GRGOSOVA GLASOVITA ŠPILJA
digg del.icio.us TOP
  Posted August 21st, 2012 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija, Travel | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Napisao Zdenko Kahlina

Gostionica “Kod špilje” u Otruševcu, pokraj Zagreba
Božja vola tak je štela v Otruševec špilju dela.
Gdo je videl priznat mora: dragulj poleg Sanobora

Dok smo prošlog ljeta bili na dopustu u starom kraju (po rođenju sam zagrepčanin, ali živim u Kanadi), tražili smo mjesto gdje bi doveli svoje prijatelje i proslavili moj 60-ti (!) rođendan. Izbor moga prijatelja Mladena, koji se razme v te stvari, je pal na gostionicu “Kod špilje” pokraj Samobora, u malom selu Otruševac.

Ulaz u staru Grgosovu špilju

Otruševac je malo selo udaljeno oko pet kilometara od Samobora, a gostionica je odmah na cesti, nemrete ju fulati. Na fasadi kuće, prek puta Grgosove špilje, stoji veliki cizelirani natpis “Gostionica Grgos Špilja” koji, ako dolazite noću nećete primijetiti, ali po veliko kamenom ulazu u špilju, koja se nalazi preko puta gostionice bute odma znali da ste tu.

Moram priznati da mi, nekako, dođe žao starih, klasičnih gostionica! Taj proslavljeni ugostiteljski žanr – gdje se, oduvijek, solidno jelo i pilo, ali i vrhunski družilo, danas, polako, kao da odumire. Hoće li, doista, sve te živopisne i šarolike gostionice narodnih imena, razasute po svim mogućim i nemogućim zakucima, različite po, primjerice, ponudi hrane ili unutarnjem uređenju, ali toliko slične po svojoj jednostavnosti, neposrednosti i domaćem ugođaju – postati samo sjećanje i prošlost?

Gostionica Kod špilje

Sva ta nostalgična sjećanja navrla su mi na pamet dok smo se iz Zagreba vozili po novom ljubljanskom autoputu prema Samoboru. Taj kraj se isto tak drastično promijenio od vremena kad sam ja tu sa biciklom išel na treninge. U to doba između Podsuseda i Samobora je bilo samo selo Sv. Nedelja, a svuda okolo su bile livade i polja. Danas je sve to izgrađeno, polja su nestala a izgrađeno je puno kojekakvih novih poslovnih zgrada. Samobor je danas spojen sa Zagrebom.

Srećom, gostionica Kod špilje nije pred odumiranjem. Štoviše, mislim da nikad nije bila u boljoj formi! Uostalom, gledajući strogo formalno, lokal Kod špilje i nije klasična gostionica, oni bi se, svakako, mogli registrirati i kao restoran, pa inzistiranje na imenu gostionica kod njih prije doživljavam kao odanost najčasnijim gostioničarskim tradicijama nego kao rezultat “skromne i jednostavne ponude i opreme objekta”, kako kaže Zakon.

“gazda” Stjepan Grgos

Toga dana, s obzirom da smo rano došli, mladi “gazda” Stjepan Grgos nam je, nakon kaj smo si onak s nogu svi maznuli po jedan Bermet (slatki liker) kao aperativ,  ponudio da prvo odemo pogledati njegovu špilju. Takav poziv nismo mogli odbiti, pa je cijelo naše društvo krenulo preko ceste do (novog) ulaza u špilju. Gazda nas je odmah upozorio da je unutra hladno, tak da je svaki imal nekakvu jaknu ili barem bluzice (ženske).

Ulaz u novu Grgosovu špilju

Grgosova špilja
Grgosova špilja nalazi se na početku sela Otruševac, 5 km od Samobora. Do danas su otkrivene dvije špilje. Prvu špilju s dvije dvorane pune siga, Josip Grgos (otac od Stjepana) otkrio je 28. prosinca 1973. godine na ulazu u samoborsko selo Otruševac.

