Kroz Gornju Ilicu
digg del.icio.us TOP
  Posted December 22nd, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Sastavio: Ljubomir Škrinjar

Vremeplovom kroz Gornju Ilicu do duda nad sitnogoricom
Zagrebačka ulica Ilica na potezu od Jelačićevog do Iličkog placa bila je dugo vremena glavna gradska prometnica i trgovačko središte grada. Prije samo 120 godina imala je pet hotela, šest kavana, dvije slastičarnice i brojne raznovrsne dućane zagrebačkih obrtnika i židovskih trgovaca, ali i prodavaonice s prekomorskom robom. 1776. godine je podijeljena na Gornju (od današnjeg Trga bana Jelačića do Britanskog trga) i Donju (od Britanskog trga dalje prema zapadu).

2011.

Početak Ilice, čije ime nalazimo u dokumentu iz 1431., je na zapadnoj strani Trga bana Josipa Jelačića.

1864.

“Na ovom do g. 1858. zapuštenom i u kišno vrieme vrlo blatnom trgu obdržavali su se sajmovi ne samo za živež, povrće i voće, kako to danas biva, nego i za marvu i drugu dopremljenu robu na kolih”.

„Jošte g. 1828. bila je na miestu, gdje se sada nalazi Velika kavana (današnji Hotel Dubrovnik), primitivna velika drvena klaonica, a iza nje bilo je javno gradsko smetište, do ovog pako bara, na kojoj se je lovio lov na patke.” (A. Hudovski, “Zagreb i okolica – kažiput za urodjenike i strance”, Zagreb 1892.).

Opća bolnica Milosrdne braće (od 1919. “Zakladna bolnica”), na mjestu današnjeg kompleksa zgrada s iličkim neboderom, počela se graditi 1794. uz južnu stranu nenaseljenog prostranog sajmišnog trga (Harmica) na gradskoj periferiji; 1819. nadograđen je drugi kat s tornjem crkvice Trpećeg Jezuša (danas crkvica Ranjenog Isusa). Bila je to najveća zagrebačka građevina koja se protezala sve do današnje Tesline ulice.

“Spram naokolišnih kolibica, potleušica i drvenjara udarala je bolnica tako u oči kao stoljetni dud, koji se dignuo nad sitnogoricu!” (D. Hirc, “Stari Zagreb”, Zagreb 2008.)

1900.

1906.

2011.

1906.

Povodom Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, održane 1891. godine u Zagrebu, pušten je u promet zagrebački konjski tramvaj (vozni park od 10 otvorenih i 6 zatvorenih kola).

Brzinom do 7,5 km/h vozio je jednokolosječnom tramvajskom prugom od Južnoga (danas Zapadnoga) kolodvora, Ilicom (od Vodovodne), s odvojkom kod Frankopanske za Savski most, te preko Jelačićeva trga, Jurišićeve i Draškovićeve kroz Vlašku do Mitnice (današnji Kvaternikov trg). Te godine u Zagrebu je prometovalo 60 fijakera.

1910. godine konjski tramvaj zamijenjen je munjevnim (električnim) tramvajem. Grad Osijek je prvi u Hrvatskoj dobio konjski tramvaj, 1884. godine.

Zagrebački konjski tramvaj iz 1891. (Tehnički muzej grada Zagreba, 2011.

Na mjestu današnje NaMe veletržac Teodor Demeter izgradio je jednokatnicu, i uredio u njoj gostionicu sa svratištem “Austrijanskom caru”, koja je otvorena 11. srpnja 1837. Poslije je svratištu nadograđen drugi kat (1867. godine) i dobio je naslov “Hotel k caru austrijanskomu”, koji “bijaše najodličniji u Zagrebu, a odsjedali su u njemu visoki dostojanstvenici.”

1867. Hotel „K caru austrijanskomu”

U svratištu “K caru austrijanskomu” otvorena je prva “putnička agencija” u Zagrebu – od 1. travnja 1840. svakog su dana prevoznička kola vozila do Varaždina i Beča (uz prethodnu prijavu putnika).

1880.

Bečki trgovci Carl Kastner i Herman Öhler od 1911-1913. adaptirali su “Hotel k caru austrijanskomu” u svoju popularnu trgovačku kuću “Kastner i Öhler”, a danas je i “Hotel k kruni Ugarskoj” u sklopu robne kuće NaMa koja je izvana zadržala izgled iz onoga vremena.

2011.

Godine 1868. srušena je gostionica i svratište “K Ugarskoj kruni” (s najboljim gulašom u gradu) u prizemlju jednokatnice Eduarda pl. Jelačića (vidimo ju na prethodnoj fotografiji iz 1867. godine s lijeve strane hotela), te je na njezinom mjestu iste godine izgrađen dvokatni “Hotel k kruni Ugarskoj” (1894. preimenovan u “Hotel Grand”).

I u svratištu “K Ugarskoj kruni” bila je putnička agencija: 12. rujna 1844. poduzetnik Stern otvario je konjsku “autobusnu” liniju od svratišta do Karlovca. “Plaćalo se po osobi 1fr. 30kr. srebra, dok bijaše prtljaga bezplatna.”

2011 Nekadašnji “Hotel k kruni Ugarskoj”

Najstarije je svratište u Ilici, ali i u Zagrebu, “Lovački rog” (poznat kao “Jägerhorn”), otvoreno 1827. godine. “Bijaše tu prvotno drvenjara (od kraja 17. stoljeća, op.a.), a u njoj krčma u kojoj bi se sastajali zagrebački lovci. Poviše vratiju iztaknuli su pravi lovački rog, koji je krčmi, a poslije i hotelu dao današnje ime. Kakova je kuća bila 1827. godine, takva je spram Ilice i danas.”

