Tramvaji
digg del.icio.us TRACK TOP
  Posted October 30th, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 8 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina
 
Malo o zagrebačkim tramvajima… ili trajvanima (šatrovački)
Teško mi se naviknuti na ove današnje šarene. Sjećam se još onih starih sa drvenim sjedalicama kojima su se vrata otvarala s nekim kolom koje je bilo kod vozača. Nejasno se doduše toga sjećam, trebao bi posjetiti tehnički muzej i prisjetiti se malo kako je to točno izgledalo.

1947n1732bq2
 
Trg Republike 1947 godine… Kada su uvedeni ovi češki koji su i danas u funkciji, već sam išao u srednju školu.
To je bila revolucija, Sjedalice koje se griju, woow savršenstvo. Meni se baš nisu dopadali jer im je pulfer bio jako visoko i na njemu se nije dalo voziti a vožnja na pulferu ljeti je služila za osvježenje. Ponekada smo se i po dvojica vozili na pulferu a za nuždu je stalo čak i troje.

utramvajuOvak je to nekoc zgledalo… (ova zenska otraga, zgleda zaprav kak moja baka iz Taborske ulice na Tresnjevki!)

 U sredinu, između prvih i drugih kola išli su samo najšašaviji.  Ja nikada. Nekako mi se činilo da ako padneš u vožnji sa zadnjih kola,razbiješ se i to je to, ali ako padneš dok si u sendviču nema ti spasa, brrr i sad se naježim. Danas više nema pulferaša, ko zna zašto ali i bolje je tako.

zettramkarte1
 
Češki tramvaji više nemaju, kao na početku, onak klimava vrata koja su se dala otvoriti u vožnji da iskočiš gdje ti paše. Najgore je što su tramvaji sve šareniji. Vele da tak mora biti. Da se Zet na taj način financira. OK ali meni je tužno i ružno.Što više boja tramvaj ima po sebi to mi je manje Zagrebački i ima manje duše. 
ilica201915Ilica i stari tramvaj, prije puno, puno godina…

 Sjećam se motornih kola linije koja je vozila od Ribnjaka do Mihaljevca. To su bila kola s upravljačkim dijelom na obje strane. Dakle, „okretište” je bilo tako izvedeno da je tram pri dolasku do Šloserovih štengi prešel sa one strane od pumpe ukoso preko ceste točno do podnožja Šloserovih. Onaj dio koji mu je bio u dolasku naprijed sada je zadnji kraj. Vozač je samo izvadil onu kurblu s jednog kraja i premjestil na drugi, sada prednji kraj. Štreka je išla onak prek ceste od benzinske pumpe (malo bliže Vlaškoj) do Šlosa. Naravno da je i trolu prevlekel na drugu stranu. Sa obe strane su bili ulazi. Ne sjećam se baš detalja sa ulazima, bil sam mali klinac. Sjecam se tramvajaca koji su s onim štambiljom drapali karte (prelaz!). 

Tramvaj_Stari10Stari tramvaj, prije puno, puno godina… pogledajte modu!

s5001997qq8

Tak sam se sad sjetil opet kak smo se tramvajem vozili u skolu na Zitnjaku. Jel se sjecate onih starih “dvojki”? U drugim “kolima” (mi pravi frajeri smo se samo tu vozili!) zadnja vrata je kondukter zatvaral rucno, a prednja vrata su putnici sami otvarali I zatvarali (vrata su samo klizila lijevo ili desno). Poslije skole, naravno svi smo u “grozdovima” visili na tim prednjim vratima I pazili da ne opalimo glavom po kandelaberima, koji su prolazili pokraj nas, dok je tramvaj isel od stanice do stanice. Cak smo znali viseti (izvana) po prozorima sa strane tramvaja. Jemput, sam dobil kondukterov zig (imal je onu tramvajsku olovku sa zigom na vrhu) ravno na celo, pa sam doma moral objasnjavati kak sam to zaradil (indigo zig se nije dal samo tak lagano skinuti).

savski-most1Okretiste tramvaja kod Savskog mosta…

 Joj, sad sam se čist razgalil! Kak se nebi sečal tih krasnih dana kad se vozilo na prvoj štengi (naravno izvana) na friškom zraku. Navek se iznutra našla neka dobra duša koja je otvorila prednja vrata na prikolici. A ti samo uhvatiš ritam i držeći se za izglancanu vertikalnu mesinganu štangu na vratima, uskočiš. I meni je dost put glava bila blizu kandelabera!

Tramvaj_Stari5

Jenput, kad smo išli na tekmu vozili smo se po Maksimirskoj viseći izvana sa strane a stajali smo na drvenim okvirima koji su bili kao štitnik kotača prikolice. Ludo do bola. Da mi to danas sin dela, strgal bi ga. Niš mi nije bilo uskočit ili iskočit iz jurećeg tramvaja. Sad se pak jedva sagnem. Godine delaju svoje. Sećam se i remena za zvonce kaj je tramvajac potezal, i onih polukružnih bijelo emajliranih rukohvata kaj su visili na remenu. E da, tramvajac je imal onaj mjedeni držać za karte (prijelaz i ravno) te onu žig olovku s kojom je poništaval iste. Puno mi toga sad navire, ko da bum vumurl.

Tramvaj_Stari8

Tramvaj_Stari9

Tramvaj_Stari6

ilica2Zagrebački tramvaj iz 1980-tih godina…

novizgDanašnji tramvaji..

Obilježava se 120. godina konjskoga tramvaja
Zagrebački Tehnički muzej obilježit će 118. obljetnicu prvoga tramvaja u Zagrebu 5. rujna, predstavljanjem novoga eksponata – replike prvoga konjskog tramvaja, koji je Zagrebački električni tramvaj (ZET) darovao muzeju, i knjige »Tramvaj izgubljen u vremenu«, Nede Staklarević, više kustosice Muzeja.
Replika konjskoga tramvaja, koji je lani predstavljen na zagrebačkim ulicama, izrađena je na osnovi projekta ZET-ova inženjera Franje Đureta, a silueta konja iz drva prema zamisli arhitekta Željka Kovačića.
Ilustrirana knjiga »Tramvaj zaustavljen u vremenu«, Nede Staklarević donosi povijesni pregled konjskoga i uvođenja električnoga tramvaja, uz mnoštvo podataka, dokumenta i slika iz toga vremena.
(H)

konjzgOvak je počelo 1891 godine…zatvorenikonjtram1… zatvoreni konjski tramvaj.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

8 komentara to “Tramvaji”

  1. Comment by Sylvia:

    Bok Zdenko,bas si me odusevio.Svida mi se reportaza o tramvajima, a narocito
    purgerska “spreha”kojom si je opisao. Superrrrrrrr

    Srebra

  2. Comment by Maja:

    Dragi moj Neno -super , za dusu . Vec sam pomislila da smo se mi zagrepcani nekam zgubili . Nismo , samo smo se rastepli po svijetu .
    Vuzgi samo tak . Mozda nam vrate i Samoborcek .

  3. Comment by Kamilla Stoch:

    *There is noticeably a bundle to know about this. I assume you made certain nice points in features also.

  4. Comment by Zdenko Kahlina:

    Da tocno… hvala za komentar. Jedino mnogi domaci, koji na primjer upotrebljavaju bus sa Britanca, zovu “Tuskanac” od samog pocetka Nazorove ulice, pa sam tako i ja “poistovjetio” Nazorovu sa Tuskancem…

  5. Comment by Zinka:

    Zdenko… mi bi se ko djeca igrali po danu iskakanja iz stare desetke, koja se okretala kod Ekonomskog fakulteta, samo smo se bojali da nas ne vidi sused, koji je bio kartodrapac, jer su neki bogme dobili i batine, pogotovo dečki, a navečer bi si zvezali oči i po zvuku smo morali pogoditi koji se tramvaj okreće… da li kod Maksimira ili kod fakulteta. Koja su to lepa vremena bila i mi smo se znali igrati. Ništa ljepše od zagrebačkog asfalta.

  6. Comment by ruza:

    Okbo, a kaj da ti velim, raznjezim se, a tu podrapanu tramvajkartu furam po svijetu vec preeko 30 leti furt se sjetim svoga Jureka (moj pok bracek) i Damira (isto pok) furt na pulferu to im je bilo fora, a pokaz u dzepu, jos su sa pulfera mahali i zezali nas unutra, a na skretanju kod Safskog mosta svi smo se furali zabadaf jer su kondukteri obicno isli na gemist… Ne znam zakaj al svima nam je bilo fora – gospon kondukter moze samo jednu stanicu zabadaf…. Jako mi je bilo zal deckih kaj su ih murjaki znali i sa pendrekom po ledima skinuti sa pulfera, uzas a udarali su ih i kad su se svercali na tekmu od Dinama,ta murija su bili 99 posto kreteni bez i malo ljudskoga u sebi. Ma dobro proslo je, al taj pak sendvic, dosta je deckih i ostalo u njemu. Zdenkec fala ti ponovo za tvoj predivni vuglec, velim ti kaj da moj Jurek pise… FALA

  7. Comment by Bozica Trnka:

    Hvala na još jednoj lijepoj priči o našim tramvajčekima. Slavko mi je dal knjigicu ”Zagreb, lubaf našega živlejna’sa stihovima koje je sklepal njegov stric Zvonimir Bukovina. u njoj se nalazi i pjesmica: ”Štef Boček vre med živimi ni” u kojoj se spominje zajdni kočijaš konjskoga tramvaja:
    ”V bajti drvenoj, kak v brlogu jazbecovom,
    tam na Trešnjevki, v Brozovoj, vuz prugu,
    v cafutavoj živil je kabanici
    ze zgužvanim, sprelukjanim škrlakom -
    zajdni kočijaš trambaja konjskoga,
    dedek Stjepan, po domači zvani – Štef Boček.
    Suhi , koščati starček strti se vremenu dal:
    sluh ga napuščal, a glas zgublen postal i tih.
    Osamdeset mu bilo je let, gda živu je načel knigu
    i starinski svet zhujaloga doba najenput je oživel.
    Za jenga navek ta svet je mačeha bezdušna bila,
    bez srca, topline, žara i pravice
    i zmirom ofucane, prazne lisnice.
    Tiral negda Štef je hitre, site lipicanere
    se od Maksimira do ljubljanske, potlem još i dalše,
    fino zrihtan, speglan hmiven i podbriven …
    Bil je dečko kak se šika, sega grada dika.
    Zginil onda tramvaj konjski, Štef pak po dekretu
    čuvar pruge postal …
    Leta vuz to su ga klačila,
    v malu bajtu zgurala …
    Živil jenput tam vu Brozovoj, na Trešnjevki, vuz prugu,
    starček Stjepan, po domači zvani – Štef Bolček:
    šutliv zmirom, jadlif, svadlif ili nervozen, gdo to zna, -
    kak da tramvaji su jemu kojnski
    dušu zlamali i strli.
    Živil jemput, vre ga nigdi, nigdi ni …
    Zmiren i pozablen
    tam na Mirogoju ili na Miroševcu,
    zanavek vre dugo sad baš čisto zadovolen spi.”
    Lepi pozdrav, Božica

  8. Comment by zinka canjuga:

    Potaknuta člankom o zagrebačkim tramvajima prisjetila sam se našeg dragog, nažalost preminulog Zvonimira Milčeca, našeg zagrepčanca i njegovog pisanja o posljednjem živom vozaru konjskog tramvaja ,iz arhive , listopad 1957.
    “Tražimo ga u gostionici Zelina U Ulici Rade Končara. Rečeno nam je da tu često zalazi. A, zapravo ga i ne poznajemo.Ni ime mu ne znamo.I adresa nam je nepoznata.sve što o njemu znamo je da nosi staru tramvajsku kapu, da je uvijek u visokim pohabanim čizmama i da je nekad radio kao vozač konjskog tramvaja. Ispričali smo to gostioničaru i pitali da li ima takvog gosta i da li ga poznaje. Najprije je rekao Ne I to nam je razbilo svaku nadu, A zatim je gostioničar razgovarao s prisutnim stalnim gostima.

    -Pa vi trebate Štefa Bočeka! – ohrabrio nas.
    -Ako je to onaj ,što smo Vam ga opisali….
    -On vam stanuje U Brozovoj ulici 32.
    U jednom kućerku, tipičnoj trešnjevačkoj bajtici, skrivenoj u vrtu, s mnoštvom zeleno oličenih vratašca i malim prozorima, našli smo brkatog starčića- Stjepana Bočeka.Nije on vičan ovakovim posjetima. Baš je dremuckao, on na jednom a žena na drugom krevetu, Njih dvoje žive u toj tijesnoj n natrpanoj sobici.Drugu su iznajmili podstanarima.
    -Kad ste se zaposlili kod tramvaja? pitali smo domaćina.
    -Sinko bilo je to jako davno. Još 1909.Na tramvaju sam radio kao kočijaš.Naporno je to bilo.Mnogo se radilo
    po deset pa i više sati na dan.
    -Kud je sve konjski tramvaj vozio?
    -E , nije bilo toliko lokacija kao danas.Jedna je pruga vozila od Remize (danas Velesajam na Savskoj cesti -autorska opaska iz 1957. sada u 2006 dužan sam ažurirati : na tom mjestu danas je Tehnički muzej) pa do Maksimira. A druga od Maksimira do Črnomerca. Zatim Frankopanska – Sava i Glavni kolodvor- Zapadni kolodvor. I to je bilo sve.
    -Znate nastavlja posljednji živi vozar konjskog tramvaja-nekad su bile dvije vrste tramvaja: ljetni i zimski.Ljetni je uvijek bil sasvim otvoren, a zimski zatvoren, nešto nalik na današnji.Ja sam kao kočijaš na tramvaju radio do 1914.A zatim front…Rusija.U rusiji sam bil dvije godine.Nešto kraće u češkoj. U zagreb se vraćam 1918.
    - I opet na tramvaj?
    -Opet k tramvaju.samo konjske sprege ,jasno, više nema.Zamijenila ju je elektrika.A ja sam od tada , pa sve do mirovine 105O, radio u Remizi.
    Na kraju nam je tršnjevački tramvajac pokazao veliku fotografiju ,gdje su ga slikali s tramvajem prilikom odlaska u mirovinu.Na slici je zapisano:” Stjepan Boček jedan od najstarijih radnika ZET-a .U ZET-u je radio od 1909 .Najprije kao vozar konskog tramvaja , a kasnije kao radnik u Remizi.”
    štef Boček još i danas ima staro tramvajsko odijelo.I tramvajsku kapu ima.Ona mu je draga i ne bi je ,kako kaže ,mjenjao ni za kakvu novu.Ona ga podsjeća na njegove mlade dane.I na stari Zagreb dok je njegovom ulicama još vozio konjski tramvaj…”
    još jedan ljepa zagrebačka priča iz pera našeg Zvonimira Milčeca….jest malo poduža ali nisam mogla odoljeti isprićati Milčecovu priču ..o životu našeg Zagreba i njegovih dobrih ljudi…

Leave a Reply