Streljana na Tuškancu
digg del.icio.us TOP
  Posted June 18th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jos nema komentara

Purgerska nostalgija

Piše: Zvonimir Milčec

Puca kino na staroj streljani u Tuškancu
Da se puca u kinu nije vijest. Ali kad “kino puca”, e to je već vijest, pa nije ni čudo da se gradske stranice u novinama ovih dana time bave.

Nekadašnje kino Sloboda danas nosi ime ‘Kino Tuškanac’

A kad kino “puca” na negdašnjoj gradskoj streljani, a na koju danas podsjeća još samo Streljačka ulica, to je već – kolumna. Ne preostaje mi drugo nego da čitatelje, zasićene pucnjavom iz svih oružja i u svim medijima, od velikih i malih ekrana do internetskih portala i blogova, povedem u stari Zagreb, gdje je već 1786. osnovano Zagrebačko građansko strelcah društvo i kad se na početku Tuškanca “iz kremenjača i kubura gađa u drvenu metu”…

Gađalo se na uzbrdici današnjeg kina, iako još nije izgrađena streljana. Godine 1808. sklepana je prva drvena streljana s trijemom i nasipom, u kojem su se zaustavljali meci. A trideset godina kasnije, za rođenja Augusta Šenoe (1838.), grad, da ne velim Gradec, dobiva prvi streljački dom s dvoranom, u kojoj će biti uređena streljana za građanstvo. U međuvremenu zagrada u Tuškancu dvaput je dograđivana, a u kronikama ostaje ubilježena i kao prva javna ustanova koja je (1908.) osvijetljena električnom rasvjetom.

Da su naši stari purgeri bili streljački nabrijani, svjedoči podatak da su već 1829. sudjelovali na međunarodnom streljaštvu u Beču, a kako su prošli, najbolje svjedoči podatak da o tome u kronikama ni zuc! Zanimljiv je jedan sačuvani novinski oglas iz 1847.: “Poziv na slobodno glavno streljanje u kr. glavnom i slobodnom varošu Zagrebu – Zagrebačko građansko strijelcah društvo ima čast očito obznaniti da će običajno svakodnevno glavno streljanje letos dana 12. rujna od 3 uri po podne pucanjem mužarah i udaranjem gradske bande započeti i do 16. istog mjeseca 6 ure navečer trajati. Obširnije se može u ovdašnjoj streljani saznati”… 

Pogled na Streljačku ulicu

Dvorana se u Tuškancu u preporoditeljsko doba pretvara u glavnu pozornicu građanskog društvenog i zabavnog života. Tako jedan od preporoditeljskih prvaka Ljubomir Vukatinović (danas ima ulicu u blizini Kvatrenikova trga) u duhu aktualnog narodnog pokreta zapisuje: “Na strelištu biahu tri bala u kojih su se građani, plemići i velikaši sastajali, i tako složni među sobom se zabavljali, kao da su svi od jednog staliža bili, što našem stanovništvu na osobitu slast služi, jer dokazuje da i mi u duhu vremena napredujemo”… 

Spomenik Čarliju Čaplinu

Dolaskom znamenitog talijanskog tancmajstora Pietra Coronellija u Zagreb, kojega grof. Vranyczany angažira kao učitelja plesa svojoj kćeri Klotildi, u Streljani će se ubrzo otvoriti i škola za ples i lijepo ponašanje, dostupna svim staležima. Isprva, naravno, dolaze samo djeca iz imućnijih i uglednijih zagrebačkih domova, a kasnije s rastom grada raste i zanimanje za poduku iz plesa i lijepog ponašanja, kao temeljnog uvjeta za druženje i društveni život, kojega kultno mjesto postaje upravo Građanska streljana u Tuškancu. 

Park oko Kina Tuškanac – nekadašnje streljane

Streljanu današnje generacije znaju samo kao omiljeno kino Tuškanac, gdje smo rado vodili svoje trebe, mačke, ribe, kite i komade i odgledali velik dio svog repertoara vesterna i krimića, gdje se naveliko pucalo. A ove aktualne vijesti da sada naše kultno kino u Tuškancu puca, naravno da nas je pogodilo!

Streljana na Tuškancunajstarija sportska građevina u Zagrebu

Napisala: Milka Babović

Mala ulica koja povezuje Mesničku s Tuškancem i Dežmanovim prolazom od kraja 18. stoljeća nosi svoj naziv, Streljačka ulica. Naime, bio je to put do Streljane koja je nekad bila na mjestu današnjega kina »Tuškanac«, pa otuda i naziv ulice.

Najstarija slika (crtež) Streljačkog doma na Tuškancu

Povijest zagrebačkog sporta

Građansko streljačko društvo u Zagrebu je osnovano 1786. Kada se 2006. navršilo čak 220 godina od tog početka organiziranog streljaštva u Zagrebu tiskana je dragocjena knjiga “Slike iz streljačke prošlosti”.

Streljana na Tuškancu
Od 1786, kada je osnovano Građansko streljačko društvo, preko “Lepe vesi” na Mlinarskoj cesti, pa sve do poznate streljane na Tuškancu, streljaštvo je bio značajan sport u Hrvatskoj, a streljane nerijetko središta društvenih i političkih zbivanja

Dvije su činjenice izuzetna povijesnog značenja. Prva je ta da je Građanska streljana u Tuškancu, otvorena 1808, najstarija sportska građevina u Zagrebu. Druga, da je nacrt streljane najstariji do sada pronađeni nacrt sportske arhitekture u Zagrebu.

Značaj streljane na Tuškancu mora se ocjenjivati i činjenicom da se njezine prostorije nisu koristile isključivo za sport i zabavu, nego su bile korištene i za političke priredbe onoga vremena, da su bile žarišta preporodnoga pokreta za prava u upravi i za hrvatski službeni jezik.

Pogled s Gornjeg grada na Streljački dom na Tuškancu

Pukotine na zidovima zgrade kina Tuškanac zabrinule su Hrvatski filmski savez; ni vlasnik Grad Zagreb nije bez glavobolje. Istina, zgrada nije u prvoj mladosti, ali bilo bi dobro saznati što je uznemirilo “staricu”!? Zvonimir Milčec, dobri duh zagrebačkog ‘jučer, danas, sutra’, vrli kroničar, naslovom svoga članka “Puca kino na staroj streljani u Tuškancu”, uznemirio je one koji nešto o prošlosti znaju, a one koji ne znaju, potaknuo da znatiželjno zapitkuju.

Prije svega, mora se reći ovo: taj dio Tuškanca je povijesni lokalitet u koji se ulazi opreznošću poput areheologa. Zgrada je bila i lijepo označena: ‘Streljački savez’ Zagreba postavio je 16. prosinca 1962. spomen-ploču povodom 175. obljetnice orga niziranoga streljaštva u Zagrebu. Po ne baš lijepom običaju nekih koji obnavljaju zgrade u našem gradu, ploča se skine i jednostavno nestane!

Građansko streljačko društvo u Zagrebu je osnovano 1786. Kada se 2006. navršilo čak 220 godina od tog početka organiziranoga streljaštva u Zagrebu tiskana je dragocjena knjiga “Slike iz streljačke prošlosti”. Streljački savez Zagreba imao je za suradnike vrsne autore tekstova i izbornike ilustracija. Ta izvanserijski vrijedna spomen knjiga predragocjeni je izvor povijesti streljaštva koja se ne razabire ako se samo spomene kino Tuškanac.

