Godišnjica Titove smrti
digg del.icio.us TOP
  Posted May 4th, 2012 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 4 komentara

Vremeplov

Autor: Marko Kuman
 
PRIJE 32 GODINE U LJUBLJANI JE UMRO JOSIP BROZ TITO
Ljubljana je bila posljednja postaja na putu Josipa Broza Tita. Dana 4. svibnja 1980. godine završila je neobična priča koja je započela u Kumrovcu 88 godina ranije.

JOSIP BROZ TITO 

 Godišnjica smrti Tita – 4. maj
Doživotni predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito umro je 4. maja prije 32 godina u Ljubljani, a njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u Beogradu.

Rodna kuća od Tite sačuvana je u Kumrovcu kao spomen-muzej 

Tito je rođen u Kumrovcu 1892. godine, a točan datum njegovog rođenja nije poznat, mada je rođendanom uvijek smatran 25. maj, što je proslavljano godinama “Štafetom mladosti” i velikim sletom, u skladu s jakim kultom ličnosti, koji je sistematski građen tokom njegove vladavine. Kao austrougarski kaplar učestvovao je u Prvom svetskom ratu. Ranjen je i zarobljen u Rusiji 1915. godine, posle čega je pobjegao iz zarobljeništva i učestvovao u Oktobarskoj revoluciji. U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca vratio se krajem oktobra 1920., kada je postao član Komunističke partije, a 1937. njen generalni sekretar.

Unutrašnjost Titove rodne kuće u Kumrovcu

Unutrašnjost Titove rodne kuće u Kumrovcu 

I danas, 32 godine nakon njegove smrti, lome se koplja o “dječaku sa Sutle” za kojeg je znao gotovo cijeli svijet. Diktator ili političar s vizijom, antifašist ili bezobzirni ubojica, tvrdokorni komunist ili osoba koja je okrenula leđa Staljinu, istina o Titu je, kako to obično biva, negdje na sredini.

Nemoguće je osporiti njegove zasluge u antifašističkom pokretu i stvaranju Pokreta nesvrstanih koji je imao veliku ulogu za vrijeme hladnog rata, ali isto tako nepošteno i neopravdano bi bilo zatvarati oči pred Bleiburgom, Golim otokom, Maspokom. Puno toga je stalo u priču o Titu od samih početka u Kumrovcu pa do kraja u Ljubljani.

Tito na odmoru

Iz Rusije s ljubavlju 
Odlazak na front u Prvome svjetskom ratu, zatim sudjelovanje u Oktobarskoj revoluciji, ulazak u KPJ krajem 1920. godine. Radio je 1936. i 1937. u Kominterni u Moskvi u vreme kad je likvidiran znatan broj jugoslovenskih komunističkih prvaka. Sedamnaest godina kasnije postaje njezin vođa i to navodno na izričitu Staljinovu preporuku. U vrijeme velikih “čistki”, kada su u namještenim procesima “nestajali” brojni komunistički vođe, Tito je radio u Moskvi, čime je dobio trajnu titulu “cinkaroša” koji je opstao zbog prokazivanja svojih kolega po “crvenoj knjižici”.

Legenda koja živi
Kao vođa KPJ predvodio je u Drugom svetskom ratu Partizanski pokret (Narodnooslobodilačka vojska). Tako je iz Drugoga svjetskog rata izašao kao neosporni vođa, koji je uspio “šarmirati” saveznike koji su u njemu vidjeli jamca mira u ratom razorenoj državi .

Osim borbe protiv okupatora jedinice pod njegovom komandom sprovele su komunističku revoluciju – tokom i nakon rata. U zanosu revolucionarne “pravde” nestale su desetine hiljada nekomunista – pod maskom “borbe protiv saradnika okupatora” – čime je u stvari nepovratno uništen čitav građanski sloj.

Prepoznatljivi Titov potpis

Mir je osiguran, a za cijenu i sve one koji su se predali na austrijskim poljima nitko nije pitao. Nakon razlaza s Moskvom i povijesnog “ne” Staljinu, Tito je iskoristio povoljni vjetar u leđa i okrenuo se Zapadu kako bi dobio veliku novčanu pomoć. Na “domaćem terenu” rezolucija IB iskorištena je za obračun sa svima kojima je “Koba” bio draži od “Starog”. Simbol tog vremena trajno je ostao zloglasni zatvor na Golom otoku.

Odbio je Staljinov pritisak 1948. godine, i rezoluciju Informbiroa nakon čega je decenijama dobijao značajnu finansijsku i, vojnu većinom do polovine pedesetih godina prošlog veka, od SAD. Rezoluciju Informbiroa iskoristio je za masovni obračun sa “informbiroovcima” i “staljinistima” ali i drugim političkim protivnicima. Iz tog perioda ostao je kao simbol terora i obračuna sa neistomišljenicima zloglasni zatvor na Golom otoku.

Bio je jedan je od osnivača Pokreta nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliki značaj. U unutrašnjoj politici – ostavio je ustrojstvo koje je na kraju razorilo Jugoslaviju – ustav iz 1974. godine.

Tito je volio cigare

U ugodnom društvu
Napredak i razvoj Jugoslavije Tito je iskoristio za učvršćivanje svoje vlasti, a pokušaj da se društvo donekle demokratizira početkom 70-ih završio je poznatom “sječom u Karađorđevu”. Ipak, tri godine poslije donesen je Ustav koji je poslužio kao temelj za neovisnost republika bivše Jugoslavije.

U tom je razdoblju Tito, današnjim rječnikom rečeno, živio poput “celebova” (celebrity), uživao je u društvu najljepših žena svijeta (Sofia Loren i Elizabeth Taylor), pušio najbolje cigare i pio najkvalitetniji viski.  Ugled u svijetu mu je zbog Pokreta nesvrstanih bio iznimno velik, i poput pravog bonvivana, bez obzira na dvorske borbe u Beogradu za njegovo “prijestolje”, uživao je u posljednjim danima svog života. Ovisno gleda li se s lijeve ili desne pozicije, oko Tita i 31 godinu poslije ne prestaju kontroverze. Kako bi rekli sportski treneri, vrijeme će pokazati kakav je zapravo igrač bio.

Pogreb u Beogradu bio je posebna priča. Čak 209 delegacija iz 127 svjetskih država. Titovim pokopom završena je jedna era na području između Vardara i Triglava, a polemike se i dalje nastavljaju.

Spomenik Titu u Kumrovcu 

Kuća cvijeća u Beogradu
U Muzeju historije Jugoslavije u Beogradu, rekli su nam da su Titov groba obišli i bivši gardisti, članovi bivšeg kabineta doživotnog predsednika SFRJ, predstavnici SUBNOR-a, kao i organizacija nastalih raspadom Saveza komunista Jugoslavije,

Titova grobnica u Beogradu 

Prema njihovim riječima, Kuću cvijeća je od 1980. godine do danas obišlo oko 17 miliona ljudi, s tim što je od 1990. godine i raspada SFRJ posjeta značajno smanjena. Međutim, samo prošle godine bilo je 75.000 posjetilaca, pri čemu radnim danima dođe između 700 i 2.000 ljudi, a u vikend turama ima i do 5.000 posjetilaca.

Treba naročito istaknuti posjete turista iz SAD: “Tri do četiri puta tjedno dolaze organizirane grupe sa američkim turistima, koji u glavni grad Srbije stignu avionom. Za ovu godinu su već najavljene grupe sa oko 15.000 turista iz SAD”. U Kuću cvijeća dolazi i sve više mladih, koji nisu rođeni u vrijeme kada je Tito bio živ.

JOSIP BROZ TITO 1892 – 1980

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “Godišnjica Titove smrti”

  1. Comment by Ivica Jozing:

    Broz je bio anacionalni komunistički karijerist. koji je vlast koristio za osobne probitke, očuvanje vlasti i provođenje komunističke revolucije. Ideološki je bio čisti komunist, a hrvatstvo mu nije značilo baš ništa. Zato je i mogao pogubiti i pozatvarati desetke tisuća Hrvata na Bleiburgu i po Križnim putevima. Baš kao što je dao pozatvarati drugove stare komuniste na Goli otok kada je trebalo sačuvati svoje dupe od Staljina.

    Hrvati su njegovu revoluciju skupo platili, a i još je plaćaju. Njega zapadni povjesničari standardno ubrajaju među komunističke diktatore i masovne zločince. Obično je na listi masovnih ubojica u prvih 10 zajedno sa Staljinom, Hitlerom , Idi Aminom i Pol Potom.

  2. Comment by Zdenko Kahlina:

    Ivica, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ja, kao pripadnik starije generacije, nisam uopće htio iznositi svoje mišljenje o Titi, nego sam ovim mojim blogom htio podsjetiti na njegovu smrt i jednog čovjeka koji je obilježio dio mog života… moje mladosti. Moja generacija (baby boomers!) je rasla u doba dok je on bio na vrhu, te su nam ostale mnoge uspomene… bilo je lijepih i manje lijepih… nešto slično kao i oni mladi koji danas imaju uspomene na Tuđmana, Sanadera i ostale političare novijeg doba.

    Imam u pripremi još nekoliko priča o Titovom rođendanu i proslavi Dana Mladosti, o štafetama, Titovoj djeci i njegovim (brojnim) ljubavima… mislim da će biti zanimljivo čitanje… pozdrav!

  3. Comment by Kristijan:

    Nostalgija je u redu ali isto tako treba biti iskren i odgovoran. Pogotovo kad se pišu eseji o takvoj osobi ;) A Ivan ga je smjestio u pravo drustvo…

    Mislim, ne znam dali ljudi shvacaju sta rade pisuci o diktatoru koji je vodio represivni komunisticki rezim, bez kritike i idealizirajuci ta vremena.. ne znam, smjesno mi je kad vidim odraslu osobu zavedenu dimom njegove cigare s fotografije a par otoka dalje ljudi tucaju kamen jer su se usudili spomenut njegovo ime…

    Mislim u redu, ako zelis pisati o tim temama…

    Nadam se biti ce to lijepi uvid kako se gradio kult licnosti u Jugoslaviji. Kako je cijela zemlja bila ukljucena u to. Po sjecanju omladinca… nadam se koji je sazrio.. pa vidi jos nesto osim zelene livade po kojoj skakucu mladici i djevojke duge kose…

  4. Comment by Zdenko:

    Kristijan, hvala za komentar. Imas pravo u svemu. Vidim ja i dalje od zelene livade i duge kose, ali ne zelim ulaziti u ‚mracne’ teme. Ja ne idoliziram Titu, nego samo pisem onako kako je bilo. Ja pokusavam pisati o Titu da izbjegnem bilo kakvo politiziranje… iako kad se radi o Titi, to je gotovo nemoguce…

    Zelim pisati vise onako iz ‚nostalgije’, kako si i sam spomenuo. Ja sam bio pionir, omladinac, mahao sa zastavicama na Savskoj ulici, kada je Tito sa svojom svitom prolazio… slavio sam 1. Maj i sve ostalo. U isto vrijeme vidio sam sve kaj je on delal (tucanje kamenja i ostalo). Od onih sam koji ne zele izbrisati sjecanje na sve kroz kaj sam prosao u zivotu. Bilo to dobro ili lose. Moja ideja je da se treba pamtiti i ono lose, pa da se znamo postaviti kako se nebi ponovilo, iako je politika takva, da nikad neznas, jesu li ovi danas bolji?

    Osim toga, ‚sjecanje na Titu’ nisam ja napisao, nego sam prenio clanak koji je napisao stanoviti Marko Kuman.

    Na redu je blog o svim Titovim ljubavima…

Leave a Reply