Zvone, legenda
digg del.icio.us TOP
  Posted August 7th, 2013 by Zdenko  in Biciklizam | 9 komentara

Sportske legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

Umro je Zvone Zanoškar, legendarni trener Ljubljanskog Rog-a!
Nakon duge bolesti u 84 godini života, 06.08.2013 prestalo je kucati srce Zvoneta Zanoškara, osnivača poznatog maratona Franja.

ZVONE-ZANOSKAR-ROGBio je Zvone Zanoškar, alfa i omega biciklističkog kluba Rog i osnivač maratona Franja. Foto: Igor Modič

Zvone je u biciklističkom svijetu ostavio veliki pečat; 54 godine je bio direktor biciklističkog kluba ‘Rog’ iz Ljubljane. Pod njegovom ‘komandom’ je kroz klub prošlo preko 600 biciklista raznih generacija. Zvone je bio u klubu od samog početka, a u svojoj dugoj trenerskoj karijeri odgojio je mnoge generacije vozača. U sedamdesetim godinama je bio i vrlo uspješni savezni selektor reprezentacije Jugoslavije.

DSC_9807Zvone i njegovi šampioni krajem 60-tih godina

Ne sjećam se prvih generacija koje su prezentirale KK Rog od samog početka i nastanka kluba 1949 godine pod Zvonetovom komandom, ali se dobro sjećam generacija vozača iz 1960-tih godina i kasnije. Tko bi mogao zaboraviti šampione iz 60-tih godina, kao što su bili Jože Šebenik, Janez Žirovnik, Rudi Valenčič, Franc Škerlj, Tone Kunaver, brača Božičnik i drugi. Više o Janezu Žirovniku i Rudiju Valenčiču na mojem blogu. Sve su to bili vozači koji su bili moji idoli u vrijeme kada sam još bio klinac, a stvorio ih je Zvone Zanoškar.

rogovci-2-z-napisiZvone sa svojom ekipom

DSC_9676Zvone sa talijanskom biciklističkom legendom: Gino Bartalijem

Od svih tih prvih generacija u Rog-u, daleko najuspješniji je bio Rudi Valenčič. Rudi Valenčič bio je sudionik Olimpijskih igara u Meksiku 1968 godine, dvostruki je pobjednik utrke «Kroz Jugoslaviju» (1964 i 1968 godine), zauzeo je odlično drugo mjesto na utrci «Oko Austrije» 1967 godine. Na amaterskoj utrci oko Francuske, poznatoj pod imenom „Tour de Avenir“, Rudi je 1963 godine pobjedio 7. etapu, a naredne 1964 godine zauzeo je odlično 19 mjesto u generalnom plasmanu. Bio je cestovni državni prvak 1964 i 1967 godine, a 1966 je zauzeo još uvijek odlično treče mjesto. Dva puta je pobjeđivao na poznatoj utrci „Kroz Hrvatsku i Sloveniju“, a jednom na etapnoj utrci “Kroz Srbiju” (1964). Sa svojim klubom Rog-om, osvojio je sedam ekipnih naslova na državnim prvenstvima.

Sve to i još više pod čvrstim vodstvom klubskog trenera Zvoneta Zanoškara.

Ekipa Roga23Zvone sa novim naslovima prvaka države u Zagrebu

Generaciju iz 60-tih godina je nasljedila nova generacija vozača početkom 70-tih godina, na čelu sa Jožetom Valenčičem, Janezom Zakotnikom, Ivanom Briceljem, Dragom Frelihom, Ivanom Kastelićem i drugima. Bila je to ponovno jedna od najuspješnijih generacija kluba na domaćim utrkama. Janez Zakotnik je bio višestruki prvak države, kao i pobjednik utrke Alpe-Adria 1972 godine. Ekipno su bili nepobjedivi nekoliko godina za redom (sredinom 70-tih)…