U Zdenkovo vrijeme to bilo kino Sloboda…

Prema kronikama onoga vremena povjesničari nam odgovaraju na pitanje koje su društvene, gospodarske i političke okolnosti u drugoj po lovici 18. stoljeća uvjetovale i potaknule osnivanje Građanskog streljačkog društva u Zagrebu (1786.). Ističu da je pogodovala i nova administrativna podjela Hrvatske što ju je proveo car Josip II. (vladao od 1780. do 1790.). Iz Koprivnice je, odlukom cara (1783.), u Zagreb preseljeno za povjedništvo Varaždinske krajine. Zatim je 1786. pripojen sjeverni dio Severinske županije, iz Karlovca u Zagreb preseljeno vrhovno zapovjedništvo Karlovačke krajine te su sva tri sjedinjena u jedno Generalno za povjedništvo za područje hrvatskoslavonske Vojne krajine.

Streljačka ulica danas 

Streljaštvo se širi među građanstvom
Još 1780. Zagreb je imao 1483 stanovnika, a 1787. 2815. Sve brojniji strijelci, vojska i građanstvo, i dalje su vježbali gađanje po brežuljcima i podsljemenskim dolovima gradske okolice. Postalo je jasno da treba naći rješenja za modernije i bolje uvjete vježbanja; i zbog sigurnosti i mira građana. Jedno od rješenja je bilo i vježbanje na posjedu “Lepa ves” na Mlinarskoj cesti, ali je i ono postalo premalo jer se streljaštvo (i kao sport i kao razonoda) širilo među građanstvom.

U povijesti streljaštva u gradu koji je rastao, značajna je godina 1801. Naime, 1797. brigadni general grof Antun Pejačević premješten je s francusko-njemačkoga ratišta na Rajni u general – komandu u Zagrebu. Jasno, učlanio se u Streljačko društvo. Iskusnom časniku koji je službovao i ratovao diljem Europe nije trebalo dugo da ocijeni koliko je zagrebačkim strijelcima nužna streljana. Odlučio je na svom posjedu u Tuškancu svojim novcem izgraditi streljanu. Zatražio je od Gradskoga magistrata dopuštenje za gradnju. Gradski magistrat je djelovao brzo: već u travnju 1801. ovlastio je kapetana Franju Macana i konzula Josipa Sarečića da obave očevid na zemljištu ponuđenom za streljanu. Na osnovi izvještaja, samo 10 dana kasnije, određeni su uvjeti gradnje otvorene streljane: visine zaštitnih zidova i grudobrana za zaustavljanje metaka, visina zaštitnog zida iza meta, te zaštita pješaka i zaprega na cesti. Nažalost, započeti pripremni radovi su bili prekinuti jer je grof Antun Pejačević umro 1802.

Streljačka djelatnost nije zamrla, niti je zamisao grofa Antuna Pejačevića pala u zaborav. Nakon nekoliko pokušaja (kojima se premostilo vrijeme) došlo se do konačnoga rješenja. Naime, 10. ožujka 1808. članovi Streljačkoga društva sklopili su sporazum s Ivanom Steinbergerom, komornikom i ratnim blagajnikom, da se otvorena streljana izgradi na njegovom zemljištu u Tuškancu. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali pisane kronike ne lažu:

samo pet dana kasnije Gradski magistrat odobrio je taj sporazum. Suglasnost Namjesničkog vijeća stiže već 23. travnja: “Kr. ugarsko namjesničko vijeće obavještava Magistrat grada Zagreba da se dopušta podizanje streljane /erectionen me tae iaeulatorial/ u dolini Tuskanecz izvan grada, gdje neće biti opasno za građane, niti za susjede ili slučajne prolaznike, sa svim potrebnim osiguranjem. Podizanje takvih streljana dopušta se i u drugim gradovima za čestitu razbibrigu /honestaurum distractionum/…”

Oslikana meta iz 1829

Streljana na Tuškancu
Streljanu su gradili na otvorenom, na zaravanku 10 m iznad potoka Tuškanca. Nije bilo nikakve im provizacije. Geodetska mjerenja obavio je major barun Mörringer, projektirao je natporučnik Stauff von Beaulieux, nacrte crtao građevinski pomoćnik Hubert Pumliger, Mörringerov pristav. Nadzornik gradnje bio je kapetan Georgije Kralj.

