Rogovci
digg del.icio.us TOP
  Posted July 28th, 2013 by Zdenko  in Biciklizam | 4 komentara

Sportske legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

Rogovci – tako smo zvali članove biciklističkog kluba “ROG” iz Ljubljane
Kako se vremena mjenjaju. Sjećam se 60, 70 i 80-tih godina prošlog stoljeća, kada su u biciklističkom svijetu na ovim našim prostorima, vladali biciklisti iz Slovenije. Posebno biciklisti iz ‘Kolesarskoga društva Rog’. Danas je sve nekako drugačije…

‘Rogovci’, kako smo ih zvali, su drmali i pobjeđivali na svim utrkama gdje bi se pojavili. Jednostavno bili su najjači, najveći i najbolje organizirani klub u bivšoj Jugoslaviji. Njihovi tradicionalni zeleni klubski dresovi su bili ‘strah i trepet’ na cestama širom tadašnje države.

Njihov glavni sponsor je bila istoimena tvornica bicikla ‘ROG’ iz Ljubljane. Kada je 1991 tvornica prestala sa proizvodnjom bicikla, bila je to velika promjena i za biciklistički klub. Trebalo je tražiti nove sponzore… danas klub djeluje pod imenom „Kolesarsko Društvo RADENSKA“, a njihovi vozači nastavljaju sa uspjesima. Ipak, danas su neka druga vremena, pa iako su još uvijek uspješni, oni više nisu tako dominantni u sportu. Ja bih se ovdje htio podsjetiti na stara dobra vremena, kojih se danas rijetko tko sjeća.

Tvornica „Rog“ danas više ne postoji, a sa tržišta su nestali i svi njihovi proizvodi, od kojih je najpoznatiji sigurno bio bicikl „Pony“. Nekoliko trgovaca biciklima je kasnije prisvojilo ime ‚Rog’, ali to nema nikakve veze sa starom tvornicom Rog, na čijem se prostoru u Ljubljani ovih dana izvode kulturno-umjetnički perfomansi.

Rogovci iz 60-tih godina: Janez Zakotnik, Rudi Valenčič, Ivan Bricelj, Franc Škerlj, Drago Frelih, Jože Valenčič i Tone Kunaver

Rogovci iz 60-tih godina: Franc Škerlj, Rudi Valenčič, Tone Kunaver i mladi Jože Petelinkar

Rogovci iz 60-tih godina: Franc Škerlj, Stane Božičnik i Rudi Valenčič

Rogovci: Tone Kunaver sa bračom Rudijem i Jožetom Valenčičem 1967 godine

Ne sjećam se prvih generacija koje su prezentirale KD Rog od samog početka i nastanka kluba 1949 godine, ali se dobro sjećam generacija vozača iz 1960-tih godina i kasnije. Tko bi mogao zaboraviti šampione iz 60-tih godina, kao što su bili Jože Šebenik, Janez Žirovnik, Rudi Valenčič, Franc Škerlj, Tone Kunaver, brača Božičnik i drugi. Više o Janezu Žirovniku i Rudiju Valenčiču na mojem blogu. Sve su to bili vozači koji su bili moj idoli u vrijeme kada sam još bio klinac. Da mi je netko tada rekao kako ću jednog dana voziti ‘rame-uz-rame’ sa njima, nebih mu vjerovao.

Od te generacije, daleko najuspješniji je bio Rudi Valenčič. Rudi Valenčič bio je sudionik Olimpijskih igara u Meksiku 1968 godine, dvostruki je pobjednik utrke «Kroz Jugoslaviju» (1964 i 1968 godine), zauzeo je odlično drugo mjesto na utrci «Oko Austrije» 1967 godine. Na amaterskoj utrci oko Francuske, poznatoj pod imenom „Tour de Avenir“, Rudi je 1963 godine pobjedio 7. etapu, a naredne 1964 godine zauzeo je odlično 19 mjesto u generalnom plasmanu. Bio je cestovni državni prvak 1964 i 1967 godine, a 1966 je zauzeo još uvijek odlično treče mjesto. Dva puta je pobjeđivao na poznatoj utrci „Kroz Hrvatsku i Sloveniju“, a jednom na etapnoj utrci “Kroz Srbiju” (1964). Sa svojim klubom Rog-om, osvojio je sedam ekipnih naslova na državnim prvenstvima. Sve to i još više pod čvrstim vodstvom klubskog trenera Zvoneta Zanoškara.

Zvone Zanoškar – Rogova legenda

Zajedno sa svim tim šampionima, još popularniji u biciklističkom svijetu u to doba je bio njihov trener – legendarni Zvone Zanoškar. Zvone je bio u klubu od samog početka, a u svojoj dugoj trenerskoj karijeri odgojio je mnoge generacije vozača. U sedamdesetim godinama je bio i vrlo uspješni savezni selektor reprezentacije Jugoslavije. Zvone je bio selektor reprezentacije u vrijeme kada sam i ja bio na vrhuncu moje karijere (1973-1974), pa sam po njegovom izboru vozio u reprezentaciji Jugoslavije na utrkama u Alžiru, Italiji i Austriji (Oko Austrije), te na utrci Kroz Jugoslaviju.

Generaciju iz 60-tih godina je nasljedila nova generacija vozača početkom 70-tih godina, na čelu sa Jožetom Valenčičem, Janezom Zakotnikom, Ivanom Briceljem, Dragom Frelihom, Janezom Kastelićem i drugima. Bila je to ponovno jedna od najuspješnijih generacija kluba na domaćim utrkama. Janez Zakotnik je bio višestruki prvak države, kao i pobjednik utrke Alpe-Adria 1972 godine. Ekipno su bili nepobjedivi nekoliko godina za redom (sredinom 70-tih)…

To je bila ‚moja’ generacija Rogovaca… sjećam se kako smo mi iz Zagreb Metalia-Commerce-a uvijek imali posebna zaduženja na svakoj utrci: Čolig je držao Zakotnika, Bedeković Freliha, Bobovčan je kao najjači u našoj ekipi uvijek pokrivao Jožu Valenčiča ali i Ropret Bojana iz ‚Save’ Kranj. Ja sam uvijek trebao paziti na Kastora…

Više o Janezu Zakotniku i Joži Valenčiču možete pročitati ako sljedite link na mojem blogu. Uskoro spremam i jedan poseban blog o legendarnom ‚brki’, Dragi Frelihu koji je vjerojatno bio najpopularniji vozač od te generacije.

Rogovci iz 70-tih godina: Drago Frelih (bez brkova), Jože Valenčič, Janez Zakotnik i Janez Kastelic

Nemoguće je nabrojiti sve ‘Rogovce’ koji su pobjeđivali na biciklističkim utrkama, jer je dugogodišnji trener Zvone Zanoškar svake godine imao čitavu ‘armadu’ novih vozača na raspolaganju. Biciklizam je u to vrijeme ‘cvao’ u Jugoslaviji, jer osim ‘Rog-a’, postojala je jaka konkurencija u ‘Savi’ (Kranj), ‘Odred’ (kasnije Astra, Ljubljana), ‘Siporex’ (Pula), ‘Zagreb Metalia-Commerce’ (Zagreb), ‘Branik’ (Maribor) i mnogih drugih jakih klubova.

Ipak, najveći uspjesi KD Rog-a na međunarodnoj sceni u konkurenciji najboljih profesionalnih biciklista svijeta, počeli su u osamdesetim godinama, kada je Vinko Polončič do tada član ‘Rog-a’, prešao kao prvi Jugosloven u jednu profesionalnu ekipu. Kasnije su njegovim putevima krenuli ‘Rogovci’ Primož Čerin i Jure Pavlič. Obojica su u toj najjačoj konkurenciji postigli zavidne rezultate: Primož je 1986 zauzeo 19. mjesto na Giro d’ Italia i 39. mjesto na Touru, a Jure Pavlič je iste godine osvojio 11. mjesto na Olimpijskim igrama u Coloradu (USA). Godine 1989 Jure je osvojio žutu majicu pobjedom na malom Giru d´Italia (intergiro). Iz te generacije bili su tu još odlični vozači kao što su Andrej Žaubi, Matjaž Zanoškar, Miodrag Marinković, Robi Šebenik, Brane Ugrenović i mnogi drugi.

Rogovci iz 80-tih godina: Bojan Udovič, Mehanik – Peter Novak, Mirko Rakuš, Andrej Žaubi, Zvone Zanoškar, Gregor Bolha i Miodrag Marinković

Rogovci iz 80-tih godina: Vinko Polončič, Andrej Žaubi i Mirko Rakuš

U kasnim 80-tim godinama, najbolji domaći vozači su počeli prelaziti u profesionalne klubove iz Italije, pa je Zvone odjednom imao manji izbor talentiranih vozača kod kuće. Tako je bio u situaciji da dovede u pomoć vozače iz drugih republika tadašnje države. Prvo je doveo Miodraga Marinkovića, tadašnjeg juniorskog prvaka svijeta, višestrukog prvaka države i pobjednika mnogih jednodnevnih utrka – odličnog sprintera. Par godina kasnije (1987), doveo je jednog od najboljih vozača sa prostora bivše Jugoslavije – Mikoša Rnjakovića iz Srbije. Iako iz različitih generacija, obojica su bila vrlo talentirana, te su nastavili donositi trofeje u vitrine Kolesarskoga Društva Rog.

U 90-tim godinama najveće klubske uspjehe postizali su Gorazd Penko (pobjeda na Alpe Adria), Mikoš Rnjaković (pobjeda u etapama na Giro d’ Bergamasci, višestruki nosilac žute majce na utrci ‚Kroz Jugoslaviju’ i pobjednik mnogih jednodnevnih utrka širom zemlje. Boris Premužič je bio dvostruki pobjednik utrke ‚Oko Slovenije’, Robert Pintarič je nastupio na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, Igor Kranjec je imao 32 seniorske pobjede u dresu Roga. Lista šampiona i talentiranih vozača je dosta dugačka…

Rogovci iz 80-tih godina

U novije doba (od 2000 godine na dalje) sve je bilo u znaku Andreja Hauptmana koji je sa osvojenim 3. i 4. mjestom na svjetskom prvenstvu profesionalaca (2001 i 2002 godine) i sa osvojenim 5. mjestom na Olimpijskim igrama u Ateni 2004 godine bio najuspješniji vozač ‚Rog-a’ iz tog doba. Zoran Klemenčič je osvojio 1998 naslov evropskoga prvaka u kategoriji do 23 godine i 5. mesto na svjetskom prvenstvu profesionalaca u Belgiji 2002 godine. Bili su tu još Grega Bole koji je bio odličan sprinter među profesionalcima, te Jakob Čargo i Žiga Ručigaj, koji su postigli zavidne rezultate u juniorskoj konkurenciji.

Ljepe uspjehe su Rogovci imali zadnjih nekoliko godina u juniorskoj konkurenciji, gdje je svakako najvrednija osvojena srebrna medalja Simona Špilaka na svjetskom omladinskom prvenstvu u Veroni 2004 godine.

Rogovci u Dolu pri Ljubljani - slikani na republičkom prvenstvu

Povijest KOLESARSKOGA DRUŠTVA ROG – po sjećanju Janeza Kupljena.
Janez Kupljen – dugogodišnji računovođa, blagajnik i knjigovođa društva opisuje početak i stvaranje kluba. On je radio u klubu od 1949 do 2002 godine, kada se penzionirao. Evo kako Janez opisuje nastanak KD Rog prema svojim sjećanjima:

“Kolesarsko društvo Rog je bilo ustanovljeno u jesen 1949 godine, tamo negdje u listopadu ili studenom mjesecu (točan datum nije poznat). Za osnivanje udruge je najviše navijao stanoviti Smrekar, bivši biciklista stare škole, koji nije bio u nikakvom srodstvu sa pokojnim direktorom kluba. Osnivačka skupština, kao što je danas, kaže Janez, je bila organizirana u dvorištu tadašnje novo osnovane tvornice bicikala i pisaćih strojeva na kraju ceste ‘Dva cara’, gdje je danas tvornica ‘Plutal’ u Ljubljani.

Prvi odbor je bio sastavljen od ovih ljudi:
• Pavle Smrekar, predsednik
• Škof-zidar
• Kreslin-zidar
• Golob-vozač sa konjima
• Dušan Janežič-skladištar
• Janez Kupljen-tokar u alatnici.

Prvi prostor za sastanke, kojih nikad nije bilo dosta, smo imali u tadašnjem štaglju… u bivšoj štali za svinje. Naravno tu stalu smo si prethodno primjereno uredili dobrovoljnim radom naših članova. Tadašnji direktor tvornice Mirko Kos nas je odlično podržavao, tako da smo dobili na naše traženje svoje prve klubske turističke bicikle – prototip modele, koji su i dan danas izloženi na Zagrebačkom velesajmu.

Sljedeće godine, osnovano Radničko Vijeće i Upravni Odbor tvornice, koja je postala glavni pokrovitelj Društva. Također smo uveli članarinu, ali novaca je uvijek bilo malo.

