Vila Auer
digg del.icio.us TOP
  Posted February 6th, 2018 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jos nema komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Kralj Plavog oglasnika obnavlja “ukletu” zagrebačku vilu!
O Vili Auer da se naći dosta toga na netu… Uvijek ju gledam iz busa ili iz auta vozeći se od Britanca Nazorovom prema Tuškancu, ali uvijek su vrata s Nazorove bila zatvorena… (i danas su). Ukratko: vila u Nazorovoj 10, sagrađena 1903. po nacrtima V. Kovačića, ex groblje na čijem prostoru je djelomično sagrađena ekshumirano je i preseljeno tek 1907., popularno zvana “kuća duhova” ili “ukleta vila”.

Vila Auer – još uvijek stoji prazna

Oprez, danas ima hrpetina štakora tamo, plus jedna čupava maca koja ih naganja. Kad se penje od Nazorove, odmah prije stepenica nadesno je izvor – navodno su davno, kad nije bilo vode pa je bila frka, stanovnici iz cijele ulice dolazili tamo po vodu.

Iz jednog starijeg članka u Jutarnjem:
Ferdinand i Amelia Auer, bogata građanska obitelj, kupili su cijelo brdo između Britanca i Zamenhoffove ulice, a na sredini brda 1903. sagradili su vilu koju je projektirao Viktor Kovačić.

Nedugo nakon toga sagrađene su još tri kuće u kojima su živjeli njihovi sinovi, secesijski slikar Robert Auer, arhitekt Bela Auer te Koloman, koji je od oca naslijedio tiskaru u kojoj su bile tiskane prve zagrebačke razglednice. Sve te kuće nose zajedničko ime vila Auer (…) ova u Nazorovoj 10 je posebna jer je prva i njezina je arhitektonska vrijednost neupitna.

Tlocrti, odnos prostorija, komunikacija između soba te izgled kuće izuzetno su moderni za to razdoblje, a jedan od razloga zašto ona nije zaštićena jest to što je pregrađivana i nadograđivana. No, i dogradnja je napravljena besprijekorno i s potpisom jer ju je 1925. godine projektirao još jedan velikan moderne, Juraj Denzler.

Ako budući vlasnik, unatoč GUP-u koji propisuje da bruto površina kuće u toj elitnoj zoni može biti samo 400 kvadrata, odluči srušiti Kovačićevu vilu, moći će sagraditi novu iste veličine. Od tih 700 kvadrata može napraviti zgradu i prodajom stanova na ekskluzivnoj lokaciji može još i zaraditi.

Gđa. Ryell sa Foruma je ispričala:
Meni, koja sam poprilično strašljiva, stvarno nije bilo spooky tamo – pa čak ni kad je počeo padati mrak. Jedino me bila frka da me štakorčina ne vgrizne. Načitali smo se i naslušali priča o tome kako je vila “ukleta”, no ne znam zašto – nekoć prekrasna vila s početka moderne, na padini, s pogledom, projektirana s mnoštvom pomoćnih prostorija i sigurno ugodna za život (nekoć…), nitko u njoj nije ubijen, mučen, nema razloga da se priča o nekakvom “prokletstvu” osim eventualnog ex groblja. Doduše kad smo bili u potkrovlju, čuli su se nekakvi čudni zvukovi s tavana (pravili smo se da ih ne čujemo) i sve je škriputavo; tapete i žbuka su kompletno oguljeni vjerojatno da se “ubije” miris/smrad po psima obzirom da je jedna od vlasnica držala punu kuću pasa… “Rake” u podrumu uopće nisu rake nego samo u 2 kuta dignut pod i iskopane jame dubine 40-ak centimetara…

Ako netko ide na tavan, OPREZ, jer fali dio stepenica a ovo što je ostalo je poprilično trulo i nestabilno. U Nazorovoj 8 je prije bila i mrtvačnica, možda je to više spooky mjesto.

Na krovu ima “riblja kost”, klasična antena na njoj (sat. tanjur je na kući pored/ispod, to je ona sa zadnje slike) tu se bolje vidi iz ove pozicije (s prilaznih stepenica) nema nijedna kuća iznad.

Na ovoj kući desno/iznad na kojoj se na slici vidi klima, sređena je i u njoj živi – barem po prezimenu (ulaz s Rokovog p.) – gđa koja se u novinskim tekstovima spominje kao “jedina živuća nasljednica obitelji Auer” po nekim stvarima unutra zaključujem da je krajem 80-ih netko još i živio/boravio tamo. Za kasnije ne znam.

Negdje sam bila iskopala da su na tom bregu bile izgrađene ukupno 4 vile/kuće obitelji Auer, od kojih je jedna ova “ukleta”, druga je ova s klimom (ulaz s Rokovog – adresa Rokova 15, projektirao ju je Bela Auer 1928. – 1930. – arhitekt, brat od slikara Roberta Auera), koja se iznajmljuje (vidi link) – inače jedna od prvih vila s ravnim krovom u Zagrebu; a treća i četvrta… ne znam. U svakom slučaju ispod svega tamo je bilo groblje (dijelom i židovsko).

Iskopala sam i da je na Britancu (Ilirski trg / Trg C), na početku Pantovčaka (označeno je i na slici gore) bilo pravoslavno groblje.

Jeziv prizor u podrumu…
Povijest jedne od nekad najljepših zagrebačkih vila seže sve do 1903. godine kada je izgrađena kao jedna od triju vila u toj ulici. Razbijen lokot na ulazu, u travu zarasli grobni spomenici u dvorištu i derutna unutrašnjost izazivaju jezu.

U praznoj kupaonici strši zidno zrcalo, u boravku je kamin s metalnim žaračem i razbacani listovi starog francuskog modnog magazina.