Sve je bilo promišljeno i stručno obavljeno. Podrobno proučeno osunčanje u odnosu na topografiju zemljišta (što je pri streljaštvu izuzetno važno) rezultiralo je idealnim položajem strelišta, izgradnjom strelišta u sutjeski potoka Tuškanca postignuta je sigurnost prolaznika, a i zaštita od buke.

“Streljana je imala samo dva streljačka mjesta, bila je široka svega 6,20 m i dugačka 105,60 m između linije gađanja i cilja. Iza ciljeva je bio zemljani usjek nad kojim je izveden šest metara visoki zid od opeke kao zaštita od zalutalih metaka, Drvena nastrešnica širine 5,60 m i visine 2,80 m natkrivala je vatrenu liniju, Drvena streljačka kućica s trijemom za strijelce imala je dvostrešni krov visine sljemena 6 metara od tla…”

(Dr.sc Arijana Štulhofer “Sportska arhitektura u Zagrebu” Zagreb 2005. str. 168.) Dvije su činjenice izuzetnoga povijesnog značenja. Prva je ta da je “Građanska streljana” u Tuškancu otvorena 1808, najstarija sportska građevina u Zagrebu. Druga da je nacrt (pronađen tek u ljeto 1975.) najstariji do sada pronađeni nacrt sportske arhitekture u Zagrebu.

Izgradnjom streljane, potaknuta je djelatnost Građanskog streljačkog društva. Povećao se broj članova – učlanjene su i žene. Svakodnevno se moglo vježbati. A dobar glas o streljačkoj živosti u Zagrebu brzo se proširio te su počeli stizati pozivi za sudjelovanja na natjecanjma u Njemačkoj, Ugarskoj, Švicarskoj. Poziv streljačkoga društva iz Beča 29. travnja 1826. najstariji je sačuvani poziv.

Oslikana meta iz 1844

Središte društvenog života
Streljana je i središte društvenosti – priređuju se zabave, plesovi, članova je sve više i postaje jasno da se mora dalje graditi i proširivati. Godine 1834. kupljeno je na početku Tuškanca zemljište.

U ilirskom se Zagrebu, u onom euforičnom preporoditeljskom duhu, malo razmišljalo o štetnosti plesa, što ih spominje Dežman. Dapače, plesalo se sve u šesnaest, a o čemu svjedoči i “Matica ilirska” u svojim izvještajima: “Balovi bez broja, muzika u svakom kutu, maškare čitave noći na ulicah, svagde vesela lica, svagde smeh i pesma.”

Posebno je veselo u Streljani na početku Tuškanca, a Ljudevit Vukotinović u preporoditeljskom žaru opisuje zabavu što su je u toj dvorani u veljači 1841. priredili “rodoljubivi mladići zagrebački”.

“Iz daleka se već vidješe cela palača strelcah kao u vatrenom moru plivajuća, hiljada svećah bješe okolo stanja vešto razređeno, a u sredini na doksatu sevahu se gerbovi malih sestara ilirskih, dalmatinski, horvatski i slavonski… Komu pako nije serce silnije u persih kucalo, koj je vidio kako su device domorodnimi bojama – belo i crveno – urešene bile”.

Godinu dana kasnije zabava domorodaca u Streljani “odisala je domoljubljem i veseljem. Gostih je množina bila, se veselo i dobre volje, što se iz toga zaključiti može; jer u polak šest urah u jutro još nije bilo moguće tancati”.

Škola plesa u Streljani (oglas za školu izašao u Pozoru 1860.) bila je, dakako, velik događaj za Zagreb od jedva sedamnaest tisuća stanovnika. Isprva školu pohađaju djeca uglavnom imućnih roditelja i aristokratskih obitelji, a kasnije s rastom grada raste i zanimanje i potreba za podukom u plesu i lijepom ponašanju. Maestro Coronelli djeluje u Zagrebu više od četrdeset godina, a nakon njegove smrti 1902. školu nastavlja njegova kći Elvira, a potom i druga kći Bianka, koja će školu voditi sve do 1965.

