Tuškanac – ponos grada
digg del.icio.us TOP
  Posted April 12th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 19 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Park Tuškanac – pluća grada Zagreba
Tuškanac se oduvijek smatrao plućima grada Zagreba. Nekoć gusta, prirodna tuškanačka šuma pružala se kao sljemenski ogranak od Medvednice do srca grada. Mala ulica koja povezuje Mesničku s početkom ulice Tuškanac i Dežmanovim prolazom zove se Streljačka ulica. Ulica Tuškanac, proteže se od istoimenog kina, pa sve do Cmroka, odnosno Gornjeg Prekrižja.

Tuškanac nije samo elitno i prestižno mjesto stanovanja bogatih pojedinaca, već su to pluća grada s velikim utjecajem na klimu gradskog središta. Bez blagotvornog utjecaja zelenila u gradskom središtu život bi u mnogim dijelovima grada bio jedva podnošljiv. Uvijek se isticalo da taj prirodni privilegij ima malo koji grad: šumsko šetalište u urbanim njedrima.

Park Tuškanac – pluća grada Zagreba

Park Tuškanac – pluća grada Zagreba

Ulica Tuškanac definitivno je najelitnija, najekskluzivnija i najskuplja ulica u Hrvatskoj i to ne samo po cijeni nekretnina, nego i po koncentraciji ugleda, moći i bogatstva njezinih stanara. Malo ljudi zna nabrojiti ulice koje se odvajaju od Tuškanca, a ima ih dosta. Jeste na primjer čuli za ‘Zamehofovu’ ulicu? Ili Slavujevac? Evo nekoliko ulica koje su odvojak od Tuškanca: Dubravkin put, Ulica Ludvika Zamenhoffa, Ivana Gorana Kovačića, Krležin Gvozd, Jabukovac, Paunovac, Slavujevac…

Garaža ‘Tuškanac’

Povijest Tuškanca
Tuškanac se formirao kao bogataška rezidencijalna četvrt do Drugog svjetskog rata. Uspostavom NDH, kada su se počeli proganjati Židovi, neki siromašni Židov na udaljenoj sirotinjskoj periferiji još se mogao prikriti, ali oni sa Tuškanca nisu mogli. Rijetki sretnici su se sklonili na vrijeme u druge zemlje, neki su otišli u partizane, a ostali su završili u Jasenovcu. Ustaška vlast je sve židovsko dodijelila svojim ljudima koji su se uselili u namještene prostore s još toplom posteljinom. Koju godinu kasnije, krah te paradržave nagnao ih je da gotovo preko noći svi pobjegnu, jer je Tuškanac bio mjesto na kojem se nisu mogli sakriti.

Divlji kesteni su rašireni po tuškanačkoj šumi

Park šuma Tuškanac

Ratni pobjednici (Partizani) su iznova ispražnjene vile naselili svojim ljudima 1945-46 godine. Otprilike pola novih stanovnika bili su dužnosnici sistema, od nižih, poput majora, do najviših, članova predsjedništva države i Partije. Druga polovica bili su ratni stradalnici, obični radnici i sirotinja. Međutim je promjena društvenog sistema donijela novost kojom su preostali prvotni stanovnici Tuškanca desetkovani više no proteklim ratom. „Nacionalizacijom su bogataši ostali bez imovine, to jest, sredstava za proizvodnju (tvornica, poduzeća, kuća za iznajmljivanje, poljoprivrednog zemljišta, šuma…), a zadržali su samo ono u čemu su osobno stanovali, no i to je bilo okrnjeno dodjeljivanjem stanarskih prava koja su faktično bila jača od vlasništva jer su omogućavala da oni koji su ih dobili usele i žive u tuđem vlasništvu, kućama, pa čak i dijelovima stanova, a da im vlasnici ne mogu ništa.“

I tako je na Tuškanac stigao novi val doseljenika. U mnogim kućama je u svakoj sobi velikih stanova živjela druga porodica u takozvanom sustanarstvu, koje se odmah izrodilo u svojevrstan vid pakla na zemlji.

U nastavku ove priče pokušat ću vas ‘provesti’ ulicom Tuškanac, od grada, pa sve do njenog završetka, na Gornjem Prekrižju.

Poznati ‘Saloon’ nalazi se odmah na početku ulice Tuškanac

Saloon
Još jedno poznato zagrebačko kultno mjesto za izlaske koje je otvoreno 1970. u prostorijama Košarkaškog kluba Lokomotiva (danas Cibona) nalazi se na Tuškancu broj 1a. Za razliku od ‘rockerske’ Jabuke, Saloon uživa reputaciju ‘šminkerskog’ mjesta na koje izlaze poznati iz javnog života. Unatoč tome i u Saloonu se može zabaviti uz kvalitetnu rock i elektronsku glazbu. Ruby Tuesday je jedan od klupskih programa po kojem je klub prepoznatljiv.

Spomenik Krleži, djelo kiparice Marije Ujević

Dubravkin put
Dubravkin put je prvi odvojak ulice Tuškanac. To je pješačka staza uređena unutar park šume Tuškanac u drugoj polovici 19. stoljeća. U duljini oko 2 km, dolinom potoka povezuje Cmrok sa središtem grada. Izvorno se zvala Sofijin put, po supruzi bana Josipa Jelačića. Sadašnji naziv je dobila 1949. godine po naslovnom liku iz djela velikog hrvatskog pisca Ivana Gundulića.

