Zakaj (još uvijek) vozim bicikl
digg del.icio.us TOP
  Posted August 14th, 2013 by Zdenko  in Biciklizam | Jos nema komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Zašto ja još uvijek vozim bicikl?
Nedavno mi je jedan moj bliski prijatelj, koji se sam nikada nije bavio bilo kakvim sportom, postavio jednostavno pitanje: ‘Zdenko, ti se još uvijek dosta puno voziš na biciklu… zašto se još uvijek voziš?’

DSCN1590Život je cesta, a cesta je moj život!

Tog lijepog popodneva u Edmontonu, dok smo u njegovom dvorištu uživali uz pivo, a dim iz roštilja se polako dizao u zraku oko nas, počeo sam razmišljati kako da odgovorim na ovo jednostavno pitanje. Hm, imam toliko puno razloga, samo neznam gdje da započnem…?

Prvi i najvažniji razlog je: Jer ga još uvijek volim!
Sve moje uspomene iz djetinjstva, ili barem većina njih, su utemeljeni u nekoj vrsti sportske aktivnosti. Odrastao sam u obitelji u kojoj su moj otac i brat bili biciklisti. Sjećam se kako je mnogo utjecaja biciklizam imao na moj fizički, mentalni, emocionalni i duhovni razvoj. Nikad nisam pušio cigarete, alkohol ili upotrebljavao drogu. Ja iskreno mogu reči da ne bih bio to što sam danas, da se nisam bavio sportom, odnosno biciklizmom.

DSC_6643BSydney 2012: Vozim bicikl zato jer još uvijek uživam u tome!

Sa biciklizmom sam počeo vrlo rano
Rođen sam u Zagrebu prije više od šest desetljeća. U mom rodnom gradu sam živio sve do 1989, kada sam se svojom obitelji preselio u Kanadu. Biciklizmom sam se bavio onako ozbiljno od svoje četrnaste godine (1965), pa sve do ljeta 1978 godine, kada sam zbog slomljene klučne kosti na utrci od Zagreba do Delnica, prije vremena završio svoju posljednju sezonu.

To su bila čisto drugačija vremena nego danas. Moj biciklistički uzor u to doba bio je slavni Eddy Merckx, koji je tada bio na vrhuncu svoje slave. U amaterskoj konkurenciji dominirali su biciklisti iz istočno evropskih zemalja. Najjači su bili Rusi koji su bili pravi profesionalci, a takmičili su se sa amaterima iz drugih zemalja. Ostatak svijeta je bio samo u mogućnosti da pokupi mrvice koje su ostale iza Rusa. Ja sam nastupao na mnogim utrkama širom tadašnje Jugoslavije ali i širom svijeta. Nastupao sam punih 14 godina i u tom razdoblju imao pet velikih i dugih sezona, tokom kojih sam nastupio na više od 100 utrka u svakoj sezoni. Neke od većih utrka koje sam vozio bile su utrke Oko Alžira, Oko Austrije, Kroz Jugoslaviju (tri puta), Kroz Sloveniju (tadašnji Alpe – Adria) i mnoge druge. Tri sezone sam bio član Jugoslavenske seniorske reprezentacije.

U tom razdoblju sakupio sam osam nacionalnih naslova prvaka, uključujući naslove brdskog prvaka, dvije pobjede na cyclo-crossu (moja specijalnost), naslove prvaka na trkalištu, pobjedio sam u etapama na utrkama Kroz Jugoslaviju i Oko Alžira. Sakupio sam dosta pobjeda na mnogim jednodnevnim manjim domaćim i međunarodnim natjecanjima.

Nakon moje aktivne karijere u kojoj sam uvijek nastupao samo kao član ekipe ‘Zagreb Metalia-Commerce-a’ iz Zagreba, ja sam i dalje ostao aktivan u biciklizmu. Isprva kao tajnik kluba, a kasnije sam uzeo neke tečajeve i položio ispit za biciklističkog suca. Čak sam 1985 godine dobio međunarodnu licencu od UCI-a, koju sam kasnije zapostavio, jer nisam želio krenuti tim smjerom. Također sam u toku 1985, 1986 godine uzimao nekoliko tečajeva za trenere i uskoro počeo raditi s kadetima i juniorima u mom klubu i rodnom gradu Zagrebu. Međutim, ubrzo nakon toga (1989), odlučio sam se preseliti sa svojom obitelji iz Zagreba u Edmonton (iz ekonomskih razloga), gdje još uvijek živimo.

DSCN2617Las Vegas 2013: Još uvijek imam volju da vozim bicikl čak i po največim vručinama. Na ovoj slici se vozim po pustinji Nevade, kada je temperatura dosegla rekordnih 45 stupnjeva!

I tako svih tih godina, bio sam uvijek na ovaj ili onaj način nekako uključen u moj sport – biciklizam. Budući da sam prvi puta nastupio na utrci daleke 1965 godine, ispada da sam do sada već gotovo 50 godina uključen u ovaj sport.

Sada u mojim šezdesetim godinama života, ja još uvijek vozim moj bicikl redovito, tri do četiri puta tjedno. Danas je to samo za moje vlastito zadovoljstvo i zbog održavanja zdravlja. U braku sam sa meni najljepšom osobom na svijetu (nedavno smo proslavili 39. godišnjicu braka!), koja mi je uvijek davala punu podršku i pokazivala veliko razumijevanje za moj sport.

DSCN1584Mexico 2013: U svojim šezdesetim godinama, Zdenko još uvijek redovito vozi bicikl.

Nemoguće je odabrati samo jedan razlog
Zašto se još uvijek vozim i uživam u ​​vožnji biciklom? Volim biti u dobroj kondiciji. Volim slobodu i prostor… volim kada sam na praznoj cesti u prirodi, kada se vozim kroz mala sela i mjesta kojih nema na svakoj karti. Kada sam na biciklu osjećam se da sam potpuno slobodan – slobodan od svih loših stvari, koje se događaju oko mene, kao što je na primjer stres na poslu, ili obični problemi iz života. Kada sam na cesti sa biciklom, onda sam to samo ja i moj bicikl. To je osjećaj koji se ne dobije bilo gdje drugdje.

Volim penjanje na visoke planine i boravk u prirodi. Volim osjećaj kada se mučim i znojim… volim kada znoj curi po mome licu… kada vidim koliko mogu izdržati… kada mi puls ode do maksimuma! Volim kada vidim da stalno mogu nešto novo izvuči iz sporta, kada osjećam da moja strast prema biciklu ne prestaje. Volim osjećaj kada moje tijelo izdržava maksimalni napor… kada dostignem neku novu razinu na treningu, a tada osjetim kako moj organizam ide kroz izvanredni proces prilagodbe. Zadivljuje me ta sposobnost ljudskog organizma da se prilagodi i izdrži sve te napore. Uvijek u šali kažem mojim prijateljima, da pivo ima mnogo bolji okus nakon jedne duge vožnje biciklom!

DSCN2630Las Vegas 2013: Sa biciklom na ‘krov’ svijeta’!

To je … teško za objasniti
Bicikl je još uvijek veliki dio mog života. Redovite vožnje na biciklu mi pomažu da budem zdrav i da mogu održavati zdravu tjelesnu težinu. Svaki puta kada dodjem kući nakon vožnje biciklom, osjećam se sretan jer znam da sam nešto postigao. Također vožnja na biciklu mi pomože da razbistrim misli u glavi i isplaniram sve kaj mi je u planu za sljedeće krače razdoblje ispred mene. Pomogne mi da budem fokusiran i učini me sretnim! Na biciklu mogu ići gdje zaželim, mogu istraživati prirodu oko sebe i dobijem onaj osjećaj da je cijeli svijet predamnom. Još uvijek volim putovanja i još uvijek sam znatiželjan saznati što leži ispred mene, iza svakog sljedećeg zavoja ili neposredno iza vrha brda na kojega se trebam popeti.

Sport me čini mlađim. Osjećam zadovoljstvo kada otkrijem moje godine prijateljima, kolegama na poslu ili novim poznanicima, ljudima koji su obično izvan biciklizma. Svi oni budu istinski iznenađeni kada čuju da sam već u svojim šezdesetima!

Sport mi pomaže da budem kreativan i daje mi priliku za stvaranje jasnoće u mojim mislima. Ja obično imam svoje najbolje ideje, za vrijeme vožnje, dok sam na biciklu. U nekim drugim sportovima, kao na primjer u sportu poput trčanja, to je oblik meditacije – njihov mozak se zatvara i zapravo oni ne misle na ništa dok trče. Kod mene je upravo suprotno. Jednolično okretanje pedala i stalan ritam nogu, čini se kako da stimulira sve moje kreativnosti i to toliko da se ponekad moram zaustaviti i zapisati moje misli. Obično do kraja svake vožnje, većina frustracija sa posla ili iz života, nestanu, a ja se osjećam očišćeno i opušteno!

DSCN2609Bicikl je u torbi… idemo na put!!

Putujući sa biciklom
Kad putujem po svijetu, uvijek nosim bicikl sa mnom. Mnogi to ne razumiju, ali ja znam (iz iskustva) da vidjeti druge gradove sa bicikla, je potpuno drugačiji doživljaj, nego jednostavno boraviti u hotelskom naselju ispijajući hladno pivo ili ukusne margarite. Volim vidjeti kako lokalni ljudi žive. Volim vidjeti njihove sporedne ceste. Volim se voziti kroz mala sela i doživjeti taj novi grad ili zemlju ‘iznutra’. To je nešto što mogu ponijeti natrag sa sobom, kao jedinstveno iskustvo, koje drugi redoviti turisti nikada ne dožive! Na primjer upravo sam se vratio iz Las Vegasa, gdje sam vozio ​​bicikl skoro svakog dana i istraživao taj grad mojim biciklom daleko izvan poznatog ‘Strip-a’, gdje se nalaze svi hoteli sa mnogobrojnim turistima (možete čitati o mom iskustvu ovdje). Mnogi drugi turisti koji posjete Las Vegas, se nikada ne maknu iz turističke zone!

Padovi su također dio biciklizma
Za vrijeme mog biciklističkog života, pao sam puno puta sa bicikla. Zaradio sam slomljeno rame (ključna kost), slomio sam nekoliko prednjih zubiju, a koljena i laktovi još uvijek imaju vidljive oziljke od brojnih padova koji su završili sa ‘samo’ laganim ozljedama. Unatoč svemu tome nakon svake vožnje biciklom osjećam se potpuno normalno – a ne kao 60-godišnjak. Kada sam spriječen da idem na vožnju nekoliko tjedana, osjećam se kao starac. Zato ne volim dugačke kanadske zime, jer tada ne mogu voziti ​​bicikl vani na zraku i u prirodi! Kada se to ipak dogodi, stvarno postanem nervozan i mrzovoljan (samo pitajte moju ženu!). Takvo ponašanje je prilično nezgodno. Priznajem.

DSCN0913bŽivot je cesta… a cesta je moj život!

Još uvijek volim zvuk kranca!
Još uvijek volim to zujanje od ‘kranca’ (zadnjeg zupčanika) u tišini mirnog jutra. Zujanje kranca i šum gume po asfaltu. To je kao glazba za moje uši. Kao zvuk bacanja udice u vodu, ili umirujući zvukovi cvrčaka u toploj ljetnoj noči… taj zvuk me odmah učini sretnim i smirenim. Ipak najbolji osjećaj na biciklu je kada sam na vožnji sa grupom biciklista, pa osjetim snagu u nogama. Kada osjetim da ih mogu ostaviti iza sebe, ako to poželim! Ili samo onaj osjećaj brzine… još uvijek ga volim! Uživam u brzini, a kako i nebi jer to je osnovna stvar sportskog biciklizma. Juriti!! Onaj osjećaj kada mi vjetar mrsi kosu (koje imam sve manje)… neprocjenjivo!

Na kraju, ako niste ništa drugo prihvatili od ovih mojih razmišljanja, da vam objasnim zašto još uvijek vozim bicikl, shvatite da je vožnja bicikla za mene nevjerojatno zabavna i velika vježba za moje tijelo i um. Najbolji biciklisti koje poznajem, bilo da su konkurentni, da nastupaju na utrkama, ili su obični rekreativci, mladi ili stari, iskusni ili početnici, svi oni imaju jednu stvar zajedničku: oni voze svoje bicikle, koliko god mogu i uživaju u želji da ostvare što je više moguće okretaja pedala. To nam je svima podsjetnik na to koliko život stvarno može biti lijep i jednostavan. Ja mislim da je vožnja biciklom jedna od najboljih i najljepših stvari koje život može ponuditi. Naravno to je samo moje mišljenje.

DSC_8289

Na kraju dana, odgovor na pitanje zašto ja još uvijek vozim bicikl? Jednostavno to je dio mene i tko sam ja.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply