Vječiti brko – Drago Frelih
digg del.icio.us TOP
  Posted May 2nd, 2015 by Zdenko  in Biciklizam | 3 komentara

Sportske legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

Još uvijek nosi brkove, koji su samo promijenili boju
Na dan 22. veljače 2013 proslavio je 65-ti (!) rođendan Drago Frelih, nekadašnji biciklista reprezentativac – poznati brko! Drago je i dan danas legenda, koji gdje god da se pojavi okuplja oko sebe sve one koji nešto znaju o biciklizmu. S ponosom ovdje na mojem blogu želim podsjetiti na tog veterana, biciklistu iz Slovenije – Dragu Freliha.

Legenda – Drago Frelih

Iako je Drago nekoliko godina stariji od mene, on i ja smo vozili nekako u isto doba. Bili smo ljuti protivnici, ali i dobri prijatelji, koji bi poslije utrka ili na pripremama u Istri, sjeli zajedno u neki kafić i popili pivo uz obavezne priče o biciklizmu…

Ekipa Roga 1972: Janez Zakotnik, Rudi Valenčič, Ivan Bricelj, Franc Škerlj, Drago Frelih, Jože Valenčič i Tone Kunaver

Poznata Rogova četvorka: Drago Frelih, Jože Valenčič, Janez Zakotnik i Janez Kastelic

Drago Frelih rođen je u Škofjoj Loci 22.02.1948 godine. Biciklista je postao vrlo kasno za biciklističke kriterije, jer je počeo tek sa 22 godina, nakon što je je došao iz vojske. 1970 godine ga je prijatelj nagovorio da nastupe na utrci “Oko Dola”, gdje je odmah osvojio drugo mjesto. Te godine je nastavio nastupe u kategoriji „turista“ (vozio je na biciklu bez brzina) i na svim utrkama je stalno zauzimao jedno od prva tri mjesta. Drago je brzo napredovao, pa je uskoro počeo postizati zavidne rezultate na svim utrkama na kojima je nastupio. Tako ga je jednog dana primijetio poznati trener “Roga”, Zvone Zanoškar. Već 1972 godine Drago je prešao u „Rog“ te je odmah postao član seniorske ekipe tog najboljeg jugoslavenskog kluba u to doba. Službeno je bio zaposlen u „Rogu“, ali u stvarnosti je bio biciklista profesionalac, član prve ekipe „Roga“, za koju su u to vrijeme još vozili: Janez Zakotnik (Bingo), Janez Kastelic, Rudi Valenčič, Jože Valenčič i mnogi drugi iz te generacije. ‚Rog’ je u to doba bio najbolje organizirani klub u staroj državi. Drago je u Rogu ostao sve do ljeta 1978 godine. Te godine je promijenio klub i prešao voziti za konkurentsku ekipu Save iz Kranja, koji mu je nekako više prirastao k’srcu, s obzirom da je Kranj bio bliže njegovoj rodnoj Škofjoj Loci.

U svom novom klubu ‚Savi’ Drago je vozio sa sljedečom generacijom vozača: Bojan Ropret, Bojan Udovič, Marko Cuderman, Janez Lampič, Vlado Marn, Vlado Pečnik, Mirko Rakuš, Jože Valenčič, Stane Kurent i mnogim drugima. To su bile zlatne godine toga kluba, kada su među prvih pet najboljih jugoslavenskih biciklista, četri bila iz ‚KK Save’.

Drago na treningu u Istri

Ekipa mladih „Nada“ na utrci Kroz Jugoslaviju 1972 godine

Drago u društvu Pleška, Bilića, Zakotnika i drugih…

Reprezentacija Jugoslavije za utrku ‚Oko Alžira’ 1973 godine: Janjić, Frelih, Kahlina, Kastelic, Bilić i Zakotnik

Pobjede konkurentima u brk
Drago je bio pobjednik mnogih utrka u svojoj dugoj karijeri (pogledajte popis njegovih pobjeda na kraju ovog bloga). Biciklizam je tada bio podijeljen strogo na političke blokove. Zapad je imao utrke koje se još voze i današnjih dana. Istočnjaci, koji su vozili pod nazivom „amateri“, iako su bili profesionalci kao i zapadnjaci, bili su na visokoj razini. U to doba najpoznatija amaterska utrka bila je „Istočni Berlin – Prag – Varšava“, poznata pod imenom „Trka Mira“, koje se vozila čak tri tjedna.

Rim 1973 godine: Drago, Dragiša Jesić (savezni trener) sa Zdenkom

Drago je bio u sedamdesetim godinama prijašnjega stoljeća, stalni član reprezentacije ondašnje države. Frelihovi domaći nastupi su bili na trkama Kroz Jugoslaviju, Alpe-Adria (danas je to utrka Kroz Sloveniju), Kroz Srbiju, Jadranska Magistrala i mnogim drugima. Drago je bio izrazito dobar etapni vozač, a manje uspješan u jednodnevnim „klasičnim“ utrkama, koje su se tada vozile. Tri puta je osvajao etapnu utrku „Kroz Srbiju“, jednom je pobjedio na „Jadranskoj Magistrali“ (ja sam tada bio drugi!). Drago je zauzeo drugo mjesto na utrci „Kroz Jugoslaviju“, a među najveće pobjede svakako spada njegova pobjeda u devetoj etapi največe amaterske utrke na svijetu u to doba – utrka za amatere “Trka Mira”. Uz velike brkove Drago je uvijek imao i jako snažne noge…

Trka Kroz Jugoslaviju 1979 godine: pobjeda etape u Crikvenici

Drago prvak Jugoslavije u ciclo-crossu 1976 godine.

BPW – Pobjeda etape za spomenik
Tako je u češkom gradu Mlada Boleslav 1981 godine na “Trci Mira”, gdje je bio cilje 9. etape, njegovo ime zauvijek ostalo zapisano u gradskim knjigama. Nisam siguran, ali čuo sam priče da su mu tamo nakon te pobjede izgradili spomenik.

Drago je mogao sprintati. Na ovoj slici ga vidimo u sprintu sa Bilićem i Kahlinom u Zagrebu.

To je bila toliko vrijedna pobjeda, kao pobjeda u etapi na poznatom Tour de France-u! Tom prilikom je Drago pobjedio sve najbolje amatere svijeta, gdje su se naročito isticali vozači “istočnoga bloka”.

Olimpijske igre
Posebni događaj za Dragu su bile Olimpijske igre. Bio je izabran kao član reprezentacije za Munchen 1972 godine, ali su to kasnije promijenili funkcioneri, jer navodno u ekipi nije bilo niti jednoga vozača iz Srbije, rekao je Drago. Četri godine kasnije u Montrealu ga opet nije bilo, jer su se ovaj puta naši biciklistički stručnjaci odlučili voditi samo‚ pistaše – vozače za pistu (putovali su Ropret i Fumić). 1980 godine za Moskvu je opet bio blizu, ali nije putovao… Ipak za utjehu, Drago je tri puta nastupao na utrkama za svjetsko prvenstvo.

Zbog takve loše sreće i osjećaja da je cijelo vrijeme netko imao nešto protiv njega, Drago je 1978 godine KK Rog zamijenio za KK Savu Kranj, gdje je ostao sve do kraja svoje karijere 1983 godine. Oproštajnu utrku je imao 2. maja u Škofjoj Loki. Nije prošlo niti 12 dana od te posljednje utrke kada se Drago oženio. U pravu mirovinu je otišao 2006 godine iz RO Sava gdje je do tada radio. Njegova prva mirovina iznosila je skromnih 500 €, a niti danas nije puno bolje.

