Malo o meni
digg del.icio.us TRACK TOP
  Posted January 4th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 7 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina
 
Malo o meni
Vrabecvasdal, nakon tol’ko pisanja o drugima, morate sad nekaj malo čuti i o meni. Rodil sam se v Zagrebu u Zajćevoj bolnici, kad stari je otpelal staru v tačkama u rodilište… al sam užival droncanje!!!!

 zg_nekad_2

Kajzerica..
Ja sam rasel na Kajzerici, kod velesajma. Po ljeti smo se kupali u Savi, koja je još u to vrijeme bila čista. U školu smo išli preko željezničkog (zelenog) mosta do Horvaćanske ulice. Jel se neko seća speedway utrka po staroj šodranoj stazi iza velesajma. Brača Regvart su drmali.. Policajci na konjima su nas čuvali, a mi klinci smo im kroz noge bežali unutra – naravne bez karte!

Posle, kad sam se preselil na Kraljevec, Regvart Branko mi je bil prvi sused (i jos uvijek živi pored moje mame). U tom kvartu smo se švercali na ljetnu pozornicu kina ‘Sloboda’ na Dubravkinom putu. Na košarkaškom igralištu Tuškanac smo ‘prodavali’ cigle onima koji su bili slabiji od nas ili smo ih natrag “kupovali” kad su naišli jači (tam di je današnji Salon).
 
Kraljevec
Kraljevec je moja ulica. Tam sam odrasel.. ali ne do kraja. Do Kraljevca se dojde od Malog placa po Radničkom Dolu i ulicom Zelengaj. Od Placa ima oko 1,700 metara ili otprilike 20 minuta pesice. Može se dojti i busom, koji vozi svakih pola sata a vozni red se ni menjal već više od 40 godina. Kraljevec ima veliki hrast na okretištu busa, i mali dućan sa debelim šefom i dečki koji piju pivo unutra u dučanu poslje nogača kod As-a, i ulaz za osoblje kod Vukušića, gdi si mogel “posuditi” pivu poslje 23h i vratit sutra ujutro, i “baba plavuša” (stara susjeda u plavom šlafroku sa plavim ehotonom na kosi) koja nas je špijala kad smo kasno dolazili doma …

savski-most

Samo… danas nema više gostione ‘kod Vukušića’, a bome nema niti birtije ‘As’. Umjesto nje sagradili su luksuzni hotel (istog imena), u kojemu nema gostiju, jer je skup. Nekadašnje nogometno igralište su pretvorili u parking hotela a svi moji dečki (Zlaja, Čaruga, Demla, Cenko, Tona, Božo, Tunjo, Vladek i ostali) su odselili ili su vumrli. Je, kaj se tu more, došla su neka druga vremena..

100_3065Ulica Kraljevec u novije doba..

Rokov Perivoj..
Na Rokovom perivoju, u ovakve ljetne vruče dane, navečer je uvijek bilo malo svježije i cijeli grad ti svjetli pod nogama, a oko tebe krijesnice i cvrčci, zagrljaj cure i dečka … ma, to je najljepši dio grada!

Park ispod Strosmayerovog šetališta i jedna klupica s koje puca prekrasan pogled na Ilicu i zgradu sa satom. Tu smo ja i moja draga ljubovali kad nismo imali gdje. Najljepše su nam bile večeri kad je mjesečina obasjavala drveće i ciklame oko nas.. a onaj miris šume oko nas se ne zaboravlja tak lako!

Klopa..
Ja sam jako volil jesti žutanjak sa šećerom. Joj…žutanjak sa šećerom.
Glavna fora si bil kad si među klince izašel s mašću namazanom šnitom kruha a gore posložen luk (i šečer). Nikog nije smetalo kaj si posle zaudaral po luku. Onda nismo bili tak „hajklih”. A sjeća li se tko prvih margarina. Bili su ko rubikova kocka. A žvakaće gume? Kaogume, kak smo ih zvali. U pravom si smislu to moral žvakati. Bile su tak tvrde da si si fest vilice razjačal.

 Sjećam se mlijeka u staklenim flašama i kak smo se kockali za te čepove (onak skupiš dlan, pa ‘udri’ po čepovima); ak ih okreneš tvoji su, a ak ne onda gubiš..