Vlasnik Josip Grgos (73), koji je – kopajući kamenje za gašenje vapna – 1973. god i otkrio špilju

Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika do dna iznosi 19 metara. Špilja je dugačka oko 30 m i bogata je sigama. Kroz nju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta. Na ulazu su vrata, a ključ je u gostionici “Špilja”, vlasnika Josipa Grgosa (73), koji je – kopajući kamenje za gašenje vapna – 1973. god i otkrio špilju. Špilja koju obilaze brojni turisti od 1974. zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode. Grgos ju je uredio za posjetitelje te uz nju napravio restoran.

Tlocrtni plan od dvije Grgosove špilje

Nova špilja otkrivena je tek nedavno – 2007. godine, sa tri nove dvorane, u duljini 130 m. Te dvije špilje za sada nisu spojene.

- Dok smo radili, u brdu se otvorila rupa. Nisam odolio i nastavio sam iskapati – priča mladi Stjepan Grgos. Špilju duboku 120 metara uređuje s nekoliko prijatelja i sve plaća sam. Ne zna koliko će mu još novca trebati. Uskim hodnikom na desetak Celzijevih stupnjeva dolazi se do tri galerije koje ispunjavaju višestoljetni sigasti mineralni talozi. Jedan milimetar sige raste 30 godina.
- Kad završim s poslom, uživat ću u miru i tišini ove prirodne katedrale kroz koju ću voditi sve znatiželjnike – dodao je Stjepan. Najdelikatniji dio posla je obavljen tek nedavno, kada je špilju osvjetlio posebnim lampama. Jedna špiljska svjetiljka stoji 250 kuna, a za pravi ugođaj morao ih je, kaže, postaviti najmanje 90. Trebalo je  provesti i desetke metara kablova.

Bogatstvo sigama (stalaktitima i stalagmitima) pridonijelo je da Grgosova špilja – najljepša špilja sjeverozapadne Hrvatske – već 1974. god. bude proglašena zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.

Kroz špilju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta

Mogu reči da su naši dojmovi bili jako dobri. To je stvarno prirodna ljepota koju treba vidjeti. Unutarnje bogatstvo stalaktita i stalagmita je ogromno. Sve je jako čisto i uredno. Postoje još neki hodnici koji nisu istraženi, pa to otvara mogućnost širenja špilje u budućnosti.

U velikoj dvorani

Unutarnje bogatstvo stalaktita i stalagmita je ogromno.

Kroz špilju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta

Kratko izlaganje Stjepana Grgosa o tome kako je otkrivena špilja

Dole u dubini su neki hodnici koji nisu istraženi.

Unutarnje bogatstvo stalaktita i stalagmita je ogromno.

Špilja je otvorena od utorka do nedelje od 10-17 sati, a vođenje se organizira svaki puni sat. Cijena ulaznice: odrasli 15 kn, djeca 10 kn.

Gostionica “Kod špilje”

Nakon obilaska špilje naša mala grupa se vratila u gostionicu. Znano je da se Kod špilje, u vrijeme vikenda, teško nalazi slobodan stolac, međutim mi smo bili tu u petak, kada je bilo dovoljno slobodnih stolova.

Gostionica Kod špilje

Također, u vrijeme velike gužve katkad im se potkradu presušena teleća koljenica ili premasne police od krumpira, ali je zato tog, rečenog četvrtka – da li stoga što je bio običan radni dan, pa nije bilo gužve  ili su tog dana u kuhinji bili posebno nadahnuti, ili smo imali sreću da nas poslužuje osobno vlasnik (onaj isti koji nas je vodio kroz spilju, Stjepan Grgos) –  dakle, tog se petka “špilja” pokazala u vrhunskoj formi, s mnogim novim jelima kojih nema na meniju.

Njihov meni je prekrasno izveden sa stihovima domaćina na svakoj stranici, koje ja ovdje prenosim:

Gdo je rekel da nimamo? Vse imamo:

Pastrve i žable krake, mehku mladu teletinu,

Koljenicu gdo pak voli sto jezikof ta govori!

Ni češnjofke do “špiljofke”,

Nigdi takve krvavice, praf domače pečenice!

Naj se vžijte, pak popijte!