To je bila ‚moja’ generacija Rogovaca… sjećam se kako smo mi iz Zagreb Metalia-Commerce-a uvijek imali posebna zaduženja na svakoj utrci: Čolig je držao Zakotnika, Bedeković Freliha, Bobovčan je kao najjači u našoj ekipi uvijek pokrivao Jožu Valenčiča ali i Ropret Bojana iz ‚Save’ Kranj. Ja sam uvijek trebao paziti na Kastora…

Ekipa ROG-a1980-te godine: Neke nove generacije vozača sa Zvonetom

Zajedno sa Tonetom Fornezzijem-Tofom i Ivanom Winklerem, Zvone Zanoškar je prije 21 godinu započeo organizaciju, danas poznatog i popularnog, biciklističkog maratona pod nazivom ‘maraton Franja’. Taj maraton je u posljednjih dvadesetak godina narastao u največi slovenski rekreativno-biciklistički događaj godine.

“Sa ponosom mogu reči da sam puno godina bio dobar Zvonetov prijatelj. Sjećam se kako je uvijek ponosno govorio o sebi: ‘Zna se, kdo je komandant parade!’ I sada toga komandanta više nema. Ipak iza Zvoneta ostaje ‘kolesarsko društvo Rog’, još uvijek vrhunski biciklistički klub, sa puno kvalitetnih takmičara. Nezaboravne su mnoge priredbe koje je Zvone pokrenuo ili organizirao, kao što su: maraton Franja, trijatlon čeličnih, 1000 kilometara Slovenije, slovenska kolesarka dijagonala… ‘sve su to bile ideje koje smo zajedno sproveli i kojih nebi bilo da nije bilo Zvoneta. Zvone je živio za biciklizam i njegovo djelo će zauvijek ostati u našem sjećanju”, riječi su to Zvonetovog najboljega prijatelja Tonea Fornezzija-Tofa.

zanoskar_ima 83 leta 2013 godine

Zanoškar je slovio kao osoba koja je uvijek imala svoje mišljenje, bio je čovjek bez dlake na jeziku. “Ako nema odgovornosti, nema niti rezultata” uvijek je ponavljao.

Bez obzira kako se gleda, u njegovoj 54-godišnjoj karijeri, direktor biciklističkog kluba Rog je uvijek bio kontraverzna osoba. Njegov pogled na vrhunski biciklizam i organizaciju toga sporta, ili njegovo djelovanje u reprezentaciji kao selektora na pet Olimpijskih igara, je uvijek bilo ‘drugačije’ od ostalih. “Prave prijatelje je uvijek bilo teško pronači, zato sam uvijek imao veliki broj protivnika. Teško je reči da su oni bili neprijatelji u pravom smislu te riječi. Ja sam ih uvijek gledao kao konkurente koje je trebalo pobijediti. Uvijek sam volio imati svoje vlastito mišljenje u svemu”, rekao je Zvone u razgovoru sa novinarom ‘Dela’ 2004 godine.

Direktor maratona Franja Gorazd Penko, koji je preuzeo organizacijsko kormilo te velike biciklističke prireditve, sjeća se Zanoškara kao čovjeka od akcije: “On je uvijek bio čovjek za promicanje i unapređenje struke, sudjelovao je u razvoju vrhunskog i rekreativnog biciklizma. Pružio mi je veliku pomoć i prenio svoje veliko iskustvo novim generacijama”, rekao je Penko.

Zvone Zanoškar, Robert JagodicZvone Zanoškar i njegov dugogodišnji suradnik – mehaničar u klubu Janez Jagodić

PRIČE IZ AJNŠLISA

Evo par anegdota kojih se ja sjećam iz mojeg druženja sa Zvonetom.

Zdenko priča:
Zvone je igrao važnu ulogu u mome životu jer je bio selektor reprezentacije u vrijeme kada sam i ja bio na vrhuncu moje karijere (1973-1974), pa sam po njegovom izboru vozio u reprezentaciji Jugoslavije na utrkama Kroz Austriju, Kroz Jugoslaviju, Oko Alžira, Balkanijadu… sjećam se kako je moja ekipa ‘Zagreb Metalia-Commerce’ (Bobovčan, Bedeković, Čolig, Kahlina, Fumić) godinama bila največi protivnik ekipi Rog-a (Zakotnik, Kastelic, Frelih, J. Valenčič) pod vodstvom Zanoškara. Pamtim jako puno takvih naših dvoboja u toku 70-tih godina prošlog stoljeća. Zvone je bio veliki borac, ali je sportski znao priznati poraz, kada su dečki u plavim majcama (iz Zagreba) pobjedili njegove ‘fante’.

DSC_7452Zanoškar sa svojim pulenom – Janezom Zakotnikom – Bingotom!

1974 godine Poreč
Proljetne pripreme reprezentacije odvijale su se u Poreču. Svakog jutra u jednoj velikoj grupi, odlazili smo iz hotela i satima vozili istarskim cestama sa Zvonetom u pratnji. Sjećam se kako bi nas doveo u grupi ispod Vižinade (poznato brdo u Istri, dugo oko 4-5 km), pa bi došao sa autom pokraj grupe i slao naprijed jednog po jednog vozača. Svaki sljedeči vozač je trebao ‘loviti’ onoga ispred sebe. Rasporedio nas je otprilike po našoj snazi, pa bi tako pri vrhu brda imao sve vozače opet na hrpi, u jednoj grupi, pa smo onda sprintali sve do samog vrha. Užasno naporno, ali tako se treniralo pod Zvonetovom palicom.

1974 godine Preddvor kod Kranja
Pripreme reprezentacije za utrku Kroz Jugoslaviju u trajanju od dva tjedna. Zvone nas je smjestio u mali hotel u predgrađu Kranja, odakle smo svaki dan odlazili na treninge. S obzirom da su priprememe bile jako duge i naporne, jednog vikenda sam ‘doveo’ svoju djevojku iz Zagreba, da mi se pridruži. Međutim, nisam se usudio pitati Zvoneta za dozvolu, pa je ona bila sa nama kao ‘ilegalka’. Bila je jedina ‘cura’ u našoj grupi reprezentativaca. Kao što je bilo za očekivati, jednog popodneva, Zvone je iznenada navratio u hotel poslije našeg treninga i vidio me sa curom (koju je on već poznao od prije). Ništa nije rekao, ali ja sam znao da od tog momenta više nemam šanse uči u prvu ekipu na utrci Kroz Jugoslaviju. Tako je i bilo. Na moju žalost, Zvone nije stavio niti Ivana Bobovčana u prvu ekipu, ali ‘Bobe’ se kasnije ‘osvetio’, kada je pobjedio prvu etapu vozeči za drugu postavu Jugoslavije. Tako je Zvone bio ‘kažnjen’ od strane zagrebaša! Bobovčan je kao 19 godišnjak, senzacionalno ostao u žutoj majci punih šest dana!!

Zvone Zanoskar2Zvone sa prijateljima i sinom Matjažom (u sredini)

Dare Henigman, posljednji pozdrav mojem prvom treneru:
Sjećam se dana kada sam po ljeti 1972 godine po prvi puta sa ponosom obukao zeleni dres ekipe Rog-a. Tada si me Zvone naučio prvim takmičarskim koracima u ovom teškom sportu. Bilo je trenutaka na treninzima i utrkama kada si bio tvrdoglav, neoprostiv, zahtjevao si puno… najteže je bilo prve dvije godine kada sam vozio u tvojoj juniorskoj ekipi. Odužili smo ti se kada smo osvojili dva naslova prvaka države, kojih je bilo puno u povijesti Rog-ovih mnogih generacija vozača koje si ti odgojio. Bilo je puno lijepih i gorkih trenutaka sa tobom, ali ipak na kraju, u sjećanju mi ostaješ kao čovjek od kojega sam puno naučio o biciklizmu! Hvala ti Zvone, počivaj u miru!