2011 Lovački rog („Hotel Jägerhorn“)

1844. godine u početku Donje Ilice izgradio je dvokatnicu Mato Pruckner i uredio “Hotel Pruckner” (kasnije nazvan Hotel Royal).

1844 „Hotel Pruckner“

1905 Hotel Royal

2011. Negdašnji “Hotel Pruckner/Royal”

“Vuglenarski hotel” – kuća pri ulazu u nekadašnje kino Apolon (od 1946. kino Kozara), danas Histrionski dom u Ilici, u kojoj su noćili vuglenari iz Zagorja, prodavači drvenog ugljena na Iličkom trgu. Prva filmska predstava u Zagrebu – “Živuće fotografije” – održana je u dvorani Hrvatskoga doma, odnosno Hrvatskog pjevačkog društva “Kolo” i “Hrvatskog sokola” 8. listopada 1896. godine.

2011. – Negdašnji “Vuglenarski hotel”

Dio sjevernog pročelja Zakladne bolnice u Ilici: Ljekarna Zakladne bolnice (na uglovnici prema Hotelu Dubrovnik). Kinoprogrami šest zagrebačkih kina, među inim prikazuje se Careva ljubav, Novac na cesti…

1928.

Opća bolnica Milosrdnika, odnosno Zakladna bolnica, srušena je 1931. godine.

1931.

“Do g. 1831. bijaše u Ilici tik do kuća smrdljivi kanal pokriven daskama po kojima se hodalo, jer ne bijaše utrta puta, ni pločnika, dok su ljudi noću svijetlili lampašima, ako su se gdje pozabavili”.

1837.

Specijalizirana trgovina školske, pisaće i slikarske robe Juliusa Hühna, otvorena 1837. u jednokatnici koju je 1830. izgradio veletržac žita Franjo Čavrak (“ostavio iza sebe četiri sina i četiri kćeri”). Od 1907. je tu bilo kino Apolo, a poslije kino Lika. 1890. godine je kod J. Hühna bila ložinska prostorija peštanske lože Demokratia (Hrvatska vila od 21.9.1892.). Članovi te lože bili su većinom Mađari, Židovi i Srbi.

2011.

Ulaz u Oktogon 1913.

Ulaz u Oktogon 2011.

Ugao Ilice i Bregovite ulice (danas Tomićeva ulica) 1906.

1928.

2011.

Pogled prema „Trgu“. Prvotna žuta boja tramvaja je 1923. zamijenjena plavom bojom grada Zagreba.

1906.

1925.

2011.

1621. godine gradski magistrat Gradeca donosi odluku: “Kak svaki štacunar pred svojim štacunom snega odhrnuti mora, al pak ne´, po gradskom stražaru globu bu platiti moral.”

1936.

1938. „Kavana Corso“ (Korzo) – tramvajska pruga s mimoilaznicom (na svim važnijim postajama u gradu 1908.

2011

1917. Udes tramvaja ispred Kavane Corso

Zagrebačka uspinjača je predana u promet 8. listopada 1890., a već sljedeći dan Narodne novine izvještavaju: „… zidana pluzojica, smicaljka, okrunjena na svojem vrhu kućom, koja se ukopala u Strossmayerovo šetalište, da mu bude vječitom nakazom.” Vozne ciene Uzpinjače: 1. razred 4 kr., 2. razred 3 krajcera.

1988.

2011. U sadašnjem „Turbo limaču“ bila je najprije Kavana Corso

Na uglu Ilice i Mesničke ulice (nekada Lovačke ul.), u kući pl. Keglevića “imao je kavanu Franjo Exner već g. 1833. i davao je tu svake nedjelje i utorka družtvene plesove uz ulazninu od 20 i 30 krajcara.”

1906.

2011.

Glazbu zagrebačkih kavana i salona do Drugog svjetskog rata nudi Zagrepčanima izvrstan akademski ansambl “Animato”, svake nedjelje u 10:30 (17. travnja – 25. rujna) na Vidikovcu u Parku Maksimir. Besplatno. (Opširnije u jednoj od sljedećih reportaža.)

2011. Ansambl “Animato” iz Zagreba

Na uglu Ilice i Gundulićeve ulice, u prizemlju jednokatnice Ferdinanda Budickog, građenoj u gotskom stilu, 1902. otvorena je prva zagrebačka prodavaonica automobila, motorkotača, prikolica, bicikla i šivaćih strojeva “Singer”.

Prvi automobil stigao je u Zagreb iz Varaždina, 1899. godine.

Kuća Budickoga srušena je 1907., i na njezinom mjestu podignuta je palača Hrvatsko-slavonske zemaljske banke. U prizemlju i polukatu banke otvorena je nova kavana Corso sa striptiz-barom koji su stariji purgeri zvali “Kokošinjec”. Bila je to u Zagrebu prva kavana s ulaznim pokretnim vratima, omiljeno okupljalište zagrebačkih masona.

1903.

U sljedećem nastavku – Ilica od Frankopanske do potoka Črnomerec (Donja Ilica).

Preneseno sa ‘Portal Hrvatskog Kulturnog Vijeca’.

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Kroz Gornju Ilicu”

  1. Comment by Gordon:

    Hello! I simply would like to offer you a big thumbs up for the great info you’ve got right here, on this post. I am coming back to your website for more soon. Cheers!

Leave a Reply