Šatro iz Zapruđa
digg del.icio.us TOP
  Posted August 6th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar


Purgerska nostalgija

Sa portala: Zapruđe.hr, by lostways

Šatro iz Zapruđa
Ja sam, ono, pravo gradsko d’ete. S asfalta. Dobro, malo teže je vizualizirati dijete s mojom već prosijedom figurom ukrašenom trbušćićem (da deminutiv…), ali tak se kaže, jel?

Zapruđe

Rođen sam i odrastao u Zapruđu. Djetinjstvo sam proveo na strganim klupicama u kvartu toplijim danima, zimi u smrdljivim haustorima nebodera. Prvu pljugu zapalio sam u grmlju močvare pored šljunčare danas znane Bundek. Prvi joint iza istočne zgrade na Meštrovićevom. Tučnjave sa susjednim Utrinama (btw, danas i živim u tom “neprijateljskom” kvartu). Mi nismo svirali gitare uz more, već na klupicama. Nismo svirali Olivera ili Srebrna krila, svirali smo Jumpin’ Jack Flash. Glavni fakin je bio onaj tko je znao Going Home od Ten Years After (uključivo solaža). Mi ostali smo mumljali nekaj kao “I go home, to my baby, I go home to my baby…..oooooo I go home”. Ja nisam (mumljao da, solaža ne).

Prvi moj pravi dodir sa stvranošću, zapravo, bio je odlazak u JNA. Tu sam tek registrirao (ne) civilizacijske razlike unutar (tada) naše domovine…. Imali smo lika, npr. koji se svjetovno zvao Hađimehić Vahudin, a pravo mu je ime bilo Hadži Buži Rahman Rahmani Fahre Fahrudina Dino. Čovjeku je u imenu sadržano i obiteljsko stablo od prvog Hadžije. Ja sam uvijek za doručak, stajao u redu iza njega, ako je na jelovniku mesni narezak – bingo. Znat će (muški) stariji zakaj.

Vraćam se na temu. I imali smo neku svoju spiku. S istim guštom kojim danas u novaljskoj birtiji tražim žmulj piva, ili kakvom bezobraznom skuterašu priprijetim babuljem (inače moje dvije omiljene riječi), s istim tim guštom, čak većim, u lokalnoj birtiji (Zapruđe je valjda jedini kvart u Zagrebu koji nema kafić već samo one bezimene polustajaće birtije uz Dionine (nekad Slavija) samoposluge zvanoj Minić, popričam s dečkima. (tekst je originalno nastao 2007. birtije nisu anonimne nego su “Villa Marija” i “Ivan” op.a.)

Dani Zapruđa nekad

Dani Zapruđa danas

Pečenjare Idrizija Mutalipa i Kurtiši Veapa namjerno prešućujem (odnosno namjeravao sam). Bez ikakvih predrasuda, nego su to su mjesta gdje se ne može popiti pivo. Postojao je, istina, i Rally, no on ulazi u kategoriju minića ali bez dućana, a u doba mojeg odrastanja, bio je okupljalište šljakera iz baraka uz nasip (kojima su majke plašile djecu, ne sasvim bez razloga, iako su, iz današnje perspektive, to zapravo bili jadni ljudi). Ode ja od teme, jebiga, 200 kilometara, kaj sam uopće htel pisat?

Zapravo, htel sam pisat o jeziku. Našem, mojem, zapruđanskom. Šatra je nekako opće prihvaćena, pa u svim više ili manje urbanim (ili ne) sredinama se koristi, u opet više ili manje širokom opsegu. Pa čak i u Beogradu, koristi se ta ideja okretanja slogova u riječima. Zakaj onda svojatamo šatru. Koristi se u cijelom gradu (i kako već rekoh, puno šire), a ja pod svoj. Novi Zagreb, recimo ima poprilično drugčiji slang nego npr. Dubrava i bio sam u stanju nakon dvije tri rečenice, prepoznati kvart sugovornika. Danas, ne znam kakva je situacija osim što sam primjetio da klinci koriste nekoliko fraza (kao buraz – razbu). I ne dekliniraju. Mile iz Hladnog piva je napravio strašnu stvar sa Bačkizagre stuhpa šeja, a mi smo tada bili u stanju zaista svaku, ali svaku rečenicu izvrnut. Zakaj? Da nas niko ne razumije, valjda. Ili da se razlikujemo od drugih. Vjerojatnije.

Zapruđanski neboderi

Zapruđe i njegovi prozori

Danas čujem kak neko ima dobru vutra. Ali kaže i: kak je dobra ova vutra. Wrong. I u šatri se riječi dekliniraju, ali prvo deklinacija pa onda okret. Znači; kak je dobra ova vatra. Ili: maši vetra. Pa kak to glupo zvuči, onda je u upotrebi bilo: kak je bardo vajo asgra (gras) ili đanđaga (od ganđa). Dakle, šatra nije bila samo okretanje riječi već i izmišljanje novih (koje onda još i okreneš). Pa je onda rečenica: idemo li tramvajem u Lap večeras, zvučala kao: jeka, demoi treskom u apla načerve. A moja stara prisluškuje telefonski razgovor i zabrinuta je da sam drogiran (ponekad i opravdano) pa pričam kineski (što ipak nije).

Pogled na Zapruđe sa Bundeka

U ekstremnim situacijama s potrebom nerazumijevanja okoline, ista bi rečenica zvučala: jodemolainj joskomlatrenj načerve u apla? Dakle prvo jo, pa zadnji slog, pa la, pa prvi slog i šećer na kraju nj. S’etil sam se i nekih sjajnih izraza pa ću ih spomenuti.

Njukeza (ili samo keza) – drot, policajac, druker (u ono vrijeme kvartom lutali likovi u civilu, špijuni….)

Škanju, ili skraćeno ška – okrenuto njuška, frajer, guba, fakin (npr. Škanju maši grguplju ? (Njuška, imaš pljugu?) – iako je to van Zgb znalo priskrbiti i neugodnosti. Tnjakži – od Žitnjak, dvojka, odjebi (primjer: daj tnjakži dalobu – daj odjebi budalo).

Pa situacija kad sa zabrinutim pogledom pitam profesora: Aaaa dije kusrać? Cijeli razred na pod od smijeha, ovaj skuži, nakon pol čuke, ja kod direktora i u nemilost….

A jooooj, jolko je već kiču….stado. Demi sitzga vuo štruki, šatpi, pa u vetkre. Trasu je vino anda.

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Šatro iz Zapruđa”

  1. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    Adsa mas se i aja tilse veo bačkezagre treša.
    Je to je bil štos da te niko ne skuži kad si udaril šprehu/šatru pa je rulja, kaj ni bila iz Zagreba, samo zijala v prazno, a mi smo uživali.
    Jasno nastajale su i nove riječi/izvedenice često vezane za neki događaj. Puno puta su i strane riječi bile izvrnute i dodano je bilo pokoje slovo ili slog da je određena riječ zvučala čim nerazumljivije. Jasno u zagrebačku šatru ulazilo je puno zagorskih riječi ali i riječi iz drugih krajeva bivše Juge iz kojih smo zapravo radili sprdačinu i time naglašavali da to sim, v Zagreb ne spada. Imala je ta osebujna zagrebačka šatra svojeg čara, bila je nekakav zaštitni znak zagrebačkih fakina i kvartova. U punim situacijama izazivala je salve smijeha, ali si znal i po gupcu dobiti ak si zekal starije fakine, misleći da tebe “frajera” ne kužiju kaj spikaš. Isto tako i pojam frajera je imao osebujan značaj u vrijeme moje mladosti. Svakako ne negativan u nekom smislu, već je odavao kinfu koji se zna ponašati, biti kavalir, oblačiti, poštovati starije, nije bio bezobrazan, znal je pomoči ak treba (drva nacepati starijima, donesti špeceraj itd), lirati trebama/mačkama (uvek je vlovil šut mačke), dobro čagati, svud se švercati (kino, čaga, treska, tekma, ali i robu švercati), bio faca u klapi koji se je po “onom nečem, kužiš” izdvajao od ostalih, koji je ivek imal kinte (ni bil Kunta bez kinte), koji se je znao dobro snaći u određenim stanjima, koji se je znal pošorati z murjom ak treba, braniti ostale članove klape, bežati prek grane (pa ih je strana murja vračala doma), pa čak i dobar đak u školi i to sve na neki poseban sebi svojstven način. U našim očima oni su bili nešto posebno, nekakvi naši heroji, uzori kojima smo pomalo i zavidjeli. Takvi su bili nekadašnji frajeri kaj su šprehali iliti spikali bačkuzagre truša. Eto i mog skromnog priloga sječajući se tih dana ipred 60-tak godina Danas takvih dečkih/frajera više nema.

Leave a Reply