Aerodrom Borongaj
digg del.icio.us TOP
  Posted January 26th, 2012 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 3 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Puno toga o Zagrebu kaj niste znali do sada…
Aerodrom Borongaj je prvi aerodrom sa svim potrebnim objektima za slijetanje i uzlijetanje aviona. Aerodrom je bio izgrađen na Borongaju 1926 godine, kraj istoimenog ranžirnog kolodvora, tada 6 km udaljenom od samog grada.

Aerodrom Borongaj nekada

1927. se Charles Lindbergh spustio na taj aerodrom, nakon uspješnog leta preko Atlantika. 15. veljače 1928. godine otvara se prva zračna linija između Zagreba i Beograda. Uskoro su uspostavljene i linije do Beča, Budimpešte, Praga, Milana, Graza, Ljubljane, Sarajeva, Splita, Graza, Trsta, Dubrovnika i Klagenfurta

Te prve godine prevezeno 1.322 putnika i 10 tona tereta. Već sljedećih godina otvaraju se domaće linije koje Zagreb povezuje s Dubrovnikom, Ljubljanom, Splitom, Sarajevom i ostalim gradovima bivše Jugoslavije, te i ostale međunarodne linije s Grazom, Klagenfurtom, Bečom, Pragom, Budimpeštom, Trstom i Milanom.

Aerodrom Borongaj u današnje doba

Borongajski aerodrom u izgradnji, pogled prema jugu, u pozadini se vidi Sava.

Aerodrom Borongaj korišten je za civilni zračni promet ali i za vojne potrebe. Početkom Drugog svjetskog rata prestaje civilni zračni promet i aerodrom se koristi isključivo u vojne svrhe regularne vojske, odnosno domobranstva. Dolaskom WW2 i NDH preuzimaju ga ustaše i postaje im glavna zračna luka, te matična luka Pavelićevog Junkersa. Tijekom ’44. je bio više puta bombardiran od strane 15th AF USAF-a. Danas je tamo nekoliko skladišta raznih tvrtki (Duyvis, Chio, uredski pribor) i tvornica Končar na južnijem dijelu.

Google mapa od Borongajskog aerodroma

Lokacija aerodroma Borongaj
Krenete od žljezničke stanice Maksimir i kod Konzuma skrenete lijevo kroz zelenu površinu između limenki, pa ćete vidjeti betonirani putić, zatim dolazite do betonirane staze uz koju su klupice. Tamo idite još lijevo od nje i izlazite na ulicu koja se zove Borongaj-Aerodrom.

Na vašoj lijevoj strani je prostor ograđen plavom ogradom s bodljikavom žicom na vrhu u kojemu su zgrade i parkirališta za aute. To je nekadašnji Borongajski aerodrome. Danas to područje koriste razne tvrtke koje tamo imaju skladišta. Ako prolazite prugom od Sesveta prema Zagrebu, prije ulaska u stanicu Maksimir vidjet ćete dva plavo žuta hangara sa lijeve strane. Inače taj je aerodrom potpuno zatvoren prije malo više 30 godina koliko ja znam. Bio je prvo u biti glavno zagrebački vojni aerodobrom u sastavu domobranstva, mislim ’42. ili ’43. godine ga preuzimaju Ustaše. Bio je matična luka Pavelićevog Junkersa. Inače se sjeveroistočno od samog aerodroma nalaze položaji PZO za njegovu obranu, tj. bukeri u Maksimiru, pa po tome pretpostavljam da bi se i s njegove jugoistočne strane, dakle negdje na području Kozari puteva, trebali također PZO položaji.

Njemačka vojska na aerodromu Borongaj

Crveno je označeno područje Aerodroma Borongaj. Uzletno sletna staza bila je na ovom dugačkom, ravnom, travnatnom dijelu prema istoku, do šume. Zgradu se ne može posjetiti jer je vlasništvo Končara, a nalazi se unutar zatvorenog ograđenog kompleksa. Uzletno-sletna staza nalazila se iza ranžirnih kolosjeka, kojih se s ceste vidi samo trećina. Ali s ceste se vide i hangari, uz i iza kojih su se nalazile uzletno sletna staza i stajanke.

Zrakoplov De Havilland – NDH, iz sastava 1. zračne luke Zagreb

Bombardiranje Zagreba
Na Borongaju je u 2. Svjetskom ratu bila baza vojnog zrakoplovstva NDH, u blizini je željeznička pruga sa ranžirnim kolodvorom, tako da je područje bilo idealna meta za bombardiranje. Što se tiče samog aerodroma više puta je bombardiran od strane USAF-a 1944. i to redom:

22.02.1944.
06.04.1944.
B-24′s bomb Zagreb A/F. Numerous other B-24′s and B-17′s abort because of weather. Escorting ftrs and the HBs claim 17 ftrs destroyed in combat. 6 US aircraft are shot down. Tog dana dva B-24 su pala na Sljeme.
17.04.1944.
30.06.1944.
Bad weather causes over 450 HBs and more than 150 ftrs to abort missions. 188 HBs, escorted by 138 ftrs, hit A/F at Zagreb and T/Os in Hungary and Yugoslavia, including M/Ys at Kaposvar, Osztopan and Split, highway bridge at Brac I, A/F at Banjaluka, and city of Budapest. 130-plus ftrs provide escort.”
07.07.1944.
560-plus B-24′s and B-17′s bomb 2 synthetic oil plants at Blechhammer, synthetic oil and coking plant at Odertal, and Zagreb A/F and M/Y. HBs and ftr escorts claim more than 50 aircraft shot down during fierce battle with 275-300 ftrs mainly in Vienna-Budapest area. 18 US aircraft are listed as destroyed and a larger number missing.

