‘Mirkota ni več’
digg del.icio.us TOP
  Posted December 8th, 2012 by Zdenko  in Biciklizam | 4 komentara

U spomen na Mirka Krakera

Sastavio: Zdenko Kahlina

Sjećanje na jednog biciklističkog šampiona iz 70-tih godina
Nema potrebe uvijek biti drugačiji, da bi te se pamtilo… pamtimo te i tada kad te nema više. Nažalost neki ljudi kratko žive, ali nam dugo ostaju u sjećanju, kao prijatelji koji nam jako nedostaju…

Prije punih devet godina, na planinskom vrhu Grintovec, u Sloveniji, smrtno je stradao moj nekadašnji biciklistički konkurent i prijatelj, Mirko Kraker.

Mirko Kraker tragično je stradao 13. prosinca 2003. godine.

Nedavno je Miroslav Kirh, jedan od biciklista iz Krakerove generacije, rekao: – Prije skoro devet godina 13.12.2003. je preko Ropreta, Trleta i Grbeše došla do mene jedna žalosna vijest. Radilo se naime o tragičnoj nesreći našeg prijatelja bicikliste Mirka Krakera. Taj dan sam upisao u moj kalendar i svake godine ga se sjetim. Sjećam ga se dok je bio ‚Klasa’ u staroj Jugi. Sjećam ga se kako je pomagao mladim kolesarima kao mehaničar u “Savi”. Puno puta smo zajedno popili piče ovdje kod mene u Austriji na utrkama, pa u Sloveniji ili u Istri… mislim da je zaslužio od nas biciklista, da ga se sjetimo sa par fotografija.

Ove Mirekove riječi dale su meni ideju, da napišem par riječi o Mirku Krakeru, pa da se svi podjetimo kakav je dobar čovjek bio Mirko Kraker.

Spomen ploča Mirku Krakeru na Grintovcu

Spomen ploča Mirku Krakeru na Grintovcu

Mirko Kraker stradao je 13. prosinca 2003. godine prilikom planinarskog spusta sa poznate planine Grintovec u Sloveniji. Grintovec je najviši vrh Kamniških Alpi (2,558m). Nalazi se iznad doline Kamniške Bistrice, Suhoga dola in iznad doline Ravenske Kočne. Sa vrha se pruža najljepši pogled prema Jezerski in Kokrski Kočni na zapadnoj strani, a na sjeveru se lijepo vidi Jezerska dolina i vrhovi nad Jezerskim.

Vrh na Grintovcu

Planinarenje na Grintovec je bio dio zimskog treninga i priprema biciklista za novu sezonu. Nitko nije mislio da je taj uspon toliko opasan dok nije stradao Mirko. On je bio u odličnoj kondiciji, pravi sportaš, iskusan u planinarenju (nije mu to bilo prvi puta), imao je kompletnu opremu… Njegova prijateljica, sa kojom je bio na vrhu, kasnije je izjavila da je bio dobrog raspoloženja ‚pravi veseljak’!

U to vrijeme pripremao se za put u južnu Ameriku. Ipak, planina je htjela drugačije; jedan krivi korak, po strmoj zaleđenoj površini stajala ga je života. Planina ga je uzela u svoje naručje te ga odnijela u dubinu…

Biciklistički sport je tako izgubio jednog velikog čovjeka i sportaša, kojega su svi znali da je bio velik čovjek po duši, a još veči po srcu. Mirko Kraker došao je u biciklizam iz Siska, gdje se rodio. U Sisku je nastupao za lokalni klub jedno krače vrijeme, međutim grad Sisak nije baš imao uvjeta za sport – pogotovo ne za biciklizam.

Zbog toga je Mirko iz Siska, preselio u Kranj, gdje je mogao ostvariti svoje snove i postati članom jednog od najbolje organiziranih klubova u bivšoj Jugoslaviji ‘Kolesarski Klub Sava’. Mirko je tako nastavio sa biciklizmom u Kranju, gdje je osnovao obitelj, kupio kuću… Pod stručnim vodstvom Hvastija, poznatog trenera u Kranju, Mirko je ubrzo postao jedan od najboljih vozača u ekipi. Dobrim rezultatima na utrkama širom Jugoslavije Mirko je također postao stalnim članom državne reprezentacije.