Dubravkin put je zapravo šumska šetnica s koje se granaju puteljci na tuškanačke brežuljke. Prije nekoliko je godina čak proglašena planinarskom stazom (navodno uređenom!), o čemu svjedoči i ploča postavljena u podnožju Gvozda, nedaleko od spomenika Krleži (djelo kiparice Marije Ujević), a pred dječjim igralištem uz restoran ‘Dubravkin put’. Svi koji redovito tuda šeću, dobro znaju da ta ‘planinarska šetnica’ nije nikad uređena. Osim ako se uređenjem ne smatra gotovo redovita sjeća stabala koja se ne nadomještaju novima.

Park šuma Tuškanac – Dubravkin Put

Dubravkin put, ta stara šumska šetnica u centru Zagreba, naglo gubi svoj prvobitni šumski izgled. I nakon tri godine skupih radova, sve izgleda kao veliko kaotično gradilište, mjestimice opasno za šetače. Iz sadašnjeg stanja radova nazire se budući izgled Dubravkinog puta, koji će po mnogim detaljima biti nalik npr. Bundeku, gdje danas uz rijetke šumarke prevladavaju asfaltirane staze i ceste. Nakon svih izvedenih zahvata, Dubravkin put jedva da još podsjeća na prirodnu šumu, kakva je trajala više od 150 godina, a sve više sliči jako urbaniziranom parku. To je golema šteta, jer malo tko se u svijetu danas može pohvaliti pravom šumom sa svim iskonskim staništima i biotopima – na svega pet minuta šetnje od glavne gradske ulice. To je pravi raritet i bogatstvo kakvo se rijetko može naći u bilo kojem velikom gradu.

Ljetnikovac Wutter

Tuškanačke Vile
U četrdeset i pet godina socijalizma država nije izgradila mnogo kuća na Tuškancu. Osim izuzetka na jednom mjestu o kojem kanim kad-tad zapisati tekst, ne bih rekao da je kroz to vrijeme država sagradila više od jedne kuće na deset već postojećih, uglavnom za visoke političare ili direktore velikih poduzeća. Međutim su šezdesetih godina ono što je država propustila počeli nadoknađivati privatnici. Pojavili su se obrtnici, automehaničari i autoprijevoznici, krojači i vodoinstalateri, koji su koristili raznorazne rupe u zakonima i sistemu da bi se, po tadašnjim mjerilima, obogatili. Kao privatnici nisu očekivali da će im društvo, država ili poduzeće, riješiti stambene potrebe, a vjerovali su u privatno vlasništvo, pa su željeli sagraditi svoje kuće.

Tuškanačke Vile sakrivene u zelenilu

Neke stare vile su se ispraznile, obnovile i uselili se novi vlasnici, neke su nove kuće sagrađene. No ljudi s Tuškanca nisu imali imovinu samo na Tuškancu nego i na Pantovčaku, u Šestinama, Mikulićima, na Trešnjevci…

To omiljeno šetalište Zagrepčana, međutim, teško je odolijevalo agresiji urbanizacije. Obronci Tuškanca u drugoj su polovici prošlog stoljeća nemilice žrtvovani, pretvarani u građevinsko zemljište koje je sve dublje zadiralo u šumsko tkivo. A šuma, taj sjenoviti zagrebački perivoj, nastavila je zapušteno tavoriti.

Vila Paskiević-Čikara, TUŠKANAC 10/ KRLEŽIN GVOZD 2
Obiteljska kuća na Tuškancu 10/Krležin Gvozd 2 sagrađena je 1910-11 za Peroslava i Olgu Paskiević-Čikara, prema projektu arhitekta Aladara Baranyaija (Benedik i Baranyai). Vila Paskiević-Čikara, kao inventivna autorska varijacija prototipa slobodnog cottage-stanovanja postavljenog gradnjom vile Baranyai, vrlo je vrijedno ostvarenje naše ranomodernističke rezidencijalne arhitekture i bitno doprinosi integritetu kolonije vila Tuškancu.

Vila Baranyai, Tuškanac 18
Vilu na Tuškancu 18 sagradio je 1909-10., kao vlastitu rezidenciju, Aladar Baranyai (Benedik i Baranyai). Kao prototip slobodnog cottage-stanovanja s posebno kvalitetnim prostornim rješenjem intimnog građanskog življenja, te s profinjenim oblikovnim govorom, kapitalno je ostvarenje naše ranomodernističke arhitekture, a kolonija vila na Tuškancu, kojoj je poslužila kao tipološko ishodište, jedinstveni je sačuvani primjer sustavne građanske obiteljske stanogradnje u otvorenom načinu izgradnje.

Ljetnikovac Werner, Tuškanac 36
Ladanjski posjed na Tuškancu 36 bio je od 1820. u vlasništvu trgovca Valentina Wernera. Slijedeći vlasnik Nikola Koller 1868. gradi novu kuću bliže cesti. Edmund Kolmar 1889. dograđuje ljetnikovac i gradi staju prema projektu Lea Hönigsberga. Objekt je adaptiran i prigrađen s dvorišne strane 1929. za vlasnika dr. Milana Marića, kolekcionara i trgovca umjetninama. Ljetnikovac ima graditeljsku i kulturno-povijesnu vrijednost i prezentira kontinuitet izgradnje na nekadašnjem ladanjskom posjedu.

