Fumina tura
digg del.icio.us TOP
  Posted September 16th, 2014 by Zdenko  in Biciklizam | 4 komentara

Zagrebački biciklizam

Sastavio: Zdenko Kahlina

Još jedna jaka Fumina tura kroz Žumberak
Jednu nedjelju prošlog ljeta sam po prvi put učestovao na manifestaciji poznatoj pod imenom “Fumina tura”, koja se održava svake nedjelje sa startom u 9h sa Jaruna.

Na Jarunu – Fuma daje posljednje upute

Vozili smo preko Podsuseda, pa na Strmec do Samobora. Tamo smo skrenuli na staru cestu prema Bregani, gdje smo prošli pokraj malograničnog prelaza za Sloveniju i cestom uz riječicu Bregančica produžili na Grdanjce, Gabrovicu, Stojdragu i Poklek.

Austrijanac Miroslav Kirh i kanađanin Zdenko sa Fumom prije starta

Na startu nas se okupilo 50-ak, što je za nas bicikliste dosta veliki broj. To samo pokazuje kako je ova „Fumina tura“ postala popularna među zagrebačkim biciklističkim entuzijastima. Ovaj puta grupa je imala čak i međunarodni karakter, jer su se grupi pridružili Ivan Čolig iz Australije, Miroslav Kirh i Mario Kirch iz susjedne Austrije, te moja malenkost iz Kanade. Nikica Smolić je još jednom odigrao ulogu službenog fotografa, a skoro sve objavljene slike su njegove.

Vozači u razgovoru prije polaska

Službeni fotograf ovog treninga Nikica u razgovoru sa gostom iz Austrije Miroslavom

Na moju žalost ovaj puta nije bilo našeg olimpijca Matije Kvasina i brata mu Danijela, koji su u to vrijeme bili na utrci u dalekoj Kini (Tour of the Quinghai lake). Ipak, broj vozača na startu je bila dovoljna garancija da će današnja vožnja biti više nego dobar trening ostalima, za predstojeće utrke.

Fuma je prije starta svima objasnio kako se treba voziti, te kamo se ide. Također je dogovoreno, da se Grupa ‘C’ (najslabija grupa) okrene kod Gabrovice ispod samog uspona, što će za njih biti ukupno oko 70 km, a ostali nastavljaju sa usponom do Stojdrage, gdje je okretište Grupe ‘B’. Najbolji (Grupa ‘A’) nastavljaju još dalje, sve do vrha Žumberka i sela Poklek, pa će po povratku na Jarun ta grupa imati u nogama oko 120 km.

Svi smo zajedno u jednoj velikoj grupi krenuli sa Jaruna laganim tempom. Mislim da je sa strane bilo lijepo vidjeti takvu veliku skupinu biciklista kako prolazi kroz naselja Prečko i Špansko. Neka se vidi da je biciklizam popularan sport, mislio sam u sebi. Jedino automobilisti vjerojatno nisu bili oduševljeni našom vožnjom “u koloni po dva”, ali bila je nedjelja rano u jutro, pa još nije bilo nervoznih vozača na cesti.

Jedini prigovor Fumi i ostalima imam u vezi sa prolaskom kroz crveno svijetlo na semaforima. Kužim ja da je nedjelja, pa nema velikog prometa na cestama i da imamo samo još par kilometara do slabije prometnih cesta zapadno od grada prema Podsusedu, ali opet mi nije jasno to s crvenim. Jednom se bude nekaj dogodilo, pa bu bilo frke!

Naime cijela grupa (50 biciklista!) vrlo često ne stane na crveno svijetlo na semaforu. Ipak ne prolazi se baš samo tak, nego po principu, ak prvih par prođe kroz zeleno, onda cijela grupa prolazi bez obzira kaj su oni zadnji već debelo na crveno. Eh sad, meni se uvijek diže kosa na glavi kad to vidim i nastojim kad god idem s njima biti pri čelu kolone dok se ne izvučemo iz grada.

Tako su sve tri grupe do prvog uspona išle zajedno osrednjim tempom u “koloni po dva”. Malo po malo, brzina je postajala sve veća, pa smo kroz Samobor i Breganu, naprosto projurili. Kada smo došli u dolinu riječice Bregančica, osjetio se friški šumski zrak koji je dolazio sa obližnjih brežuljaka Žumberka. Ovdje više nije bilo prometa, pa smo se svi u grupi osjećali ugodno.

Ja sam vrijeme proveo pričajući sa starim prijateljima, sa kojima sam još u 70-tim godinama vozio utrke. Fuma i ja imamo dugu historiju, pa nam ova “kratka” tura nije bila dovoljna da se podsjetimo na puno zajedničkih trenutaka iz prošlosti. Morali smo skratiti naše pričanje, Fuma zbog toga jer je stalno vodio brigu o cijeloj grupi, a ja kada je počelo brdo, više nisam mogao doći do zraka… pritisle me moje godine!

Kao i obično brdo nakon Gabrovice je i ovoga puta bilo filter, gdje su se zahvaljujući tempu koji su diktirali oni najjači, formirale  grupa ‘A’ i grupa ‘B’ (kojoj je ovaj tempo ipak bio prejak). Taj prvi dio uspona do Stojdrage je dug oko 5 km sa strminom od otprilike 7-10%. Kada smo počeli sa penjanjem, svaki vozač je prepušten sam sebi. Tada više nema pomoći sa strane… koliko si jak, tako ideš. Sreća je da cesta vodi kroz šumu i hladovinu, pa barem nije peklo sunce. Ipak znoj je curio na sve strane, tako da je meni išao u oči, pa sam trebao brisati lice svako malo. Vozio sam se u nekoj svojoj grupi vozača, a one prve (i najjače) više nismo vidjeli do povratka na Jarun. Odmaglili dečki uz cestu da se sve “prašilo”! Ah, ta mladost…

Tih 5 km razvuklo se nekako u nedogled. Iza svakog zavoja sam očekivao vrh i kraj mukama, ali vrha nema pa nema. Iako sam poznavao tu stazu nekako sam zaboravio kako izgleda sam dolazak u selo Stojdraga. Konačno, nakon jednog zavoja ukazala se sa strane ceste tabla sa natpisom “Stojdraga”. Uh, sada je već bilo malo lakše. Polako sam se opustio, spustio nekoliko stotina metara niže sve do crkve, pa sam se zajedno sa još nekoliko vozača iz moje grupe okrenuo. Sada je pred nama bilo 5 km spusta kroz šumu natrag do podnožja uspona u Gabrovici.

Na spustu sam se vozio oprezno, da ne napravim kakvu grešku, jer nebi bilo prvi puta da vidim bicikliste kako lete u šumu, jer ih je iznenadio zavoj. Poslije brda, ponovno se okupio ostatak grupe koji se okrenuo kod Stojdrage, malo smo sačekali još neke koji su dolazili odotraga, te smo potom složno krenuli dalje dogovorenom stazom prema Zagrebu.

Na povratku smo išli tako jakim tempom, da smo svi bili “postrojeni” iz “kolone po dva” u kolonu “po jedan”. U zavjetrini mi je bilo jako teško, tako da sam jedva “držao”. Tempo vožnje je bio bliži tempu utrke nego treningu.

Na prilazu Zagrebu već smo svi “bauljali” po cesti, ali nitko nije usporavao. I onda nakon svih tih muka za kraj je sljedila najveća – završna jurnjava po obilaznici od Podsuseda do Prečkog. Kada su se na čelu redom počeli izmjenjivati najjači iz ove moje grupe, znao sam da će biti uspjeh preživjeti s vodečima do Jaruna. Tako je i bilo – iz kilometra u kilometar grupa se polako smanjivala, da bi u Prečko i do Jaruna stigla svega šestorica. Ja sam bio jedan od tih…

Toga dana bilo je nekoliko fotografa u grupi

A ovako to radi Nikica…

A onda je došlo vrijeme da sami sebe nagradimo. Kako? Pa za nas bicikliste najbolja nagrada nakon teške vožnje i vručine je – pivo! Zato nikad ne idite na vožnju bez novčanika u džepu! I nemojte zaboraviti otvarač za pivo, tak da ne morate čekati konobara da vam otvori pivo. Na Jarunu smo konačno stali i svratili u birtiju na druženje uz ‘rezanu’ i “Radler pivo”… nakon dva i pol sata vožnje i oko 80 pređenih kilometara.

Tko želi, može se pridružiti ovom društvu svake nedjelje. Više informacija Fuminim turama ovdje:

http://www.adventure-sport.net/

Serbus i najte kaj zameriti.

 Miroslav Kirh sa Zdenkom

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “Fumina tura”

  1. Comment by Heni:

    Mogoče se vam nekoč tudi jaz pridružim ?

  2. Comment by Branko:

    Lijep pozdrav gospodine Zdenko, sa zadovoljstvom čitam vaš blog!
    Zapravo to je jedini blog koji redovito pratim, nisam nešto ni aktivan na facebooku, ali dobro dođe kao podsjetnik na vaše nove objave.

    Pozdrav iz Zagreba, nažalost još nisam u formi za Fumine ture, ali poslije nove godine, nadam se i ja prisustvovati! To je tak, nekad posao, nekad djiete, nekad nešto treće i uvjiek sam u neko drugo vrijeme na biciklu, nego kad su njegove vožnje.

    Sa štovanjem,
    Branimir Božak

  3. Comment by Ruki:

    Pozdrav Zdenko, super opis, super fotke. Prosjek je znaci cca 32km/sat. To ne mogu ni u snu. NIkad nisam vozio u skupini pa ne znam kakav je utjecaj firunga? Koliko firung moze dodat na prosjek? Svako dobro i jos puno voznji. Lijepi Pozdrav, Kresimir.

  4. Comment by Zdenko:

    Voznja u ‘ajnslisu’ moze biti laksa nego na ‘firungu’ otprilike 10-25% ovisno o jacini i smjeru vjetra. Znaci ima velikog utjecaja na ustedu snage za vrijeme voznje. Tehnika koristenja zavjetrine se smatra jednom od najvaznijih sposobnosti u biciklizmu, upravo zbog mogucnosti velike ustede na potrosnji snage.
    Pozdrav…

Leave a Reply