Grad Mokrice
digg del.icio.us TOP
  Posted January 16th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija, Travel | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Srednjovjekovni dvorac na domak Zagrebu – izletište Mokrice
Taj srednjovjekovni dvorac smješten je na brežuljku uz samu Hrvatsku granicu, sa pogledom na zelenu okolicu Gorjanskih obronaka. Autocesta A2 koja povezuje Zagreb i Ljubljanu je udaljena samo 2 km. Zagrepčanima je to još uvijek jako popularno izletište. Nalazi se na samo pola sata vožnje od grada, a jedini problem zadnjih dvadesetak godina je taj što se dvorac nalazi u drugoj državi, pa se mora proči kroz carinske kontrole na granici.

Dvorac ‘Grad Mokrice’

Dvorac ‘Grad Mokrice’  nalazi se na obroncima Gorjancih

Ovdje nije riječ samo o desetljećima staroj tradiciji odlazaka Zagrepčana u Mokrice, nekoć na kremšnite i na jahanje, a danas na golf, ručkove i večere, niti o poznatoj činjenici da su Mokrice, vjerojatno najveličanstveniji dvorac stotinjak kilometara oko Zagreba, zapravo pripadale Zagrebačkoj nadbiskupiji. Riječ je o tome da Mokrice svojom razmjerno ekskluzivnom ponudom prirodno gravitiraju velikom gradu. Budući da su od Zagreba udaljene dvadesetak, a od Ljubljane više od stotinu kilometara, one bi morale gravitirati Zagrebu.

Pogled na dvorac iz parka

Tamo gdje se prošlost pomiješala sa stoljetnim šumama, ponosno se uzdižu zidine srednjovjekovnog dvorca, koji se zove ‘Grad Mokrice’. Dvorci i legendarne priče svjedoče o burnim povijesnim događajima i važnih putova od istoka prema zapadu, u vrijeme Rimljana. Čak i seljačka pobuna označila je dvorac i okolicu. U mirnim vremenima dvorac Mokrice bio je poznat po raskošnom životu svoje gospode.

Turisti iz Zagreba ispred dvorca: Neven, Zdenko i Marijan

Ja sam u Grad Mokrice, odlazio još sa mojim roditeljima kao klinac, a kasnije sam svoju djecu dovodio u našem obiteljskom ‘stojadinu’. Ponekad bi proveli tamo čitav dan u lijepoj prirodi i na friškom zraku, šetajući se parkom i obilazeći dvorac. Uvijek sam bio impresioniran, kako je unutrašnjost dvorca bila jako dobro sačuvana. Sjedali bi u one velike fotelje od prije dva stoljeća u ogromnim praznim dvoranama dvorca, trčali po stepenicama i obilazili dvorac, a u dvorištu bi obavezno obišli ‘tamnicu’, za koju su kolale svakojake zastrašujuće priče. O obližnjoj konjušnici, bi posjetili konje koje su tamo uvijek imali. Na povratku za Zagreb, obavezno bi stali u Samoboru na kremšnite… jer su kremšnite u restoranu, koji se nalazi u dvorcu bile preskupe.

Sam ulazak u obnovljeni dvorac je impresivan. Ulazi se preko kamenog mosta na koji se nadovezuje drveni pokretni most, na čijim stranama se vide debeli lanci, kojima se nekad davno, taj most dizao u zrak, da zaustavi nepoželjne goste. Sa unutarnje strane, uz ‘portirnicu’, ustvari danas recepciju hotela, nalaze se veliki kotači, sa kojima se ručno dizao most još prije dvijesto godina.