Djelo kipara Stjepana Gračana

Spomenik Vladimiru Nazoru
Spomenik Vladimiru Nazoru djelo je kipara Stjepana Gračana, čiji je rad pobijedio na općem jugoslavenskom natječaju 1971. godine. Svečano je otkriven 1972. godine povodom 30. godišnjice Nazorovog odlaska u partizane, u Parku Tuškanac, na zelenoj površini ispred glazbenog paviljona. Hortikulturno rješenje izradio je pejzažni arhitekt Dragutin Kiš. Brončani spomenik visine 3,5 m prikazuje Nazora u ekspresionistički izduženom i predimenzioniranom liku, sumarno obrađene površine. Spomenik Nazoru uvodi nov standard u javnu plastiku, postavljanjem direktno na travnatu površinu, u intimniju korelaciju s okolinom. Uz nedvojbenu umjetničku vrijednost, uspješnim uklapanjem oplemenjuje ambijent parka.

Drveni Paviljon – dio mog djetinjstva

Stara pumpa za vodu u blizini paviljona

Drveni Paviljon na Tuškancu
Drveni paviljon na Tuškancu, izrađen kao glazbeni paviljon i postavljen na nekadašnjem Sveučilišnom trgu za vrijeme održavanja gospodarsko-šumarske jubilarne izložbe 1891., po zatvaranju izložbe premješten je na Josipovac, na zahtjev Hermana Ehrlicha. Osmerokutni paviljon izveden od hrastovine zanimljiv je primjerak vrtne arhitekture izrađen u duhu kasne romantike 19.st., skladno uklopljen u park Tuškanac. Zanimljivo je da je taj paviljon bio dio mog djetinjstva, jer smo uvijek nakon nastave u školi, dolazili kod tog paviljona i igrali se u parku okolo njega.

Tuškanačke Vile

Jabukovac je mala ulica – odvojak od ulice Tuškanac

Jabukovac
Ulica Jabukovac je jedan od odvojaka Tuškanca. Ja sam pohađao OŠ Jabukovac između 1958 – 1966 godine. Stara škola je u to doba bila smještena preko puta ‘Jabuke’, disco kluba za mlade, u staroj Pavelićevoj vili. Sada u toj vili živi nekoliko obitelji i nažalost ne mogu otkupiti niti prodati stanove – žalosno. Jedino disco klub Jabuka, nije to još bio u to vrijeme. Tada je to bila mjesna zajednica Tuškanac, gdje su nam puštali koji puta filmiće 16mm, a mi se veselili kaj norci. Poslije je Jabuka dijelila prostor sa mjesnom zajednicom. Jabuka je još tamo, a mjesne zajednice više nema – prostor je tamo ali se ništa ne događa. U zgradi naše nekadašnje stare škole je do prije nekoliko godina bila jedna strana ambasada. Danas niti toga više nema. Zgrada zjapi prazna i napuštena.

Jabuka
Glazbeni klub osnovan 1968. koji djeluje na adresi Jabukovac 28 kultno je mjesto zagrebačke rock scene. Osim što funkcionira kao disco klub, povremeno se u njemu održavaju i koncerti domaćih i stranih glazbenika. Klub je važan i zbog promocije mladih neafirmiranih sastava. Tijekom 1990-ih tadašnje vodstvo kluba je organiziralo niz zapaženih festivala ‘Fiju briju’ i ‘Zagreb gori’.

Autobusna stanica kod odvojka za ulicu ‘Vijenac’

Kao stanovnik Kraljevca, ja sam se često služio tuškanačkim autobusom, koji me je sa Britanskog trga vozio do malog odvojka, ulice Vijenac. Tamo bih sišao iz autobusa i pješke nastavio do Kraljevca. Od autobusne stanice na Tuškancu, imao samo oko 5 minuta hoda nizbrdo do mojeg Kraljevca.

Vila na Tuškancu br. 100

Vrt Capanik, TUŠKANAC 100
Jednokatni bidermajerski ljetnikovac sagrađen je 1826-29., najvjerojatnije, prema projektu Bartola Felbingera. U 19. stoljeću je ovdje bilo svega nekoliko vila u vlasništvu pripadnika viših društvenih slojeva. Vila na Tuškancu br. 100 je sagrađena oko 1830. godine na ogromnoj parceli od 3,4 ha, za prvog gospodarskog stručnjaka Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva Carla Heinricha Meyera von Klinggräffa i djelo je arhitekta Bartola Felbingera. Posjed se nalazi na najvišoj točki Tuškanca, na približno 235 m.n.v. Vila je bila okružena vinogradom, parkovno uređenim voćnjakom, ribnjakom, ružičnjakom i prostranom livadom sa šetnicom.

80-ih godina 20. st. ljetnikovac je srušen i sagrađena nova vila na toj ogromnoj parceli, koja u dimenzijama i osnovnim oblicima oponaša staru. Kompleks kurije na Tuškancu 100, koji se po posjedniku Antunu Czappanu naziva ‘Capanikom’, do danas je očuvao povijesnu matricu primjernog majura s uzornim gospodarstvom. Dio ovog majura očuvan je kao jedan od atraktivnijih uređenih vrtova 19.stoljeća na zagrebačkom području. Još i danas je uz parkovno uređenje tu vrt i vinograd.

Livada Cmrok

Cmrok
Na vrhu iliti na kraju ulice Tuškanac, nalazi se poznata zagrebačka livada: sanjkalište i izletište, zvano Cmrok. Cmrok je livada u park šumi Tuškanac-Dubravkin put-Cmrok. To je livada na brijegu medvedničkog prigorja, unutar park-šume Tuškanac, između ulice Tuškanac i Jurjevske ulice. Sredinom 80-ih godina 19. stoljeća, Cmrok je postao popularno izletište i šetalište Zagrepčana i tu su se održavali prvi skijaški tečajevi u Zagrebu. Ovdje je Franjo Bučar 1894. godine Zagrepčanima prvi put pokazao vještine „snježnog sklizanja“.

Sanjkalište Cmrok – prekrasna livada za rekreaciju zagrepčana

CMROK – kako je dobio ime?
80.tih godina pretprošlog stoljeća, na današnjem je Cmroku bila je gostiona koju je držao gospon Rok, a koji je i svirao bajs u malom bendu. Navečer za ples! Zagrepčani, oni jednostavni bi rekli ‘Idemo k Bajsu’, kako su popularno zvali Roka. A zagrepčani purgeri, oni koji su sve okretali na iskrivljeno ‘hoh’ njemački bi rekli:

‘Idemo zum Rok’! … i tak se polako taj – zum Rok, a spikao se – cumrok, spajao u jednu riječ i ostalo za taj kraj današnje ime Cmrok!

Danas više nema leda na tuškanačkoj cesti po zimi, pa nema niti sanjkanja

Sanjkanje na Cmroku i Tuškancu
Dok sam bio mali ja sam puno vremena provodil na Tuškancu. Sjećate se nočnih sanjkanja po Tuškancu, tam negdje u 60-tim godinama? Onak, smo napravili ‘karavane’, pa smo se spuštali od današnje Nazorove, skroz dole do Dubravkinog puta ’100 na sat’. Kaj se sanjkanja na Tuškancu tiče, sjećam se kad je cesta bila zatvorena od Gvozda, pa dole do kina Sloboda… je, tak se kino onda zvalo. Na kraju je bila s ralicom narivana hrpa snijega (za zaustavljalje). Prvi je sa sličuhama kormilaril i njega su zadnjeg izvlačili iz te hrpetine nakon ‘zaustavljanja’. A obleka je bila strašna! Od hlača špicerice, debele zokne u gojzericama. Na gojzericama sličuhe gvinterice! Još ih uvijek imam ali su skroz zahrđale! Danas ih više nego pol ne zna o čemu govorim!

Gornje i Donje Prekrižje
Od Cmroka dalje prema sjeveru i u pravcu Sljemena, ulica se nastavlja penjati ali mijenja ime u Gornje Prekrižje. To je područje u sjevernom dijelu grada, između Šestina, Pantovčaka i Cmroka. Prema jugu od Gornjeg Prekrižja prostiru se park šume Prekrižje, Kraljevec i Zelengaj, kroz koje se može pješačkim stazama, čak i biciklom, spustiti u samo središte grada. Tu su velike parcele, uz ulicu široke do 40 m, s uglavnom dvoetažnim obiteljskim kućama i vrtovima prema cesti – kuća je ‚skrivena’ u parkovnom krajoliku. Obiteljske kuće na tom potezu su djela znamenitih hrvatskih arhitekata poput Stjepana Planića, Kazimira Ostrogovića i dr.

Restaurant ‘Šumski dvor’ danas izgleda ovako

Šumski dvor
Na Gornjem Prekrižju 2 nalazi se vila Hirschler s početka 1930-ih, sagrađena prema nacrtima Slavka Löwyja. Do 2000. godine je u njoj bio smješten popularni restoran ‘Šumski dvor’. Ta godinama zapuštena nekretnina na Prekrižju, danas je više nalik na odlagalište smeća. Derutni objekt, s lokotom na zahrđaloj ogradi, ono je što stanari Tuškanca svakodnevno gledaju kada prolaze tom ulicom, a svi se slažu da je vrijeme da se nešto i poduzme.

- Sjećam se tog restorana još od djetinjstva. Bilo je to prekrasno mjesto za izlazak. Znam samo da, kako su se događale pretvorbe javnog u privatno, tako su se mijenjali vlasnici, a Šumski dvor ostao je zapušten. Sada je ruglo, godinama je pod lancem i propada. Vrijeme je da netko s njim nešto i napravi – kazala je stanarka Tuškanca Jadranka Jankač.

Restaurant ‘Šumski dvor’ kako je izgledao u 60-tim godinama

Iako su u neposrednoj blizini smještene vile i ambasadorske rezidencije, dio ceste pored Šumskog dvora zapušten je. Taj mrtvi kapital na Prekrižju, nekretnina je splitskog gradonačelnika Željka Keruma, a uskoro bi trebao postati ono što je nekada bio. Naime, kako kaže gradonačelnik Kerum, radovi na preuređenju započet će za par tjedana, a restoran na prestižnoj lokaciji za koji je, kaže, platio pet milijuna eura, trebao je biti obnovljen do ljeta.

Ipak, Jutarnji list doznaje da obnavljanje i dovršetak objekata u Zagrebu nije u prvom planu Kerumova poslovanja. Planovi o pretvaranju Šumskog dvora na Prekrižju u elitni restoran, poput milanskog Cavallija, ili, pak, izgradnja trgovačkog centra s podzemnom garažom pokraj tvornice Nada Dimić, ostaju samo mrtvi projekti na papiru.

Park šuma Tuškanac

Novo uređenje Tuškanca!
Sad je na djelu novo uređenje Tuškanca! Počela je nova, još drastičnija sjeća kojoj su se nekad (a možda i sad) radovali siromašni, jer su u toj park-šumi tada nesmetano ‘brali’ svoj ogrjev. Danas građani sve svjesniji da im se otima još jedna, i to stoljetna, zelena oaza, burno reagiraju. S pravom! Jer su trebali biti zavarani projektom ‘malog Sljemena’.

U prilog tome govori izjava predsjednika Gradske četvrti Gornjeg grada- Medveščaka: ‘Dubravkin put nije planinarski put. To je ulica kao svaka druga koju ćemo urediti i učiniti sigurnom za građane’. (!) Znade li dotični što je ulica? Kao i trg, dio urbaniteta. Dubravkin put dosad je bio šetnica, zapuštena, ali šetnica koju je Grad proglasio planinarskom (uređenom!) stazom, što se eto odjednom pretvara u ulicu. Je li to najava urbanizacije Tuškanca? Ako je suditi po količini posječenih stabala i onih koja će tek pasti, čini se vjerojatnim. Jer stabla, ako padnu, ugrožavaju put (valjda ulicu), kako kažu u obranu sječe. Zato ih je bolje odmah ukloniti. Ionako su trula. A i bit će odmah mjesta za gradnju! Zato i nije predviđena nova sadnja. Ta gradska šuma ionako nije održavana, njegovana, samo joj se otimalo, čak je i suho jesensko lišće, kako ne bi nastajao novi humus, (jedino) uredno odvoženo. Obronci su prorijeđeni. Bit će sreća ako se ne otvore nova gradska klizišta pa se neka tuškanačka naselja s obronaka ne spuste direktno do Dubravkina puta (ulice).

Park šuma Tuškanac

A na Krešićevim ili Štefanovim livadama, na obronku ponad negdašnje Krešićeve palače, a nasuprot restoranu u podnožju ‘uredit’ će se sportsko-rekreacijski centar tj. izgraditi odbojkaško, košarkaško, malonogometno, tenisko igralište i bočalište s pratećim objektima (svlačionice, kafić i toaleti, za što je potrebna određena infrastruktura), do kojih će se osim s Dubravkina puta (ulice) moći doći i s druge strane, od pređvidenog novouređenog kina Tuškanac, odnosno ljetne pozornice s koje je već put probijen. Sve će naravno biti osvijetljeno, i put i ulica, na opče ‘čuđenje’ životinjskoga svijeta kojemu prijeti izgon. Par udomaćenih jastreba uplašen mehanizacijom već je nestao, vjeverice što su bile svakodnevica uz Dubravkin put udaljile su se s ’ulice’. S posjećenim stablima odoše i ptičja gnijezda. Sve se mijenja uz ‘ulicu’ zvanu Dubravkin put. Šuma se čisti od šume! Guše se pluća grada!

I za kraj, evo slike šumskih ciklama ubranih u parku Tuškanac. Park šuma Tuškanac je prepuna ciklama svakog proljeća, koje nalaze idealne uvjete u toj šumi.To je cvijeće mog djetinjstva!

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

19 komentara to “Tuškanac – ponos grada”

  1. Comment by Heda:

    …kao i uvijek prekrasno Zdenko….ti nam iz daleke Canade svojim prekrasnim pričama šalješ poruku…da Zagreb zauvijek ostaje u srcu ♥

  2. Comment by Zinka:

    … puno je priča koje bi mogla isprčati o Tuškancu…kako one iz djetinjstva,tako i one sadašnje kad se s posla svaki dan vraćam kući kroz šumu…a ove godine smo se Kaja i ja sanjkale kroz šumu na plastici i bilo je ludo i nezaboravno..a znali smo m.oliti i klince da nas spuste na rodlama

  3. Comment by Kristijan:

    Aleluja, znači taj park gdje je drveni paviljon se zove Park Tuškanac.
    Nigdje nema ploče, nema ni na kartama (koje sam ja gledao)… svugdje je samo ucrtana Park šuma Tuškanac bez naziva samog parka.

    Tamo trčim ponekad, prije trčanja ubijem kvadricepse biciklom na Dubravkinom :)

  4. Comment by K.B.:

    Poštovani,
    imam samo primjedbu koja se tiče pravopisa u tekstu “Tuškanac – ponos grada”, objavljen 15. travnja. Naime, riječ PLUČA je neispravno napisana! Pravilno je PLUĆA, dakle, ć umjesto č. Nadam se da ne zamjerate ovakvu primjedbu, ali, s obzirom da ovu stranicu vjerojatno čita dosta ljudi, i da pišete o gradu Zagrebu, možda ne bi bilo loše ispraviti taj mali dio! :p I nadam se da nećete zamjeriti ako se i ubuduće javim s ovakvim ili sličnim komentarom, ja sam u privatnom životu inače ”grammar nazi”, tako da nemojte ovo shvatiti osobno ;)

    Inače, blog je zanimljiv i raznolik, s puno dobrih informacija, samo tako dalje!

    Pozdrav,

    K.B.

  5. Comment by Zdenko:

    Hvala za ovakav ‘konstruktivni’ komentar… odmah sam ispravio. Ja nikad nisam bio dobar sa tim nasim slovima Č i ć…

  6. Comment by Mario Kožul:

    Ko nije nikada osjetio čar Tuškanca taj nezna što je raj. Živjeti u velikom gradu a disati predivan zrak i osjetiti buđenje svako jutro sa cvrkutom ptica je nešto što se doživljava na našem preljepom Tuškancu.Mnogi građani žive na korak od tog predivnog dijela Zagreba a ne koriste ga za odmor duše i tijel. Šetnja Dubravkinim putem od samopg centra grada pa do Cmroka je nešto što se treba doživiti i onda više ništa neće biti ljepše od tog predivnog dijela Zagreba. Toćno da mnogi gledaju na nas koji živimo tu kao na neke iz posebne grupacije ali mi smo normalni ljudi koji volimo Zagreb ali smo se našli slućajem okolnosti u tom raju. Pozivam sve da prošeću, koji još nisu putem od od Ilice do Cmroka da osjet tu ljepotu. Pozdrav svima koji vole naš Tuškanac

  7. Comment by zinka canjuga:

    Tuškanac… kaj reći?.. kaj napisati?… skoro sve si napisal u ovom članku… ali ima puno toga novoga kaj se događalo kroz zadnjih godinu dana. Taj prekrasan park koji se zbog naše nebrige nije obnavljal godinama, polako izumire. Ove duge zime sa puno snjega, došlo je do pucanja grana, drveća, odrona zemlje… tak da su mnoga drveća posjećena, a još ih je mnogo i označeno za rušenje, pa je pomalo opasno hodati šumom, jer se svakog tenutka može koja grana strovaliti na vašu glavu. A na samoj autobusnoj stanici Tuškanac sva su drveća označena za sječu, pa ni tu nije baš uputno čekati na bus. Kiše su odnjele kamenčiće sa staze, pa svaki dan kad idem doma dobro natučem pete i poderem potplate na cipelama. Sve je to pomalo tužno, ali šuma nam još uvijek pruža nezaboravne mirise proljetnog cvijeća, cvrkut ptica… sjećanja djetinjstva… i zato volim Tuškanac… a nešto se i pokrenulo sa sjećom, pa će valjda početi i pošumljavanje… da oživi naša šuma… da ne utihne pjev ptica, skakutanje vjeverice i da ponekad vidimo i sljepića kako se spušta niz brijeg…

  8. Comment by Jon Liffick:

    This is really interesting read. You have many interesting blogs and I think you are an excessively skilled blogger. I have joined your RSS feed and will wait for more of your excellent posts. Additionally, I’ve shared your web site in my social networks! Keep up with good work!
    Jon

  9. Comment by Fakin Zagrebacki:

    Bok Zdenko,
    da li mozda znas, u kojem je dvoristu na Tuskancu stajao kip Bana Jelacica, koji je danas ponovo na trgu?

    Ja se sjecam da je moj stari uvijek govorio – Tu je nas Ban i par puta smo se usuljali u neki vrt, gdje je stajao spomenik Banu, raskopan u tri djela, samo se kuce vise ne sjecam, jer je to bilo pocetkom 60-ih i ja sam mozda imao kakvih 7-8 godina, a zanima me, ko je bio taj, koji je u to doba smio drzati takvu star u vrtu?

    Pozdrav iz Frankfurta – Ratkec sa Salate

  10. Comment by Zdenko:

    Ratko, nisam siguran gdje je to bilo jer sam i ja u to doba imal isto tolko godina kao i ti…
    Ipak, prvo kaj mi je palo na pamet je ova kuca na samom raskrscu sa Ivana Gorana Kovacica i Tuskanca:

    http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/VO/6738FF956FDA2A30C1257999004B5CCB

    Pozdrav!
    (Nadam se da link bude radio)

