spaljivanja princa fašnika. 

Sve je počelo u dvadesetim godinama 19. stoljeća. Rijetki pisani dokumenti iz tog doba pokazuju da se na ulicama tada malenog Samobora održavalo fašničko veselje, te da se u općinskom nagistratu održavao ples pod maskama. U Samoborskom muzeju čuva se, primjerice, zapisnik sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, gdje jedan lokalni gostioničar traži da mu se iznajmi njihova dvorana za fašnički bal, s napomenom da je istu već koristio godinu dana ranije. To je, zapravo, prvi pisani dokumenat o samoborskom fašniku, iz kojeg je razvidno kako je on održan već 1827. godine. Vjerojatno, održavan je i ranije, ali o tome nema pisanih dokaza.

Bogata povijest fašničkih “norijada” u Samoboru kao značajnu godinu bilježi 1876, kada je Odbor za karnevalski ophod – sačinjavali su ga glavni meštri i organizatori karnevala – od vlasti zatražio dopuštenje za procesiju gradskim ulicama. Dopis u kojem se to moli, s nadnevkom 26. veljače 1876, izričito navodi kako je riječ o fašničkoj promenadi, koja neće biti usmjerena “protiv vlasti”.

Samoborci u Zagrebu – najava Fašnika

Početkom dvadesetog stoljeća, fašnička ceremonija doživjela je zanimljive promjene. Uvodi se, 1906. godine, funkcija živog princa fašnika, kojem se na pozornici, uz prisustvo fašničkog suca, na pokladni utorak dosudi lomača. tradicionalni krpeni “fašnik”, lutak kojeg se na kraju spaljuje, dio je karnevala od njegovih prvih dana, do danas.
 Živahni princ fašnik donio je promjene i na ceremoniji otvaranja fašnika. Od 1906, do suvremenih karnevala, princ “preuzima vlast” u samoborskoj slobodnoj fašničkoj republici, najčešće od gradonačelnika, te objavljuje “proglas”. Osim njega, fašnički likovi, koji sa pozornice zabavljaju pučanstvo, pričajući im šale i ironične komentare društvenih zbivanja, su Sudac, princeza Sraka, te Fiškal, čija je zadaća (neuspješna) obrana princa Fašnika.
Narodna predaja, inače, kaže kako je fašnik “god” – ili praznik – svih muškaraca. U samoborskom kraju na pokladni se utorak priređuje svečani ručak, najčešće purica s mlincima, te se obilno zalije vinom.
Kao desert služe se, dakako, krafne, ili kako vele – “krafli”.

Djelić atmosphere u Samoboru

Samoborci se i po Fašniku poznaju
Poklade, u samoborskom kraju nazvane Fašnik, Fašnak (po njemačkom “fastnacht”) običaj je prijelaznog razdoblja između zime i proljeća. U toku svoje duge povijesti ušao je i u katolički kalendar. Tako je fašnički utorak, središnji dan svih pokladnih događanja, postao posljednji dan zabave te neograničenog jela i pila prije četrdesetodnevnog uskrsnog posta.

Djelić atmosphere u Samoboru

Djelić atmosphere u Samoboru

Djelić atmosphere u Samoboru

Djelić atmosphere u Samoboru

Ovaj se običaj u samoborskom kraju pokazuje kao jedan od najvitalnijih tradicijskih običaja, najjače izražene društvenosti i kreativnosti. On je punokrvan po karakteru, vrlo naglašenog ritma, jedini od običaja koji dopušta vrlo slobodno, čak i skaredno ponašanje (što i maskiranje olakšava), te izrugivanje i veliko godišnje “pospremanje” svega i svačega: od erotike do politike.

Tradicija sela okolice Samobora razlikuje se od tradicije grada Samobora najviše u naglašavanju obreda za plodnost. Naime, kako se u vrijeme fašničkih dana obnavlja vegetacija, ljudi su od davnina tim danima pridavali značenje ulaska u novu godinu te su izvodili neke magijske obrede za plodnost usjeva, stoke i ljudi. Tih dana, a posebno na fašnički utorak po selima su išle maskirane grupe koje su predstavljale Seosku svadbu, Gamilu, Medveda, Baba nosi dedu, Cigana i Ciganku, Župnika i dr., a djeca su ulazila u kuće i trdo tancala “Da bu repa debela”.

Djelić atmosphere u Samoboru

Fašnik u samom gradu Samoburu ima neke urbane elemente. Po izvorima koji su dostupni znamo da su se u 19. stoljeću tih dana održavali balovi po prostorijama privatnih kuća, dobrovoljnih društava i gostionica. Oni su bili prvenstveno izraz društvenosti.

Tako najstariji poznati podatak potječe iz jednog zapisnika općinske sjednice od 1828. godine (koji se čuva u arhivi Samoborskog muzeja). Na sjednici se, između ostalog, vijećalo i o molbi Juraja Herdiborskog za najam sale općinske vijećnice “za držanje balov čez fašinek kak i leto lanjsko” (dakle, kao i 1827. godine).

Kritiku općih prilika preuzima samoborski pokladni listovi od kojih jedino “Sraka” od 1904. godine, s prekidima, izlazi do današnjih dana (i po njoj je 60-tih godina stvoren maskirani lik). Po “Sraki” se može mjeriti demokracija: najžešća kritika bila je u periodima višestranačja. Za povijest Samoborskog fašnika značajna je i 1963. godina kada Turistički savez općine Samobor preuzima organizaciju Fašnika i utječe na ponovno oživljavanje ovog običaja. 1997. godine Samobor, posredstvom hrvatske udruge, postaje i član Saveza karnevalskih gradova Europe.

Danas u vrijeme Fašnika u Samoboru se maskiraju ljudi, a maskira se i grad: ulice, trgovi i lokali potpuno mijenjaju vanjski izgled, maske u autobusima ne plaćaju prijevoz. Centralni događaj se odvija oko pozornice na trgu gdje se predstavljaju individualne i grupne maske, dječje i seoske maske, te se najuspješnije nagrađuju, a na pozornici (od 1974. godine) odvija se i suđenje lutki Fašnik u kojem sudjeluju Fiškal (koji brani), Sudec (koji presuđuje) i Sraka koja postaje središnji lik i zaštitni znak Samoborskog fašnika. Sve se odvija u šaljivom tonu, s puno kritike na račun nekih pojava i osoba iz javnog života, a prisutni su i slobodniji tekstovi i ponašanje s aluzijom na erotiku (što je ostalo od starih obreda za plodnost). Nakon ceremonijalnog suđenja Fašnik se, kao glavni krivac za sve nevolje te godine, osuđuje na smrt. Tako ovaj, danas veliki turistički događaj završava spektakularnim spaljivanjem Fašnika na trgu. Danas je Fašnik jedna od tradicionalnih manifestacija koje postaju zaštitni znak Samobora, simbol njegovog identiteta, svojevrsno kulturno dobro Samobora. Tih dana Samobor je najveseliji, najljepši, na vrhuncu svoga duha. To znaju i mnogi gosti iz susjednih gradova.

Svake godine pravo ludilo i veselje odvijaju se na centralnoj fašničkoj pozornici na Trgu kralja Tomislava kao i na maloj pozornicu na Trgu Matice hrvatske namijenjoj najmlađima.

Zato, pridružite se, jer kako su Samoborci davno rekli:

“Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik”

Izradite najljepšu masku – Fašnik je prilika da privučete pozornost o kakvoj bez maske možete samo sanjati!

Vidimo se u Samoboru!

191. Samoborski fašnik završava 28. veljače 2017. godine uz svečani vatromet, kada Princa Fašnika tradicionalno osude za sve nevolje u protekloj godini, a paljenjem lutke Fašnika osigurava se da u godini pred nama ne bude negativnih utjecaja. I ne ludujte prerano, jer Samoborci poručuju: ‘Bedaki noriju s’aki dan, a pametni samo na Fašnik!

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “Samoborski fašnik”

  1. Comment by vladimir Šimunić:

    Bil sam i ove godine sa unucima (šaljem sliku). nema gužve,sve manji interes, možda jer ima fašnik svako, Sv.Nedelja, Jaska, Zagreb….a i mladi nemaju interes za takve događaje, tak da to nije više kaj je bilo, a opčenito kruha i igara kolko hočeš. Mi se sad i skijamo od Katedrale do trga i sve u svemu na opču apatiju u narodu ipak veselja i zezanja kolko hočeš pa ako ti mirovina dozvoljava nigdje veće neozbiljnosti i ruganja zapadnom životu a svega ima i puno je jeftinije. Pozdrav tebi i familij i evo prolječe je tu….na bicikle pa na Plešivicu, Zagorje i td.

  2. Comment by zinka canjuga:

    Moja je baka znala reći: “bedaki noriju celo leto, a pametni samo na fašnik”. I kad se okrenete oko sebe bute videli da je to baš tak. Svud ima bedaka kaj celo leto nekaj spelavanju i nedaju nam mira i moramo trpeti njihove budalaštine. Al onda dojde Fašnik, spas za nas pametne, kad moremo preokrenuti kapute i narugati se svemu i svačemu kaj nas muči, a da nam pri tome nitko zdrave pameti ne bu zameril.

    Tak je bilo i u vrijeme mog djetinjstva. Za fašnik se dugo spremalo. Teta Marija Romek, šnajderica do naših vrata, mjesecima je unapred šivala obleke za nas, kaj ju bumo nosili na fašnik. Svi smo imali nekakvu ideju, a teti Mariji nije bilo ravna u realizaciji… Svaku našu ideju sprovela bi u djelo. Bilo je tu i vatrogasaca, dimnjačara, majmuna, cucka, kraljica, balerina i čega sve ne. Moja baka ispekla bi pun vanjdl mirisnih krafni i fanjkof… Uzeli bi velke košare i išli u maškare kroz cijelu ulicu i kvart. Košare bi bile pune slatkiša i krafni, a posebno čokolade i štapića, te naranđa kaj je moja mama kupila pod bofl robu u Krašu. Samo zato kaj su štapići bili polomljeni čokolada manje težine, a naranđe čelave jer se tada samo kora upotrebljavala za izradu čokolada. Starci su si skuhali lonac vina i uživali, čekajući nas da se vratimo sa fašničkog obilaska suseda iz dvorišta i ulice. Nekad je znal biti i sneg za fašnik pa su i naše spelancije, nepodopštine znale biti još i veće. Napravili smo sklizaljku na koju se nažalost poskliznula teta Jerelica i sirota završila u gipsu. Al ni to nam nije moglo pokvariti fašničko veselje. Kaj ne gleda kam hoda, a još nam je dala peneze za zimski sladoled i za cici mici na šibici. Znali smo se zabavljati do kasna, celi kvart i bilo nam je prekrasno.

    Kakva su to vremena bila? Danas ostaju samo ljepa prisjećanja na fašničke huncutarije.

Leave a Reply