Bombardiranje – B-24 “Liberator”

Uz dopuštenje vlasnika fotografija, Dragiše Brašnovića, možete vidjeti sve tri pronađene fotografije zrakoplova De Havilland DH-80A Puss Moth BZ NDH iz sastava 1. zračne luke Zagreb, registarskog broja 5552. Fotografije su snimljene sredinom rata na aerodromu Borongaj.

Primjer “tepih” bombardiranja – zagrebački Borongaj – u kutu desno vidi se aerodrom, dok je veći dio bombi završio u okolici.

Bombardiranje se vršilo takozvanom ”Tepih” tehnikom, koja je bila krajnje neprecizna, te je prouzročila brojne žrtve, no isto tako bila je i efikasna budući da su cilj i područje oko njega zasipani enormnom kolačinom teških bombi od 200 pa do 500 kilograma. Problemi su nastajali uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta kada se događalo da od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća bombi u potpunosti promaši cilj, a samo nekoliko ga pogodi.

Bombardirno područje Borongajske ceste

Slika 2. Označeno je bombardirano područje uz današnju Borongajsku cestu, na slici se vidi stari dio Volovčice u doljnjem dijelu slike, željeznička kolonija sjeverno od pruge, stadion na Sveticama i zgrada ekonomskog fakulteta preko puta. 

Područje današnjih Ravnica i Dubrave

Slika 3. Otprilike područje današnjih Ravnica i Dubrave, u gornjem dijelu slike se vidi maksimirska šuma, bombe padaju uz prugu, vide se i krateri iz prijašnjih bombardiranja.

Saveznički B-17

Prije par godina su na Ravnicama prilikom kopanja temelja za zgrade naletili na neeksplodirane bombe, s obzirom na razmjere bombardiranja koje se vidi na priloženim slikama ne bi me iznenadilo da u budučnosti nalete na još koju. Inače, zanimljivo da je domobransko zrakoplovstvo u to doba imalo plave uniforme. Bili su najelitniji dio domobranstva, a sa svim pripadajućim službama brojilo je oko 9,000 pripadnika. Najbolji piloti bili su Mato Dukovac i Cvitan Galić.

Saveznički B-24

PZO položaji za obranu aerodroma nalaze se sjeveroistočno, u Maksimiru kod jezera iza Agronomskog faxa. Područje aerodroma Borongaj vodi se kao povijesni sklop, ali bojim se da je za ikakvo konzerviranje ili spašavanje odavno kasno, jer je izgrađeno mnoštvo skladišta raznih tvrtki kao i tvornica Končar na južnijem dijelu.

Inače, kad je aerodrom bio najteže oštećen jedno kratko vrijeme su svi letovi prebačeni na nekakvu pričuvnu pisticu u Sv. Nedjelji. Inače su 28.12.’44. partizanski specijalci diverzanti uništili Pavelićev Junkers 52 i 4 lovca Dornier.

Na žalost ne mogu sada naći link na kojemu je pisalo točno na engleskom kratak opis misije, događaji i gubici USAF-a a s kojega su citati u gornjem postu pod datumima.

Slika 4

Slika 4. Otprilike isto područje iz drugog kuta, u lijevom dijelu fotografije se vidi maksimirsko jezero, na čistini ispod njega su bili protuavionski položaji, danas je to područje zaraslo, ali su još vidljivi ostaci bunkera.

Slika 5 – posljedice bombardiranja

Priče moga djede
Ove priče mi je ispričao moj deda. On je odrastao na Borongaju u nekadašnjoj Željezničkoj koloniji, koja je danas dio kvarta ispod južnih maksimirskih tribina. Pred kraj rata je još uvjek bil klinac, ali dovoljno star da ga mobiliziraju za radne akcije na aerodromu, gdje su kopali rupe za avione. Tak je i doživio i preživio jedno bombardiranje aerodroma. Uglavnom uz pistu su bili armiranobetonski šahtovi u koje bi se uskočilo i onda čekalo da prodje bombardiranje, koje je trajalo 10-tak minuta. Poslije bombardiranja još najmanje pol sata su morali čekati da skladište municije izgori do kraja, jer su tad meci iz zapaljenog skladišta letili na sve strane.

Na aerodromu je bila stacionirana jedna manja eskadrila Messerschmidta koji nisu stradali u tim bombardiranjima, nego su ih sabotirali mehaničari koji su prebjegli u partizane. Rekel je deda da su ih jedno jutro kad su došli kopat našli u već iskopanim rupama “spuštenih krila”.

Isto mi je pričal da je na jajac placu neko vrijeme bil ringišpil, koji je za vrijeme rata normalno radio i da je za vrijeme jednog bombardiranja šofer zbrisal u sklonište, a ringišpil ostavil da se vrti s ljudima gore.

Glavna zabava im je u to doba bilo neeksplodirane savezničke avio-bombe vuči po ulici i tak plašit ljude, a na maksimirskim jezerima su pecali sa ukradenim ručnim bombama. Deda je jednom ukral i panzerfaust, koji se za razliku od bazuke držal ispod pazuha, pa se je prilikom takvog jednog ribolova dobro spekel.

A najsmješnije mi je bilo kad mi je ispričal, kak su si put do vojarne čistili od mina koje su išli krast. Naime ukrali bi susedu kozu i grablje, kozi bi zavezali grablje za rep i pred poljem je drmnuli s letvom po riti… sam su morali pamtit kojim je putem koza trčala.

Avion ‘Penkala’ iz 1927 godine

Letilište Pongračevo
Letilište Pongračevo (po nekima letilište Črnomerec) i prva zrakoplovna pista u Zagrebu izgrađena je 1909. na egzicir placu austro-ugarske vojske na potezu Selska, Baštijanova, Vitezičeva, Samoborska pruga, nekadašnja vojarna JNA na Selskoj a danas stambeno naselje u izgradnji. Letilište se sastojalo od travnate uzletno-sletne staze i jednog manjeg hangara. Poznati izumitelj, inženjer Eduard Slavoljub Penkala dobio je dozvolu da izgradi pored travnate uzletno-sletne staze hangar u kojem je konstruirao prvi avion u Hrvatskoj. 23. lipnja 1910. godine. Njegov mehaničar Dragutin Novak uzlijeće sa penkalinim zrakoplovom i ulazi u povijest kao prvi hrvatski pilot. Kasnije, zrakoplov se, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada 1910., oštetio i Penkala je odustao od daljnjih istraživanja. Ipak, to je bio prvi let avionom na motorni pogon u Hrvatskoj i time Dragutin Novak postaje prvim hrvatskim pilotom u povijesti.”

Dragutin Karlo Novak, prvi hrvatski pilot.

(Zagreb, 16. veljače 1892. – Zagreb, 31. listopada 1978.)

Replika ‘Penkale’ u današnje doba

Napušteni avioni u gradu
Znate li npr. da se na području grada zagreba nalaze, bar koliko ja znam, dva napuštena borbena aviona? Jedan je jurišnik Galeb, a drugi je američki bombarder/transporter. Jedan se nalazi u jednom dvorištu, a drugi je na teritoriju jedne vojarne. O točnim lokacijama ipak ne bih, pošto postoje zlobnici koji su npr. opljačkali zagrebačkog Galeba, tako da je ostao bez gotovo svih instrumenata i dijelova cockpita a bio je praktički u letnom stanju, trebalo ga je samo očistiti, baždariti instrumente, te popraviti manje mehaničke kvarove. Ako netko zna možda gdje ima još zaboravljene vojne mehanizacije, neka se javi.

Ne znam jel do sad napisano…al na Španskom, odma između Karting kluba i Antunovića, ima jedan G-2 Galeb….avion HRZ-a. Sparkiran u nekakvom ograđenom dvorištu.

Lokacija aviona u Španskom: odma između Karting kluba i Antunovića

Galeb G-2 iz Španskog

Ruski Mil Mi-6 Hook

Na sportskom aerodromu u lučkom nalazi se zapušteni helicopter. Taj helicopter je još 28.5.1995. bio registriran i nalazio se u moskovskoj zračnoj luci Myatchkovo. Postojala je ideja da se prenamjeni u kafić, al je očito nedostajalo ključno krvno srodstvo za realizaciju. Malo smo prošvrljali, poslikali i ubrzo se pojavio ročnik koji nas je potjerao.

Kako je dospio na Lučko i što tamo radi ne bih znao. Inače u vlasništvu ruske civilne kompanije Aeroflot. Imaju oni svoje sjedište u Zagrebu, u Varšavskoj pa se možda može nazvati i pitati.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “Aerodrom Borongaj”

  1. Comment by Bruno P.:

    I was extremely happy to find this website and I wanted to say thanks for this excellent post! History is my specialty!

  2. Comment by Dustin:

    I discovered this blog by accident using Google… and I read several other posts as well. I liked them!!! Interesting stuff… Continue to keep up this excellent job!!! Congrats!

  3. Comment by Branko Ribičić:

    Jako zanimljiv i poučan članak. Na jednoj avio-snimci našao sam i našu kuću koju su saveznici bombardiranjem jako oštetili. Bitno je da smo ostali živi. Ja sam tad imao 5 godina. Kuća se nalazi u Dubravi i uspijevam ju uočiti, ali je rezolucija nedostatna (internet rezolucija :-) )
    Jako sam zainteresiran za kopiju filma ili rescann užeg područja na lokaciji kuće. Dali mi nekako možete pomoći u tom smjeru?
    S poštovanjem

Leave a Reply