Napuštene vojarne
digg del.icio.us TOP
  Posted June 14th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jos nema komentara

Purgerska nostalgija

Napisala: Barbara Matejčić

Napuštene vojarne za novi grad
Položaj reprezentativnih vojarni u gradu nalaže javnu namjenu. One bi mogle postati jezgra reurbanizacije, posebice zapadnog dijela Zagreba i utemeljiti njegov novi urbanitet i identitet.

Sveučilišni kampus u Rijeci, državni arhivi u Dubrovniku i Zadru, ekološka udruga u Splitu, Sveučilište u Osijeku, POS u Zadru i Zagrebu, županijska gospodarska zona u Karlovcu… samo su neki od sadržaja koji su se nedavno smjestili, ili na to upravo čekaju, u bivše vojarne u Hrvatskoj. Godinama nakon što je otišla JNA, koja je imala megalomanske prostorne potrebe, i nešto manje nakon završetka rata ostao je prevelik broj zdanja u odnosu na to koliko je vojsci potrebno. U službenoj terminologiji nekretnine koje više nisu potrebne vojsci zovu se ‘neperspektivnima’, a među takvima ih je podosta atraktivnih. Neke od njih, napuštene i neprenamijenjene, propadaju, ali se ipak za dobar dio našla neka javna namjena.

 

Zadržimo se samo kratko na brojkama: nakon raspada Jugoslavije, na raspolaganju Hrvatskoj se našlo 657 vojnih nekretnina, od čega ih je 511 dano na upravljanje Ministarstvu obrane. Revizijom provedenom u sklopu Programa prenamjene vojnih nekretnina ocijenjeno je da 218 objekata “perspektivno”, dok ostali financijski samo opterećuju vojsku. Ministarstvo obrane je bilo aktivno pa je od 2001. do 2005. godine sastavilo 262 elaborata o nekretninama koje im više ne trebaju, ali je u istom razdoblju tek za njih 100 nađen novi sadržaj. 

Od Rudolfove vojarne u Republike Austrije ostale su tek četiri zgrade

I u prošlim su se vremenima vojni objekti prenamjenjivali, iako u daleko manjoj mjeri. Neke od njih pamtimo kao vojne objekte, a nekima je ta funkcija ostala tek u arhivskoj memoriji. Među prvima je poznata Rudolfova vojarna u Zagrebu, zaštićena kao spomenik kulture. Od nje su, nažalost, nakon rušenja dijela kompleksa krajem sedamdesetih godina ostale tek četiri zgrade, a među drugima, recimo, nekadašnja Bataljunska vojarna, koja je još 1945. adaptirana za Tvornicu Kamensko ili vojni sud sa zatvorom na zagrebačkoj Novoj Vesi, koji je sedamdesetih preuređen za Zagreb film.

Ono što nas sada zanima to su takozvane neperspektivne vojarne u Zagrebu, i to one najatraktivnije, koje pečat vojske nose uglavnom još samo posredstvom vojnika koji na njihovu ulazu broje sate u stražarskoj kućici. U njih se ubrajaju vojarna Kralj Tomislav u Ilici, vojarna Petar Zrinski također u Ilici, vojni kompleks koji omeđuje Ilica, Selska, Prilaz baruna Filipovića i Cankareva ulica, bivša vojna bolnica u Vlaškoj i vojarna Borongaj.

Ako zanemarimo vojarnu Borongaj, koja je prvenstveno atraktivna zbog veličine zemljišta (92,8 hektara), dok joj je arhitektonska vrijednost vrlo slaba (iako su joj nekretnine procijenjene na više od 861 milijun kuna), svi su ostali objekti građeni za vrijeme Austro-Ugarske.

U svom još neobjavljenom radu Zagrebačke planirane vojarne iz doba Habsburške Monarhije, po tematici iznimno rijetkome u Hrvatskoj, povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević u skladu s razdobljem o kojemu piše zadržava nekadašnje nazive – Topnička, Vozarska i Domobranska vojarna. Sve tri su sagrađene unutar sedam godina s prijelaza 19. na 20. stoljeće i u neposrednoj su blizini. 

Od Vozarske vojarne nastat će pravosudni grad

Sve tri su danas prazne, s tim da je Vozarska dodijeljena Ministarstvu pravosuđa i tu bi se trebala smjestiti sva pravosudna tijela, Topnička je pripala Nadbiskupiji zagrebačkoj, koja tu namjerava oformiti Katoličko sveučilište, a Domobranskoj se za sada ne zna namjena. Kao ni bivšoj vojnoj bolnici, izvrsnoj i oronuloj zgradi u centru Zagreba, koja već dugi niz godina samo propada. Na upit Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom rečeno nam je da je ta bivša bolnica vlasništvo Grada Zagreba, koji, prema njihovu saznanju, namjerava u nju useliti neke srednje škole.

To što su se vojni objekti grupirali na zapadu grada Snješka Knežević tumači razvojnim potencijalom istočnog dijela grada nakon što je reguliran potok Medveščak. Tako se grad širi na tu stranu dok zapad dobiva karakter industrijske i vojne zone, koji ga obilježava i danas. Izgradnja tih triju vojarni omogućila je da se centar grada rastereti prisutnosti vojske. Zanimljivo je, da je gradnja vojarni trebala ekonomski unaprijediti grad.

Naime, grad je osiguravao zemljište i financirao gradnju vojarni, a zajam koji je za to bio potreban vraća od najamnine koju mu plaća vojska. Nakon otplate zajma, objekti postaju vlasništvom grada, koji i dalje može zarađivati na iznajmljivanju. Što se tiče arhitekture vojarni, arhitekti su rabili, kako navodi Snješka Knežević, vokabular eklektičnog romantičnog historicizma. Kako se umjetnost epohe historicizma ignorirala sve do pred pola stoljeća, isti se odnos razvio i prema arhitekturi habsburških vojarni, tako da one još čekaju svoju valorizaciju. 

U vojarnu Kralj Tomislav u Ilici uselit će Katoličko sveučilište

Snješka Knežević je dala svoj sud, uspostavljajući vrijednosnu hijerarhiju, koja bi onda mogla biti naputak za prioritete obnove: “Neupitnu arhitektonsku vrijednost, kao svjedočanstvo klasicizma i romantičnog historicizma, posjeduje kompleks bivše vojne bolnice u Vlaškoj ulici. Arhitektonsku i urbanističku vrijednost ima kompleks Domobranske vojarne u Ilici, koja je, iako degradirana, ostala gotovo intaktna. Kompleks velike Topničke vojarne u Črnomercu, namijenjen Katoličkom sveučilištu, moguće je kvalitetno privesti novoj svrsi, napose s obzirom na prostorne mogućnosti sklopa i objekata s time da karakteristične i vrijedne objekte treba održati i obnoviti, također i njegovu uličnu frontu te vratiti dograđene zgrade u prvobitno stanje. Vozarska vojarna u toj je predloženoj hijerarhiji na posljednjem mjestu”.

Na posljednjem, a baš odabrana za reprezentativnu namjenu. S tom ocjenom se slaže i Silvio Bašić, arhitekt koji je surađivao na Urbanističko-arhitektonskoj studiji mogućnosti izgradnje – Trg pravde Zavoda za arhitekturu zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, koju je naručilo Ministarstvo pravosuđa.

Kod Vozarske je, prema njegovim riječima, dominantna utilitarna arhitektura bez obilježja estetike. Riječ je uglavnom o zgradama skladišnog tipa (u studiji stoji da “Vozarsku vojarnu određuje svrsishodnost, praktičnost i naglašena štednja investitora”), a poseban je problem prenamjene to što su neki objekti zaštićeni.

“U generalnim planovima iz druge polovice šezdesetih godina mnogih današnjih vojarni nema, odnosno bili su planirani neki drugi sadržaji na njihovu mjestu. Bespotrebno je čuvati zgrade za koje je već davnom valorizacijom ustanovljeno da ne vrijede i da ih se može srušiti”, kaže Silvio Bašić, koji smatra da je za Vozarsku, kao i Borongajsku vojarnu, najprikladnija cjelovita transformacija kompleksa upravo zbog heterogenosti građevinskog fundusa i upitne arhitektonske vrijednosti.

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

Nasuprot tome, za Domobransku, Topičku i vojnu bolnicu u Vlaškoj ulici preporučuje prenamjenu uz zadržavanje osobitosti graditeljskog sklopa.

Iako se studijom Zavoda za arhitekturu pokazalo da se na mjestu vojarne mogu smjestiti svi traženi sadržaji Ministarstva pravosuđa, zaključeno je da unaprijed utvrđena namjena otvara pitanje je li važnije održati objekte koji su neumitna povijesna svjedočanstva, a upitno kulturna dobra, ili omogućiti realizaciju projekta. Dakle, pravilan put odlučivanja bio bi da se prvo svaku lokaciju temeljito istraži (stupanj zaštite, mogućnosti prenamjene), a tek potom odabere njen budući sadržaj.

Za početak bi za prenamjenu Borongajske, Topničke i Domobranske vojarne trebalo promijeniti Generalni urbanistički plan Zagreba, jer su u njemu određeni kao “prostori posebne namjene”, dok su Vozarska i vojna bolnica prostori javne i društvene namjene. Jedno je neupitno: položaj tih vojarni nalaže javnu namjeru.

Tako bi, smatra, Snješka Knežević, mogle postati jezgra reurbanizacije, posebice zapadnog dijela Zagreba, i utemeljiti njegov novi urbanitet.

Barbara Matejčić

Izvor: Portal net.hr

http://arhiva.net.hr/kultura/page/2007/03/23/0062006.html

1899. Domobranska vojarna

Domobranska vojarna izgrađena je 1899., a 1930. velika eksplozija streljiva u krugu vojarne teško je oštetila i crkvu na Sv. Duhu.

2011. “Sveučilišni kampus Hrvatskoga katoličkog sveučilišta”

1910.

1905. – početak gradnje Topničke vojarne u Črnomercu;

1910. -Mitnica kod Topničke vojarne će sljedećih godina biti premještena stotinjak metara zapadno na potok Črnomerec.

2011. Topnička vojarna danas

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

Bivša vojna bolnica u Vlaškoj zjapi prazna

 

Serbus i najte kaj zameriti.

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply