Naše kanadsko putovanje – 3.dio
digg del.icio.us TOP
  Posted August 26th, 2013 by Zdenko  in Travel | 4 komentara

Putovanja

Sastavile: Lidija & Nikolina

Treči nastavak našeg ljetovanja – ovaj puta opisujemo putovanje za Kaliforniju
Nakon tri godine maštanja te višemjesečnih psihičkih, financijskih i inih priprema konačno je osvanuo dan Nikolinina i mog odlaska u Kanadu u posjet sestri mog tate (mojoj teti) i njezinoj obitelji. Kako smo preživjele put do Kanade, što smo sve vidjele u Edmontonu i okolici, te kako nam je bilo na proputovanju kroz Kaliforniju, doznat ćete u ovoj putopisnoj trilogiji. Ovo je već treči izvještaj sa našeg putovanja. Ovaj puta opisujemo naše deseto dnevno putovanje po Kaliforniji.

Dvije blogerice ispred Marriott hotela u Anaheimu

Ništa ne traje zauvijek pa ni naše sjevernoameričko skitanje ne može trajati vječno. Kao šećer na kraj našeg putovanja smjestio se odlazak avionom na desetodnevni posjet u Sjedinjene Američke Države, koji je započeo u subotu 4. kolovoza. Naši već dobro nam znani domaćini, teta Vera i tetak Zdenko, za prvi dan boravka u Kaliforniji predvidjeli su razgledavanje megalomanske gradske tvorevine zvane Los Angeles.

Los Angeles
Umočiti noge u hladni ocean, prošetati ulicama Sante Monike, provesti se unajmljenim autom kroz bogataške četvrti Bell Air-a i Hollywooda, sa iza grmlja skrivenim prekrasnim palačama i okućnicama, te kročiti zvjezdanim stazama Hollywooda bio je pravi užitak. Stigli smo zastati i prošetati po poznatim bulevarima Hollywood-a (Sunset i Hollywood), gdje smo se slikale uz mnoga poznata imena zvijezda po pločniku. Ispred poznatog ‘Grauman’s Kineskog kina’, gdje se održavaju slavne dodjele Oskara, bilo je iznimno velika gužva zbog velikog broja turista.

Luna park Santa Monika

Na plaži Santa Monike prepunoj kupača

U Hollywoodu

Poznato mjesto u Hollywood-u: Šetalište slavnih

Južna Kalifornija
I dok nas je sljedeći dan čekalo daljnje razgledavanje obale u vožnji prema okolici San Diega, radni tjedan bio je rezerviran za isključivi boravak u vrućem i suncem neprestano obasjanom Anaheimu gdje smo od utorka uživale u trodnevnom istraživanju Disneylanda. Prepuštanje zabavnim vožnjama i uranjanje u svijet mašte, u kojem smo se susretale s likovima iz najpopularnijih animiranih filmova, blagotvorno je djelovalo na naše raspoloženje, pa nismo skidale osmijeh s lica.

Jedna od Kalifornijskih plaža uz autoput 101 koji ide na jug sve do San Diega

Carlsbad – prekrasno mjesto uz obalu oceana

Amerikanci su svi na kotačima

Carlsbad – Sviranje na bubnjevima blizu plaže

Disneyland
Još da smo mogle izbjeći često predugo čekanje u redovima za kratke vožnje, posjet najpoznatijem zabavnom parku na svijetu bio bi savršen. Prateći detaljno razrađen plan posjeta, prvi dan smo proučavale Disneyland Park, drugi dan obilazile California Adventure Park, a treći dan, zahvaljujući malo skupljoj “Hopper-karti”, koja omogućuje ulazak i u jedan i u drugi park u istom danu, hopsale smo po oba parka.

Dineyland u Anaheimu… kaj još treba reči?

Grad u kojem živi Pinnocchio

Pluton na cesti… samo u Disneylandu

Baš kad smo se ponadale da u toj hordi ljubitelja zabave nitko ne razumije naš jezik te se prepustile necenzuriranom komentiranju svih i svega oko sebe, naletjele smo na dvoje mladih Hrvata s kojima smo se podružile u dvije vožnje.

Lego land – Disneyland

Vera, Zdenko, Lidija i Nikolina u Anaheimu

Koja nam se vožnja najviše svidjela? Teško je reći jer je kandidata za tu titulu previše. Razinu serotonina jednako su nam podizale sve vožnje čija su nam nagla skretanja, dizanja, padanja i smočivanja nakratko razmještala raspored unutarnjih organa. Da nam je rastanak od Disneylanda teško pao, najbolje svjedoči činjenica da smo zadnji dan, kad nam se na nekoliko sati pridružila i teta Vera, u oba parka proboravile od sedam sati ujutro do ponoći.

Kristalna katedrala u Anaheimu

Sjeverna Kalifornija
Nakon dana odmora u Anaheimu tetak Zdenko nas je autom odveo u užarenu unutrašnjost Kalifornije gdje nas je u mjestašcu Murphys, tri sata udaljenom od San Franciska dočekalo kojih 45 stupnjeva u hladu.

Murphys – malo mjesto u brdima sjeverne Kalifornije

Malo zafrkancije na ulici…

Lijepa crkvica u mjestu…

Otkud mi u Murphysu? Pa onamo su nas u goste pozvali Sanja (za one koji ne znaju, Sanja je kći tete i tetka, iliti Lidijina sestrična) i njezin dečko James, koji živi u tom vinorodnom području radeći kao organizator uzbudljivih rafting-vožnji. Da je rafting stvarno uzbudljiv, uvjerili smo se i sami sljedeći dan kad nas je James obradovao veslačkom vožnjom, po čas mirnoj, a čas slapovima uzburkanoj rijeci zvanoj American River.

Rafting nas je sve jako oduševio

Bilo je dosta veslanja po brzacima ‘American river’

Osvježavajuće zapljuskivanje hladnom vodom pod dirigentskom palicom našeg iskusnog domaćina, bilo je ugodna obrana od vrućih sunčanih zraka. Cijela neiskusna peteročlana posada našeg žutog čamca, tog se popodneva definitivno zarazila raftingitisom, pa će se u budućnosti morati podvrgnuti još kojem tretmanu lopatanja veslima. Kod Sanje i Jamesa smo ostali samo dvije noči.

San Francisco
Nakon prženja na visokim temperaturama, sutradan smo se pošteno rashladili u vjetrovitom San Francisku gdje živa nije prelazila 16 stupnjeva. Brrr! Čim smo izašli iz auta, postalo nam je jasno zašto ljudi po sunčanom ljetnom danu hodaju u zimskim kaputima omotani šalovima. Brzopotezno razgledavanje grada poznatog po velikom crvenom visećem mostu završilo je sljedećeg dana, kada smo se zračnim stazama vratili u Edmonton sa San Francisco aerodroma.

Te iste staze za dva će nas dana, nažalost, vratiti u našu monotonu hrvatsku svakodnevicu. No više od dvije tisuće slika zauvijek će nas podsjećati na sve ove divne proživljene trenutke na sjevernoameričkom kontinentu, kojih ne bi bilo bez naših neizmjerno velikodušnih domaćina.

Golden gate most – na pola je bio u magli

Obavezno slikanje nas turista

Niti vožnja u tramvaju ulicama San Francisca nije izostala

U centru San Francisca ove građevine – kao da smo u Rimu…

Večera u ‘smrdljivoj ruži’ restoranu koji svu hranu priprema sa puno češnjaka!!

Odlazak – putovanje za Hrvatsku
Sa super udobnim autobusom ostavili smo Edmonton iza nas nakon punih pet tjedana. Taj autobus dovezao nas je direktno na aerodrom u Calgary-ju. Čekajući vrijeme za preuzimanje karata obilazile smo aerodrom i gledale trgovine, a poslije se smjestile na fotelje gdje smo jele sendviče i više od pola sata čak pričale s nekim simpatičnim dečkom koji se vraćao kući u Britansku Kolumbiju.

Udobni ‘Redarrow’ autobus dovezao nas je na aerodrom u Calgary-ju

Posljednji pozdrav teti i tetku u Edmontonu

Kad su se kazaljke odšetale do 17:30, morale smo prekinuti razgovor i potražiti Condorove šaltere da preuzmemo karte i predamo prtljagu. Zatim smo se uputile do sektora D aerodroma gdje smo bez ikakvih poteškoća prošle sigurnosnu provjeru, da bi nakon toga na izlazu D 44 čekale ukrcaj u avion koji je malo kasnio (tek smo se u 19:35 ukrcale, a u 19:30 je avion već trebao poletjeti).

Da nismo pričale s onim Kanađaninom, možda bismo ranije došle po karte pa bi nam zaposlenica uspjela naći susjedna mjesta u avionu. Ovako smo tijekom cijelog leta koji je započeo u 20 sati sjedile jedna iza druge (Nikolina ispred mene) s desne strane aviona uz sjedala do prozora kroz koje se zbog krila ionako nije puno vidjelo. Do ponoći su četiri puta nudili piće, a onda su se svi malo primirili i pokušali zaspati. Meni je to na minute uspijevalo tijekom tri sata, no bilo je to više mučenje nego spavanje na skučenim uspravnim sjedalima.

Oko 3:30 upalila su se svjetla do prozora, a stjuardese su počele dijeliti doručak (opet drugačija hrana od prvog leta). U Frankfurt smo sletjeli oko 5:30 ujutro po kanadskom vremenu. Iskrcali smo se u sunčanom Frankfurtu gdje smo prateći strelice za Connecting flights došle do sektora B 20-63 (jer nam je na kartama pisalo B 43). Uslijedio je prolazak kroz sigurnosnu provjeru pa čekanje zagrebačkog aviona za vrijeme kojeg smo preko razglasa čule da će se za ukrcaj koristiti izlaz B 47 (a ne B 43 kao na karti).

I ovaj je ukrcaj kasnio (umjesto u 7:25 po edmontonskom vremenu započeo je u 7:40). U ovom malom aviončiću sjedile smo na posljednjim sjedalima s desne strane, i to Nikolina do prozora, a ja do nje. Poletjesmo oko 8:15, a nedugo zatim dobismo vrećicu sa suhim kolačićima s bademima te koricom limuna i naranče (koju ne volim) nakon čega su nam poslužili i piće. U Zagreb stigosmo oko 9:30, odnosno 17:30 po lokalnom vremenu. Preuzevši prtljagu prošle smo pored carinika koji su samo mahali da se prođe, a onda se pozdravile s Nikolininim roditeljima koji su nas odvezli u svoj novokupljeni stančić u Sesvete.

Zagreb
Nakon večere svi četvero smo autom otišli do Kvaternikova trga gdje smo se parkirali i pokupili Nikolinina brata koji tamo radi kao zaštitar te se pješice uputilli prema središtu grada na piće i sladoled. Ako bi se razgovor u šetnji na trenutak i maknuo od kanadske tematike (što bi bilo vrlo rijetko), nešto bi ga opet vraćalo na tu temu. Tako smo hodajući kroz Vlašku naišli na trgovinu s natpisom Zdenko koju sam morala uslikati. Da nevjerojatnost bude još veća, hodajući dalje naišli smo na trgovinu s natpisom Vera koja je prošla istu fotografsku proceduru kao i prethodna.

Kako se dojmovi sve više budu slijegali, tako ćemo sve više uviđati koliku smo sreću imale da smo mogle uživati u ovakvom izuzetno lijepom i dugom inozemnom ljetovanju. I dok hrvatski sati trenutno odbrojavaju posljednje sekunde do 19 sati, mom organizmu se još uvijek čini da će sad 11 sati. Još se nisam navikla na vremensku razliku od osam sati, pa se danju osjećam umorno, a noću ne mogu najbolje spavati.

Obitelji Kahlina, teta i tetak, od srca vam hvala!
Šest tjedana koje smo provele u Kanadi i SAD-u brzo je prošlo. To sve možemo zahvaliti samo vama pa, po ne znam koji put više, još jednom HVALA! :-)

Ali kao što reče Branko Ćopić u Ježevoj kućici: “Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag”. Do nekog sljedećeg javljanja mailom sve vas lijepo pozdravljamo iz sušne Hrvatske. :-)

Follow Zdenko on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “Naše kanadsko putovanje – 3.dio”

  1. Comment by Veso& Vivi:

    Bilo nam je drago upoznati takve cure iz starog kraja.
    Ako vam ikad padne napamet opet ovamo na ovu stranu, nasa vrata su vam uvek otvorena.
    Koliko ima za nas, bilo bi i za vas,
    Veso i Vivi

  2. Comment by Zdenko:

    Veso, bilo nam je lijepo kod vas… docekali ste nas otvorenog srca, a to je najvaznije!!! Hvala na pozivu. Pozdrav!

  3. Comment by Marko:

    Howdy! Sоmeone in mу Faceboοk group shаred this websіte ωith us, so I came to checκ it out. I’m definitely loving the information. Looks like the girls had lots of fun!!!
    I’m book-maгκіng аnԁ will be tweeting thiѕ to my follоwers!

    Wonderful blоg and fantastic desіgn and style.

  4. Comment by Tim Pate:

    Thanks for all of the effort on this blog. My Betty enjoys getting into research and it is obvious why. I hear all from her about all your travels. here it is obvious, the girls really had lots of fun. I hope they will appreciate it…

    On your blog you offer effective guides through your web site and as well as strongly encourage response from the others… Take advantage of the rest of the year. You’re carrying out a fabulous job.

Leave a Reply