Kameni most – ulaz u ‘Grad Mokrice’

Dvorac Mokrice danas je luksuzni hotel ‘Grad Mokrice’

Kad se kroz ‘okno’ u zidu dvorca ušulja danje svijetlo odjednom se pojavi prekrasan pogled iz unutrašnjosti dvorca sve do okolnih bizeljskih vinograda. Posjetioci dvorca mogu prošetati dvesto godina starim engleskim parkom, koji okružuje taj prekrasan dvorac. Prijatelji mogu zaigrati rundu golfa na obližnjem terenu ili mogu otići do obližnjih Čateških toplica, gdje mogu zaplivati u vručoj vodi tamošnjih bazena.

Pogled na ‘Grad Mokrice’ sa golf terenima

Dvorac Mokrice nalazi se na nešto povišenom terenu na obroncima Gorjancih, gdje se spuštaju u dolinu Save u blizini granice s Hrvatskom, kod mjesta Jesenice. Dvorac se prvi put spominje 1444. godine. Jezgra dvorca je srednjovjekovni toranj poput suda. U 16. stoljeću dvorac je temeljito obnovljen i proširen s četiri različita periferna krila. Ta krila okružuju unutarnje dvorište arkada, čija je površina nepravilnog oblika. Čitav dvorac je izvana zaštićen sa četiri izbačene renesansne kule. U dvorištu se nalazi kameni bunar sa krunom od lijevanog željeza.

Počeci dizajniranog vrta dvorca pripadaju razdoblju kasnog Baroka u 18. stoljeću. Napravljena je simetrično šema uređenog vrta južno od dvorca. Postavljene su Barokne kamene statue koje predstavljaju četiri godišnja doba. Na travnatom rubu pokraj dvorca stoji mala srednjovjekovna kapela Sv. Ane sa svojom prekrasnom Baroknom unutrašnjosti. U kapelici je i grobnica, a na njenom poklopcu su spomen ploče sinovima Nikolaja Gregorijanca Petru i Stjepanu, iako su bili i oni odneseni u Povijesni muzej u Zagreb. Malo dalje, ispod kapele u zagrljaju visokog, starog drveća nalazi se Tiha dolina gdje su pokopani zadnji Auerspergi, Gustav grof, njegova žena Matilda, rođena barunica Zois, njihova kči Beatrice i njen muž Henrik von Gagern.

Kule dvorca

Prozori hotelskih soba

Nasuprot kapelice nalaze se kopije baroknih kipova Četiri godišnja doba, a njihovi originali su ispod arkada na dvorskom dvorištu. Kipove je od grofa Bombellesa iz Boštanja kupio Gustav Auersperg. Gustav Auersperg je obnovio most koji je bio zatvoren i pokriven hodnikom s prozorčićima, a ispred dvorskih vrata nalazio se pokretni most koji se je podizao u slučaju opasnosti i tako onemogučavao ulazak u dvorac. Je li most bio od kamena ili drveta, još uvijek nije poznato Godine 1854. na ploči koja je uklesana na most ispred ulaza, stoji da je te godine bio obnovljen. Auersperg je osposobio pokretni most koji je svoju funkciju zadnji put imao 1944. na doček Nove godine. Odmah iza toga partizani su napali dvorac.

U početku 19. stoljeća vrt je ponovno adaptiran, ovaj puta u engleskom pejsažnom stilu. Uređen je središnji travnjak, ribnjak i mali otok, pa su nastale brojne pješačke staze, a zasađen je i veći broj stabala. Daljnje uređenje parka bio je usmjereno na usavršavanje kolekcije stabala, pa danas postoji čak 60 različitih vrsta drveća i raznog grmlja u parku. Ispred ulaza u dvorac (na parkiralištu) nalazi se još uvijek rimski stup postavljen na posebnom komadu zemljišta.

U unutrašnjosti dvorca se nalazi veliko dvorište

Detalj balkona, skulptura i bunara

U 20. stoljeću park ispod dvorca je bio slabo održavan, a otvoreni prostor je obrasao gustom šumom. U 1988 cijeli park je očišćen i uređen izgradnjom terena za golf. Na žalost, samo neki kvalitetni primjerci drveća i biljaka u parku su sačuvani a sve ostalo je očišćeno. Dvorac je nedavno ponovno obnovljen i danas posluje kao hotel visoke kategorije sa četri zvjezdice. Dvorac je okružen sa igralištem za golf a njegovo dvorište je otvoreno za slobodan pristup svim posjetiocima. Tako se slobodno prelazi preko očuvanog kamenog mosta i dijela sa pokretnim mostom, te ulazi u dvorište. Tu je moguće vidjeti različite primjerke kipova i kruna, kao i antičke nadgrobne spomenike, ugrađene u pročelje dvorca. Unutar dvorca postoji restoran koji posluje u sklopu hotela ‘Golf Grad Mokrice’.

Luksuzno opremljeni restoran u dvorcu

Danas je u Gradu Mokrice hotel visoke kategorije. Sa debelim zidovima prepleteni hodnici vodiju do stilno opremljenih soba, apartmana, kula, hala, društvenih soba i restorana. Gosti mogu uživati sve pogodnosti dvorca u savršenom miru. Ispred dvorca nalazi se besplatan parking.

Bernardka Čerin, recepcionerka i interni turistički vodič dvorca Mokrice, posebno priča o dvoje žitelja ovoga dvorca.

- Zahvaljujući Ambrožu Gregorijancu, Mokrice su 1562. dobile grb. Na njemu se nalazi vrana sa strelom u vratu. Legenda kaže da su vrane nekada živele oko dvora i upozoravale žitelje na opasnost. Tako je i sa ovim na grbu. Čuvši da dolaze Turci na konjima, vrana je poletela ka zamku i iako probodenog vrata, stigla da upozori da neprijatelj dolazi. I zaista, Mokrice nikada nisu bile osvojene ili porobljene. Drugi poznati stanovnik zamka je Barbara Moskon, udata Drašković, koja se, krajem 17. stoljeća, ubila zbog nesretne ljubavi, skočivši sa najviše kule. Kažu da njen duh i dan-danas šeta dvorcem čekajući dragog da joj se vrati… – upozorava Bernardka.

Barbarin portret stoji na samom ulazu u dvorac kako bi je, valjda, turisti prepoznali ukoliko je sretnu. Uglavnom se pojavljuje 4. 12, na dan Svete Barbare, tako da ste sada sigurni – rekla nam je kroz osmijeh Bernardka dok nas je vodila u obilazak golf terena, koji se prostiru na 70 hektara oko zamka.

Luksuzno opremljeni restoran u sklopu je dvorca

Povijesni ambijent dvorca iz rafiniranog razdoblja, ukrašen je stilskim namještajem iz tog doba. Tu je i elegantan à-la-carte restoran, koji služi hranu po slovenskom klasičnom meniju s modernim zaokretom, a tu je i drevni vinski podrum.

Dvorac Mokrice je idealno mjesto za vjenčanje – u dvorani ili u dvorištu dvorca, u parku koji ga okružuje na golf igralištu. I kada sunce zađe iza okolnih obronaka, sa zidina dvorca prikradu se sjene mokriških legendi. Posebne sobe dvorca dostupne su za proslave vjenčanja.

Sobe hotela Mokrice su elegantno uređene i uključuju privatnu kupaonicu s mramornim – podovima. Sadržaji uključuju satelitsku TV, mini bar i radni stol. Gosti koji borave u dvorcu Mokrice dobiju pristup i posebne pogodnosti, u Termama Čatež Spa Resort, koje se nalaze na samo 10 km udaljenosti u smjeru Ljubljane. Free Wi-Fi je dostupan u hotelu na svim javnim mjestima.

Posjetioci dvorca na ulazu u ‘Grad Mokrice’

I dok se blagovaonica s fantastičnim stolovima u samim kulama dvorca uz goleme prozore uvijek doimala uobičajeno neodoljivom i impresivnom, hrana je prije uvelike zaostajala za jedinstvenim ugođajem. Sada mi se, doduše na temelju samo jednog posjeta, čini da su Mokrice napravile golem gastronomski korak naprijed.

Meni, doduše, jest konvencionalan i konzervativan: nešto divljači, nešto slatkovodnih riba (uglavnom iz zamrzivača), nešto steakova, nešto šumskih gljiva, sve pripremljeno kako to piše u pretencioznijim kuharicama od prije pola stoljeća. Izvedba je, međutim, iznenađujuće dobra. Dama je tako za predjelo pojela heljdine okruglice s vrganjima, koje su bile upravo briljantne, bogate, pune, nedoljive, aromatične, i tako dalje, i tako dalje. Ipak, kada se opustite na sunčanoj terasi ili u tajnim kutovima dvorca, večera za dvoje ili s prijateljima u luksuznom restoranu će biti nezaboravan doživljaj.

Pogled na dvorac iz drugog ugla Dvorac ‘Grad Mokrice’ po zimi – pogled iz zraka

DVORAC MOKRICE KROZ STOLJEĆA
Već u rimsko doba spominje se vojna utvrda ROMULA koja je bila smještena na brdašcu na kojem se danas nalazi dvorac Mokrice. Pored utvrde prolazila je rimska cesta koja je u Sloveniji imala veliku važnost povezivajući Oglej (Akvileja), Ljubljanu (Emona) i Drnovo kod mjesta Krško (Neviodunum), a svojim prolaskom kroz Sisak (Siscia) omogučavala je povezivanje s istokom.

Da je ROMULA tada bila značajna vojna utvrda potvrđuje činjenica o njenom upisu u kožnu mapu zemljovida TABULA PEUTINGERIANA iz 4. stoljeća. Ispod utvrde nalazilo se i istoimeno naselje. Postojanje tog naselja dokazuju brojne arheološke iskopine predmeta iz tog doba.

Iz tog doba značajna je i rimska cisterna na području Mokrica koja je nekad bila zatrpana a 1809. godine ponovno obnovljena. Cisterna nije bila klasičan izvor, nego se je u njoj skupljala kišnica a smještena je bila u desnom kutu dvorskog dvorišta. Postoji i njena kopija koja se nalazi ispred samog ulaza u dvorac. Na lijevoj strani dvorskog ulaza nalazi se i rimski kamen za mljevenje a na zidovima dvorišta je uklesano pet kamenih rimskih ploča s različitim natpisima. Dvije takve ploče nalaze se na potpornom zidu kapele Sv. Ane a još nekoliko sličnih ploča pronađeno je u blizini dvorca i u njegovoj široj okolici.

U 5. st. na tom području utvrđen je dvorac, tvrđava koja je primala u sklonište 2000 vojnika sa svim potrebnim namirnicama, vodom i stokom. U ranom srednjem vijeku nastala je tvrđava obzidana prostorom za vojsku, stoku, hranu, vodu te je služila za zaštitu ljudi koji bi bježeći pred opasnošću pronašli zaklon baš tu iza zidina te utvrde.

MOKRICE se u povijesnim izvorima prvi put spominju 1444. godine. Samo ime Mokrice potječe od riječi mokro, močvara i izvori. Prvi poznati vlasnici bili su SEBRIACHI, a među zadnjima su Sigmund do 1558. godine, nakon njega pl. Raeknitz, Ferenc Tahi i Franz baron Stattenberg 1559. godine te 1560. plemić Ambrož GREGORIJANEC sakuplja svu imovinu i postaje jedini vlasnik Mokrica. Gregorijanci su poslije 1560. godine taj gotski dvorac prezidali i promijenili njegov cjelokupan izgled u utvrđeni renesansni dvorac. Iz tog razdoblja poznat je i grb, koji prikazuje štit s vranom koja ima strijelu u vratu a iznad nje nalazi se šest kraka zvijezda i polumjesec.

O grbu postoji i legenda koja kaže: »U vrijeme turskih napada na Slovenski teritorij vrane koje su se skupljale na savskim ravnicama prve su osjetile topot turskih konja, te su se u jatima dizale i letjele prema dvorcu, te time upozoravale na približavanje opasnosti. Turci su ih gađali strijelama, tako je jedna vrana bila pogođena strelicom u vrat, no ona je ipak uspjela sletjeti u dvorsko dvorište i tako ih upozoriti na tursku opasnost. U zahvalu na junački podvig vrane, Gregorijanec je odlučio taj čin ovjekovječiti stavivši vraninu sliku na počasno mjesto u grbu.

Mokrice, koje su tada bile u posjedu Štefana Gregorijanca nisu bile napadnute niti od Turaka a niti od seljaka, iako je to bilo doba podizanja seljačkih buna. Tako se jedino spominje dvorska čelija sa spomen pločom o Matiji Gubcu, koji je navodno baš tu bio zatvoren.

Povijesni izvori tvrde da je taj podatak neistinit, već da su na tom mjestu bila zatvorena dva druga značajna sudionika seljačke bune a legenda kaže da su se sa zarobljenim Gubcem kojega su iz Kostanjevice vozili u Zagreb na krunjenje, zaustavljali u svakom dvorcu pa tako i u Mokricama da bi ga pokazali dvoranima. Kako god bilo legenda o Gubcu održala se je kroz sva stoljeća. Dvorac su nakon Ambroža naslijedili sinovi Baltazar i Štefan. Štefan je bio hrvatski podban, a umro je 1593. godine. Mokrice su preuzeli sinovi Pavel i Nikolaj. Pavel je bio imenovan za vrhovnog zapovjednika kraljevstva jer je bio hrabar i sposoban. Ostao je bez nasljedstva jer se nakon tragične smrti zaručnice Dore, koju je zlobna samoborska barunica Klaru dala otrovati, nije želio vjenčati. Njegov brat Nikolaj je imao potomstvo ali su mu dva sina umrla jako mlada tako da je njihovom smrću izumrla i njihova loza Gregorijanaca.

Kasnije kroz povijest tvrdnje se razilaze, pa tako postoji tumačenje dr. Ivana Brlića koji kaže da je udovica Nikolaja Gregorijanca, Ana Marija Ankern svoju kčer Martu vjenčala s Ivanom Mosconom, a Anu Barbaru s grofom Petrom Erdodyjem. Dvije obitelji su bile vlasnice Mokrica do kraja 17. stoljeća.

Iz tog razdoblja još uvijek živi legenda o grofici Barbari Moscon, rođenoj Drašković koja se zbog nesretne ljubavi bacila s vrha tornja. Legenda kaže da se svake godine na imendan Sv. Barbare stara turska topovska kugla tjerana duhom nesretne Barbare tri puta zavrti uokolo dvorskog dvorišta. Ta kugla je bila do drugog svjetskog rata ispred ulaza u dvorac a poslije su je odnijeli u Povijesni muzej u Zagreb. Spomen ploča Barbari Drašković je na potpornom zidu kapele Sv. Ane, a zanimljivo je to da je na toj ploči ona upisana svojim djevojačkim prezimenom, iako je bila vjenčana s grofom Mosconom.

Jedan od Erdodyjevih nasljednika, Nikola grof Erdody je bio i hrvatski ban, a umro je 1693. godine kao proslavljeni vojnik i pobjednik nad Turcima, a poslije je dvorac zajedno sa imovinom došao u ruke obitelji AUERSPERG. Turski Dismas se je vjenčao kčerkom bana Erdodyja, Anom Barbarom. Iza njega, Mokrice je naslijedio sin Wolfgang Nikolaj, koji se oženio Marijom Terezijom, groficom Lichtenberg te su oni Mokrice predali sinu Nikolaju Tolentinu Auerspergu, a kasnije Nikoli Francu Auerspergu. Zadnji Auersperg je bio Gustav Nikolaj, koji se oženio barunicom Matildom ZOIS, koja je bila poznata i kao travarica. Voljela je pomagati seljacima i zato je bila omiljena u seljačkom puku.

Za vrijeme vladavine Auerspergova nastao je i znameniti engleski park kojem je najjači pečat dao Nikolaj Tolentin. On je mnogo putovao po svijetu, te je sa svojih putovanja donosio različite egzotične vrste biljaka koje bi sadio u parku i skrbio za njih. Nažalost postoji i jedna njegova loša odluka, a to je da je dao spaliti večinu mokričkog arhiva kojeg je bilo “za tri puna vlaka”, prema izreci domaćih ljudi. U razdoblju nastajanja parka u Mokricama su imali i rasadnik (metalna konstrukcija sa staklenim stijenama) u kojemu su uzgajali osjetljive biljke (naranču, limun) a koje su poslije posadili na otvoreno dok bi u zimi grijali te iste rasadnike, tako su biljke u njima sigurno prezimljavale.

Kči zadnjeg Auerspergova, Beatrice, 1874. godine vjenčala se s Henrikom von Gagern, porijeklom iz Nizozemske. Imala je tri sina: Nikolaja, koji se vjenčao sa Zlatom, rođenom Halfer Sigetsko, koja je zajedno s majkom upravljala Mokricama, Ivana Hansa, koji je bio slikar i Friedricha Fritza, koji je bio pisac te jako rano napustio Mokrice. Napisao je puno knjiga od kojih je nekoliko prevedeno na slovenski jezik (Cesta, Ljudstvo), jer u njima piše o ovdašnjim krajevima, samim Mokricama i njenoj okolici, o ljudima koji su tu živjeli, o seljačkim bunama…

Zbog financijskih problema Gagerni su već u 1. svjetskom ratu prodali polovinu imovine grofu Economu iz Trsta. Tako da su Economi i Gagerni od 1915 – 1922. godine suvlasnici Mokrica. Tada je Economo svoj dio prodao Milanu Prpiću, veletrgovcu drvom, koji je zatim sve prodao poduzeću Berger iz Zagreba, koje se je također bavilo preprodajom drva. Gagerni su drugu polovinu prodali Radi Pašiću, koji je nedugo zatim sve prodao Milošu Rafajloviću, industrijalcu iz Beograda, koji je opet svoj dio prodao poduzeću Berger, tako da je 01.08.1923. Berger iz Zagreba postao jedini vlasnik Mokrica.

1937. godine brača Berger su prodala Mokrice nadškofovskom sjemeništu u Zagrebu.

1941. godine dvorac su zaposjeli Nijemci. Kada su Nijemci 1945. godine napuštali Mokrice sa sobom su ponijeli večinu vrijednih predmeta iz viteške dvorane: namještaj, slike, barokne peči i kamine.

Poslije rata Mokrice su bile nacionalizirane, a dvorac je služio kao dječji dom za ratnu siročad, poslije dom umirovljenika, a 1952. godine postaje restoran koji se razvija kroz godine. Danas su Mokrice u vlasništvu poduzeća TERME CATEŽ d.d. U podnožju Gorjanci, skriven u tišini dvorskog parka, uzdiže se dvorac Mokrice preuređen u hotel visoke kategorije. Primjeren je za goste koji znaju uživati u dvorskom ambijentu i koji će u raskošnom zelenilu dvjestogodišnjeg engleskog parka pronaći mir i spokoj u svojoj duši.

Address: Rajec 4, Brežice, 8261 Jesenice na Dolenjskem
Phone: ++386 7 457 42 40, ++386 7 493 67 00
Fax: ++386 7 495 70 07, ++386 7 493 50 05
e-mail: mokrice@terme-catez.si

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Grad Mokrice”

  1. Comment by renata:

    Interesira nas koje radno vrijeme je za razgledavnje dvorca i cijene karti za odrasle i djecu

Leave a Reply