Dimnjačari
digg del.icio.us TOP
  Posted February 8th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Preneseno sa Zagorje.com

Primite se za gumb – dimnjačar prolazi!
Ovih hladnih dana, sjetio sam se dimnjačara. Kad ste ga zadnji put vidli u vašoj ulici? Odavno ga nisam sreo na ulici. To je isto jedno od zanimanja, koje polako izumire i ostaje samo u sjećanjima starijih generacija.

Kad stisne zima, a mraz prodre do kostiju, najradije se skrasimo uz peć ili kamin, u kojima idilično pucketaju drva i leluja plamen. Uz centralno i najčešći način grijanja prostorija, opustimo se u romantičnom sanjarenju i zaboravimo da je jedan od uvjeta da bi drva ili plin pravilno i bezopasno sagorijevali, nužno je imati dimnjake i spojne dijelove čiste, kontrolirane i ispitane.

A to može uraditi jedino kvalificirani dimnjačar. Takvih je, na žalost, u Zagorju samo desetak, a u Hrvatskoj ih je ostalo petnaest puta više, što je apsolutno premalo.

Na riječ: dimnjačar, sjetimo se čovjeka u crnom, garava lica, s s čeličnim sajlama i oštrim četkama i štrikom o ramenu poput kaubojskog lasa. A kad ga sretnemo, navodno radi sreće, odmah se hvatamo za gumb i zaželimo da nam se to lijepo i dogodi. Ponekad mu o ramenu vise i male ljestvice, da bi mogao dosegnuti otvore viših dimnjaka. Ovog ‘crnca’ mnogi povezuju i sa štednjom, pa ga na starim razglednicama vidimo kako jaše na pajceku. Potonji će svakako negdje na kolinju skončati svoj svinjski život, a dimnjačar spasiti živote mnogih nemarnih ljudi, koji bi se, ako im dimnjačar ne očisti dimnjak, mogli ugušiti u ugljičnom monoksidu ili izgorjeti u požaru.

STJEPAN ĐIMI STANIĆ i BARBARA TROHAR – DIMNJAČAR

The video cannot be shown at the moment. Please try again later.

Vratolomije na krovu
Među tim rijetkim majstorima dimnjačarima je i Ivica Pogačić (49), kojem u ovom obiteljskom poslu pomaže i sin Marko (26), s diplomom Visoke škole za turistički menadžment u Opatiji. – Završio sam trogodišnju dimnjačarsku školu u sastavu Građevinskog centra u Zagrebu, 1977. godine. Nakon stjecanja petogodišnjeg iskustva u Zagrebu, vratio sam se doma u Radakovo. Po onoj: «rađe sam mali gazda, nego veliki sluga», 1982. godine kao samostalni poduzetnik otvorio sam obrt «Dimnjačar», koji spada pod komunalnu djelatnost. Zajedno s kolegom Ivanom Borovšakom podijelili smo napola teritorij bivše klanječke općine. Imenjak mi je sada u mirovini, a ja pokrivam sada cijelo to područje, s koncesijom na 4 do 5 godina, za što moram godišnje plaćati čak 11.000 kuna. Nažalost, naš se teški i odgovorni posao malo cijeni i nemamo nikakve subvencije ili poticaje premda smo deficiratno zanimanje – kaže Markov šef i tata Ivica Pogačić, dok provjerava ispravnost dimnjaka u kotlovnici zgrade bivše Na-me u Kumrovcu gdje smo ih u ponedjeljak ujutro zatekli na njihovom plemenitom zadatku. 

Priča nam Ivica kako se, za zagrebačke radne epizode, verao i uz 50-metarske tvorničke dimnjake radi čišćenja, uvlačio u velike kamine, hodao sljemenima krovova kao mjesečar i ponekad znao i okliznuti, ali srećom, uvijek se za nešto uhvatio i izbjegao ono najgore. U Zagrebu je imao beneficirani radni staž, a sada ga nema, kao da više nema opasnosti, a bogme je ima. Ipak, ima i mnogo lijepog u našem pozivu. Stalno smo na terenu, u gibanju, susrećemo i upoznajemo mnoge osobe, pomažemo ljudima u nevolji. Zato sebe u šali zovu «humanitarcima».