S obzirom da smo se natjecali na biciklima tvornice Rog, odlučili smo na upravnom odboru tvornice, da imenujemo takmičare ‘Test Ekipa’, jer smo se na taj način lagano financirali i preko tvornice naplačivali troškove putovanja. Nešto novaca nam je ostalo od prve ‘veselice’ i sakupljenih članarina, pa smo od tih novaca kupili prvi pravi trkači bicikl, kojega nam je prodao po nabavnoj cjeni tovariš Karo. U to vrijeme želja nam je bila da proširimo našu djelatnost tako da sakupimo što veči broj takmičara, pa smo zato počeli koristiti trkače bicikle. U to doba, trkače bicikle smo mogli jedino nabaviti u Italiji. Trkače bicikle smo uvozili kao članovi društva na način, da smo si izmislili rođake u Trstu, koji su nam poklanjali trkače bicikle. Tako smo te ‘poklone’, koje smo naravno u stvarnosti kupovali po punim cijenama u Trstu, mogli uvoziti u zemlju, uz cijelo brdo kojekakvih potvrda da zadovoljimo tadašnje vlasti.

Novi direktor Tone Dolinšek nije bio previše naklonjen kolesarskomu društvu, zato je klub malo stagnirao. To se odrazilo i na vozače, koji su bili zaposleni u tvornici, pa u to vrijeme nisu bili oslobođeni radne obaveze u tvornici kao do tada. Tako su imali problema dobiti slobodne dane, kada je trebalo putovati na utrke izvan Ljubljane.

Aktivnost u klubu je ponovno porasla sa dolaskom novog direktora Tanke i Zvoneta Zanoškara kao trenera, te preseljenje tvornice na Trubarjevo. Koliko se sjećam, čini mi se da je Zvone u to doba neko vrijeme i sam vozio bicikl i da se natjecao za našu momčad, a tek poslije je počeo trenirati vozače kluba. Zvone je od samog početka imao dobru viziju o sportu, te je odmah organizirao status vozača, koji su bili na platnom spisku kao zaposleni u uslužnom i ‘normirskem’ odjelu tvornice, gdje je u to doba također bio jedan nogometaš. Načelnica odjela je sportašima odobravala slobodno vrijeme da se natječu kao biciklisti. Negdje oko tog vremena smo kupili naše prvo osnovno prijevozno sredstvo za praćenje sportaša na treningu i natjecanjima: motor.

Rogovci na zimskim pripremama 1971 godine: Jedina meni poznata slika na kojoj su sva tri brata Valenčiča (Rudi, Jože i Pavle)

Prema kraju 50-tih godina bila su nekakva previranja u klubu, tako da je direktor tvornice postavio uvjet da Društvo mora postaviti tadašnjega šefa komercijale Culiberga za šefa Društva, a mene za blagajnika Društva, što sam ostao sve do 2004 godine. S manje ili više uspjeha, sudjelovali smo na mnogim biciklističkim utrkama, koje su bile održane pod pokroviteljstvom Biciklističkog Saveza Slovenije. Na početku našeg stvaranja bilo je u Ljubljani još nekoliko klubova i to: Illyria-Odred, poznatija kasnije kao ‘Astra’, kao i KK Željezničar. Svi klubovi su imali zadatak organiziranja klubskih natjecanja, a Biciklistički Savez Slovenije je organizirao prvenstva i takmičenja večeg značaja. Sa financijskim sredstvima smo relativno dobro stajali. Na utrke su vozači, koji su uglavnom bili zaposleni u našem tvorničkom servisu, putovali uz pomoć putnih naloga, zajedno sa ‘vođom puta’, koji je morao brinuti za putnu hranu, organizaciju putovanja na utrku i sve ostalo. Kada je jednom dobio ispisan putni nalog, potpisan od strane direktora tvornice, vođa puta je dobio ‘predujam’ za troškove, koje je obračunavao nakon obavljenog putovanja sa blagajnikom.

Rogovci na pisti u Zagrebu: Jože Valenčič, Rudi Valenčič, Milan Nučič i Tone Kunaver

Biciklistički Savez Slovenije nas je zadužio da kao jaki klub, pomažemo slabije klubove, sa materijalom ili na bilo koji drugi način. Odlučili smo pomoći biciklistički klub Beltinci, gdje su u to vrijeme imali samo turističke vozače. Kada se održavala njihova utrka u Beltincima, mi smo im prodali (po osnovnoj cijeni) naše jeftinije bicikle. Na taj način smo se mi rješavali starih bicikla, a tvornica nam je dala dozvolu za nabavku novih bicikla za iduću sezonu. Sada smo imali nešto više novaca, pa je bilo potrebno da otvorimo devizni žiro račun.

