PONY bicikl
digg del.icio.us TOP
  Posted September 18th, 2012 by Zdenko  in Biciklizam, Purgerska Nostalgija | 2 komentara

Sportske legende

Sastavio: Vanja iz Zagreba

P voli NY
Jednog dana izađoh pred svoju zgradu i spazih bicikl zavezan uz metalnu konstrukciju za čišćenje tepiha (kako li se već to čudo zove …). A na njemu naljepnica “P srce NY”

Pa pomislih, gle neki P ovdje voli New York, a vozi se na ovakvom malom i starom bicikliću! A onda pogledah bolje i skužih kakav sam telac: pa to nije srce, to je slovo “O” i to je bicikl Pony!!!!

Snimio: Vanja

Pony u Prečkom. Snimio: Vanja

Eh, taj bicikl Pony… koliko sam kilometara prevezao na njemu! Na žalost, od silne upotrebe se pratički raspao, a nije niti bio pogodan za moje sve veće biciklističke apetite tako da sam po završetku faksa kupio ozbiljan bicikl “maraton”, a moj ljubičasti pony sa obje prednje kočnice (raritet, većina je imala torpedo i samo prednju ručnu kočnicu!) je otišao tko zna kuda …

… no, koliko vidim, pony bicikala još uvijek ima dosta po gradu, što pokazuju i ove moje fotke sakupljene u samo nepunih mjesec dana fotkanja!

Snimio: Ino Zeljak

Na koncertu “Zadnja stanica Prečko”. Snimio: Vanja

Na Hreliću, kao prijevozno sredstvo starijeg gospodina … Snimio: Vanja

… ali i kao roba na prodaju – cijene se kreću između 200 i 250 kn. Snimio: Vanja

Najveći raritet: jedan pony vozi prikolicu u kojoj se nalazi drugi pony! Horvaćanska kod Ulice braće Domany na Srednjacima. Snimio: Vanja

Za ljubitelje Pony bicikala evo par zanimljivosti sa weba!

- web stranica firme “Rog Joma” sa modelom novog Ponyja

- Izvadak iz leksikona YU-mitologije posvećen tvornici bicikala “Rog” iz Ljubljane i biciklu Pony

- Što kažu o ponyjima u vodiču po Ljubljani

- pjesmuljak “Bicikl Pony” grupe Pro arte koji mi je uvijek išao na živce, ali, eto, neka ga kad se spominje njegovo veličanstvo Pony!

Za kraj, evo i moje osobne biciklističke povijesti koju želim podijeliti sa vama!

1969.: Kad sam imao 5 godina dobio sam svoj prvi dječji bicikl, na njemu sam prvo vozio sa pomoćnim kotačićima, a zatim sam naučio i bez njih!

1971.: Polazak u školu, roditelji su mi kupili taj moj famozni pony koji mi je tad bio još za dva broja preveliki. Na jednoj od prvih vožnji padam s njega naglavačke dobrano se natukavši i godinu dana odbijam voziti bilo kakav bicikl.

1972.: Ponovo sjedam na svoj pony i sprijateljujem se s njime. Cijelu osnovnu i srednju školu sam proveo na njemu, čak se i popevši na Sljeme (istina, više gurajući, a manje vozeći) i posjetivši Brežice, Samobor i razne druge krajeve oko Zagreba.

Naravno, bilo je bezbroj popravaka, rama je dvaput varena … no, izdržao je punih 18 godina!!!

1989.: Nakon diplome vrijeme je i za ozbiljniji bicikl, kupujem od zaostataka stipendije Rogov “Maraton”. Sa njime sam se provozao uz Savinju, Kupu i Krku, duž većine naših otoka, po Mađarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj .. nakupilo se tu više nego dovoljno desetaka tisuća kilometara. A skončao je 1996. u rukama nepoznatog lopova koji je prerezao lanac kojim sam ga vezao uz stanicu S-Bahna u Beču

1996.: Kupujem novi bicikl trekking tipa, vozim ga uglavnom po gradu, ali tu i tamo i vani (Švedska), a sa njim se 2000. i vraćam u Zagreb nakon 6 godina inozemstva.

2004.: Još jednom je neki lopov umiješao svoje prste u moju biciklističku povijest i maznuo mi ga je iz šupe. Naravno, odmah kupujem novi bicikl!

Par komentara vlasnika Pony-ja:

Pony je, kao i legendarni fićo, mali zmaj. i ne samo da sam ga/ju (ponicu) imala nego ga još uvijek imam i koristim. ovdje u dalmaciji kultura vožnje bicikla podosta je zakržljala, barem u odnosu na kontinent, nerijetko se (vjerovali ili ne) u manjim sredinama nailazi i na porugu (govorim o odnosu prema odraslim biciklistima), jer se bicikl doživljava isključivo kao dječja igračka. vjerujem da je dijelom i o geografiji riječ (“nebiciklistički” kamenjar u odnosu na ravnicu) iako i mentalitet igra veliku ulogu, no opet ne mogu biti nepravedna jer su recimo naši stari didovi vozili one velike crne muške bicikle s takvom elegancijom i poštovanjem da je to bilo divota promatrati (i sad se sjećam svog, za nedjeljnu misu uređenog, dida sa bijelom košuljom i šeširom na glavi kako vozi svoju staru bićikletu), nove su generacije novog doba mahom odbacile dvogumaša i pokorili se automobilu. no ipak primjećujem jedan polagan povratak dobrom starom biciklu, reklo bi se otvaraju se umovi, vjerojatno i kriza, a pogotovo cijene benzina, imaju veze s tim.

Imala sam Unisov poni, ukradoše ga, pa mi je mama kupila drugi poni, ali se ne sjećam proizvođača, a onda je slijedilo njegovo visočanstvo, rogov marathon, bijeli, a na kutevima rame crveni, bez blatobrana i ikakvih dodataka (jesi li imao takvoga?) sjećam se da je mama za njega dala cijelu 13-u plaću iako je sumnjala da ću se toliko voziti na “muškom” biciklu.

Pony je bil zakon a vidim neki se još drže zakona. Moja stara je tak njegovala to prevozno sredstvo, sa 65 godina je vozila iz Novog Zagreba u Dubravu, bez problema. Na kraju nam ga je sused Vlado fino hitil u smeće kad je bil odvoz krupnog smeća. Vjerojatno je smetal njegovoj novoj Tojoti na parkiralištu ružan pogled na volan jednog ponija u prizemlju, kolko se vidlo izvana. I bicikli su bolji od ljudi.

Pony je najbolja i najkvalitetnija bicikla ikad. Moja prva bicikla, poklon nakon završenog prvog razreda osnovne. Imam je još,ali vise nije u originalnoj boji! Steta! Prije dva tjedna je pao za 100 kn na buvljaku prvi stari BMX sa spuzvicama.

Serbus i najte kaj zameriti.

 Vanjin blog: http://nepoznatizagreb.blog.hr/2011/07/index.html

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “PONY bicikl”

  1. Comment by Tara:

    Poštovani g.Zdenko, moram Vam se javiti, makar bez slike.
    Danas sam u Pragu sjela ispred kuće na svoj voljeni Rogov Poni. Taj, za mene, kultovni predmet, sluzio je meni vjerno od 80g., kada sam ga ponisno kupila u Zagrebu. Taj, i dva sina, bilo je jedino, što sam sebi uspijela dopremiti 91g. na svom povratku u Češku nakon 15 g. u Zagrebu. I jedno i drugo dobivalo je zadivljavajuće poglede cijelo veijeme.Sinovi za to, što su sjajni, bicikel radi svog famoznog izgleda o funkcioniranja…Prešla sam s njime stotine kilometara, preskakala stotine korijena i rubnika, i pošto ne vozim auto, bio je za mene “ulaznica slobode i vjetra u kosi”. Danas mu je puknuo ram. Možda je puknuo i jedan dio mog srca…Ja ću naći nakog, tko ga zavari…smile emoticon smile emoticon smile emoticon Mislim, da bez njega ne mogu..smile emoticon smile emoticon smile emoticon

    Pozdrav svim čitaocima od jedne Čehinje..smile emoticon

  2. Comment by Bata iz Banata:

    Svakakvih bicikala sam se nagledao u životu, ali samo mi na Pony (iako ga je danas dosta retko za videti) poskoči srce od veselja i nostalgične ljubavi. Slažem se sa autoricom iznad: najbolji bicikl IKADA: i po kiši, i po snegu, i po blatu, i po kamenju…ništa ga nije moglo zadržati. Njegova pouzdanost – iako je imao samo jednu brzinu – je epska.

    Ako postoji Nobelova Nagrada u svetu proizvođača bicikala – Pony dizajner ga je morao i trebao dobiti.

    I ♥ PONY!

Leave a Reply