Da, biciklizam je najteži sport
digg del.icio.us TOP
  Posted August 6th, 2014 by Zdenko  in Biciklizam | 7 komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Preneseno sa ‘Prepusti se’ portala

Da, biciklizam je najteži sport
Biciklizam na prvom mjestu, maraton na četvrtom, plivanje na petom, a spoj ta tri sporta – triatlon – tek na drugom… Najbolji biciklista (Alberto Contador) na najtežoj utrci (Tour de France) potroši energije kao fizički radnik za 75 dana najtežeg osmosatnog rada.

Promatrajući sportaše kako iscrpljeni dolaze na cilj, sigurno ste se zapitali koji je sport najteži. Uobičajeno je mišljenje da je to trčanje maraton, dok neki tvrde da je to najnovija sportska ludost triatlon i to prije svega onaj na kojem natjecatelji plivaju 3800 metara, voze bicikl 180 kilometara, pa onda trče maraton – i sve to bez odmora.

Da bi se izmjerila težina nekog sporta potrebno je odmjeriti mjerila primjenljiva za sve teške sportove (sportske igre ispadaju odmah iz konurencije jer tu pojedinac može zabušavati i svoj dio tereta prebaciti na suigrače). To su učinili stručnjaci instituta za istraživanje srca i sportsku medicinu u Kölnu pod rukovodstvom profesora Vildora Holmana, predsjednika svjetskog saveza za sportsku medicinu.

 

Pri sastavljanju rang-liste najnapornijih ili najtežih sportova u obzir su uzeli samo sportove i discipline koje se nalaze na programu olimpijskih igara (u konkurenciji, na primjer, nisu bili ultramaraton, alpinizam…) i to prije svega one u kojima je samo natjecanje teško i zahtijeva strahovite napore (u dizanju utega, recimo, trening je neusporedivo teži od samog natjecanja, a to važi i za bacačke atletske discipline)…

 

Kalorije kažu sve
Najsažetiji zaključak ovog istraživanja krije se u rečenici koju je na kraju posla izgovorio profesor Holman: Ne postoji sportska djelatnost koja bi se po težini mogla usporediti sa Tour de Franceom. Napor bicikliste nema suparnika u suvremenom sportu.

Dakle biciklizam je sport broj 1, kada je u pitanju težina, a na toj rang-listi triatlon je tek drugi, skijaško trčanje treće, maraton tek četvrti…

Mjerila za poredak težine pojedinih sportova i sportskih disciplina bila su, naravno, medicinska, a potrošnja kalorija za vrijeme natjecanja jasan je dokaz kome je bilo najteže, tko je uložio najviše napora. Profesor Holman i njegovi suradnici odlazili su zbog toga na mnoga natjecanja i ispitivali najbolje sportaše, a pobjednika su našli njihovi suradnici iz Pariza, koji su se bavili sudionicima najveće (bez sumje) i najteže (dotad samo navodno) biciklističke utrke na svijetu – Tour de France. Od prošle godine to je, naravno, postalo i službeno.

Za sedam sati i trideset minuta vožnje Španjolac Miguel Indurain na stazi dugoj 230 kilometara, sa devet uspona sa prosječnom visinskom razlikom od 1000 metara, potrošio je 12500 kilokalorija, a toliko je potrebno fizičkom radniku da radi od ponedjeljka do petka! Fizički radnik tada ima vikend i dva dana da se odmori i oporavi za nove napore, a Indurain je sutradan ponovno sjeo na bicikl i odvezao novih 250 kilometara… Na kraju Tour de Francea na kojem je slavio pobjedu, medicinski stručnjaci utvrdili su da je Indurain u 20 etapa potrošio 170000 kilokalorija, a to je po nekim drugim istraživnjima dovoljno za 75 dana najtežeg fizičkog posla.

 

Zaposlen čovjek u minuti utroši 7 do 8 kilokalorija, vrhunski maratonac 24, trkač na 10000 metara 25, dok Indurain utroši 33, a jedna etapa na profesionalnim utrkama traje prosječno pet do šest sati. I ništa tu ne bi bilo neobično da se hranom u toku utrke može nadoknaditi utrošena energija. To, nažalost, nije moguće. Za vrijeme izuzetnih, dugotrajnih napora, kakvi su oni na Tour de Franceu, hranom se može nadoknaditi osam do deset tisuća kilokalorija, a ostatak organizam nalazi u vlastitim rezervama masti, bjelančevina i ugljikohidrata.

 

Špageti i Coca-Cola
Da bi utrošili što manje tjelesnih rezervi i izbjegli potpuno iscrpljenje, biciklisti veliku pažnju poklanjaju ishrani za vrijeme treninga i utrke. Zbog toga prije starta tamane ogromne količine špageta i druge tjestenine bogate ugljikohidratima, a za vrijeme vožnje piju napitke koji također sadrže ugljikohidrate. Nekad se u bidonima nosila voda, zatim čaj, a profesor Holman preporučuje coca-colu i slične napitke (šest do deset litara dnevno) uz obavezan dodatak elektrolitskih napitaka čiji je zadatak da organizmu vrate minerale (CO, Mg, K) koji se gube znojenjem.

Usprkos tome biciklisti za vrijeme jedne teške etape izgube 1 do 3 kilograma tjelesne težine, pa ako žele nastaviti utrku, moraju do sutradašnjeg starta što više nadoknaditi.

 

Međutim, pravilna ishrana nije dovoljna da postanete biciklistički prvak. Da bi organizam došao do energije, mora sagorijevati kisik, a od sposobnosti potrošnje kisika zavisi i količina kalorija koju organizam može utrošiti. Prosječan čovjek može u minuti primiti (i utrošiti) 1.5 litara kisika, Indurain i nekadašnji prvak Eddy Merckx čak do 6.6 litara, a Jacques Anquetil i Bernard Hinault po 6.2 litre (200 mililitara kisika potrebno je za proizvodnju jedne kilokalorije).

 

Indurain i Merckx su i prvaci po veličini srca, koje u cijelom ovom kemijskom procesu u organizmu ima važnu ulogu. Kapacitet srca kod normalno razvijenih ljudi, koji se ne bave sportom ni teškim fizičkim poslovima, iznosi 750 do 800 mililitara, a u Indurainovim i Merckxovim grudima kucaju srca kapaciteta od 1.6 litara…naravno, netko bi morao reći da Indurainov učinak ipak nije uobičajen za biciklizam, jer se oni slabiji biciklisti ne troše toliko, ali tako je i u drugim sportovima. Profesor Holman i njegovi suradnici ispitali su najbolje iz svakog sporta ili one iz samog vrha: biciklistu Miguela Induraina, triatlonca Wolfganga Ditricha, skijaškog trkača Gunde Svana, maratonca Stevena Freiganga, plivača Jerga Hofmana.

 

Sezona duga 10 mjeseci
Profesionalni biciklisti sezonu počinju u siječnju, a završavaju je krajem listopada i u tih deset mjeseci svakog dana Miguel Indurain, najbolji biciklist na svijetu, trenirajući ili vozeći na manje teškim trkama nego što su Tour de France ili Giro d’Italia, utroši između 6000 i 8000 kilokalorija.

Više od njega, pa dakle i ostalih biciklista, u vrijeme treninga pred velika natjecanja, troše dizači utega, koji, da bi podigli 100 tona željeza, dnevno da iskoriste do 10000 kilokalorija. Međutim, za vrijeme natjecanja broj utrošenih kalorija u ovom sportu neusporedivo je manji.

Preneseno sa ‘Prepusti se’ portala

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

7 komentara to “Da, biciklizam je najteži sport”

  1. Comment by Kristijan:

    Zanimljivo istraživanje ali totalno fulan zaključak.

    Istraživanje je pokazalo da je biciklizam sport u kojem se troši naj više kalorija.

    Koji sport je najteži se ne može utvrditi… a kamoli izvuči zaključak na temelju potrošenih kalorija. Neki sportovi se baziraju večinom na snazi, izdržljivosti a neki zahtjevaju i aktivno intelektualno sudjelovanje pod velikim naporima, finu motoriku, umjetnički dojam..

    Indurain može potrošiti 12000cal ali ne može zakucat… šta je njemu najteže ? Najteži sport/aktivnost je ona kojom se ne baviš ili nemaš predispozicije :)

    Indurain može potrošiti 12000cal dnevno, mjesec dana… dali može 90min sudjelovat u nekom društvenom sportu recimo nogometu.. u društvenim sportovima se zahtijeva i aktivan “intelektualan rad” pri ekstremnim fizičkim naporima… na biciklu je malte ne sjedi, peri …

    Avanturističke utrke (treking-trčanje)… pri vrhunskom više dnevnom naporu di se trči danju i noću sa sat vremena spavanja ili bez u 3 ujutro u šumi Patagonije moraš donjeti odluku na temelju karte i kompasa koji put češ odabrati… intelektualan rad + vrhunski fizički zahtjevi…

    Pa nije sport zbroj kalorija. Najbolje da zbroje kalorije, vel. srca i kapacitet pa podjele medalje, ne trebaju ni vozit.. Zašto niti jedan vrhunski atletičar ne može igrati nogomet a fizički je spreman ? Sport je više od fizike. Fizika nije jednako bitna u svim sportovima..

    Znači za bicikliste vrijedi ona narodna “Teže ga je nahranit nego obuć” :D

  2. Comment by Antonio:

    Priča o dva kotača !

    …suputnik kojeg je lako održavati, jeftino prijevozno sredstvo, učinkovita sportska sprava…

    „Vožnja biciklom trebala bi se davati na recept!

    Zdravstvene prednosti vožnje biciklom svaki drugi trening izdržljivosti bacaju u drugi plan. Zglobovi i kralježnica gotovo da se i ne opterećuju, jer se 70 posto tjelesne težine oslanja na sjedalo. Redovita vožnja bicikla jača srce, krvne žile čini elastičnima, a mozak opskrbljuje većom količinom kisika. Rizik od srčanog udara smanjuje za 50 posto, smanjuje se broj otkucaja srca u mirovanju, disanje postaje učinkovitije. Bicikl je na vrhu učinkovitih boraca protiv masnih naslaga. Za vrijeme kontinuirane vožnje pri brzini od 20 km/h trošimo 500 kalorija, što odgovara količini od 500 g mliječne čokolade. Ubrzava se imunitet, a time i proizvodnja stanica koje se bore protiv zaraznih klica i malignih stanica. Upravo zato vožnja bicikla preporučuje se kao terapija pacijentima koji boluju od side ili raka.“

  3. Comment by Randy_M:

    Magnificent web site. A lot of helpful info here. I’m loving several of your blogs, not just this one… and you’re doing it on two languages!! I’m sending it to some buddies ans also sharing in delicious. And of course, thank you for your effort!
    Cheers!

  4. Comment by Mikoš:

    U tekstu je navedeno da su vanserijski Indurain i Merckx imali potrošnju kiseonika od čak 6,6 l /minuti. Moj rezultat je bolji. U Zavodu za sport u Košutnjaku sam testiran 27.3.2000 g. i moj rezultat je iznosio 6,85 l/minuti. ( Referentnija je relativna potrošnja kiseonika koja se dobija kada se apsolutna potrošnja podeli brojem kilograma. Uz visinu 180,5cm i masu 80kg moja relativna potrošnja je tada iznosila 85,5ml/kg što je ranga fenomena u svetskim razmerama. Veoma je bitno izneti i vrednost hematokrita koja je kod mene na testiranju iznosila 39,9%. Sa Indurainovim eritripoetin hematokritom moja vrednost bi bila još veća.)
    Indurain je pobeđivao u vreme kada su cestama tekli hormoni a T.Rominger i C.Bordman u vožnji na 1 sat pravili prosek od 55,291km/h odnosno 56,375km/h. Crna era hormonskog ludila.
    Na Sett.Bergamasca u etapi Dalmine-Dalmine kod San Pelegrina sam otresao dva Rusa iz Alfa Loom
    V.Pulnikova (10 na Turu gen.) i P.Ugrjumova 2,gen,na Turu 1996g.koji je pobedio brdsku etapu i tukao pobednika Tura Induraina na hronometar. Otresao sam ih jer nisu hteli da manjaju u lovu prve grupe koja je bila na 45 sekundi dok me je držao samo Saronni.
    2000g. sam pretežno vozio regionalne trke pa sam čopore ujedinjenih gmizavaca gazio na snagu. Bez tog imperativa da sam imao slobodu fokusiranja na velike trke mogao bih imati 2-3kg manju mišićnu masu a tada bi relativna potrošnja bila preko 88ml/kg. Nisam imao sa kime.

  5. Comment by Oto G.:

    Mikos kao i uvek, precizan, pravican i silovit. Ziveo sampion svih vremena!

  6. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    NEBIH SE SLOŽI NI SA JEDNIM OD OVE TROJICE KOMENTATORA. U PRVOM REDU NEMOŽE SE USPOREĐIVATI RAZLIČITE SPORTOVE I INTELIGENCIJU NA PR., JER U SVAKOM RADU, A BAVLJENJE VRHUNSKIM SPORTOM BILO AMATERSKI ILI PROFESIONALNO JE ITEKEKAV RAD, JER JE POTREBNA UZ FIZIČKU SPREMNOST I ODREĐENA KOLIČINA MISAONOG NAPORA (INTELIGENCIJE). USPOREĐIVATI NA PR. NOGOMET (TRČI SE PO TERENU ALI I PASIVNO PRATI IGRU), KOŠARKU (U KOŠARCIDOSTA ŽIVLJE), GIMNASTIKU (U GIMNASTICI JE VJEŽBA ILI VJEŽBE VRLO KRATKA/MORAŠ BITI EKSPLOZIVAN I VRLO SABRAN), PLIVANJE (KRTKE UDALJENOSTI OSIM PLIVAČKOG MARATONA ITD) S BICIKLIZMOM UOPĆE NIJE MOGUĆE, JER PREVESTI PREKO 350 KM (I ZA VOLANOM AUTOMOBILA JE PUNO), KAO NA TOURU, POD STALNIM PSIHIČKIM I FIZIČKIM NADPROSJEČNIM PRITISKOM, BORBOM ZA ŠTO BOLIM MJESTOM I MNOGOBROJNOM KONKURENCIJOM KOJA (KLUPSKE MOMČADI) TE NEPOSREDNO PRATI I ISCRPLJUJE DO KRAJNJIH GRANICA NA CIJELOM PUTU, JE SASVIM NEŠTO DRUGO. TO GOVORIM KAO BIVŠI BICIKLIST KOJI SE I DANAS BAVI SPORTOM. DNEVNO RECIMO PREPLIVAM INTENZIVNO 4 KM I IZLAZIM IZ VODE SVJEŽ. MEĐUTIM KAD PREVOZIM 150 ILI VIŠE KM, ISCIJEĐEN SAM KAO KRPA. tO JE SAMO MOJE MIŠLJENJE, A ZA TOČAN ILI PRIBLIŽAN ODGOVOR POTREBNA JE CJELOKUPNA STRUČNA ANALIZA SA SVIM POKAZATELJIMA, USPOREDBAMA, POTROŠENIM KALORIJAMA ITD.

  7. Comment by C.G.:

    Biciklizam razumiju samo biciklisti koliko je tezak i psihicki i fizicki.
    Neka proba neki sportista iz kolektivnog sporta da vozi biciklisticku trku ili trening sa biciklistima,posle dva ubrzanja ce pasti u nesvjest :)

    Ne treba raspravljati o tezini sporta.
    Biciklizam je br. 1 tu nema dileme :)

    Pozdrav iz Crne Gore

Leave a Reply