Prva djevojka-dimnjačar u Zagrebu

- Jednom sam visio na oluku. Nije bilo suviše visoko, ali nije bilo ni za skočiti. Srećom, gazda kuće je brže-bolje našao neku focnu , po kojoj sam se spustio i prizemljio. Od tada sam pažljiviji, a to zacijelo dolazi i s godinama – smješka se Ivica. Kaže da te vratolomnije uspone ka dimnjacima sada prepušta svom sinu, koji je gibak kao mačak. Cilj je, kaže, zadovoljiti potrebe korisnika njihovih usluga. Premda imaju određeno radno vrijeme, ljudi ih zovu u pomoć u svako doba dana i noći. Najteže im pada kada se okupaju, presvuku u čistu odjeću i opuste, a onda dođe glas da gori, najčešće dimnjak, a ponekad i kuća.

Sin šef tati, tata šef sinu
Imaju tradiciju, iskustvo i znanje. Istina, Marko mora još na dodatno školovanje za majstora-dimnjačara, kako bi kao i otac mogao kvalificirano obavljati sve dimnjačarske poslove na održavanju dimnjaka i spojnih dijelova (čišćenje, kontrola, ispitivanje dimnjaka i spojnih dijelova, video snimaka unutrašnjosti dimnjaka i spojnih dijelova, izgradnja i sanacija dimnjaka i spojnih dijelova), ventilacijskih i sličnih uređaja, čišćenje i ispitivanje i popravkci ložišta, gradnja industrijskih i kaljevih peći, kontrola zagađenosti okoliša. Održavanje i čišćenje kuhinjskih odsisnih sustava, kuhinjskih napa, filtara, ventilatora, ventilacijskih kanala i njihovih video snimki.

Nakupilo se Ivici 32 godine radnog staža. Sa sinom već sada dograđuje veliku kuću za seoski turizam. Marko je kvalificirani ugostitelj i on će voditi to turističko-ugostiteljsko gazdinstvo, a tati će, veli u šali, prepustiti ono za što je osposobljen – čišćenje i održavanje svega što je vezano za dimnjačarstvo.

Tak vam je to. Prvo tata šef sinu, a uskoro – obratno! Mada se Ivica tomu, začudo, veseli, pa se često hvata za vlastite gumbe.

Imate li potkovicu ili zečju šapu kod kuće? Ako ste odgovorili potvrdno, onda vjerovatno nećete imati ništa protiv saznati za što sve ljudi širom svijeta vjeruju da donosi sreću i što ih štiti od nesreće. Ko zna, možda i vi nabavite cvrčka, krokodilski zub ili koji ‘čarobni’ žir

Dimnjačari su znak sreće i bogatstva. Postoji legenda koja kaže da je engleski kralj Džordž jednog dana jahao u povorci kad je iznenada na cestu istrčao pas koji mu je napao konja. Konj se propeo i gotovo zbacio kralja, no srećom jedna je osoba odjevena u prljavu i poderanu odjeću uhvatila uzde i smirila životinju. Bio je to dimnjačar.

Dimnjačari

I dimnjačar donosi sreću – možda zato jer je prije začepljeni dimnjak značio katastrofu: hladnu kuću bez kuhanog obroka! U Hrvatskoj se vjeruje da kad se ugleda dimnjačara treba odmah zgrabiti dugme – da sreća na pobjegne i izreći želju. A sve to prije nego se ugleda – čovjek s naočalama!

Pred sezonu grijanja

Dimnjačar Mirkec

Prema statistici koju vodi Vatrogasna zajednica Krapinsko zagorske županije, protekle zime za vrijeme sezone grijanja na dimnjacima je izbilo 11 požara, što je daleko iznad prosjeka županije do sada.

Ova puka statistika, pobudila je našu pozornost, te smo o problematici održavanja dimovodnih i plinskih instalacija odlučili razgovarati s jednim od majstora zanata koji polako izumire, dimnjačarem Mirkom Šivalecom iz Jazvina.

Mirko, odnosno, kako ga svi od milja zovu “naš dimnjačar Mirkec” osebujna je ličnost, vrlo predana svom zanatu i vlastitom dimnjačarskom obrtu “DIMO-KOM” koji vodi više od 20 godina. Mirkec je samozatajna i rekli bi sramežljiva osoba, ali osmjeh mu rijetko silazi s obraza. Međutim, dotaknuvši se problematike struke, Mirkec postaje ozbiljan i s velikom pažnjom želi nas podučiti, istovremeno i upozoriti, što se sve može dogoditi ukoliko se ne koriste dimnjačarske usluge.

Mirko nam pojašnjava da su dimnjačarski poslovi jedna od komunalnih djelatnosti i obavljaju se prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu, u cilju pružanja usluge od interesa za fizičke i pravne osobe. U svrhu zaštite života ljudi i imovine od požara donesen je Zakon o zaštiti od požara koji vlasnike ili korisnike dimnjaka i ložišta obvezuje da iste održavaju u ispravnom stanju, o čemu moraju posjedovati dokumentaciju.

dimnjačar na poslu po noči

“ Vrlo je važno da se dimnjaci čiste u za to propisanim rokovima jer samo tako možemo biti sigurni da će i dalje funkcionirati bez problema i posljedica. Za dimnjake kod grijanja na kruto i tekuće gorivo to je jednom mjesečno u sezoni grijanja, dok su kod grijanja na plin kontrola i čišćenje potrebni dva puta godišnje.

Jednom godišnje je potrebno čistiti i dimnjake koji se ne koriste kako bi, u slučaju potrebe, bili spremni za upotrebu”- kaže dimnjačar Mirko Šivalec, dodajući da se broj poziva građana za njegovim uslugama povećao s ovim naglim zahlađenjem.

“ Kada se dogodi tragedija, bez obzira na to u kojem dijelu Hrvatske, ljudi nemilice zovu i traže da se njihov dimnjak pregleda, i to po mogućnosti – odmah. No, panika se smiri već za nekoliko dana jer ljudi zaborave. Kako bi se izbjegle takve situacije, apeliram na korisnike, posebno plinskoga grijanja, da na vrijeme posvete pažnju svojim dimnjacima” – ističe Mirkec.

Na naš upit ima li problema s korisnicima njegovih usluga, Mirko se, u skladu sa svojom dobrom čudi nije želio izjasniti, da pače, iako se to protivi zakonima njegove struke, kaže da shvaća one ljude koji u ovim teškim vremenima ne mogu izdvojiti i taj simboličan novčani iznos za pregled dimnjaka i plinskih instalacija. Ipak, apelira na korisnike plinskog grijanja da, uz redovito čišćenje i održavanje, pozornost na dimnjake trebaju obratiti i prilikom promjene plinskog trošila. Mirkec pojašnjava da postojeći dimnjak ne mora odgovarati novom trošilu, zbog čega prije njegove promjene svakako treba pozvati dimnjačara.

“Istaknuo bih da dimnjaci nisu vječni. Podložni su starenju i propadanju bez obzira na čišćenje” – upozorio je Mirko.

Dimjačari: ‘Ljudi se i danas radi sreće uhvate za gumb kad nas vide’.

Dimnjačar Mirkec nema radnog vremena, jer kako kaže, poziv za njegovom pomoći samo može upozoravati na ozbiljnu opasnost, a rejon u kojem radi i brine za ispravnost dimnjaka i plinskih instalacija proteže se od Zlatara, Mača, Jesenja, Krapine…. Ukoliko vam zatreba, dimnjačar Mirkec odazvat će se na telefon 049/350-061(na koji možete poslati i fax) ili na mobitel 091/560-97-55.

Zahvaljujući ovom izuzetnom čovjeku, istovremeno i znalcu i stručnjaku u zanatu koji, na žalost, polako izumire – na kraju razgovora s ponosom je naglasio kako u zadnje vrijeme primjećuje da “ljude u crnom” mnogi ne dočekuju samo s radošću hvatajući se za gumbe – praznovjerno vjerujući da će im se ispuniti zamišljena želja, nego da ih je večina ipak svjesna da dimnjačari sreću donose redovitim obavljanjem svog posla, sprečavajući neželjene posljedice poput požara i gušenja ugljičnim monoksidom.

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Dimnjačari”

  1. Comment by Zinka:

    Svake Nove godine dimnjačari bi nam došli čestitati i donjeli bi nam kalendar na kojem bi pisalo Sretnu Novu želi Vam Vaš dimnjačar,a baka bi im dala nekaj sitnoga…

Leave a Reply