  11. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    JE I JA SAM SE RODLAL NA CMROKU, AL NAJLEPŠA SEČANJA ME VEŽEJU ZA NAŠE NOĆNE TRENINGE PREK CMROKA : TRGAČ, RADIĆEVA, POKRAJ VILE DRUGA BAKARIĆA, CMROK, PREKRIŽJE, KSAVER, ZVEZDA, POKRAJ RIBIČIJE, MALO PALMOTIĆEVOM I ONDA OPET PREK TRGAČA (O TOM SAM VEĆ PISAL).
    NO JA BI REKEL KOJU REČ O “TRGOVINI” PO NOĆI V SUBOTU KAD JE TAM NA TUŠKI BILA ČAGA. AK SI SE SEL S PUCOM (POSLE SU REKLI MAČKA ILI TREBA) NA KLUPU I IZMENJIVAL NEŽNOSTI, SI MOGEL BORMEŠ I FASATI BATINE. FAKINI BI SE NEKAK STVORILI PRI TEBI I REKI DA BI TI PRODALI NEKAJ VU ŠKATULI. KAD SI OTVORIL TAM JE BILA CIGLA. AK NISI MOGEL BRZO BEŽATI ILI SI MORTI BRZO ŠLICA ZAPRTI I PUCU “ZAŽNIRATI” SI BORMEŠ MORAL LEPO CIGLU KUPITI I PUSTILI SU TE NA MIRU I MOGEL SI TAM OSTATI ILI PREJTI KAM DRUGAM. DRUGAČE, AK SI SE PROTIVIL SU TE FAKINI NAKLOFALI, ZELI TI NOFCE (AK SI IMAL) ILI KAJ DRUGO, PAK SI DOMA DOŠEL VU ŠLIVAMA (PUCE NISU DIRALI). I AK TI SE JE KAJ TAKVOGA ZGODILO NA TUŠKANEC VIŠE NISI IŠEL ILI SI SLOŽIL KLAPU KAJ JE POISKALA ONE FAKINE PA IH JE KLAPA NAŠORALA. JE TAK JE TO NEGDAR BILO. TAK SMO SE ZABAVLJALI. JA NIS DOBIL BATINE A NIS NI KUPOVAL CIGLU, AL BURAZ JE. SEJENO VOLIM TUŠKANAC.

  12. Comment by Zdenko:

    Dragi Jurica, procitajte si ovaj moj blog o ciglama…
    http://zkahlina.ca/cro/?p=1671

    morti smo se mi vec u to doba poznavali, samo kaj smo bili na ‘suprotnim’ stranama…lol!!!

  13. Comment by Fakin:

    Steta kaj ne radi Copy&Paste pa se nemre citirat :(

    Link radi, al to nije bila ta kuca. Bar ja mislim da nije, jer imam nekakvu purgersku vilu u sjecanju, …puno manju, sa visokim zeljeznim vratima i plotom, a sa druge strane je vec bila suma i neki jarak.

    Al kad smo vec u kvartu, …jer zna neko kaj su Piroske?

    Ja sam hodal na Kaptol u skolu. Ne bas cesto, al sam ipak nekak uspel zavrsit 8. razred. Uglavnom smo visili na cesti, dan i noc, …stim, da sam ja navecer moral navek ic prvo doma, al sam opet zapalil van, cim su starci zaspali a oni su isli rano spat i sad dolaze Piroske na red, …najfinije i najbolje na svetu, bar od onih koje sam ja jel.

    U to vreme je u Degenovoj s desne strane bila jedna pekarna, di je po noci navek fino mirisal kruh, il kaj su vec pekli a mi smo pak bili fort gladni, pa smo pred jutro isli tam zicat kruh a koji put su nam dali i te Piroske, kaj je nama bilo ko blagdan. Uglavnom se rado toga sjecam i to me jos danas najdraza klopa, mada ih vec dugo nisam jel

    i tak ti ja prije 2-3 godine idem na more i bas smo bili negde na autoputu kod Zapresica, kad moj mali (sin od 18 godina) veli kak je gladan i da bi on nekaj klopal a ja njemu – e sad bus probal najbolje Piroske na svetu …i ja, ni pet ni sest, nego pravac za grad …u Degenovu :) (to je bilo negde oko pet ujutro)

    samo kaj je bil radni dan i dok sam ja dosel do grada, nastala je takva guzva, da sam skoro popizdil, al sam ipak nekak dosel do Medvescaka i onda mi je tek sinulo, da tek sad imam problem, jer sam imal camac od osam metrih na kuki a u Zagrebu nemres ni Smarta parkirat,

    al Ratkec nebi bil Ratkec, kad bi ga takve sitnice jebale i tak ti ja stanem na sred Degenove i trk u Pekarnu (malog nemrem poslat, jer nezna Hrvatski) i kad tam, …nema nigde Pekarne :O

    Kaj su ju nekam sakrili, il sam ja nekaj pobrkal??

    Autobus trubi, nemre proc i jos neki drugi pederi trube ko ludi, …ko da buju nekam zakasnili, a ja jadnik sav u frkama, nis ne kuzim …a svi me jebu *mad*

    Uglavnom nije bilo nix od Piroski :(

    Na kraju smo klopali neke nedojebane sendvice u Crnomercu, na kojima je navodno trebalo bit dalmatinskog prsuta, al nam je lopina konobarska uvaljala nekakvu dimljenu sunku sa majonezom *death*

    tak da mi se Zagreb pak zameril, …po stoti put

  14. Comment by maja:

    A jel se zna u čijem je danas vlasništvu vila na Tuškancu 100?

  15. Comment by maja:

    I tko živi na Tuškanac 80 da ga policija ispred čuva? :)

  16. Comment by zinka canjuga:

    ….baš mi fali Tuškanac..danas kada svakog dana idem na posel u Kockicu…koja se nalazi Bogu iza nogu i nikakav prijevoz do nje….dok klipšem cipel cugom prema Kockici kroz Prisavlje sjetim se svakodnevno onih ljepih vremena kad sam delala na Gvozdu i saki dan punih osam godina pehaka kroz Tuškanac do posla i s posla ….ujutro bi susretala na putu ranoranioce kaj su svoje peseke ispelali van da se poscaju…..užurbane ljude kaj su polupospani niz breg jurili prema tramvaju kroz park Tuškanac … na Dežmanov…Ilica i bok tramvaj..još samo da ulovimo pravi broj…
    a na poslu svi prozori otvoreni…svjež zrak…mirisli proljeća…ljeta…ptićice popevaju….vjeverice skaču po drveću…..mačke čekaju pod prozorom da im nekaj hitimo za gablati……a zima…snjeg svuda oko nas…….dolutala bi i pokoja srna a vidjeli smo i zalutalu lisicu kaj se spustila skroz sa Sljemena …i to ti je naš Tuškanac ljep u svako doba godine….

    sjećanja me vode daleko u prošlost dok sam bila dijte i kada je Tuškanac za nas djecu iz maksimirskog kvarta predstavljal mali izlet…po ljetu smo se pehaka prošetali do Tuškanca i igrali se skrivača po šumi…kad je pal snjeg išli bismo na sanjkanje sve do Cmroka…
    kad smo malo odrasli kino Tuškanac je bila naša animacija gdje smo išli na prve rendese i gledati filmove..a pala je i koja pusa…
    sjećam de Damira zvali smo ga Piki baka mu je živjela u našem dvorištu..i jedne zime išli smo gledati Goldfingera… sjedili smo na balkonu i kad je fil zavšil išli smo van a moj ti se Piki poskliznul i pal kroz snjeg skroz do početka Aleksandrovih štenga…ja sam se smijala…al nju baš i nije bilo do smjeha….
    godine su prolazile mi odrastali odselili se na Sopot…i onda opet naš Tuškanac..išli bi u Saloon,a po ljeti na čagu…i uvijek bi nas Desanka nagovorila da preskačemo ogradu s gornje strane kak nebi trebali..platiti ulaz…pslje bi imali za cugu…išil smo na dobru klopu u Dubravkin put…znali bi odlutati i dio Šumskog dvora…ali nažalost danas je to samo ruina.
    ljepe me uspomene vežu za Tuškanac…danas još znam koji put prošetati kroz šumu i uživati u mirisima sjećanja…i kako prolaze godine u trenu.samo nam ljepa sjećanja ostaju..i radost kad sretnemo nekog poznatog prijatelja…

  17. Comment by martina:

    Tuškanac i Prekrižje i mene vežu za dane djetinjstva, i ja sam išla u osnovnu školu Jabukovac, samo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Jabuka je u to vrijeme bila super diskač, a pokojni ravnatelj os šklole gosp, Rebrović je dogovorio petkom na večer čagu u diskaču samo za nas klince sedmog i osmog razreda. To je bilo fenomenalno, a mjuza je petkom bila tak dobra da je ubrzo počelo puno ljudi iz grada dolaziti petkom u Jabuku. To je bilo sve dok “darkeri” nisu okupirali Jabuku ,krajem osamdesetih , pa je “normalna “škvadra prestala dolaziti,
    A kip bana Jelačića nije bio na Tuškancu, nego je čuvan u Gliptoteci u Medvedgradskoj.
    Inače meni je i danas lijepo ovdje…

  18. Comment by Boris Fabijan:

    Dobar dan!

    Malo prebirem na vašoj stranici članak Tuškanac ponos grada i vračaju mi se uspomene iz davnih vremena. Restoran Šumski Dvor je još radio 90-tih ali ne u tom sjaju kao prije, najviše sam dolazio tamo sa roditeljima 82/83 a veliki pladnjevi sa raznim mesinama sa roštilja i šampinjonima stvarali su ambijent koji se uvijek priželjkivao. Dok su starci caltali račune bilo je puno lakše jer danas bi takav objed za 4 članu obitelj bio sigurno 500 kn što osiromašuje mjesečni buđet ljudi koji pošteno zarađuju za život

    Pozdrav, Boris Fabian

  19. Comment by Davor:

    Poštovani Zdenko,

    naišao sam na Vaše stranice i pročitao članak „Tuškanac – ponos grada“.
    Proveo sam djetinjstvo (od 1965. Godine) i mladost na Tuškancu, a stanovao na Jabukovcu. Inače sam 61. godište.
    Ako ste pohađali OŠ Jabukovac, vjerojatno Vam je predavala moja mama matematiku ili fiziku. Mislim da je tada već radila u školi.
    I na Kraljevcu sam provodio dosta vremena, mali nogomet kod MZ i Asa. I naravno, dosta školskih frendova. Sve je to bila jedna klapa, jedan kvart.

    Hvala puno za ovaj članak i mnogo činjenica i faktografskih podataka koje nisam znao i drago mi je što sam ovime obogatio i svoja sjećanja.

    Iskreni pozdrav iz Zagreba,

    Davor Balić

Leave a Reply