Ulicama Kranja: Drago ispred Mirka Rakuša

Ode pobjeda u Honduras
U to doba na utrkama je bilo je puno dogovaranja među vozačima. Jednom tako na nekoj utrci u južnim republikama, iako je bio daleko najbolji, Freliha su rusi tražili da pusti ispred sebe jednoga od njihovih biciklista. Kao oni će njemu uzvratiti uslugu u jednoj od sljedećih etapa. Kada se to nije dogodilo, Drago je izjavio: “Ode pobjeda u Honduras!” Oh, Rusi su tada na sve utrke dolazili sa trenerom i petnaest liječnika i to ne zato što su bili bolesni, nego su već tada poznavali načine kako poboljšati svoju formu…

Drago sa Bilićem i Pleškom koji je također osvojio „Fair play“ nekoliko godina ranije (1974)

Nagrada za Fair Play
Između svih nagrada Drago Frelih je 1980 godine na izboru najboljeg sportaša Jugoslavije osvojio nagradu “Fair play”, jer je na utrci Kroz Jugoslaviju te godine u kritičnom trenutku dao svoj kotač Ropretu, koji je tako uspio pobjediti cijelu utrku. Frelih je tim potezom izgubio svoj dobar plasman, pa nije ispunio normu za odlazak na Olimpijske igre u Moskvi. Drago je nekoliko godina za redom bio kapetan reprezentacije kojega su svi ostali vozači jako respektirali. Pod njegovim vodstvom naša reprezentacija je pobjedila na utrci Kroz Jugoslaviju, sa Brunom Bulićem i Bojanom Ropretom. Drago je bio odličan taktičar i dobar organizator za vrijeme utrka. Vozači su ga voljeli ali sa funkcionerima se nije baš slagao. S obzirom da je bio previše popularan, naši stari funkcioneri su ga postupno isključili iz biciklističkog sporta.

Drago Frelih – rijetka slika gdje Drago nema brkove.

Izgubljeni zubi
Sjećam se biciklističke utrke Alpe-Adria iz 1970-tih godina. Jedan od najboljih Slovenskih biciklista Drago Frelih, se upustio u solo vožnju ispred velike grupe. Ubrzo je nestao sa vidika grupe, jer je njegova prednost narasla negdje oko jedne minute. Odjednom iza jednog zavoja, Drago se vraća prema nama po lijevoj strani ceste. Mi gledamo i nemremo vjerovati… Prvo smo pomislili da mu nešto nije u redu u glavi, kada je išao u krivom pravcu. Kasnije poslije cilja utrke nam je priznao, da je za vrijeme vožnje izgubio svoje umjetne zube. Tako se odlučio da okrene natrag i pokupi svoje umjetne zube, jer nagrada za pobjednika utrke nebi bila dosta da pokrije troškove novih zuba…. ah, taj biciklizam!

Putevima AVNOJ-a 1977 godine.

Putevima AVNOJ-a
Zdenko se sjeća još jedne male anegdote sa utrke „Putevima AVNOJ-a u Bosni. Vozila se druga etapa utrke za Sanski Most i naš „zagrebaš“ Ivan Bobovčan je bio u žutoj majci vodečega na utrci. Naprijed se odvojila manja grupica vozača, u kojoj su bila dva „Rogovca“, kao i naš zagrepčanin Ivan Čolig. Žuta majca je bila u opasnosti od Rogovaca koji su bili naprijed. Mi iz ekipe smo bili u dilemi šta da radimo. Ako lovimo odbjegle, radimo protiv našega Čoliga, ali gubimo žutu majcu. Trener Bogović nam je dao direktivu: u napad, moramo smanjiti razliku između prve i druge (glavne) grupe. To je značilo samo jedno: Bedeković, Bobovčan, Omerović i Kahlina su došli na čelo grupe i vukli „do besvijesti“ cijelu grupu. Drago i ostali su imali vožnju u „fijakeru“, kako mi biciklisti to zovemo, kada jedni vuku a drugi samo slijede vodeće. Toga dana bila je velika vručina i mi na čelu smo zbog teškog rada imali vrlo malo vode u bidonima. Drago je došao pokraj nas i uz smiješak na licu, počeo se polijevati vodom… koje je on imao dovoljno. Mi smo ga onako sa zavišću pogledali i nastavili „raditi“ onako žedni… Kasnije te večeri u Sanskom Mostu našli smo se sa Dragom u kafiću i počastili ga sa pivom! Znali smo da će biti prilike da mu uzvratimo istom mjerom, kada njegova ekipa bude morala loviti nas…

Drago je volio piti pivo!

Drago je volio piti pivo! Sjećam se kako mu je Zanoškar na državnom prvenstvu u Skopju 1973 godine za vrijeme ekipne vožnje seniora na 100 km dao mrzlo pivo iz auta (Zvone je točno znao da će to pomoći Dragi!), a Drago je onda dobio krila! Pobjeda ekipe i novi naslov državnih prvaka je otišao u Rog!

Savčan Drago među Rogovcima

Ekipa Save: Bojan Udovič, Marko Cuderman, Drago Frelih i Mirko Rakuš.

Zlatni Kotač Jugobicikla iz Beograda
Drago je bio pobjednik „Zlatnog kotača“ 1974 godine zajedno sa Ivanom Bobovčanom iz Zagreba, kojega su njih dvojica trebali dobiti kao najuspješniji vozači te sezone u državi. Bio je to kontraverzni ”Zlatni kotač”, trofeja koji je dodjeljivalo trgovačko poduzeće “Jugobicikl” iz Beograda. Naime te godine dvojica vozača, Drago Frelih (Rog) i Ivan Bobovčan (ZMC), su na kraju godine imali isti broj bodova. Tadašnje Predsjedništvo BSJ-a nije se moglo složiti oko interpretacije pravila bodovanja. Nastala je velika diskusija tko je ukupni pobjednik, a biciklistički vođe se nisu nikako mogli složiti. Tako taj trofej nije nikada dodijeljen i ubrzo nakon toga je ukinut. Po mnogima pobjednik trofeja je trebao biti Ivan Bobovčan, jer je pobjedio na skoro svim značajnijim trkama. Trofej je na kraju završio u prostorijama zagrebačkog “Muzeja Sporta”. Za utjehu, Drago je naredne 1975 godine bio ponovno pobjednik „Zlatnog kotača“, ovaj puta sam na vrhu, sa najviše osvojenih bodova u toku sezone.

Dva “brkota” u Kranju: Drago i Jože

Ulicama Kranja
Na ovoj gornjoj slici su dva poznata biciklista sa brkovima, na legendarnoj kockama prekrivenoj cesti, usponu na Jelenov breg u centru Kranja. U to vrijeme Drago je još rogovac, a Jože savčan. Na slici se vidi i žilavi Janez Končar (Rog). Mislim da je on bio dvostruki pobjednik utrke “ulicama Kranja”. Kao još jednu zanimljivost: obadva rogovca su vozila u svilenim dresovima, koji su tada bili popularni a vozili su se samo na kriterijskim i pistovnim utrkama. Nisu imali džepove, nego su se samo utaknuli u biciklističke gaćice, koje također tada još nisu imale tregere kao danas…

Još jedna pobjeda: Drago na postolju sa Polončićem i Fumićem

Drago penzioner
Legendarni brko iz Škofje Loke je bio ravnopravan Valenčiču, Zakotniku i Kastelicu, koji su bili osnove Zanoškareve ekipe i državne reprezentacije. Nosio se dobro i sa mlađima od sebe, kao što su bili Bojan Ropret i Bojan Udović u doba dok je nastupao za Kranjsku Savu. Bio je poznat po svojim dominantnim, sigurnim pobjedama. O njemu bi se mogla napisati knjiga, takva kakvu imaju Škerlj, Bilić ili Lance Armstrong. Možda bi bila još zanimljivija!

Drago Frelih, je sam učio o sportu a ne od stručnjaka. Bio je srčan i tvrd borac, kojega nije bilo lagano slomiti. Drago nije trebao doktore. Samo jednom u šezdesetima je bolovao od meningitisa. Ipak prije par godina je iznenada izgubio glas. Nakon pregleda doktora ustanovljeno je da je dobio rak na glasnicama. Prošao je operaciju i sve kasnije kontrole su pokazale da je Drago i ovu bitku dobio.

Veteran Drago nastupa redovito na maratonu „Franja“

Drago još i danas vozi svoj bicikl, iako ne nastupa na nikakvim službenim utrkama. Pojavi se povremeno na ‘maratonima’ gdje nastupaju neregitrirani biciklisti. Mislim da redovito nastupa na “Franji” – najpoznatijem slovenačkom maratonu, koji ide preko Vršića.

Još dok je bio aktivni vozač, Drago je svakog ljeta sa svojom ekipom, kao dio planskog treninga, vozio po Jadranskoj magistrali i u pet etapa su savladali razdaljinu od Poreča do Dubrovnika i nazad, sa sjetom se prisjeća Drago. Bile su to godine kada je svake sezone prelazio preko 30,000 km na biciklu. Prema vlastitoj izjavi Drago je u toku svoje karijere prešao sa biciklom oko 700,000 kilometara.

Danas Drago sa svojom ženom Anom ima 35-godišnjeg sina Dejana, sedam godina mlađega Luku, koji je trenirao biciklizam i skijaške skokove, pa još i kčer Tanju. Dejan je sin iz Dragovog prvog braka.

Drago se budućnosti ne boji i još uvijek vozi svoj bicikl sa svoja obadva sina u ŠD Škofja Loka. Rekao je da u godini dana napravi čak i manje kilometara od svoje supruge, koja pređe oko 3,000 km. Osim biciklizmom, Drago danas još nastupa na malim maratonima u trčanju.

Veteran Drago sa Bojanom Udovićem u Kranju 2008 godine

Susret Generacija 2009 godine
Dragu sam posljednji puta sreo u Šenčuru kod Kranja na „Susretu generacija“, koji sam ja organizirao uz veliku pomoć Bojana Ropreta. Osnovna namjera nam je tada bila da organiziramo susret nekadašnjih biciklista sa bivših prostora Jugoslavije, sa namjerom da se poslije puno godina ponovno sretnu biciklisti, koji su zajedno vozili utrke 1960-tih, 1970-tih i 1980-tih godina. Susret je uspio 100%, uz učestvovanje preko 150 bivših biciklista. Vrlo dirljiv je bio ponovni susret Ivana Levačića, Janeza Žirovnika, Radoša Čubrića i ostalih iz te najstarije generacije. Drago je takoder bio centralna figura sa svojim lagano prepoznatljivim brkovima – koji su sada bili potpuno bijele boje!

Drago i Bingo na Susretu Generacija 2009 godine

Drago sa autorom ovog bloga Zdenkom u Šenčuru kod Kranja 2009 godine.

Zato na kraju, Drago, još jednom iskrene čestitke kao i puno veselja u daljnjem životu i tvojoj najvažnijoj rekreaciji – biciklu!

SAMO NEKI OD NAJBOLJIH REZULTATA:
1972 Pobjednik utrke Vel. Nag. Metalia Commerce
1973 Pobjednik utrke Okolo Pohorja
1973 Pobjednik utrke Vel. Nag. Metalia Commerce
1973 Prvenstvo Jugoslavije na cesti: 2. mjesto (Skoplje)
1973 Kroz Jugoslaviju: 2. mjesto u generalnom plasmanu
1973 Pobjednik utrke Po Beli Krajini
1974 Alpe-Adria pobjednik 4. etape
1974 Pobjednik utrke Vel Nag Siporex-a
1974 Prvenstvo Jugoslavije na kronometar: 2. mjesto
1974 Prvenstvo Jugoslavije na kronometar: 2. mjesto
1974 Osvajač Zlatnog Kotača (isti broj bodova kao i Bobovčan)
1975 Osvajač Zlatnog Kotača (ispred Bilića)
1976 Pobjednik utrke Prv Jugoslavije u Ciclo-Crossu (Poreč)
1976 Putevima AVNOJ-a pobjednik 1. etape
1976 Putevima AVNOJ-a pobjednik 2. etape
1976 Jadranska Magistrala – Pobjednik 1. etape (u Šibeniku)
1976 Pobjednik Velike Nagrade Dola
1976 Pobjednik utrke Kroz Hrvatsko Zagorje
1976 Oko Vojvodine pobjednik 5. etape
1977 Pobjednik utrke Kroz Srbiju
1978 Pobjednik 1. etape na utrci Jadranska Magistrala (Split)
1978 Pobjednik utrke Jadranska Magistrala
1978 Pobjednik utrke Kroz Srbiju
1979 Kroz Jugoslaviju, pobjednik 9. etape (u Crikvenici)
1979 Prvenstvo Jugoslavije ekipno-cesta 1. Sava
1979 Balkanske igre (Turska) – cesta 2. mjesto i srebrna medalja
1980 Pobjednik SN nagrade za „Fair Play“
1981 Pobjednik 7. etape Trke Mira (Prag – Mlada Boleslav) 170 km

FAIR PLAY – Dosadašnji dobitnici
1972: Miljenko RAK (atletičar)
1973: Radmila PAREZANOVIĆ (rukometašica)
1974: Eugen PLEŠKO (biciklist)
1975: Pero BUDIJA (atletičar)
1976: Mirko JANŠKOVEC (stolnotenisač)
1977: Dubravko MATAKOVIĆ (kajakaš)
1978: Milan SPASOJEVIĆ (atletičar)
1979: Marjan MANFREDA (alpinist)
1980: Drago FRELIH (biciklist)
1981: Nenad ILEKOVIĆ (tenisač)
1982: Matija LJUBEK (kajakaš)
1983: Ljiljana ZUMBULOVIĆ (gimnastičarka)
1984: Dragan NENEZIĆ (odbojkaš)
1985: Zlatko KAVUR (jahač)
1986: Jure PAVLIĆ (biciklist)
1987: Ragbi klub NADA (Split)
1988: Željko KUKEC (kajakaš)
1989: Ljubomir LJUBOJEVIĆ (šahist)
1990: Nogometni klub PELISTER (Bitolj)

Susret Generacija 2009: Drago prije starta

Susret Generacija 2009 godine: Drago sa nekoliko generacija biciklista

Dvije legende YU biciklizma u sprintu: Cvitko Bilić i Drago Frelih

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “Vječiti brko – Drago Frelih”

  1. Comment by Trle:

    Daragi prijatelju Zdenko, samo mogu javno iz srca i duše da ti se lično zahvalim na ovome što ti radiš i pišeš… i vračaš nam svima sliku u one po meni najbolje dane života… naše BICIKLISTIČKE vitezove – kakav je bio jedan od njih ovaj veliki čovjek – biciklista naš Drago Frelih!!!

  2. Comment by VLADIMIR ŠIMUNIĆ:

    Ovim putem pozdravljam Freliha i sječam se tih početaka 70-te, kad smo vozili državno prvenstvo na turističkim biciklima u Novoj Gradiški.

    Kak veli Trle, svako malo vračaš nam slike iz mladosti i evo dokazuješ da smo bili posebna generacija u neka baš i posebna vremena. Bilo je lijepo biti dio toga i svima želim sve najbolje, sad kad su ostala sječanja na nešto šta sigurno nemremo mladima vjerno ispričati, a i nebi nam vjerovali da su godine 70-te, 80-te… bile tolko bezbrižne i obečavajuće. Možda bi nam vjerovali da su postojale digitalne kamere…

  3. Comment by Aleksander:

    Super zapis – uz jednu ispravku; Maraton Franja NE ide preko Vršiča. Inače, samo tako dalje !

Leave a Reply