CVJETNI TRG i okolica
digg del.icio.us TOP
  Posted July 20th, 2013 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Preneseno sa portala: H-Alter

Cvjetni trg i okolica: mali intimni pojmovnik.
Kad je ‘Balkan’ postao ‘Europa’, ‘Zagreb’ se pretvorio u prah, a duhovi svih onih koji su umrli na platnu sada lebde negdje iznad bagera, uključujući don Vita Corleonea… ‘Dalmacijavino’ je propalo, kurve i lijesovi, kao i uvijek, ostadoše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Grad je, kažu, živo tkivo. Kao što reče onaj Črnkov ”šlager”, zagrebačkim ulicama teče i rijeka mog života, a u toj rijeci uz neke kutove, ulice, trgove kao i poneka posebna skrivena mjesta ostaju i bujice uspomena. Ponekad ih u tomu protoku vremena čovjek i zaboravi, a onda se dogodi da ga nešto podsjeti na njemu drage gradske toponime i dane kada smo imali više vremena za zgubidanjenje, pa grad otkrivali kroz šifre.

cvjetni_plac

U svijetlu recentnih zbivanja oko Horvatinčićevog bušenja Cvjetnog trga i Varšavske pomalo sam se upitao što meni zapravo znači taj trg i okolne ulice (jer trgovi žive tek sa svojim pritocima). Iako načelno podržavam Pravo na Grad i nemam simpatija prema bahatom poduzetništvu, neću ulaziti u političko-pravne finese oko legitimnosti Horvatinčićevog projekta. Umjesto toga napravio sam svoje intimno podsjećanje na Cvjetnjak kakvog sam ja znao tamo iz doba osamdesetih kad sam svaki dan iza škole gluvario oko Cvjetnjaka (iako mi je škola bila u Križanićevoj), pa sve negdje do ranih devedesetih. Neke su se stvari zauvijek promijenile, neke ostale iste, jer tako to uvijek ide, no jedno je sigurno – dok ljudi pamte trgove i trgovi će pamtiti ljude. Ako i Horvatinčić i uspije u svojoj nakani, pa napravi neki ostakljeni bezlični shoping pandemonij, meni ostaje ovaj mali podsjetnik na to što grad zapravo jest. To je mali hommage mom Cvjetnjaku, a sigurno je da svako ima neki svoj cvjetnjak, koji bageri ne mogu srušiti.

cvjetni_plac4

Šatro pizza
“Šatro pizza” se sastojala od prepečenog tijesta za pizzu bez ikakvih suvišnih priloga, premazanog tek s malo kečapa, a mogla se kupiti u pizzeriji Zadar. Nikada je nije bilo na službenom cjeniku, a ljubazne tete bi nam je prodale po bagatelnoj cijeni, pa je bila idealni gablec za gluvarenje po gradu. Ako bi tete bile jako dobro raspložene moglo se dobit i malo papra i soli. Okus me malo podsjećao na komadiće sirovih mlinaca, koje bi mi baka blago zapekla na električnoj ploči štednjaka, pa svaki put kad naletim na zapečeno tijesto na pizzi, to me kao Proustov kolačić vrati na Cvjetni trg.

pizzeria_zadar

Pizzerija Zadar
Nalazila se, kao što joj i ime govori, odmah do kina Zagreb. Ne znamo kakva je bila pizza tamo, jer smo jeli samo “šatro pizzu”, ali se za šankom tijekom 80-ih uredno drmala loza.

Željezni Martin
Idemo na tulum “kod željeznog Martina”, rekli smo prijatelju iz Beograda, a on nas je oduševljeno gledao misleći kako ga vodimo u neki kultni birc. A onda smo ga, zbunjenog doduše, počastili pićem, i to vodom iz željezne ručne pumpe ispred kinaZagreb, pouzdano najboljom tekućinom u gradu. Tamo su cvjećarke punile svoje vaze, ali i napajali se umorni građani. Karakteristika je svih ručnih željeznih pumpi da morate izrazito pažljivo stiskati ručicu, inače se potpuno zalijete divljajućim mlazom. Rečenica “daj mi pridrži ručku dok se napijem” zato se uvijek izgovarala s posebnim povjerenjem. Uzalud. Ipak, pomoć je bila nužna, jer teško je bilo istovremeno piti i držati ručku.