U knjizi koja nam služi kao dragocjeni izvor podataka navodi se da: “Na početku Tuškanca, gdje je u staro doba bilo gradsko službeno stratište na kojem su spaljivane vještice, vješani zločinci i strijeljani pri jestupnici, novoizabrani streljački pukovnik grof Jurica (Đuro) Oršić Slovetički položio je kamen temeljac za gradnju nove streljanje i time otvorio novu stranicu u povijesti zagrebačkog streljaštva. Iste godine posvećen je i novi streljački barjak, a stari – onaj iz 1807. godine – velikom je svečanošću pohranjen u streljačku pismohranu.” 

Pukovnik grof Jurica (Đuro) Oršić Slovetički položio je kamen temeljac za gradnju nove streljanje

Nova streljana građena je dobrovoljnim novčanim prilozima članova društva i mnogih dobrotvora. Da bi “što prije zatvorili fi nacijsku kostrukciju”, kako bismo mi danas rekli, tiskali su i dionice. Nominalna vrijednost dionice je bila 5 guldena. Na sačuvanoj dionici Wilhelma Denegra je datum 10. listopada 1840. što dokazuje da su se novčani problemi rješavali i nakon završetka gradnje. Za dionicu se, primjerice, moglo dobiti 20 ulaznica za glavno godišnje gađanje u sljedećoj sezoni. “Prva zgrada sportske arhitekture izvedena u Zagrebu, jednokatna zgrada Građanske streljane na Tuškancu, svečano je otvorena 1. rujna 1838. Nacrti zgrade s malom dvoranom nisu poznati, ali joj je izgled sačuvan na preglednoj panoramskoj litografiji bečkog majstora Franza Josepha Sandmanna oko godine 1845… ” ( “Sportska arhitektura u Zagrebu”, str. 168.).

Ta je litografija u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Lijepo se vidi izgled zgrade i okoliša. Tuškanac tada nije bio u središtu grada, a to je na litografiji očito: drvored jablana duž gornjega dijela panorame na Josipovcu današnja je ulica Ivana Gorana Kovačića. Malo pomalo, streljana u Tuškancu se proširuje. Nakon što je između 1882. i 1885. dograđena i velika dvorana po projektu graditelja Janka Jambrišaka i inž. Milana Lenucija, grad je dobio suvremeni i udobni sportski i društveni objekt. Ta nova streljana je prva javna zgrada s električnom rasvjetom. No, ni tu se nije stalo. Krajem 19. stoljeća, 1898, izgrađena su na gornjoj terasi tri teniska igrališta, koja su 1899. osvjetljena električnom rasvjetom. Neumorni kroničari i povjesničari pronašli su i ovaj biser zagrebačke sportske prošlosti: u Tuškancu, na Streljani, što je bio opći naziv za taj lijepi i sadržajem bogati dio grada, na površini brušenoga betona otvoreno je i koturalište.

Knjiga uspomena
Građansko streljačko društvo djelovalo je na Tuškancu do 1914, punih 128 godina, a od tada zgrada dobiva brojne nesportske namjene: vrtni restoran i ljetno kazalište od 1922, područno kazalište matične kuće iz Frankopanske ulice 1923. –1929, nakon kazališta zgrada se pregrađuje u kino “Tuškanac – Streljana”, pa tonfilm kino “Edi – son Place Teatar”, koji zahtijeva produženje dvorane za 8,5 metara. Na sjevernom rubu nekadašnjega strelišta, izgrađena je godine 1931. zgrada sportskoga društva Shell, uz koju se, usječen u strmu padinu, nalazio betonirani sportski teren koji je do prije desetak godina bio mala košarkaška oaza Košarkaškog kluba Lokomotiva (“Sportska arhitektura u Zagrebu”, str. 169.).

Kronike o zbivanjima u bližoj i daljnjoj prošlosti su nepresušna vrela objektivnih činjenica. A dnevnici, spomenari, pisma dodaju tim činjenicama dašak, mirisa i boje tih prošlih dana. Ožive ljudi kojih smo potomci. U Muzeju grada Zagreba čuva se “Knjiga uspomena” građanske streljane u Zagrebu. Negdje početkom Prvoga svjetskog rata (1914.) je zagubljena. I kad su se povjesničari već pomirili s mišlju da je nepovratno nestala, pronađena je 1974. – Muzeju grada Zagreba darovao ju je Vlatko Ulčnik. Sa stranica tog spomenara oživjela je zagrebačka streljana na Tuškancu u svom sjaju! Nadnevak prvoga zapisa u “Knjizi uspomena” je 12. ožujka 1869. Tog je dana car i kralj Franjo Josip I posjetio društvene prostorije Građanske streljane na Tuškancu. Zbilo se to za vrijeme drugog carsko-kraljevskog posjeta gradu Zagrebu. Na trećoj stranici spomen-knjige je vlastoručni kraljev potpis.

Vrijedan spomen je i crtež kako Franjo Josip I gađa u oslikane mete. Na tom gornjem dijelu crteža dobro se vidi da je tada (1869.) streljana bila osvjetljena svijećama. Na donjem dijelu tog crteža ovjekovječen je događaj kada kralj prima uglednike gradske uprave i ravnateljstva streljačkog društva. Taj je crtež ujedno i ilustracija podatka da se za ružna, ne pogodna vremena gađalo u dvorani. Te posebne puške zvali su “sobne puške” (Zimmerstutzen). U knjizi “Slike iz streljačke prošlosti” ih podrobno opisuju: “Bile su to kapslare kod kojih se na piston stavljao poseban kapsl, a cijev odozgo punila olov nim zrnom malog kalibra, ali bez barutnog punjenja. Na udaljenosti od 8 do 10 metara bile su prilično pouzdane. Na stranicama te vrijedne “Knjige uspomena” sa čuvana su imena članova uprave streljačkoga društva, imena uglednih gostiju, članova streljačkih društava koji su dolazi na proslave, na nagradna i ostala natjecanja. Tako se saznaje da su strijelci živo djelovali u Osijeku, Varaždinu, Požegi, Bjelovaru, te u drugim većim i manjim gradovima Austrougarske monarhije. 

Zinka sa Zdenkom ispred kina Tuškanac

Četiri plesa
Na nekim se stranicama Danice opisuju društvena zbivanja. Tako se može tijekom 1840. u mislima “zaplesati” čak četiri puta – jer jesu u dvorani streljačkog društva priređena čak četiri plesa. “Domorodni mladići zagrebački” priredili su, na primjer, 27. siječnja 1842. zabavu. Dvorana je bila okićena narodnim bojama, svi natpisi bili su napisani hrvatskim jezikom. A ples je povela grofica Sidonija Rubido, rođ. Erdödy. Za tu je zabavu natporučnik Marko Bogunović skupinu djevojaka i mladića naučio plesati i narodno kolo. Za te zabave je Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.) skladao valcere “uz koje se plesalo sve do jutra” pisalo je u Danici.

Sredinom kolovoza 1842. slavila se 600. obljetnica Zlatne bule Bele IV Gradecu, kojom je Zagreb 1242. imenovan kraljevskim i slobodnim gradom. Tim je povodom Građansko streljačko društvo priredilo veliko ju bilejsko strijeljanje, natjecanje koje je trajalo šest dana: “od 4. rujna 1842. i to od tri sata poslije podne do 10. rujna iste godine u šest sati navečer” izvještavaju Narodne novine i Agramer Zeitung, te objavljuju imena strijelaca i glavne nagrade.

Značaj streljane na Tuškancu mora se ocijenjivati i činjenicom da se njezine prostorije nisu koristile isključivo za sport i zabavu, nego su bile korištene i za političke priredbe onoga vremena, da su bile žarišta preporodnog po kreta za prava u upravi i za hrvatski službeni jezik.

Zato treba sačuvati povijest od pukotina u sjećanju, ne zametnuti spomen-ploče na njemu.

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply