Markuševački tuneli
digg del.icio.us TOP
  Posted June 29th, 2011 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 3 komentara

Nepoznati Zagreb

Preneseno sa portala Forum.hr

Puno toga o Zagrebu, kaj niste znali do sada…
Nedavno smo bili u Markuševcu iznad kamenoloma sve do starih vojnih tunela. Tuneli su građeni negdje 40-tih godina 20. st. (lokalni ljudi ih zovu “Pavelićevim tunelima”).

Markuševački tuneli… 

Mi smo danas čuli ime i prezime jednog od bivših vojnih lica (trebalo bi ga pronaći pa kontaktirati?), koji živi negdje u Markuševcu i bio je prisutan, kad su se tuneli gradili. Po njegovoj priči to je bilo 40-ih godina i navodno da su na radovima izgradnje bili angažirani “robijaši”… ovo je neprovjereno. Kompleks u Markuševcu definitivno je građen prije 1944. jer je te godine tamo bilo Doknadno oklopno zapovjedništvo i 3. tenkovska satnija motorizirane grupe pri Poglavnikovom tjelesnom sdrugu. S druge strane, stari (rođen i živi u ZG, 1939.) mi priča da se sjeća nekih polušaptom pričanih priča o skladištima municije JNA, i da je to građeno 60-ih. Kompleks je trebao izgledati poput streljane u Vrapču i uz dva seta tunela koji tamo postoje (ovaj i još jedan 500m dalje u šumi), trebala su biti izgrađena još dva. Zašto nisu…treba pitati ili njuškati po arhivi “V. Armijske vojne oblasti”. Tuneli nisu dugi kilometrima (na žalost). Donji tuneli su dugi ukupno oko 400m, oni drugi, gore u šumi oko 300m.

Cijevi u zidovima su dio sustava ventilacije i elektrifikacije. Dio donjeg tunela je iskorišten od 80-tih g. prošlog stoljeća do negdje 2005.g. za uzgoj šampinjona te je zato dio instalacija obnovljen. Struja za tunel dolazi s trafo stanice kod kamenoloma, kako i tko ju je sproveo ne znam, ali mi se čini da nije sve legalno napravljeno.

Već nekoliko godina se i u gornjim tunelima uzgajaju gljive (struja je u gornjima iz dizelskog agregata), no ta dvojica uzgajivača nisu međusobno povezani. Što se struje tiče, ni na jednom od strujnih stupova nema nikakvih oznaka pa ni Elektrinih – dakle… Ona zidana kućica u polušpilji kod donjih tunela je tamo, dio je zatvoren lokotom; nije nikoga bilo koji dan ali našli smo ispred na stolu novine stare cca mjesec dana i u malom vrtu ispred toga je friško posađena salata, dakle netko očigledno dolazi tam. Žao mi je da nismo vidjeli i te donje tunele jer su veći/dulji od ovih gore, iako u ovima gore ima jedna impozantna prostorija: po mojoj procjeni 12-ak metara visoka s polukružnim stropom, široka 15ak a duga 50ak metara.

 

Kako doći do tunela
Pored crkve u centru Markuševca ide se ulicom na lijevoj strani (“Mrzljak”, ime dobila po potoku) i prati se glavna cesta – ima i markacija, tj. žute strelice s brojem “6″ na stupovima. Ako se tom cestom krene prema gore još dalje u šumu, čitavim putem se može vidjeti još starih kao bunkerčića, stražarnica ili što je to već. Nakon manje od 10min vožnje u prazno uzbrdo. Stiže se do još jednog tunela.

Odmah na početku ceste dođe se do rampe, koja označava početak parka prirode – i nastavak dalje šumskom cestom na vlastitu odgovornost. Na par mjesta je cesta kasnije solidno razlokana, ali s npr Ladom Nivom, R4 ili spačekom se sigurno može skroz do gore. Mi smo tu ostavili auto i išli pješice.

Pogled unatrag od ulaza u park prirode

malo prije drvene table nalazi se izvor, navodno je pitka (nismo htjeli riskirati)

Nakon blagog uspona (uređene kaskade potoka Mrzljak su s lijeve strane puta), s lijeve strane vidi se kamenolom – radio je još 80-ih godina.

Ne znam što je ovo, vjerojatno neka zaštita da se ne odroni ili da ne doletavaju komadi s kamenoloma? Obzidano, no bez ikakvih pregrada ili krova tako da mislim da nije bila nikakva građevina u pitanju.

S lijeve strane je ulaz na područje koje koristi jedan paintball klub. Naprijed desno od ceste se vidi napuštena radiona – puna je smeća; pretpostavljamo po otvorima da je bila automehaničarska, jer je i s lijeve strane ceste betoniran podest s grabom (za aute).

Nešto kasnije, pogled unatrag – napuštena kućica (vjerojatno nekakva kućica za čuvara?)

Nešto kasnije s desne strane

S lijeve strane – vjerojatno bivša stražarska kućica

Prvo se vidi kao mala kućica betonska ukomponirana u brdo, a ulazi se kroz neka okna unutra u prostoriju tipa 5×5. Na kraju prostorije je sve zatrpano nečime sto izgleda kao vreče u kojima je sijeno.. S lijeve i desne strane 30ak metara su dva ulaza u tunele. no za ove nažalost nemamo pristup. Ovi su profesionalno zabarikadirani, original vrata iz toga doba s više brava i slično. Prošetali smo okolo (da kažem proplaninarili po brdu) i sasvim slučajno otkrili ono što smo tražili.

Prvi, donji kompleks tunela – u sredini je u prirodnu špilju u stijeni uzidana kućica koja je ranije spominjana

lijevo od kućice, uz stepenice uzdignut lijevi ulaz u tunele – zaključano…

kućica uzidana u stijenu

unutrašnjost desnog dijela zidane kućice – pod, rusvaj

unutrašnjost desnog dijela zidane kućice – prirodni plafon

desni ulaz u tunele s prilaznom rampom

ako se bolje zagleda pored staze, svako toliko se vidi neka špiljica

ima par solidno strmih dijelova puta… ali uglavnom fina šetnjica.

iznad desne strane puta, 50ak metara prije odvajanja jednog dodatnog šumskog puta uzbrdo na desnoj strani, vidi se ovo…

a ako se krene tim putem, nakon 30tak metara na lijevoj strani, potpuno obraslo:

Na gornjem dijelu stepenice – no nema ničega, kao da su to samo temelji pa se stalo s gradnjom. Čuli smo i priču da je tu trebao biti objekt za “vojna lica” gdje bi oni boravili, no izgleda da nikad nije izgrađeno jer sumnjam da je toliko propalo

- nema ostataka građevinskog materijala, nema pregradnih zidova, samo drveće raste unutra.

Vraćamo se natrag na “glavnu” cestu, i na gornjem raskrižju puteva prvo vidimo ovo (manja prostorija s dodatnom izbom)

Drugi ulaz usred šume na vrhu brda gdje nema nikakvog puta koji vodi do toga. To je uglavnom kao neka 3×3 prostorija gdje se može ući kroz neka mini vrata unutra. Kada se uđe unutra postoji rupa u podu i zabetonirane šipke kojima se može spustiti prema dolje u mrak. To je neka ventilacija i prolaz do tunela pretpostavljamo. Budući da nismo bili adekvatno opremljeni taj puta vračamo se istražiti to vjerojatno ovaj vikend.

Ovo je nacrt onih gornjih markuševačkih tunela.

Eh.. taj tunel smo obišli od početka do kraja sve. Pristup u taj tunel imamo sada imamo ukoliko želimo ići ponovno, osigurali smo se. U samom tunelu ima oko pola sata hoda da se izbije na kat; dva kata uvis pa do izlaza koji vodi nekuda van u šumu, no međutim bilo je 2 u noči pa se nije ništa vidjelo kroz zaključana vrata izlaza no baš me zanima gdje to izbija ustvari. U tunelu nema puno više originalnih stvari, ima par račvanja, i puno soba, gdje se uglavnom mogu vidjeti prastari vojni ležajevi zahrđali… i to je to sve.

s lijeve strane toga vreće komposta s ostacima šampinjona

pored tih vreća lijevi ulaz u tunele s rampom

40-Tak metara desno, desni ulaz u tunele – kroz njega smo ušli gore čovjek uzgaja gljive, ljubazno nas je proveo unutra (bili smo jako pristojni heh)

i samo 3 loše fotke unutrašnjosti gornjih tunela (prošli smo sve) od ulaza tunel ide lijevo

na kraju je prostorija, a na desnu stranu otvara se dugi hodnik

Najveća prostorija, fotkano s kraja prema ulazu.

Ovo je ipak najviše 7-8 metara visine a i to sam vjerojatno previše rekla. šišmiša nema, sve je strahovito vlažno (gljivama je super), curi voda, a tu i tamo su izbušene i dodatne rupe u podu za odvodnju zbog ekstremne vlage.

Rupa je dovoljno široka za jednu osobu, i ide pod otprilike 75-80° stupnjeva prema dolje, i to kakvih 30m ili više, te pod svijetlom lampe vidjeli smo da zakreće lagano na desno i nastavlja. Te šipke po kojima bi se kao trebalo moći sputiti unutra su sve hrđave i pojedine su i puknute, nakon kojih 15m ima i krepani štakor na jednoj. Uglavnom, izgleda OMG scary, i nema šanse da se itko od nas po tome spušta dolje, pitanje je koliko duboko i ide iza tog zakretanja još i gdje završava.

Dakle da ne bi netko izgubio glavu u tom prolazu… ja sam te tunele obilazio godinama prije nego su mnogi znali za njih, bili su zarasli u šikaru i slabo su se vidjeli ulazi.

“No bolji nalazi su oko 2km dalje cestom na velikom lijevom zavoju gdje se s desne strane ceste odmah vidi zazidan ulaz u dugi set tunela. Radi se o planiranoj i na pola napravljenoj ideji gradnje vojnih skladišta pod Medvednicom koju je 1962-1966 pokušavala provesti JNA. No nakon izgradnje tunela kroz oplatu im je stalno probijala voda a i lokalne se vlasti (u kojima je bilo i nešto “prvoboraca”) nisu slagale s idejom zatvaranja ceste koja je tamo postojala i pretvaranjem tog dijela Medvednice u “zatvorenu zonu”. Tuneli su dugački oko 350m s time da je još jedan ulaz desno od ovog zazidanog i najbolje vidljivog i kad se uđe kroz njega (veličina normalnih vrata) dolazi se do križanja koje pokazuje ideju izgradnje ulaza u obliku trozuba, s tri kontrolirana paralelna 15m hodnika koja sva tri vode u istu točku. Dva su zazidana a treći je sad otvoren kao ulaz. Od te točke vodi dugački ravni hodnik koji s desne strane ima nakon 30-tak metara odvojak desno. Tu je očito ideja bila probijati dalje tunel ali su zbog vode radovi stali.U prostoriji do te se nalaze ostaci strojarnice iz koj tunel vodi nazad u glavni hodnik.

S lijeve strane hodnika su dva odvojka, oni vode u prostorije koje su očito bile namjenjene smještaju posade. Nakon druge prostorije s lijeve strane, s lijeve strane se otvara uski hodnik koji na kraju ima odzračnik visine 30-tak metara (!!! To je onaj otvor kroz kojeg ste došli iz ulaza u šumi!!) a do vrha vode metalne stepenice koje su na žalost zbog vlage toliko zahrđale da provjereno pucaju pod nekih 80-tak kila. Kroz taj otvor se izlazi u šumu na istom grebenu.