Samoborske pastrve u kukuruznom brašnu

Ipak mi smo ovdje bili po “specijalnom zadatku”. Naime večina nas je htjela naručiti pastrve, koje se ovdje u okolici Samobora služe kao posebni specijalitet. Počeli smo ipak, odmah sa hladnim predjelima (“dok se krumpir ne skuha”) a “špilja” je pokazala svoje normalno lice, rezultat čega su nenormalno velike porcije, nakon kojih se uvijek pitam zašto se to, uopće, zovu pred-jela?

Uglavnom, prvo predjelo bio je odličan ždrebeći carpaccio, odrezan malo deblje, pa je time dobio na sočnosti, a preko ružičastog mesa bile su posute bučine koštice. Ovdje njeguju poseban odnos prema buči kao lokalnoj namirnici, pa je koriste u pripremi kruha, mljevene koštice dodaju pašteti od divljači, a njezinim košticama posipaju i sladoled, da bučino ulje i ne spominjem.

Naša mala grupa za stolom

Osim carpaccia, komplet pred­­jela činio je i jedan pravi, “špiljski”,“kolesterolski” oval koji se sas­tojao od “to je sve naše”: domaće šunke (obične i kuhane), hrena, salame i paštete od divljači, slanine, špeka, prst debelih čvaraka, sira i vrhnja te luka.

Nježan sir i osvježavajuće vrhnje, učinilo je dobar uvod za vrhunski pripremljene pastrve sa rostilja, rižoto sa svježim vrganjima i tikvicama, nevjerojatno mirisan, s rižom kuhanom “pod zub”, čvrstim vrganjima i ne pretjerano mekim tikvicama. Kremast, kompaktan, pun blagih i harmoničnih okusa: sladunjavih, ali i slankastih i gorkastih istovremeno. Senzacionalno iznenađenje!

Ne znam ima li nakon svega ovoga smisla spomenuti gazdino završno nabrajanje slastica koje, pored orehnjače, makovnjače, kremšnite, štrudle od borovnica, štrudle od jabuka, uključuje i  – “sad ćemo stavit peć’” – štrudlu od trešanja.

Uglavnom, Kod špilje možete naići na zanimljivu kombinaciju gostioničarske ljubaznosti i neposrednosti te restoranske opremljenosti i ponude. Da, možda bi ipak za sve one nervozne i mušičave goste, redovite i pasionirane brojače kalorija, na ulazu trebalo predvidjeti natpis: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite!

Na kraju večeri, odlazeći za Zagreb do automobila smo se jedva dovlekli, jer smo se svi dobro “nakrkali” sa hranom. Ceh i nije bil tak veliki, da se nebi moglo ponovno doći, jer hrana je stvarno bila kvalitetna a porcije obilne, pa se sve isplatilo.

GRGOSOVA GLASOVITA

V belem svetu i pri nami

Si se klinče zi špiljama.

Gde god kakšna jama pukne

Svet mam beži pak polukne.

 

I kaj? Nikaj? ŠSe te lukne

Tak, tak. Šuple, a ni jena

Niti blizu, niti sena…

Špilji Grgos spod kolena.

 

V Sanobor su badaf išli

če su špilju zaobišli.

Planinarsku sledi ovu

Pela v špilju Grgosovu.

 

Pravično se z njome spinči

Mlajša vre i sestru ima

Ampak zutra, a pozutra

Kaj lepote bu još nutra.

 

Dojti sim ne treba znaka,

Otpri avto, dihni zraka,

Samo okol pomiriši:

Košta mami, vino diši.

 

Kaj Postojna? Kaj to znači?

Kaj je veča i starejša?

Grgos špilja kakti puca

Je i malejša, je i lepša.

(Iz menija od gostionice “Kod špilje”)

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “GRGOSOVA GLASOVITA ŠPILJA”

  1. Comment by mimi:

    Woah, koliko stalaktita i stalagmita!!! Prekrasna je! Sigurno je fora imati vlastitu spilju, makar vjerujem da to iziskuje i dosta ulaganja. Za sve fanove spilja, preporučam da posjete i pećinski park Grabovača u Lici

    http://www.pp-grabovaca.hr

Leave a Reply