Ekipa KK Sava: Slavko Žagar, Mirko Kraker, Franc Hvasti, Jože Valenčič, Marko Cuderman i Mirko Rakuš.

Ekipa KK Sava, Kranj u kojoj je vozio Mirko Kraker. Od lijeva na desno: Boris Kozjek, Marko Cuderman, Bojan Ropret, Vlado Pečnik, Mirko Kraker, Stane Kurent.

Sve do kraja svoje biciklističke karijere Mirko je proveo u klubu ‚KK SAVA’ iz Kranja, klubu koji ga je prihvatio kao svojega, od prvoga dana.

Mirko i ja smo bili vršnjaci. Sjećam ga se kada je počinjao i još nitko nije znao za njega. Zablistao je dobrim rezultatima 1974-75 godina, upravo kada sam ja napravio prekid u mojoj karijeri, pa sam sa zavišću pratio njegove rezultate kroz novinske izvještaje. Kada sam se nakon godinu dana (1976) ponovno vratio mojoj ‚prvoj ljubavi’ biciklizmu, Mirko i ja smo se opet često nalazili na startu utrka zajedno. On u dresu konkurentskoga kluba ‚KK Sava’, a ja u dresu mog matičnog kluba ‚BK zagreb Metalia-Commerce’ iz Zagreba.

Mirko Kraker (gura ga Kalan)

PRIČE IZ AJNŠLISA
Zamolio sam poznate bicikliste iz Kranja Bojana Ropreta i Miroslava Cvjetičanina, da mi malo opišu svoja sjećanja na Mirka. Evo njihovih priloga:

Bojan Ropret: Sjećanje na Mirka Krakera
Ne sjećam se koje godine je Mirko došao kod nas u Kranj. Bili smo još kod Hvastija kući, mislim klub ‘Sava’ je bio smešten kod njega, a klubske prostorije smo uredili tek nekoliko godina kasnije.

Na ovoj slici iz moje arhive su (s lijeva na desno): Mirko Kraker, Hvasti, obožavateljica biciklista, doktor reprezentacije Evelin (bila je Miss Tour the l’Avenir 1977.), Čolig, trener Ješić, Bulić i Ropret.

Naš prvi susret je bio sasvim neplaniran. Ja sam došao poslije škole kod Hvastija da idemo na trening. Tamo je već bio jedan novi mladić, onako u dresu, spreman za vožnju, kojeg ja nisam poznavao. Upoznali smo se. Rekao mi je da je upravo došao iz vojske – odslužio je vojni rok u JNA. Došao je u Kranj da bi radio u tvornici i vozio bicikl. Zato se upisao u naš klub i upoznao Hvastija. Tada se posao u Kranju mogao lagano dobiti! Sjećam se, da mi je rekao da je rodom iz Siska ali da nema nikoga zbog kojeg bi išao nazad u Sisak. Ipak, kasnije se ispostavilo da je Mirkova majka još uvijek živjela u Sisku.

Meni je Hvasti rekao da odvedem Mirka sa sobom na trening i da mu pokažem kako se vozi u grupi, pedalira.. onako osnove biciklizma, neka ga spremim da bi mogao početi trenirati sa ekipom. Moram priznati, da se Mirko brzo učio biciklističkim tajnama. Primjetio sam, da je bio jako osjetljiv na svaku riječ.

Vrijeme je brzo prolazilo i Mirko se ubrzo uključio u našu ekipu. Bio je jak, imao je strašnu volju i želju postati netko… dokazati se u Kranju. Nakon vrlo kratkog vremena rada u tvornici Sava, postao je samo biciklista (profesionalac), kao i mi ostali biciklisti iz prve ekipe. Za manje od pola godine postao je sasvim drugi čovjek. Počeo je više pričati, podnosio je kada su mu dečki iz ekipe ‘prodali’ neki štos…

Nakon toga počeli su dolaziti i uspjesi na utrkama. 1975 godine u jesen smo razgovarali u klubu, kako bi se mogli uvrstiti na Olimpijske igre, sledeće godine u Montrealu. Nastupi na pisti su bili nekako na dohvat ruke. Testovi su pokazali da bi nas dvojica mogli ispuniti Olimpijsku normu za 4000m dohvatno. Ipak bilo je mjesta samo za jednoga… Od naše ekipe najbrži sam bio ja, a Mirko je bio odmah do mene, samo malo sporiji. Iako nije bio pistovni vozač, Mirko je to nadoknađivao svojom voljom i borbenošću. Na kraju sam ipak samo ja otišao u Montreal (zajedno sa sprinterom Fumićem iz Zagreba), a Mirko je ostao kod kuće.