Glavni hodnik tu dolazi do kraja i na desnu stranu se otvara glavna prostorija dugačka 60 široka 20 i visoka oko 15m s polukružnim tunelskim svodom kroz koji kapa i curi voda. Po stropu se nalaze kolonije šišmiša koji očito koriste mir tunela za smještaj Prolaskom kroz glavnu prostoriju, iz glavne prostorije se ulazi u hodnik koji se nakon 20-tak metara krene prenjati pravim betoniranim stepeništem (oko 100 stepenica) da bi na kraju dospjeli do izlaza u šumi u obliku velikih tunelskih vrata. On se odozdo ne vidi ali je nekih 30 m iznad i oko 50m istočnije od onog donjeg ulaza.

Prema informacijama koje sam čuo od lokalnih ljudi u šumi potoji i još jedan set tunela otprilike na pola puta do ovog, na mjestu gdje se s desne strane odvaja gore cesta i nalazi se ruševina stražarnice..no taj set nisam pronašao.

Na tom istom nacrtu piše da je glavna prostorija visoka 14 metara – na mojoj zadnjoj fotki se vidi da ipak baš i nije toliko

Inače, u gornjem tunelu su se do prije 2 godine “na crno” također pokušavali uzgajati šampinjoni ali pri zadnjem prolasku osim novo postavljene rešetke nije bilo nikoga i nikakvog traga da tamo netko nešto uzgaja.”

Serbus i najte kaj zameriti.

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “Markuševački tuneli”

  1. Comment by Hrvoje:

    Pozdrav,
    Upravo sam prije tjedan dana s frendom na biciklima prošli taj put, slikali se pokraj tih tunela, ali nismo znali da ih je gradila vojska za vrijeme NDH. Mislili smo da su to nekakvi rudnici. U onom prvom tunelu na koji naiđete pokraj one kućice u špilji (baš se pitam tko ju je i zašto tu napravio) i šta je iza nje…odnosno možda je prolaz u špilju, tamo sam primjetio nekakve stare stvari i viličar?!, a vidim da i na vašoj fotki ima jedan viličar u kučici….istina nismo kućici prilazili, posađena je neka kuruza :-) , mislili smo da je netko unutra. Sve je to vrlo interesantno, samo mi nismo išli tako daleko kao vi. Vidim da ima još tih tunela, trebalo bi ih pregledati…….vi ste ušli u te tunele bez problema, recimo da možda i nije bilo pametno to raditi, jer da se nešto ne daj bože desilo ne bi Vas Bog pronašao tamo dolje. Ipak mi je drago da ste bili, jer sam eto u znatiželji kaj je to gore, danas ukucao pojam Markuševac kamenolom, i dobio Vašu stranicu, koja mi je lijepo objasnila “sve” tajne tog puta. Sad mi se ide opet gore, to malo pomnije razgledati…..jedino ak ne upadnem u jedno okno tih tunela…. :-)
    Pozdrav
    Hrvoje

  2. Comment by Mladen:

    Danas sam tražio po šumi ulaz u gornje tunele, lijevo i desno od središnje prostorije na udaljenosti oko 10 metara nalazre se ulazi. Ulazi koji su nažalost zatvoreni. Od njih prema gore ravno u šumu našao sam bunker sa kosim ulazom ( ventilacij , možda izlaz u sili ), međutim kako ste napisali oko 30 m gore i 50 m desno nisam uspio naći nikakav ulaz ; ((( a na vašoj karti je i on nacrtan , pa sam zaključio da je to sada jedini mogući ulaz pošto su ona dva uz cestu zašrafljena iznutra . . . oba donja ulaza su zatvorena iznutra , ušrafljena , te je potrebno ući negdje drugdje da se iznutra to otvori…
    Našao sam onaj bunker koji u podu ima jako kosi ulaz sa onim metalnim prečkama kao uporišta za penjanje… ali na skici vidim da u šumi ima još jedan ulaz kojeg ne mogu naći.
    Može malo pomoći kako da ih nađem ? ?

  3. Comment by rob smith:

    Thanks for the description and tour. I definitely want to check it out for myself next time I’m in Zagreb!

Leave a Reply