Na tavanu, do kojeg vode propale stube portret je Štefice Vidačić. Glumicu i misicu Europe naslikao je Robert Auer, predstavnik moderne, koji je naslijedio ukletu vilu. Njegova opsjednutost erotizmom graničila je s ludilom, a Štefica je bila razlog njegova ludila. Njezina slika još je tamo. Zar je nijedan vlasnik nije poželio uzeti? Kako to da je klinci nisu ukrali? Previše pitanja bez odgovora u toj mračnoj kući. A onda šok.

Sablasan prizor u podrumu. Iskopane pravokutne jame i zemlja nabacana pokraj njih. Dok vjetar puše kroz razbijene prozore, nema sile koja bi nas natjerala da zavirimo u te jame.

Malo iz povijesti
Povjesničarka umjetnosti Dijana Požar diplomirala je na temu vile u Nazorovoj 10, te kaže kako, osim izuzetne arhitektonske vrijednosti, vila ima i nevjerojatnu povijest.

Vila je sagrađena na padini između Nazorove i Rokove 1903. godine, kada je ondje bilo groblje. Ono je ekshumirano tek 1907. godine, iz čega zaključujemo da je vila Auer u Nazorovoj 10 sagrađena na groblju, a možda i na posmrtnim ostacima starih Zagrepčana – ispričala je Dijana Požar, koja se intenzivno bavila proučavanjem te kuće.

Objašnjava kako je to bila prva kuća na brdu koje je danas jedno od najelitnijih u Zagrebu, te da postoje legende i navodna svjedočanstva prema kojim su vlasnici nekih kuća u Nazorovoj i Rokovoj poludjeli zbog proganjanja duhova.

U blizini kuće postoji jedan zid u koji su uklesane grobne ploče, a njega sam prvi put vidjela kada sam kao studentica htjela fotografirati Nazorovu 10. Sjećam se da sam molila vlasnike da me puste unutra, no u kući nisu živjeli ljudi, nego psi. Od susjeda sam doznala da je vlasnica u kući držala pse lutalice, a nakon nekog vremena kuća se pretvorila u pravu privatnu štenaru i ubrzo je u njoj bilo nemoguće živjeti – ispričala je Dijana Požar.

Ferdinand i Amelia Auer, bogata građanska obitelj, kupili su cijelo brdo između Britanca i Zamenhoffove ulice, a na sredini brda 1903. sagradili su vilu koju je projektirao Viktor Kovačić. Nedugo nakon toga sagrađene su još tri kuće u kojima su živjeli njihovi sinovi, secesijski slikar Robert Auer, arhitekt Bela Auer te Koloman, koji je od oca naslijedio tiskaru u kojoj su bile tiskane prve zagrebačke razglednice. Sve te kuće nose zajedničko ime vila Auer, a ova u Nazorovoj 10 meni je posebna, jer je prva i njezina je arhitektonska vrijednost neupitna.

Tlocrti, odnos prostorija, komunikacija između soba te izgled kuće izuzetno su moderni za to razdoblje, a jedan od razloga zašto ona nije zaštićena jest to što je pregrađivana i nadograđivana. No dogradnja je napravljena besprijekorno i s potpisom, jer ju je 1925. godine projektirao još jedan velikan moderne, Juraj Denzler. Vila Auer bila je poznata kao jedna od najvrednijih kuća tog razdoblja, ali nije bila zaštićeni spomenik kulture. S godinama je jako propala – žbuka je bila oguljena, kamin razbijen, a drveno stubište uništeno.

Kralj Plavog oglasnika obnavlja “ukletu” zagrebačku vilu
Zdravko Raškaj nije želio otkriti koliko je platio vilu koja je poznato okupljalište beskućnika i “hrabre” mladeži. Vila nekadašnje građanske obitelji Auer obnovit će se po prvotnim nacrtima poznatog arhitekta Viktora Kovačića, a njezin vlasnik Zdravko Raškaj, vlasnik Oglasnika, poručuje da želi oživiti njezin povijesni izgled.

Bivša stanarka držala pse
Jama kao jama – tješimo se dok se pokušavamo domoći boravka. Kažu da ja ta vila izgrađena na nekadašnjem groblju čemu svjedoči i kapelica povrh Nazorove. Iako je groblje preseljeno četiri godine nakon što je vila izgrađena, pod njezinim temeljima zasigurno ima posmrtnih ostataka starih Zagrepčana.

– Kakvi duhovi, to su bapske priče – kaže Zdravko Raškaj pretpostavljajući da su glasine o ukletosti te vile započele s nekadašnjim brojnim vlasnicima.

– Bivši vlasnik imao je problema sa susjedom koja je željela kupiti vilu. Da ostvari san, odlučila je spustiti cijenu šireći glasine o njezinoj ukletosti – objašnjava Raškaj.

U ukletu kuću ne vjeruju ni susjedi okolnih kuća.

– Glasove koje ponekad noću čujemo iz kuće pripisujemo mladima i beskućnicima koji se ondje okupljaju – kažu susjedi s kojima smo razgovarali.

Za derutnost vile Auer optužuju pak jednu od bivših stanarki koja je u vili držala pse.

– Stalno su lajali i širio se nesnosan smrad – prepričavaju.

Dokaz o ukletosti potražili smo i kod posljednje živuće potomkinje obitelji Auer, Eve Sedak.

– O toj kući ništa ne znam niti me zanima – tek je suzdržano prokomentirala Eva Sedak.

A priče o stanarima koji su u toj kući prolupali ne prestaju. Ipak, Zdravko Raškaj na sve se samo nasmije.

Ne želi otkriti kad bi radovi na kući i službeno mogli početi kao ni koliko je platio povijesnu vilu. Samo kaže – priče su gluposti, a Nazorova ulica uskoro će imati uređenu Vilu Auer.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply