Savskom od Ilice do mosta 2. dio
digg del.icio.us TOP
  Posted March 4th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 2 komentara

Nepoznati Zagreb

Sastavio: Danijel N.
 
Frankopanskom i Savskom od Ilice do Savskog mosta
Pa prošećimo se od Ilice, Frankopanskom u Savsku sve do Savskog mosta.
Šetnju sam podijelio u tri dijela:

Sve slike su “thumbnails” tako da se klikom otvara veća slika. Zato je i po postu više od 5 slika, jer su slike u samo postu male. Ispričavam se za kvalitetu, padao je snijeg. Popravio sam u GIMP-u koliko je išlo. Nastavljamo našu šetnju. Pruga koju smo upravo prešli dijeli Zagreb na dva dijela, sjeverno i južno od pruge. Izlazimo iz Centra (Donjeg grada, sjeverno od pruge). Odsad će lijevo (istočno) od nas biti Trnje, a desno Trešnjevka.

Na desnoj strani se nalazi ne baš poznata zgrada Fakulteta kemijskog inžinjerstva i tehnologije (FKIT). Zanimljivo da se smjer kemija postoji i na PMF-u.

Do nje se nalazi poznati Tehnički muzej, meni ne baš jako lijepa zgrada (ima drvenu fasadu): 

S druge strane ceste se nalazi Studentski centar. To je skup nekih sadržaja za studente od kojih se najviše koriste restoran studentske prehrane (“menza”) i kino. 

Zgrada nije baš nešto, ali je većina sadržaja u dvorištu:

 Obratite pažnju na mali znak desno od prolaza — “zabranjeno fotografiranje”. Pogled unutra. Studentski centar je zapravo nekadašnji Sajam, neki paviljoni služe novoj svrsi, neki su zapušteni, a neki su i izgorjeli… sve zajedno dosta jadno izgleda. Odmah do Tehničkog muzeja nadesno se odvaja Tratinska, ulica koja vodi kroz Trešnjevku. Njom vozi tramvaj, a ima i dosta ljudi i trgovina. Možda će jednog dana (2090?) biti pješačka zona. Na samom početku je toranj Cibona: 

Obratite pažnju na željeznički nadvožnjak – odavde nadalje, uz Savsku prolazi pruga na nasipu. Pored tornja je i košarkaška dvorana “Dražen Petrović” (koju mnogi isto zovu “Cibona”): 

Osim toga, uz Savsku postoji i trgovački centar Cibona koji nije baš nešto (ali klub dobiva novce od prostora). Sad su tamo uglavnom kebabi i kladionice. Odmah do toga je još jedan željeznički nadvožnjak: 

Ako se okrenemo prema sjeveru, vidimo ovo. Velika žuta zgrada na istoku je tzv. Agencija za komercijalnu djelatnost, državna firma koja se bavi svim i svačim, a naročito tiskanjem novca, poreznih markica i sličnih stvari. 

Kad pređemo prugu, idući dalje na jug, s desne strane se odmah uzdiže Hoto tower, najnoviji “neboder” u ovom dijelu grada: 

Sagradila ga je firma pomalo kontroverznog g. Horvatinčića, poznatog po Hoto-vilama i projektu na Cvjetnom trgu. U njemu je T-Com Hrvatska (nasljednik državnog HT). S lijeve strane se odvaja Koturaška, ulica koja vodi uz željezničku prugu. Nekad je tu bila uglavnom industrija, sad se to ruši i grade “stambeno-poslovne zgrade”: 

Do Hoto towera se nalazi niz zgrada iz sredine 20. stoljeća (tu policija ima “Centar za prevenciju”): 

Cijelim putem Savskom vozi tramvajska pruga. Savska postaje sve prometnija, a tramvajska stajališta se često nalaze na ovakvim otocima koje auti obilaze s obje strane, a pješaci pretrčavaju na njih na oduševljenje vozača: 

Došli smo do križanja s velikim postignućem socijalističkog razdoblja, Vukovarskom ulicom (mijenjala je ime nejednom). Na sjeverozapadnom uglu se nalazi ne baš jako impresivna zgrada, ali često posjećena — riječ je o pivnici Mali medo, nekadašnjoj Medvedgrad: 

Prekoputa, na jugozapadnom uglu je jedna dosta čudna zgrada, nekad je to bila trgovina namještaja Slovenijalesa, a danas svašta: 

Na jugoistočnoj strani se nalazi jedan od simbola Zagreba – toranj Zagrepčanka: 

Pogled niz Vukovarsku prema zapadu — vidimo mnogo novih zgrada. Nažalost, Vukovarska se brzo sužava na dvije trake i nestaje kod Trešnjevačkog trga. 

Pogled na istok daje drugačiji dojam: 

Na sjeveroistočnom uglu se nalazi zgrada MUP, koju nema smisla slikati, sasvim je neugledna. Dalje niz Savsku, uz onaj paviljon namještaja se nalazi velika poslovna zgrada: 

Zgrada je točno preko puta Zagrepčanke, čak je i stil sličan, ali je malo tko primjećuje. Odmah do Zagrepčanke se nalazi velika škola, 11. gimnazija i učiteljski fakultet. Nekad je to bila ženska katolička škola, a u 2. svj. ratu bolnica za njemačke vojnike: 

Navodno je pored škole masovna grobnica. Preko puta škole je, do one poslovne zgrade, neboder Industrogradnje u sličnom stilu: 

Odmah pored se nalazi možda i jedini pješački put u Zagrebu — Gagarinov put. Ispod njega teče potok Kuniščak, on vodi od Trešnjevačkog trga u dubinu Trnja; pogled na istok: 

Pogled na zapad, prema Trešnjevci (obratite pažnju koliko je put niži od ulice, i na željezničku prugu na nadvožnjaku): 

Neke zanimljivosti o Gagarinovom putu možete pročitati ovdje. Krećemo dalje na jug Savskom od Gagarinovog puta. Na Google Maps to izgleda ovako: http://maps.google.com/maps?f=d&sour…01929&t=h&z=16 . Odavde nadalje Savska postaje kaotična, kao što ćete uskoro i vidjeti. Na samom križanju s Gagarinovom putem nalazi se stanica tramvaja: Nalazimo i ove zanimljive jednokatnice u kojima se nalazi “sveto trojstvo” lokala u Zagrebu — kladionica, pekara i birc (birc, birtija = lokalno ime za ugostiteljski lokal s pićima, tj. krčmu, od njem. Wirthaus). 

S druge strane (lijeve) Savske nalazi se jedna modernija i ne tako loša zgrada (rekao bih 1960-e) koja me uvijek podsjeća na neko odmaralište na Jadranu: 

Uskoro se na lijevoj strani počinju pojavljivati i kuće s dvorištem, kao i kaotični slijedovi zgrada različite starosti: 

Tri tipa niskih zgrada početka 20. stoljeća, jedne do druge: 

Na zapadnoj strani je jedino zanimljiva zgrada Plinacroa: 

Dolazimo i do križanja sa Slavonskom avenijom. Nekad je to bio Autoput bratstva i jedinstva, kasnije je prozvan Beogradska (istočno od Savske) odnosno Ljubljanska (zapadno), pa je Beogradska promijenila ime u Slavonsku aveniju, a nedavno je i Ljubljanska dobila ime Zagrebačka avenija. Zanimljivo je da je malo dalje na zapadu i Zagrebačka cesta, tako da se u Zagrebu križaju Zagrebačka i Zagrebačka (na križanju je crvena zgrada u kojoj je Mercator).

Do prije desetak godina ovo križanje je bilo uzrok nesnosnih gužvi u prometu, a onda je konačno napravljen podvožnjak, tako da Slavonska prolazi ispod Savske. Podvožnjak je zapravo više tunel, dugačak je stotinjak metara: 

Na jugoistočnoj strani križanja Slavonske i Savske je još jedan simbol Zagreba — Vjesnikov neboder. Kako i priliči dijelu Savske južno od Gagarinovog puta, nije baš u najboljem stanju:

Preko puta (sjeveroistočni ugao) je nekakav niz baraka, ne znam kako bih to bolje opisao: 

Na sjeverozapadnom uglu bi se trebao sagraditi novi neboder, tzv. “Crni monolit”, o kojem nešto ovdjeNa četvrtom uglu (jugozapad) se nalaze nekakve industrijske hale u kojima je sve i svašta (solarij, noćni klub, prehrana), sve zajedno ne baš impresivno: 

Eto, to je bilo to. U jednoj ulici imate, na samo 3 km, nevjerojatnu raznolikost… nastavlja se…

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “Savskom od Ilice do mosta 2. dio”

  1. Comment by ruza kurtes:

    Predivno i puno fala!
    Moj mali komentar o 11-oj gimnaziji. Za vrijeme NDH to je bila bolnica za lahke ranjenike. Moja je mama u njoj radila sve 4 godine i tamo su stizali seljaki iz okolnih sela kad su se porezali kosom ili bilo kakve prelome itd. Pacijenti su vecinom bili Hrvatski vojnici. Mama veli da je bilo puno imputacija i ostalih rana sa bojista. Lijecnici su bili vecinom folx-dojceri, a kakve su im sudbine bile dolaskom partizana nije za pisanje…
    Kak je moja draga mama, tada Marija Balenovic, ostala ziva – Bogu fala, a bila je svjedokom kad je jedna “drugarica” postrojila 5 deckih, naterala ih da si sami rake iskopaju i pokosila ih u najljepsoj mladosti.
    Isla sam 2 godine u tu gimnaziju i mama se furt na jednom mjestu krizala i furt mi je govorila: “vis, tu jos trava ne raste”, tek nam je 1971 (Hrvatko proljece) rekla za te grobove. Nadala se bil bu preokret, pa nek se deckima grobovi oznace.
    No uvijek je rekla bolnica Lahkih ranjenika.

  2. Comment by zinka canjuga:

    -na adresi Savska cesta 60 nalazio se zatvor Zaštitonog redarstva grada Zagreba, u njemu su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili zatvoreni politički zatvorenici, primjerice kipar Ivan Meštrović.
    -zgrada zatvora srušena je oko 1960.i pokraj tog je mjesta sagrađen okrugli paviljon Slovenijalesa (kasnije Croatialensa) prema projektu arhitekta Luje Schwerera).
    -godine 1877 dao je ban Ivan Mažuranić sagraditi novu žensku kaznionicu na Savskoj cesti, a stara kaznionica na Zrinjevcu je srušena i izgrađena ja palača Sudbenog stola. Kaznionicom na Savskoj cesti su upravljale časne sestre milosrdnice reda sv .Vinka Paulskog,a u kaznionici uopće nije bilo muških stražara. Kažnjenice su radile i na polju izvan kaznionice, ali nikada nisu bježale. Jedini poznati slučaj bio je kada je vođa crnogorskih komunista dr.Marković izvana organizirao bijeg svoje sestre Stoje Marković koja je trebala izdržati višegodišnju kaznu, te joj omogućio bijeg u Rusiju.24 časne sestre milosrdnice došle su u veliku nepriliku kada je ban dr. Ivan Šubašić
    odredio da se u žensku kaznionicu i to u prizemlje u na prvi kat smjesti komuniste, a kažnjenice na drugi kat. Mješanje ženskih i muških kažnjenika u jednoj zgradi bilo je neprilično ,što više jer prije toga u žensku kaznionicu uopće nije mogao ući muškarac. Ženska kaznionica je smetala razvoju Savske ceste i usljed toga je odlučeno da se iz Zagreba privremeno preseli u Požegu.(izvor časopis Scrinia Slavonika broj 8/2008 Davor Kovačić)
    -

Leave a Reply