Mislim da je Mirko vozio tamo sve do kraja 1977 godine. Poslije smo se znali sresti na raznim rekreativnim priredbama u Kranju. Mirko je uvijek imao strašnu želju da bude bolji od mene, ali godine su učinile svoje i ta želja mu se nije ostvarila…

Moje mišljenje o Mirku je uvijek ostalo isto… bio dobar i pošten čovjek, želio je uspjeh u novoj sredini i to je ostvario. Siguran sam da ga se u Kranju još uvijek mnogi sjećaju… završio je svoju priču legenda slovenskog biciklizma Bojan Ropret.

Ova slika je slikana na vrhu Storžiča nekoliko sati prije Mirkovog tragičnog pada

Miroslav Braco Cvjetičanin priča
Nema potrebe uvijek biti drugačiji, da bi te se pamtilo… pamtimo te i tada kad te nema više. Nažalost neki ljudi kratko žive, ali nam dugo ostaju u sjećanju, kao prijatelji koji nam jako nedostaju…

Jebiga…takva nam je sudbina… rekao bi Mirko, onako na svoj način i na svoju žicu humora. Ovde u Kranju svi ga se sjećaju. Mislim svi oni, koji su ikada pobjedili na dva kotača. Znači oni biciklisti koji su imali čast prije Mirka stići u cilj. Oni, koji su ga gledali u leđa… a tih je bilo mnogo više, neće, da ga se sjećaju jer… ma znamo mi biciklisti, dobro zašto! Bio je prejak… ovo su riječi Miroslava Brace Cvjetičanina, kada sam ga zamolio da nešto napiše o pokojnom Mirku Krakeru.

Na slici su: Jože Horvat (Rog-Franek), Vlado Pečnik, Andrej Žavbi, Mirko Kraker, Stane Magušar (KZS)

Mirko je bio snagator!
Mirko, kakav je to snagator bio! U životu sam valjda sreo preko hiljadu dobrih biciklista, ali kad me pitate za one drugačije od drugih, onda moram da istaknem Bojana Ropreta, Dietmara Hauera i Mirka Krakera. To su riječi Franca Hvastija, dugogodišnjeg Mirkovog trenera. Na pitanje zašto je to tako, odgovorio mi je: ‘Mirko je imao snagu na biciklu kakva nije bila viđena do tada. Bilo je jakih biciklista i prije Mirka, ali kada bi Mirko okrenuo veliku šajbu, to je bilo nešto sasvim drukčije…’

- Kako drukčije?, pitao sam ga.

- Ako si biciklista koji sebe naziva i trkačem ili takmičarem, e onda ćete možda to shvatiti… na primjer, koliki je broj biciklista koje jednostavno niste mogli sljediti na ravnoj cesti? Može vam proči cijela kariera, a da vam se to ne desi. Morate biti ili loš vozač ili stvarno izvan forme, da vam se to desi… ali da vam se to dogodi kada ste u top formi i mislite da možete pobjediti na primjer etapu na trci ‘Oko Slovenije’ ili jednostavnije, kada ste snažni ‘kao konj’ i onda se pojavi neki Mirko i nategli vam taman toliko, da vi fino ne možete niti u leđa da ga gledate, a cesta ravna ‘ko tepsija…. priča Hvasti.

Hvastiju stalno pada mušica u oko dok priča o Mirku, valjda da prikrije suze.

- Sjećam se dana kad je došao kod mene po bicikl, nastavlja Hvasti svoju priču o Krakeru. Onakav pravi, sportski, trkači, da bi počeo sa ozbiljnim treningom. Dao sam mu klubski bicikl ali sam mu rekao da mi se mora svakog dana javiti. Mirka nije bilo ni u subotu ni u nedelju a niti u ponedeljak. Već sam se zabrinuo i rekao sam sebi – mali dobio bicikl i zbrisao! Kad evo ti njega u utorak u klub. Gde si bio Mirko, što te nema? – Morao sam mami da pokažem šta sam dobio u Kranju, odgovara Mirko! Tako je Mirko sa svojim novim biciklom otišao iz Kranja sve do Siska i isto tako se vratio – u tri dana!