DSC_0077

Pravoslavna crkva
Crkva Sv. Preobraženja poznata po tome što je – pravoslavna, što je većina nas uglavnom shvatila tek početkom devedesetih, dotad je bila samo “crkva”. Kako u to vrijeme na Cvjetnjaku nije bilo željeznih klupica, uvijek smo sjedili na ogradi oko nje, s kupljenom novom pločom, grickajući šatro pizzu ili topli kruh.

DSCN0320

Buvljak LP ploča
Najvažnije kultne i one manje kultne ploče u mom životu bile su kupljene – “na Cvjetnjaku”. Ako se neki album koji si oduvijek htio odjednom pojavio na Cvjetnjaku, morao si reagirati odmah i kupiti ga po paprenoj cijeni, jer je postojala velika mogućnost da ga u životu više nećeš vidjeti. Od tada se za taj album govorilo da “si ga jednom vidio na Cvjetnjaku” i nikad više, ali nisi imao para da ga kupiš, što je bila bolna uspomena. Najviše para ikad za neki nosač zvuka dao sam tamo za House of the Holy i Led Zeppelin II, origigi američka izdanja s plastificiranim omotom. S prodavačima se uglavnom nije cjenkalo, osim za bezvrijednu robu. Tijekom devedesetih uglavnom je ponuda počela prelaziti na ilegalno presnimljene kazete, a onda smo nabavili internet. Ipak, jedina prodavaonica rabljenih ploča egzistira još i danas u obližnjoj Preradovićevoj (to je ona ulica prije Radovićeve).

DSCN0321

Stripovi i filmski plakati
Cvjetnjak je obilovao pločama, dok je carstvo starih stripova ipak pripadalo Trešnjevačkom placu. No bio je jedan lik, koji je tu prodavao stare stripove i originalne filmske plakate, onako “na divljaka”, jer mu je stric valjda bio biljeter. Iz gomile razasutih stripova po prekrivačima na podu čovjek je stvorio biznis pa poslije otvorio prvu striparnicu u gradu, prvo u pasažu prvo između Petrićeve i trga, a poslije u Preradovićevoj (tik do Radovićeve).

Dubravka
Ime kultne birtije u Margaretskoj, gdje su djelatnici obližnje Vjesnikove agencije za marketing uglavnom sklapali poslove. Nestala je u doba kad je izumro običaj da se birtijama daju imena po domaćim ženskim imenima i u njima sklapaju poslovi. Ja sam je zapamtio kao jedino mjesto gdje su točili “Stari Zagreb”, izvrsno pivo, ali imena kojemu očigledno nije bilo suđeno da postane brand. U doba galopirajuće inflacije, Dubravka je bila birtija s najvećim faktorom iznenađenja u gradu. Naime, iz nekog su razloga mijenjali cijene rjeđe nego ostali, a kada bi to učinili, unaprijed bi uračunali i buduću inflaciju. Tako da ste ondje jedan dan mogli kupiti najskuplju, a drugi dan najjeftiniju pivu u centru grada.

DSCN1462

(Vjesnikova) agencija za marketing
Egzistirala je u zgradi srušene tipografije. Mjesto gdje je moj otac proveo najbolje radne godine svog života, a gdje sam i ja radio svoj prvi posao (prek veze) preko student servisa prepakiravajući uglavnom ništa iz jednih koverti u druge (urudžbeni zapisnik). Iako su neki zaposlenici prilikom dolaska na posao sretali na hodniku sami sebe kako se vraćaju s istog, prva prava ozbiljna marketinška agencija u bivšoj zemlji (kasnije uništena u tranzicijskim procesima), gdje su domaći “Mad Men” s konjakom umjesto whiskya u ruci smišljali i danas prepoznatljive slogane kao što su “Sve rijeke teku od izvora prema ušću, samo Sana teče prema vama”, “Igra je put do sreće” i “S cigaretom nisi sam”.

Caffe bar Cvjetni trg (Bogovićeva)
Tamo se nekad mogao kupit teški dop. Nismo ulazili. Danas djeluje uglavnom pristojno i zove se Pušlek. Opet ne ulazimo. Možda zbog pogleda.

DSC_0079

Kino Zagreb
Beograd je imao FEST, a mi smo imali FEST-ove premijere nekih tjedan dana poslije, gdje bi pretpremijerno prikazali izbor najboljih filmova s festivala. Tada bi obično bili redovi sve do željeznog martina, a kada je bila premijera “Imperije uzvraća udarac”, red je bio otprilike do polovice Bogovićeve. Tapkaroši bi u tih tjedan dana okrenuli godišnju zaradu, a profitirao bi i sveprisutni koštičar. U kinu Zagreb uvijek je bilo nešto više mrtvih na platnu nego u kinu Balkan, pa smo njega češće pohodili, sve dok se ne bi počeli zaljubljivati, kad bi se premjestili u Varšavsku. Kada je krajem sedamdesetih tamo prikazivan film katastrofe indikativnog naslova Zemljotres, navodno je imao neke specijalne zvučne efekte, pa se činilo da se cijeli Cvjetnjak trese. Možda je to zapravo bio vizionarski film.

kino_europa

Kino Balkan
Jedino kino na svijetu s mezaninom. Ako bi u redovnom repertoaru Zagreba bio Kum 2, u Balkanu bi bila recimo Moja Afrika, pa je Zagreb uglavnom odvodio prevagu. No imali su pretpremijerne matineje nedjeljom u 11, gdje su se također stvarali redovi i tako sam prvi put gledao Bilo jednom u Americi i ponekad imam osjećaj da još i danas zblenuto gledam u odjavnu špicu filma. Kad je Balkan postao Europa, Zagrebse pretvorio u prah, a duhovi svih onih koji su umrli na platnu sada lebde negdje iznad bagera, uključujući don Vita Corleonea.

DSCN1460

Štandovi s cvijećem
Štandovi s cvijećem su u to vrijeme tako i izgledali, a onda su ih za vrijeme Tuđmanazamijenili mramornim obdukcijskom stolovima, prikladno novom izgledu trga. Navada da se kupuje cvijeće je ipak  više-manje preživjela, s neznatnom razlikom da smo izgubili 8. mart, a dobili Valentinovo, iako je ovo drugo dosadnije, jer se ne možeš ni napit ko čovjek, osim ako si sam taj dan, za što ti ne treba cvijeće. 

DSCN0330

Branko i Jovica
Branko je bio jednostavno Branko. Uvijek u svom starom sakou sa zakrpama na laktovima, iz čista mira bi ušao u neki od lokalnih kafića, slastičarnica i dućana i održao vrlo elokventan i glasan govor o svemu i svačemu i ljudi su ga uglavnom mirno slušali sve dok neka od konobarica ne bi rekla: “Ajde, Branko, dosta za danas”, a onda bi mirno izašao. Kad sam prvi put kao klinac bio u Ramljaku na kolačima, začuđeno sam ga gledao, malo se plašeći, dok mi je mama onda samo tiho rekla: “To ti je samo Branko”. Priče kažu da je bio najbolji student generacije, a onda je jedan dan naprosto pukao, te je ostatak života proveo uglavnom na potezu oko Cvjetnog trga u blizini kojega je i stanovao, držeći svoje legendarne govore. Nestao negdje devedesetih, u vremenima u kojima je govornika, mnogo ispraznijih, bilo i previše, pa nam Branko više nije trebao. Baš kao i Jovica, koji je uvijek bio bos, imao bradu skoro do poda i svirao frulu, a onda su ga početkom devedesetih našli mrtvog u Savi, na što se onda nitko nije previše obazirao, jer je bio samo redikul beskućnik i još tome krivog imena.

cvjetno-tcentar

Znanstvena knjižara Mladost
Knjige sam tada kupovao manje nego ploče, ali su se tamo i onda mogle kupovati knjige na engleskom jeziku, koji smo čak i onda znali, uglavnom preko ploča ili filmova iz kina Zagreb.