Kruh i mast
‘Kruha, masti, soli, luka!’ poštapalica je uz koju su odrasle čitave poslijeratne generacije i kaj im fali? Ali da, fali svinjske masti danas. Nijednom iole urbaniziranom stanovniku Lijepe Naše ne pada na pamet potražiti kanticu skoncentriranog kolesterola, ako ih još uopće koja trgovina drži. No istina je da nijedan maslac, margarin ili nutella nije ni približno prirasla dječjim nepcima, kao što je to nekada učinila razmazana svinjska mast na kruhu. Ja sam posebno volel kad bi preko masti stavil narezanoga luka i sve to posipal sa šečerom!! Njam, njam…

 Pijača..
Mi smo pili Koktu, Naru ili malinovac…ponekad sam dobil i ” Musolini”. Joj, sad kad to čitam sjetil sam se Himberšafta na kraljičinom zdencu. Kad smo išli na izlet navratili bi do drvenjare i drmnuli himbač. Poseban gušt. Danas klincima, kaj god daš ne valja! koralji4

Tucman..
Tko se sjeća plesnjaka u gimnastičkoj dvorani “Kod Tucmana”? Na galerijama se pilo, pušilo a tam je bila i garderoba. Odozgora smo škicali mačke (pi*ke, kak smo ih zvali) i kad bi izabrali ‘svoju’, onda smo čekali da počnu ‘sentiši’, pa smo išli dole da pitamo: ‘plešeš?’.

Se seća još ko od vas Vikija Glovackog? Prvog pljeska, Tončija Kljakovića, natapirane Gabike i Marka Novosela?

Sjećate se Varietea u Ilici, 1950-1960, onih godina kada je bio Viki Glovacki direktor, kada si mogao popiti gemišt sa Markom Novoselom… ali ih je on volil prije i između pjevanja… sjećam se Nele Erzišnik…Ive Robića, Dušana Dančua, Tereze Kosovije kao i mnogih drugih.

 Diskači..
Pa onda je došla era diskača. Ja često velim da sam ja ‘disko’ generacija. Dosta sam visil u Lapidariju, klubu u Gundulićevoj, Big Ben u Bogovićevoj (dim od cigareta se mogel s nožem rezati), plesnjaka na Trgaču, svirali su Koralji, koncerti ‘The Mladi’ na Tuškancu i u ‘Centru’ (Studenski Centar u Savskoj) sa Vox pojačalima i zvučnicima. Na Tuškancu su više puštali Credence Clearwater Revival i Mango Jerry.  Lapidarij: tak me puno uspomena veze na Lapidarij… kak se tam čagalo na žtem..

Moja klapa su bili dečki iz raznih dijelova grada: brača blizanci (Trešnjevka), Vako (Maksimir) i Perica (Salata). Cure su tam bile tak mlade i zgodne !!!

 Posle su došle prve čage na Vrbiku, Grupa 220, Drago Mlinarec … Nautilus su tam super ‘skidali’ Cream i ostali progresiv rock … Mislim da su malo starije puce šizile za slovenačkim Kameleonima, ako me sjećanja ne varaju. Ljetne čage na Savi…

Negdje oko 1972 mi je Centar postal glavno mjesto.. švercanje u Studentskom (ko fol student…   ). Tu sam upoznal i jednu crnu malu, koja je još i dan danas samnom, samo nije više crna! Ona mi je nosila te studentske iskaznice nutra – van, jer su trebe imale besplatni ulaz preko tjedna.

slasticarna_zagreb

U Frankopanskoj, negdje oko Dramskog kazališta je bila čaga u nekim prizemnim prašnjavim prostorijama gdje su puštali samo Janis Joplin kad je umrla. Ne sjećam se kako se taj diskač zvao. Posle škole smo stalno visili oko Zdenca i Kavkaza… jedno vreme je i kavana Korzo bila u modi, ali nikad nismo imali dost love da tam sedimo.

 Sad sam se setil.. jeste išli u diskač gore na bregu kod Nazorove, koji se zval ‘Jabuka’? Super mjuzu su puštali. Mislim da je tam plesnjak i dan danas…

 Tam na Jabukovcu je bila i moja Osnovna škola. Imal sam jednu razrednicu koju smo svi zvali “Jelička”, a bila je srbijanka. Ona me naučila nekaj o razlomcima, kaj mi je ostalo za cijeli život.  Znala je reči: “Bog je gore i Brojnik je gore”. I tak sam si to zapamtil za celi život!

 Ples na Velesajmu u Novom Zagrebu, kojega smo zvali “posljednja šansa“, jer su tam dolazili malo stariji, kao zadnja prilika da se “ogrebu”. Jedno vreme smo svi nosili cvjetne košulje … valjda nekak pod utjecajem Michel Polnareffa i Antoine … ali Beatlesi su bili naj. Uvijek se debatiralo koga više voliš Beatles ili Stones … Joj, kak su nas profači zezali u školi zbog malo duže kose. Uvijek sam moral malo duže “zulufe” skrivati iza uha.

 Sanjke..
Gledam ovaj sneg kak pada, pa se setim mojih prvih sanjki; železne sa debelom daskom odzgora, teške ko sam vrak. Trebalo ih je svaki put doteglit na vrh brega. Bili smo zabundani u kaputiće, štrikane kape i rukavice na kojima se posle skoril sneg, a kad smo došli doma (nakon deset puta “još samo malo”), šparhet (na drva!) je tak lepo grijal.

 Sanjkanje na Cmroku i Tuškancu..
Sjećate se nočnih sanjkanja po Tuškancu. Onak, smo napravili ‘karavane’, pa smo se spuštali od današnje Nazorove, skroz dole do Dubravkinog puta ’100 na sat’. Kaj se sanjkanja na Tuškancu tiće, sjećam se kad je cesta bila zatvorena od Gvozda pa dole do kina Sloboda. Na kraju je bila s ralicom narivana hrpa snijega (za zaustavljalje). Prvi je sa sličuhama kormilaril i njega su zadnjeg izvlačili iz te hrpetine nakon „zaustavljanja”.

A obleka je bila strašna! Od hlača špicerice, debele zokne u gojzericama. Na gojzericama sličuhe gvinterice! Još ih uvijek imam ali su skroz zahrđale! Danas ih više nego pol ne zna o čemu govorim!

djetinjstvo1 Nekad su i zime bile bolje! ah, ta dobra stara vremena… tak su daleko sada.

 ’Sklizane’
sklizane, smo delali po cestama. Ja sam uvijek peske isel u skolu, pa sam stalno trazil te klizane, da “brze” dojdem do skole. Onak, svako malo naides na koju pa se zaletis i poskliznes…sto dulje to bolje.

 Mene za nestale stvari u Zagrebu ne veže neka jaka nostalgija osim kad se s dobroga ode na loše, a — iskreno rečeno — u Zagrebu nije to jako čest slučaj. Većina promjena koje se mogu vidjeti kroz zadnjih četrdesetak godina nije bila na lošije nego na drukčije. Mnoge su bile na bolje.

 Ono što mi od starog Zagreba fali su pristojni ljudi, jeftini i dobri gableci u mljekarnama, dostava mlijeka u staklenim flašama pred kućna vrata i bezbrižni seks. Dobro, ovo zadnje baš ne ide na račun Zagreba, ali mi fali. Prije si kod seksa s novom damom mislio kako da vam bude što ljepše, a danas mladima prvo na pamet pada, “joj, valjda ne bum nekaj pobral”.

 Da se ne bi krivo shvatilo; ja sam još jako daleko od gerijatrije. Ja sam 60 godina ‘mlad’ i skoro sam jednako djetinjast kao kad mi je bilo 26. Ali, to kažu da je karakteristika mnogih muškaraca — da nikada zapravo ne odrastu.

tuskanac_spomenik_nazoru2

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

7 komentara to “Malo o meni”

  1. Comment by ZG PUCA:

    joj joj joj… prvo-gde su danas mirisi sume i kresnice? Secam se kod mene po dvoristu je bilo i jezeka i zabica. Da nisam bila nedavno doma, u jednom van gradskom mjestascu koje je jos uvjek zadrzalo tak nekaj, vjerovatno bi mi skroz izaslo iz memorije. Inace onaj secer i jajce, tj zutanjak-mi smo to zvali-sprudlano jajce. To mi je baka furt delala i ja sam to obozavala. Ni bilo nikakvog straha od salmonelih i slicnih gluposti, a mast i kruh sa lukom-eeee… samo ja sam na to jos dobila crvenu papriku umesto secera. I ne, nikog ni bilo briga, kaj neko zaudara na luk. Doduse ja i danas jedem luk ko jabuku i bas me boli kaj kome zaudara… hahahaha…

    Za cage neznam, na zalost, onda sam bila premala za tak nekaj, ali zato mi je stari upoznal staru na cagi na Tucmanu i Ribnjaku. Naime on je tam sviral u jednom poznatijem zagrebackom bendu za ono doba… morti ga i znate, hehe. Inace klizane su delali klinci na putu iz skole do doma, pa nikak da si dojdeju do doma… a kak da dojdeju na vreme, kad su se posle skole jos vuru i prek zabavljali na klizanama.

    Ja nisam, bilo me strah tih fakina tam, pa sam ja rade isla na Salatu na pravo sklizalisce, sa pravim slicuhama… tam sam bila kuhana i pecena do odlaska u beli (sivi zapraf) svet,hahaha.

    Vrazu mater ja svojoj deci pricam o svemu tome, kad me samo bledo gledaju i misle si: Joj stara, daj daj sa tim tvojim Zagrebom… pa kak si izdrzala bez Facebooka!!! :) ))

  2. Comment by Charlie:

    How cool is that. You could be a superstar to us now!

  3. Comment by Eliana:

    Zdenko, you should publish more articles like this and you will be famous. You have the talent to become a super star. Your article is superb. keep it up. regards, Eliana.

  4. Comment by Bero:

    Dobi tekstovi i slike. Ma je’l ima netko kakve fotke baš sa čage recimo s Vrbika ili iz SC 60′tih i 70′tih?

  5. Comment by zinka.canjuga:

    ..jedna anegdota vezana za Zajčevu 19 gdje smo se rodili..

    ..idem u posjet prijateljici Zdenki… ulazim u lift i velim jednoj medicinskoj sestri: “joj kak se tu puno promjenilo od kad sam zadnji put bila tu”, a veli sestra: je, je, puno se toga promjenilo… a kad ste zadnji put bili? Kad sam se tu rodila… nebi više niš prepoznala… cijeli lift je prasnul u smijeh…

  6. Comment by neda došen:

    Čestitam, Zdenko! Pročitala sam tekstove i mislima se vratila u dane svog djetinjstva… i moja je generacija papala kruha, masti luka… i sada bih ja rado koji griz ali ne smijem, jer sam bogata trigliceridima, kolesterolom… no ipak si priuštim – za mene – najbolji ručak… žgance sa čvarcima i bažul salatu sa puno luka i matovilec salatu (kada ga ima ). Prije nismo htjeli ni pogledati čvarke, a danas su prava delikatesa – mogu se kupiti po 120 Kn po kilogramu – domaći a uvozni su puno jeftiniji. No, domaće je domaće.

    Lijepo pišete, kaj je, JE. Da bi čovek reč rekel – kak veliju Zagorci.
    Srdačno pozdravljam!

  7. Comment by Dubravko Sambol:

    Zdenko, bravo, bravo pa ti se svega sjećaš, obilazili smo ista mjesta, plesali na istim čagam,na istu muziku. Čitam pa sve ne vjerujem da još uvijek ima ljudi koji se svega tako dobro sjećaju. Razmišljam što bi te pitao, što si zaboravio, ali ne, nisi ništa zaboravio ili da, možda ipak jesi, zaboravio si reći: kako su to bila lijepa i bezbrižna vremena. Lijepo si rekao koliko imaš godina, ali da si star 26 godina, a ja to malo drugačije kažem. Imam 18 godina i 42 godine životnog iskustva pa ti zbroji koliko ja sad imam godina.

    Lijepi pozdrav

Leave a Reply