- A od Kranja do Siska ima dosta kilometara…smije se Franc Hvasti i nastavlja pričati kako je Mirko bio vozač kojem trening nije bila muka i nikada nije niti jedan propustio. Da je malo više slušao trenerove savjete a manje uživao u trkama, bio bi vozač svetskog kalibra. Mirko je više uživao u ‘razvlačenju’ protivnika po cijeloj cesti, nego pobjediti utrku. On je trošio snagu tamo gdje nije trebalo samo zato, da bi svi ostali bili zapanjeni njegovom snagom. Kad bih se ljutio na njega, on bi se samo osmjehnuo i rekao da se to neče više ponoviti… kad ono drugi puta opet isto… kaže Hvasti. Ipak Mirko je bio vrhunski vozač, koji je imao nos za pobjede. To dobro zna njegova generacija…

Mirko je bio vrijedan i sve što su mu stariji savjetovali napravio je. Završio je školu, osnovao porodicu, sagradio kuću…

Miroslav Braco Cvjetičanin priča: – Mi mlađi sjećamo ga se po njegovoj sposobnosti da pamti postignuta vremena. Mirko je znao svako vrijeme, na svako brdo, plus svaku dionicu staze gde bi mi svi znali, da je zajebano voziti brže. Znao je sve visinske razlike i znao je svako brdo u Gorenjskoj. Znao je pohvaliti ali i rugati se tek toliko, da bi saznao kako je na primer teško sa 42-23 izaći na vrh Vršiča ispod pola sata… naravno u to doba na onim starim i teškim ‘olovnim’ biciklima.

- Imam nešto za tebe. Znam, da ti to voliš, da sklupljaš fine biciklističke stvarčice, rekao mi je jednom prilikom Mirko, točno godinu dana prije svoje tragične nesreće, nastavlja priču o Mirku Braco. Došao sam u njegovu kuću u Čirčama i Mirko mi je ponudio na poklon set potpuno novih kočnica Campagnolo Record Delta Brakes!! Nikad montirane. Jebote umalo, da se nisam onesvestio. Mirko je bio dobar prijatelj mnogima…

Mirko Kraker na zimskim pripremama u planinama koje je također volio kao i svoj bicikl!

Kombi sa pumpom i Mirkova snaga
Ih… Mirko Kraker! Div! Jednom smo tako stajali na cesti, čekajući naš klubski kombi.

- ‘Koliko smo mi to vremena proveli po biciklističkim kombijima, jebote’, kaže Mirko. Podigivši ramena u znak, da niti ne razmišljam o tome, on nastavlja riječima: ‘biciklistički kombi je kombi kakvog kombija nema nigdje na svijetu. Kad bi biciklistički kombi mogao govoriti stvorio bi se najsmješniji, najtužniji i najstravičniji film u povijesti Holivuda… Biciklistički kombi ti je ‘ko vremeplov, jebote!

Opet sam slegnuo ramenima… jebiga, glup sam. Ali danas, kada se sjetim njegovih riječi, kada sam u sličnim godinama kao on tada, razumijem ga i znam šta je on to mislio tada reči. Stvarno, biciklistički kombi sa svim onim rogovima (nosačima za bicikle i kotače) na krovu i silnim pređenim kilometrima na mašini vozila, izlizanim gumama od asfalta cijele Evrope, poljepljen reklamama raznih sponzora i pun banana, čokoladica, napolitanki, Coca-cole, felgi, sprinterica, kaciga, znojnih dresova i jedne divovske pumpe za bicikle… to je vremeplov na kotačima, koji se vozi i dan danas sa utrke na utrku. U tom kombiju saznaješ kako je bilo, kako bi moralo biti i kako će biti sljedeći puta kad budemo opet na startu.

Dobro de… proći će još neko vrijeme i valjda će se još koji put okrenuti naši kotači bez Mirka. Ali kad tad, mi ćemo se ponovo sastati… tamo negdje gore, kako kažu na vjećnim cestama, gdje je asfalt glađi od stakla… pa da vidimo, tko će komu iz ajnšlisa otpasti!? Laki ti oblaci Mirko… završio je svoje sjećanje na Mirka Krakera Braco.

Mirko Kraker

Zdenko se isto sjeća Mirka
Meni su naročito u sjećanju ostale dvije utrke koje smo zajedno vozili Mirko i ja.

1976 Putevima ‚AVNOJ-a’ u Bosni
Prethodne godine, Mirko Kraker je bio pobjednik ove utrke, a ja nisam vozio, međutim ja sam bio pobjednik iste utrke 1974 godine. Tako smo se na startu našli zajedno, dva pobjednika zadja dva izdanja utrke ‚Putevima AVNOJ-a’. Ujedno obje naše ekipe su bile dosta jake, pa je to bio dvoboj ekipa ‚KK Sava’ i ‚BK Zagreb Metalia-Commerce’. Svi pobjednici etapa su bili samo iz te dve ekipe. Frelih Drago je pobjedio dvije etape za Rog, ali on je već bio vozač Save iz Kranja (naredne zime je promijenio klub). Mirko Kraker je pobjedio u trečoj etapi.

Ipak od svih ostalih, samo dva vozača su se izdvajala od ostalih. Bili su to Mirko Kraker i Ivan Bobovčan, koji su dominirali utrkom. Pred start zadnje etape od Banja Luke do Mrakovice na Kozari, bilo je potpuno neizvjesno tko će od njih dvojice pobjediti na toj utrci. Kraker je vodio u generalnom plasmanu, ali vremenske razlike su bile male. Evo kako sam ja opisao tu odlučujuću posljednju etapu u mojem ‘dnevniku’:

Po lijepom sunčanom vremenu smo startali u posljednju etapu. Odmah sam primijetio, da su svi vozači nekako tromi i uplašeni od velikog uspona na Kozaru.

Frelih (Rog, Ljubljana) je neposredno nakon izlaska iz Banjaluke povukao za sobom jednu manju grupu vozača. Ja sam još malo čekao, a onda sam skočio i vrlo brzo došao do vodečih. Za to vrijeme Kraker (Sava, Kranj) je budno pratio našeg Bobovčana u glavnoj grupi. Njih dvojica su se gledali i očekivali da će njihov obračun na usponu za Kozaru odlučiti pobjednika utrke. Dok Bobovčan nije htio loviti mene jer smo klubaši, Kraker je previdio da smo mu Frelih i ja dosta opasni, jer smo u generalnom poretku kasnili za vodečima svega nekoliko sekundi.

Tri mlada vozača iz “Save”, Frelih (Rog), te Gazdić iz Kragujevca, su vukli dosta snažno i naša prednost je postajala sve veća. U ovom kritičnom momentu, mislim da je trener ‘Save’ (Hvasti) napravio taktičku grešku, jer nije povukao svoje vozače iz prve grupe, da pomognu zaostalom Krakeru. Ovako, vozači koji su bili sa nama nisu mogli ‘štopati’, a otraga su nedostajali Krakeru.

Tada sam već znao da imam velike šanse da budem i ukupni pobjednik, jer sam trebao samo 35 sekundi prednosti, pa da budem ispred Krakera. Na vrhu Kozare, cilju etape, vrijeme je brzo promicalo i ja sam počeo slaviti. Kraker je na cilju kasnio pune dvije minute. Tako sam ja umjesto Mirka postao ‚Junak Mrakovice’.

1976 godine – Rezultati po etapama:
1. etapa: Prijedor – Bihač 101 km
1. Drago Frelih, Rog Ljubljana
2. Ivan Bobovčan, Zagreb MC
3. Branko Bedeković, Zagreb MC

2. etapa: Bihač – Drvar 86 km
1. Drago Frelih, Rog Ljubljana
2. Mirko Kraker, Sava Kranj
3. Ivan Bobovčan, Zagreb MC

3. etapa: Drvar – Mrkonjić Grad 108 km
1. Mirko Kraker, Sava Kranj
2. Joze Valenčić, Sava Kranj
3. Ivan Bobovčan, Zagreb MC

4. etapa: Jajce – Banja Luka 75 km
1. Branko Bedeković, Zagreb MC
2. Ljubo Car, Branik Maribor
3. Nedim Skopljak, BSK Banja Luka

5. etapa: Banja Luka – Mrakovica 51 km
1. Zdenko Kahlina, Zagreb MC
2. Hajrudin Trle, Jedinstvo Tuzla
3. Franjo Horvat, Astra Ljubljana

 1976 godina – Generalni plasman ‘Putevima AVNOJ-a’

  Pojedinci     Generalni plasman Ekipa
1. KAHLINA ZDENKO MC Zagreb 1. SAVA, Kranj
2. Kraker Mirko SAVA, Kranj 2. MC Zagreb
3. Bobovčan Ivan MC Zagreb 3. ROG, Ljubljana

 Samo da podsjetim, evo rezultata sa iste utrke od godinu dana ranije.

 1975 godina – generalni plasman ‘Putevima AVNOJ-a’

  Pojedinci     Generalni plasman Ekipa
1. KRAKER MIRKO SAVA, Kranj 1. SAVA, Kranj
2. Žagar Slavko SAVA, Kranj 2. ROG, Ljubljana
3. Grajzer Franci ROG, Ljubljana 3. ASTRA, Ljubljana

1977 godine državno prvenstvo u ciclo-krosu (Poreč)
Ciclo-kros je bila moja specijalnost, ali Mirko je također bio u top formi toga proljeća u Poreču, pa smo vodili veliku borbu za vrijeme utrke. Uz pomoć svog klubskog druga Jožeta Valenčiča Mirko je stalno bio u napadu, a ja sam bio prisiljen ‚loviti’. Samo zahvaljujući mojoj laganoj tjelesnoj konstituciji, uspio sam ‚ukrotiti’ sve napade Mirka. Kada sam pojačao tempo u zadnjem krugu, na djelu staze gdje se moralo trčati, Mirko to nije više mogao pratiti, pa je zaostao par metara iza mene. To mi je bilo dovoljno da do cilja ostvarim dovoljnu prednost i prvi prođem kroz cilj. Mirko je bio drugi a njegov klubski kolega Jože Valenčič treči.

Epilog
Biciklisti u Kranju su nekoliko godina za redom organizirali ‘Memorijal Mirka Krakera’, kao rekreativnu voznju na stazi: Kranj – Šenčur – Preddvor – Gornje Jezersko. Na žalost tog memorijala više nema.


Mirko Kraker je puno napravio za biciklizam u nekadašnjoj državi. 
Hvala mu i slava mu!

Uz ovo sjećanje na Mirka Krakera, zahvaljujem se Miroslavu Braci Cvjetičaninu, Francu Hvastiju, Bojanu Ropretu i Miroslavu Kirhu na njihovim prilozima u ovom blogu.

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “‘Mirkota ni več’”

  1. Comment by Miro:

    Zdenko ovo si super sastavio, cestitam. Moram ponovo reci onu moju staru “ako mi biciklisti ne pisemo o biciklizmu i biciklistima, tko ce” Pozdrav svima, Miro

  2. Comment by Mikoš:

    Mirko je jedan od najređih za koga u trenu mogu reći da je čovek u pravom smislu te reči. Retko dobar i plemenit čovek. Meni je pomogao bez razmišljanja, samoinicijativno u Kotoru oko 2002 god. pred start kišovite etape. Hvala mu.

  3. Comment by trle:

    Prije svega Zdenko velika ti hvala na ovom tekstu o nasem pokojnom Krakeru. Ja se sjecam dobro 1975 godine kada je on pobjedio trku putevima AVNOJA – da nije skidao nigdje lanac sa velike sajbe i da nas je bukvalno razvalio ko zvecke… te godine na AVNOJU po zavrsetku etape u Titovom Drvaru, ja sam otisao do njegovog bicikla da se uvjerim dali ima on uopste ispravnu malu sajbu i dali mu srednji mjenjac radi – a on me pita: “sta gledas u sajbe mogu ja i tezi prenos da tucem samo mi Hvasti neda” – tada sam shvatio stvarno da je bio, pokoj mu dusi, jak kao zemlja…

  4. Comment by miha kraker:

    Zdenko hvala vam na ovome textu,sve dobro vam i vašoj obitelji.lijepi pozdrav iz Kranja

Leave a Reply