Petar Preradović
Ako si htio bit avangardan, onda se s komadom ne bi prvi put dogovorio “Kod Krleže” (od milja Kikija) na Trgu, kao što je velika većina radila, nego kod Preradovića, tj. spomenika istom. Uostalom, mogao si mirno zasjest na zidić preko puta pravoslavne crkve dok je čekaš, a prije toga pogledati u pasažu kina Zagreb plakate nadolazećih hitova. Ako komad ne zna gdje je Preradović, tim bolje, jer je s curama koje nisu iz Zagreba, ili su tek nedavno stigle, uvijek nekako lakše išlo.

DSC_6916

Preradovićeva ulica
Dino je uvijek htio da ga neki slučajan prolaznik upita: “Oprostite, znate li gdje je Preradovićeva ulica?”, a on da mu šeretski odgovori “Idete u onom pravcu i to vam je ona ulica točno PRIJE Radićeve”. Godinama ga nitko nije pitao za Preradovićevu, a onda kad ga je iznebuha stvarno neka zalutala duša pitala za ulicu, što je učinio? Ništa. Uputio ga je u pravom smjeru i par sekundi kasnije lupio se rukom po čelu.

Gajeva ulica
Ulica s tri velike kulturne znamenitosti u gradu – pogrebnim poduzećima, kurvama iDalmacijavinom. A bio je i butik koji je neki dovitljivi vlasnik nazvao Mefisto, svjestan okružja u kojem djeluje. Dalmacijavino je propalo, kurve i lijesovi, kao i uvijek, ostadoše.

Vladimir Vidrić
Čovjek je napisao u životu samo dvadesetak pjesama, što je uistinu premalo da muHorvatinčić ne sruši rodnu kuću. Da je poživio ko Tadijanović, tipografija bi možda i preživjela. Poznat i po tome što se u Olujnim tišinama za jednog pjesnika ponašao prilično pristojno.

Varšavska ulica
Paradoksalno je zapravo što je najveću buru u cijelom okružju izazvala pomalo dosadnjikava i nekako prilično bezlična ulica u kojoj se za razliku od okolnih, ama baš ništa nikad nije događalo. Također ostaje žal da smo ušli u NATO bez da je itko organizirao prosvjede protiv ulaska upravo u Varšavskoj, iako se to činilo kao historijska prilika. 

DSC_0081

Bogovićeva ulica
Ulica koje je bila važna jer je imala dvije najvažnije prodavaonice ploča u gradu i jer je od Trga(kad Zagrepčani kažu samo trg zna se na koji misle) vodila k Cvjetnjaku. Kao i velika većina moje generacije, nikad nisam popio kavu u Charlieju, niti sam obratio pažnju na trenutak u kojem mirna prolazna ulica odjednom postaje “špičasta”.

Jugoton
Tjedan dana odricanja bureka i sendviča s mortadelom, i od love koje ti je stara dala za gablec mogao si kupit ploču, a za “dupljak” trebalo je gladovati i nešto dulje. Svaki dan iza škole hodočastili bismo do Jugotona gledajući ima li noviteta u izlogu i često bili očajni kad bi skužili da nam je inflacija još malo produžila period koji moramo štedjeti, jer su poskupjele ploče. Jugoton je sad Croatia Records, što je potpuno irelevantno, jer za novu glazbu ne moram šetati do Bogovićeve, kad imam laptop i širokopojasni internet. Navodno je imao i kat na kojem se prodavala klasika, ali tako daleko nikad nismo dospjeli.

jugoton

PGP RTB
Druga prodavaonica ploča u Bogovićevoj, tik do Jugotona. Jedanput su tamo stavili na rasprodaju par komada albuma Oya Noya, nekog luđaka zvanog Toma Bebić. Znam svih pet ljudi koji su kupili tad tu ploču i to vrlo dobro jer svi su išli u moj razred, a kad sam ja saznao vijest, već je bilo prekasno. PGP je sada Orfej, i kao takav ne prodaje Tomu Bebića, jer smo mi svoje primjerke davno nabavili. Osim mene koji sam ga morao presnimiti.

Mirko Novosel
Instalater centralnog grijanja u Bogovićevoj ulici. To nam je bilo jako smiješno. Negdje u blizini u nekom od pasaža, bio je i stomatolog dr. Zubić, što nam je isto bilo nadasve zabavno.

Čiča koštičar
Postariji Albanac koji je stalno trčkarao na potezu između kina Lika i Zagreb sa svojom pletenom košaricom u kojoj su precizno bili podijeljeni kikirikiji i koštice. Vremenom se ponuda proširila i na lizalice jezivog okusa koje su nam starci striktno zabranjivali. Nikad nismo uspjeli napraviti onaj tuljac ko što je čiča mogo. 

knjizara

Papirnica u pasažu kina Zagreb
Svatko je tih godina morao imati kolaž i raster na početku školske godine (netko je na tome masne pare zgrtao), a neki su se, bogami, navukli i na šarene papire. Jedino mjesto u Zagrebu gdje je toga bilo nalazilo se između ulaza u kino i knjižare. Stotine araka različitih kartona, normalnih papira i rizlovitih. Srećom, nije me dugo držalo. Niti sam ikad shvatio što znači riječ raster.

Friški kruh u prehrani u Preradovićevoj
Na samom se početku Preradovićeve (odmah do Radovićeve) nalazila pekara gdje se do kraja osamdesetih uvijek moglo kupiti vrući, netom ispečeni kruh i gigantski oktoberfestovski pereci od pol metra, bolji, veći i punijeg okusa od ma kojih, koje sam kasnije probao. Pokret jedenja tog toplog kruha na ogradi pravoslavne crkve od milja smo zvali kruhabilly. Poslije su na Cvjetnom otvorili prvi Fino & Friško, čiji proizvodi uglavnom ne sadrže nijednu od tih osobina, te čija je kvaliteta kruha ekvivaletna šarmu novog preuređenog Cvjetnjaka.

Grupe STOP i Ayllu i drugi ulični happeninzi
Prljavci su uzurpirali Dolac i Trg, a Cvjetnjak je uvijek bio premali za masovna okupljanja, pa su ondje najčešće svirali nešto opskurniji bendovi, a ova dva su bili redovni. Poslije su stigli Cest is the Best i Kraljevi ulice, ali nikad nisu uspijevali zadržati moju pažnju duže od 20 sekundi. Stariji kažu da su tu jednom i šišali Toma Gotovca, iako smo mi bili uvjereni da se on rodio ćelav i gol. Poslije su stigli i pravi Bolivijci koji su svirali okolo na zagrebačkim ulicama, a mi s čuđenjem konstatirali da su naši Ayllu svirali puno bolju i izvorniju bolivijsku glazbu.

DSC_6856

Prolaz sestara Baković (Balkan prolaz)
Tijekom devedesetih postao Miškecov prolaz. Miškec je bio nekakav beskućnik, pa kad već za života nije imao kuću, naknadno mu uvalilo cijeli prolaz. Od sestara Baković ostadoše njihove glave u zidu.

sestre_bakovic

Umjetno štopanje
Nikada nitko nije shvatio što to zapravo jest, no jedina dva ili tri obrta za to u Zagrebu nalazila su se u Balkan prolazu. Čak mi se čini da su i dalje ondje. A možda su preživjeli i plesna škola i karate klub u istom prolazu, iako sumnjam da ću to ikad provjeravati na licu mjesta.

obrtnicki_prolaz

Drugi prolaz (Obrtnički prolaz)
Skriven među zgradama i slabo označen s druge strane kina u odnosu na Balkan prolaz, mnogi ni ne znaju da spaja Varšavsku i Masarykovu. Zove  se obrtnički jer u njemu djeluju ili su nekad djelovali sex shop i ugađač glasovira – u jednu od te dvije radnje jednom sam skoro i ušao.

Spomenik Tinu Ujeviću u Varšavskoj
Jedan od najružnijih spomenika u Zagrebu, djeluje kao svemirac napravljen od melase koji se sprema pokoriti lokalno stanovništvo koje na miru ispija kavu. Umjesto da su ga izlili u prirodnoj veličini i postavili ispred obližnjeg Blata, s klasičnom čašom gemištarkom u ruci.

DSC_6854

Pankeri
Nekad su se i oni skupljali na Cvjetnjaku, i to oni autohtoni. Nestadoše otkako jeSvilan izmislio špicu.

Jazovka
Definitivno najveća rupa u gradu (otuda i ime), odmah do izlaza iz kina Zagreb. Đankoze, kroneri, polusvijet, ali imalo je stanovitog šarma. Mogao si odigrati i partiju biljara, ali bilo je pametno starosjediocima pustiti partiju. Upokojena, kao i dobar dio klijentele već davno prije njezinog rušenja.

Zid iza kina Zagreb (ograda stare Tipografije)
Kao klinca uvijek me strašio prilikom izlaska iz kina Zagreb svojom sablasnom pojavom. Naime, na vrhu zida bile su uzidane razbijene staklene boce, što je izgledalo prilično jezivo. Uvijek sam se pitao koju tajnu skriva to dvorište kada ga čuvaju na taj način, ali sumnjam da ću to ikada saznati jer je i ono srušeno. Možda zbog čudovišta koje je tamo spavalo.

oktogon

Prolazi Oktogon i drugi pasaži
Najveći broj pasaža u Zagrebu je oko Cvjetnjaka i obližnjih ulica. Oktogon je bio poznat po tome što je tamo bio dućančić gdje su se prodavale pletene  košare koje su proizvodili slijepci i bio ulični svirač koji je imao standardni repertoar od tri pjesme. Ne znam više koje, a košaru nikad nisam kupio. Na ulazu sa strane ulice bio je čiča s kolicima koji je prodavao ogromne perece, od kojih bi uglavnom pojeli prvo izvrsnu slanu smjesu, a velik dio ostatka često bi bacili.

oktogon1b

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “CVJETNI TRG i okolica”

  1. Comment by Zinka:

    ..kad su počele priče oko rušenja Cvjetnog trga nešto se prelomilo u meni i na trenutak sam se pitala kome je stalo do devastacije kulturnog identiteta zagrebčana… i pitala sam se da li sam počela negodovati, srditi se na sve one koje ne pripadaju Zagrebu… ali nisam bila jedina. Mi purgeri počeli smo se u vlastitom gradu osjećati kao građani drugog reda… i sjećam se kak mi je rekel moj priatelj Gigi koji je braneći domovinu ostal bez obje noge: “znaš Zinka ne vole nas i sram me je reči da sam zagrepčan”… kako je to tužno… ali ima istine u tome i mi purgeri počeli smo se osjećati zapostavljeno. Digli smo svoj glas za očuvanje Cvjetnog, ali na žalost niko nije imal sluha za to… tako da su nam ostala samo sjećanja i ljepe uspomene… tuga u srcu… i nada da nam naš ljepi grad nebuju dalje devastirali… a za nas je Cvjetni uvjek Cvjetni, sa svom svojom ljepotom i svojim kinima… u kojima smo gledali flimove dok još nije bilo televizora i plejera…

Leave a Reply