Rogovci iz 90-tih godina (u sredini Gorazd Penko)

Gotovinsko poslovanje je postalo puno lakše, jer nam je tvornica preko tog računa također isplačivala sve putne troskove na naš žiro račun. Sa takvim poslovanjem, uskoro se ukazala potreba da nabavimo svoj vlasititi prevoz. Za to je bio odgovoran i uglavnom sve organizirao naš Zvone. On je pronašao nove sponzore, koji su sa nama ostali dugi niz godina. Tvornica nam je dala sredstva u skladu s planom aktivnosti za ‘testiranje tima’, a tvornica je bila i suorganizator cestovne utrke za ‘Veliku Nagradu Roga’.

I tako s vremenom, situacija se na žalost polagano mijenjala. Tvornica je počela lošije poslovati, pa je bilo sve teže osigurati sredstva za materijalne potrebe ekipe. Vozači nisu dobivali njihove nagrade za postignute rezultate, niti bilo kakve posebne bonuse, osim mjesečnih plača na radnom mjestu. Ponekad smo u dogovoru s direktorom isplatili dan ili više preko putnog naloga i to je bilo sve. Na taj način smo imali za financiranje nekih manjih troškova, npr. da platimo sudačke naknade za vrijeme organizacije neke od naših utrka.

KD Rog je nekoliko godina za redom organiziralo utrku Ljubljana – Ilirska Bistrica – Ljubljana, na kojoj su učestvovali skoro svi klubovi iz cijele Jugoslavije, a ponekad čak i poneka ekipa iz inostranstva (Italija, Austrija). Negdje oko 1960 godine, uveli smo novost na toj utrci, a to je bilo da smo ponudili dati posebnu prvu nagradu onome koji postigne prosječnu brzinu od preko 38km/h. Prva nagrada je bila 50.000 dinara. Zašto smo to uradili? U to doba u Jugoslaviji, prosječna brzina na utrkama je bila 33km/h a u inozemstvu čak i do 42km/h. Željeli smo imati iznad prosječnu utrku, kao što je bila i ta posebna prva nagrada, koju smo digli iznad tadašnjeg prosjeka. Za vrijeme cijele utrke natjecatelji su bili upoznati sa svojom prosječnom brzinom, jer smo im na otprilike svakih 10 km obavještavali kakvom se brzinom voze. Tadašnja nagrada od 50,000 dinara je bila u visini dvije prosječne mjesečne plače radnika u tvornici.

Sama utrka je počela sa brzinom malo manjom od 40km/h sve do uspona na Vrhniku, a zatim je pala ispod 38km/h. Do Pivke je brzina opet narasla do prosječnih 40 i tako se stalno kretala do okretišta u Ilirskoj Bistrici i natrag do Vrhnike. Od Vrhnike do Trga Omladinskih Brigada ispred općine gdje je bio cilj, prosječna brzina je pala na 37.85km/h, a ta ‘extra’ prva nagrada zbog toga nije dodijeljena.

DOGAĐAJI DRUŠTVA IZ NOVIJEG DOBA
U organizaciji natjecanja i rekreacijskih događanja u devedesetim godinama prekinuli smo organizaciju utrke ‘VN Rog-a’, zbog zatvaranja tvornice Rog. Nakon toga, nekoliko godina klub je organizirao samo poznati i popularni maraton Franja i maraton prijateljstva na stazi od Ljubljana do Trsta.

Maraton Franja polako postaje naš najveći projekt, koji financijski pomaže sve ekipe kluba. Od 2000 godine, na inicijativu mladih kategorija vozača, se počinje sa organizacijom omladinske utrke u Donjoj Pirničah, a godinu dana kasnije organiziran je kriterij za seniore u Medvode. Oba događaja postala su tradicionalna. Od 2001, na kraju svake sezone organiziramo završnu utrku, koju smo prvi puta organizirali na stazi u okolici Šmarne gore, a od 2006 smo se preselili na stazu u Podsmrekom. Nakon finalne utrke dodjeljuje se prestižna nagrada Scott bicikla za najbolje natjecatelje u kategoriji elite i ispod 23 godina. U 2007 godini smo još organizirali državno prvenstvo za juniore u Komendi.

SASTAV EKIPE (2009)
Za ovu sezonu prednost su imali mlađi juniori, koji su dobili veliku pomoć od iskusnih starijih juniora. Mitja Mahorič, David Tratnik, Boštjan Rezman i Andi Bajc su bili osnove ekipe i dobri uzor mladim kolegama iz ekipe. Gašper Mulej i Blaž Žun su već drugu godinu u seniorskoj kategoriji, gdje su još članovi ekipe po prvi puta Jan Tratnik, Nejc Košir, Erik Poljanec, Klemen Štimulak i Robert Jenko. Sportski direktor ekipe je Andrej Hauptman, pomočnik Jože Regina a serviser Boštjan Kavčnik. U isto vrijeme dobili su novog predsjednika društva Milana Hojnika, koji vodi odjel trgovine u okviru Radenske d.d.

2009 Kontinentalna Ekipa – Radenska

2011 Kontinentalna Ekipa – Radenska

Ekipa 2011: Jan Polanc, Klemen Štimulak, Robert Jenko, David Zupančič Valant, Jure Berk, Jaka Bostner, Klemen Mihelizza, Blaž Klemenčič, Urban Ferenčak in Andrej Rajšp. Vodstvo i pratnja: Andrej Hauptman – menađer ekipe, Marko Polanc sportski direktor, Boštjan Kavčnik – serviser, Jože Regina-pomočnik sportskoga direktora.

Ljubljana, 23.april 2012

Biciklisti KD Rog u posjeti kod župana MO Ljubljana

Biciklisti današnjega KD Rog-a i sve njihove ekipe: Radenska (elite), Klub Polet Garmin (žene), Radenska KD Življenje (juniorska ekipa) su se ovdje slikali ispred Magistrata, zajedno sa županom Ljubljane Zoranom Jankovičem. Treba spomenuti da je mjesna Opčina Ljubljana največji sponzor Maratona Franja i Kolesarskoga Društva Rog!

Samo neki od najboljih rezultata biciklista KD Rog:

Janez Žirovnik
3. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1958
1. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 1959
1. mjesto na Prvenstvu Jugoslavije 1960
1. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1960
8. mjesto na Olimpijskih igrah 1960
1. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 1961
1, mjesto na Prvenstvu Jugoslavije 1961

Jože Šebenik
8. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1961
3. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1962
1. mjesto na prvenstvu Jugoslavije 1962

Franc Škerl
1. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1962
2. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1964
1. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 1962

Rudi Valenčič
2. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 1961
1. mjesto u 7. etapi na dirki Tour de Avenir 1963
1. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 196x
1. mjesto na dirki Po Hrvatski in Sloveniji 196x
1. mjesto na Prvenstvu Jugoslavije 1964
1. mjesto na dirki Kroz Srbiju 1964
1. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1964
1. mjesto na Prvenstvu Jugoslavije 1967
2. mjesto na dirki Oko Austrije 1967
1. mjesto na dirki Po Jugoslaviji 1968
17. mjesto OI Mexico 1968
Sa ekipom ‚Rog-a’ osvojio je sedam ekipnih naslova prvaka države

Jože Valenčič
1967 Pobjednik utrke Velika Nagrada Kranja
1969 Kronometar prvenstvo Jugoslavije 2. mjesto
1969 Kroz Jugoslaviju, pobjednik etape na kronometar.
1971 Pobjednik Kronometar prvenstva Jugoslavije
1971 Kroz Srbiju, pobjednik 6. etape
1971 Član pobjedničke ekipe Rog na prvenstvu Jugoslavije
1971 Član pobjedničke ekipe na utrci Kroz Jugoslaviju u sastavu:Čubrić, J. Valenčič, Bilić, Hvasti, Kuvalja, Pleško, Božičnik.
1972 Pobjednik utrke Velika Nagrada Kranja
1972 Član pobjedničke ekipe Roga na prvenstvu Jugoslavije
1972 Sudionik Olimpijskih igara u Munchenu
1974 Pobjednik utrke Oko Srbije
1975 Pobjednik na cestovnom prvenstvu Jugoslavije

Janez Zakotnik
1969 Kroz Hrvatsko Zagorje
1970 Kroz Hrvatsko Zagorje
1971 Jadranska Magistrala ukupni pobjednik
1971 Pobjednik utrke Memorijal Mate Ostojića
1972 Jadranska Magistrala ukupni pobjednik
1972 Pobjednik Etapne utrke ALPE-ADRIA (pobjednik 4. etape za Stainz)
1973 Pobjednik Vel. Nag ROG-a
1973 Alpe – Adria 6. Zakotnik (pobjednik zadnje (6) etape u Ljubljani)
1973 Kroz Jugoslaviju, pobjednik predzadnje etape
1973 Kroz Jugoslaviju, 1. Suhov (SSSR) 3. Zakotnik
1973 Prvenstvo Jugoslavije na trkalištu 4,000 dohvatno
1973 Olaj Kup, Nagykanizsa, Pobjednik 4. Etape
1973 Osvajač “Zlatnog Kotača” Jugobicikla kao najbolji vozač u sezoni.
1974 Gran prix Sonacome, Alžir pobjednik 3. etape
1974 Jadranska Magistrala ukupni pobjednik
1974 Jadranska Magistrala pobjednik 2.etape
1974 Cestovno Prv Jugoslavije – pojedinačno (Kraljevo)
1974 Cestovno Prv Jugoslavije – ekipno Rog (Kraljevo)
1974 Pobjednik Vel. Nag. Dola
1976 Cestovno Prv Jugoslavije (Novi Sad) 1. Rakuš 2. Zakotnik
1977 Jadranska Magistrala ukupni pobjednik
1977 Jadranska Magistrala Pobjednik 1. etape
1977 Jadranska Magistrala Pobjednik 4. etape
1977 Pobjednik utrke „U Spomen Palih Boraca“ (Ljubljana)
1978 Jadranska Magistrala, Pobjednik 2. etape

Primož Čerin
1. mjesto u 7. etapi Oko Austrije 1983
1. mjesto Kroz Jugoslaviju 1983
2. mjesto Trofeo ZSSDI 1983
1. mjesto Jadranska Magistrala 1984
2. mjesto Trofeo ZSSDI 1984
1. mjesto Trofeo Alcide Degasperi 1985
1. mjesto 7. étapa Oko Austrije 1985
2. mjesto Tour des régions italiennes 1985
2. mjesto (po treči puta) Trofeo ZSSDI 1985
3. mjesto generalni plasman Oko Austrije 1985
3. mjesto Tour du Trentin 1986
19. mjesto Giro d`Italia 1986
39. mjesto Tour de France 1986

Jure Pavlič
1. mjesto Alpe-Adria 1985
1. mjesto Kroz Jugoslaviju 1985
1. mjesto Alpe-Adria 1986
1. mjesto Kroz Jugoslaviju 1986
4. mjesto Oko Austrije 1986, pobjednik Grossglocknera
4. mjesto Oko Austrije 1987, pobjednik Grossglocknera
11. mesto svetovno prvenstvo Colorado 1986
Osvojitev modre majice na Giro d’Italia 1989
24. mjesto Giro d’ Italia 1990

Andrej Hauptman
2. mjesto Mediteranske igre Bari 1997
5. mjesto Svjetsko prvenstvo do 23 godina 1997
3. mjesto Svetovno prvenstvo profesionalci Lisbona 2001
4. mjesto Svetovno prvenstvo profesionalci Belgija 2002
5. mjesto Olimpijske igre Atene 2004

Zoran Klemenčič
1. mjesto Evropsko prvenstvo Oslo 1998
5. mjesto Svetovno prvenstvo profesionalci Belgija 2002
2. mjesto etapa na Giru di Italia 2003

Simon Špilak
3. mjesto Svetovno prvenstvo mladinci Verona 2004
2. mjesto Svetovni pokal 2004 skupno mladinci

Simon Špilak – iz nove generacije Rogovaca

Grega Bole
3. mjesto Svetovni pokal 2003 skupno mladinci
1. mjesto u dvije etape Oko Slovenije 2010

Jakob Čargo
15. mjesto mladinsko svetovno prvenstvo Avstrija 2005

Žiga Ručigaj
1.mjesto OI mladih Trabzon Turčija 2011

Serbus i najte kaj zameriti.

Izvor: Web stranica KD Rog

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “Rogovci”

  1. Comment by Prof.Jurica Grakalic Dr.h.c:

    Procitavsi ovaj zanimljiv clanak prisjetio sam se i svojih susreta sa spomenutim vozacima, njihove druzeljubivosti, skromnosti i velikog sportskog srca. No ima jedna pojedinost koja me je jako potresla, a to je smrt mehanicara KK Rog, Petera Novaka prije dosta godina. Bio je dusa od covjeka i veliki znalac u biciklistickoj mehanici, rekli bismo tata mata za bicikle, jednostavan i vrlo uljudan,skroman,marljiv,iznimno priljubljen medju vozacima (takvih danas vise nema). Kad god sam nesto trebao javio sam mu telefonom ili donio na popravak u Ljubljanu i isti dan bi mi to napravio, a kad sam htio platiti njegov rad ili ugradjeni dio nije htio ni cuti za novac. Uvijek mi je znao reci : “Gospon profesor, pa kaj bute mi platili, pa vi itak nemate bogzna kakve place, a to kaj sam vam ugradil je tak malo, a vi bute s tim zadovoljni i bute se lepo pelali.I ak bute zadovoljni i ja bum bil.”
    Nekako posredno,nesvjestan svojeg stanja, preko moje supruge, ta njegova dobrota mu je vracena. Naime tesko je stradao u prometnoj nesreci i bio je dugo i vise puta na lijecenju i rehabilitaciji u Cateskim toplicama. Kao direktorica zdravstva i specijalistica supruga mu je posvetila posebnu skrb i njegu tokom lijecenja. Usprkos svom njenom trudu, posljedice nesrece su bile sudbonosne (posebice mu je stradala glava) i “moj mehanik Peter” nikada vise nije dosao k sebi i nije se oporavio. Rastrojena uma,nesvjestan svega oko sebe,100% ovisan o drugima, na invalidskim kolicima nedugo nakon lijecenja je umro. Skroman kakav je bio, tako je i otisao sa ovoga svijeta ostavivsi dubok trag u sjecanjima svih nas koji smo ga poznavali i s njim sudjelovali. Eto to je moj skroman prilog o “velikom mojstru Petru” iz KK Rog Ljubljana. Mozda ce ovaj moj kratki zapis nekoga podsjetiti na njega, jer i njegov rad je bio itekako utkan u uspjehe kluba.

    Srdacan podrav i Derwood-a/MD USA 17.srpnja 2012 J.Grakalic

  2. Comment by Zdenko:

    Jurica, hvala na lijepim komentarima… i ja se sjecam mehanicara Novaka… iznimno dobar i ugodan covjek. Nisam znao da je tako zavrsio…

  3. Comment by Aleksander Govekar:

    Tražeči fotografije bojenja Rogovih bicikala iz tog vremene, kad sam kao junior bio član tog kluba, ponovo sam našao ovaj izvrsni zapis g. Kahline.

    Mogu da pridodam da sam ja za par meseci “zamenio” “velikog mojstra Petra” – dok se još uvelike čekalo da se on oporavi. Do dana današnjeg nisam znao što se zbilja desilo – osim da nikad nije više došao sebi i da je onda naglo umro. Niko nije prozborio ni slovo na tu temu – svima je bilo teško i svi smo osečali njegov nestanak. Zato zahvaljujem g. Jurici Grakaliću na toj informaciji iz prve ruke.

    U isto vreme je pala još jedna velika nesreča što je uvelike uzdrmala Rog, a mene pogotovo. Pogibelj Robert-a Trampuž-a na državnom prvenstvu u hronometru u Beogradu. Robi tog je sudbonosnog dana vozio drugi primerak “punog” stražnjeg kotača ( prvog je video par dana pre toga kod mene, kad smo se sreli na cesti, odmah me zaustavio, itd… ). Par dana posle sahrane, došla je poslednja želja roditelja – da se koliko-toliko opravi bicikl, kojim je Robi stradao – da ga imaju za uspomenu na njega. Taj beli Colnago za kronometar nikad neću da zaboravim …

    Rog je bio i još uvek je dobar klub – i rado kažem koju reć sa “starijim” Rogovcima, kad god se sretnemo.

  4. Comment by Zdenko:

    Aleksander, hvala za ovako lijepi komentar. I ja se sjecam tragicno poginulog Roberta Trampuza. Pratio sam ga na utrci ‘Putevima AVNOJ-a’ te godine u Bosni i sve sam mislio kako ce to biti jedan odlican biciklista. Medutim dogodila se tragedija, samo nekoliko mjeseci kasnije… bilo bi mi drago ako mi se mozete javiti sa jos nekoliko detalja o Robertu… htio bi napisati jedan blog o njemu…
    Lijepi pozdrav! Zdenko

Leave a Reply