Trle Hajrudin
Počivaj u miru UČITELJU naš!

Mikoš Rnjaković
Saučešće porodici Zanoškar. Zvone je bio po mnogo čemu jedinstven. Bio je najbolji biciklistički menadžer i šef kluba uopšte u bivšoj državi. Krasile su ga harizma i energija koju je prenosio na druge i jednostavno pored njega se moralo biti najbolji u državi. Retko viđen pobednički mentalitet. Dragi Zvone nikada te nećemo i ne možemo zaboraviti.

Na kraju samo da zaključim, kako je Zvone Zanoškar bio posljednji iz njegove generacije biciklističkih stručnjaka koji su stvarali šampione u 60-tim, 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća. Nema više Dragiše Ješića, Veselina Petrovića, Branka Bogovića, Edija Rajkovića… nema više Zvoneta Zanoškara. Sve su to bile legende biciklističkog sporta!

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

9 komentara to “Zvone, legenda”

  1. Comment by Zlatko:

    … a,1986,kad je Rog izgubio Jadransku magistralu – pobjednik je bio Željko Pavlić (ZMC), veli Zanoškar svojima: uzmite si svoje piškote, kekse i hitro u auto, gremo :) )

  2. Comment by Shok:

    Bravo Zdenko, lep ćlanak kao i uvek od tebe. Hteo bih te samo malo ispraviti u konstataciji da nema više ni jednog stručnjaka iz te generacije medju živima, a koji su u to vreme stvarali šampione. Kao bivši vozać OBK Beograd, i sa ponosom nosilac priznanja PLAVI AS, moram da te podsetim, da je moj dugogodisnji trener, veliki strucnjak, bivsi reprezentativac Jugoslavije, a zvanicno trener u OBK Beograd od 1964 godine pa sve do dan danas, TOMA MILENKOVIC, ziv , hvala bogu zdrav, i te kako aktivan. tome koliko je on sampiona od 1064 do danas stvorio evo link.
    Hvala na tvojim sjajnim blogovima, samo guraj.
    Pozdrav od Ljubiša Jevtović- Šok.
    http://www.obk.org.rs

  3. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    Dragi Zdenko,

    vrlo lijep osvrt na pok. Zvoneta. U vrijeme njegovog a i mog kratkog aktivnog djelovanja nisam ga susretao no čuo sam svakako, jer je kao dužnosnik bio na vrlo visokom položaju u jugoslavenskom biciklizmu i kao trener i kasnije kao izbornik.

    Doživio je lijepe godine, a kao umirovljenik nije posustao već je osmislio Maraton Franja (vozio sam ga nekoliko puta) i druga amaterska natjecanja te time itekako pridonio razvoju i širenju biciklizma među amaterima ne samo u Sloveniji već i šire. Na Franju dolaze i iz okolnih zemalja pa time Franja postaje međunarodna priredba/amatersko takmičenje, koja ujedno predstavlja Sloveniju kao turističku zemlju. Eto i tu je bio daleko ispred svog vremena.

    No u ovom svom kratko dopisu spomenuo bih i Gina Bartalia kojeg sam upoznao sasvim slučajno, jer je Gino sa suprugom znao ljetovati u kampu u Medulinu 60-tih godina prošlog stoljeća. Kako sam ja odlazio na treninge sa Linom Šebelićem jednoga dana pridružio nam se u vožnji nedaleko Pule prema Loboriki i Gino. Pitao nas je odakle smo i za koji klub vozimo. Odgovorili smo da smo iz Medulina. “Pa i ja sam sa suprugom u kampu u Medulinu”. Budući da je naša kuća bile neposredno uz kamp bio je Gino sa suprugom u više navrata naš gost. Uvijek nasmijan, vrlo srdačan, pravi gospodin. Bili su to nezaboravni razgovori o biciklizmu, treninzima, međuljudskim odnosima,zavisti,uspjesima i padovima. Međutim ostala mi je u sjećanju njegova skromnost,jednostavnost i velika ljubav do tog sporta. Posebno je bio oduševljen da ja nisam običan biciklist nego da sam i student. Nezaboravno je bilo u društvu njegove supruge i njega uz kavicu,čašu vina, koju pečenu ribu blitvu i kumpir, koje je znala pripremiti moja mama. Kad smo se opraštali bio je to zagrljaj i poljubac velikog čovjeka i prijatelja (iako smo bili zajedno kratko vrijeme),koje govori o tome kakav je čovjek bio Gino.Isto tako i njegova supruga je bila iznimno mila gospođa odana njemu i biciklizmu, koja ga je podržavala na svakom koraku.

    Takvih sportaša više nema.Imao sam pregršt slika. Ako ih nađem poslati ću vam. Naše druženje je prestalo njihovim odlaskom iz Medulina. Još smo se dopisivali neko vrijeme, no moj studij i odlazak u iniozemstvo su polako prekinuli sve veze.

    Nadam se da će ova moja kap nečemu poslužiti.
    Srdačan pozdrav prije puta u domaju Jurica.

  4. Comment by Zdenko:

    Hvala za komentar Ljubisa. Imas pravo, iako je Toma nesto mladji od ove generacije koju sam spomenuo, pa nisam smatrao da spada ovdje. Toma ima sigurno veliko iskustvo i volju, pa i dalje stvara sampione u Beogradu i Srbiji. Sjecam se ja i Tome… joj, kak sam stari, puno puta je bio na istim utrkama kao i ja… inace ja sam spomenuo sve te ljude onako sa sjetom, jer nema skoro svih onih koji su moju generaciju odgajali i radili sa nama.
    Pozdrav…

  5. Comment by Mikos Rnjakovic:

    Što bi Niče rekao ljudski, odveć ljudski. Parcijalno sagledavanje.
    Na većini trka je bila klanica Rog-Sava, a od 1987 Rog-Krka pa ponekad i epizodisti ulove pobedu. Ta “taktika” nije dala ploda van Jugovine. Recimo nekolicina takmičara iz Srbije je pobedila po ulicah Kranja a vani ništa, što bi pokojni Zvone rekao: “Fantje da smo si neki najasni”…
    Moguće da posedujem fotografiju sa te trke, verovatno iz prve grupe Pavlić, neko iz Jugorapida ( list na ramenu) i ja. Sećam se da je jedna etapa išla kroz Zadar i da sam tada povratniku Polončiću, koji je bio u prvoj grupi a nije menjao rekao: “Nisu ti ovo tvoji profesionalci da sabotiraš”.
    Sećam se i razgovora s njim pod nekim tuševima, što znači da ih je Zvone ipak darovao tuširanjem. Podbačaj ekipe se svakako kažnjava putovanjem bez kosila i tuširanja, što sam ponekad viđao i u Italiji recimo De Nardi itd. Ne znam da li je se iko vise radovao borbi na stazi od mene, jer sam uvek isijavao i davao celog sebe čak i vise nego što bi Zvone i Polončić to tražili od mene. Zato sam im baš uvek mogao pogledati u oči, a za druge ne znam. To je kao germanska revnost kad razrušeni Berlin pada i Rusi su km od centra a nemački poštar raznosi poštu. Revnost jednom rečju.
    Zdenko biće nadam se interesantnih crtica o Zvonetu ali na tvom i našem CORNERU!

  6. Comment by Mikoš:

    Pre starta trke ,,Kroz Jugoslaviju” 1979 g.iz Skoplja državna reprenzentacija se usled lošeg izbora ceste za trening uputi na auto-put. Zaustavi ih saobraćajac koji je lizao sladoled da im naplati kaznu. Zvone se u trenu snađe i pređe u kontranapad otevši mu sladoled i zbunivši ga rečima:,,Daj malo a ti bi nas koji predstavljamo državu da kazniš.” Seveda bez kaznovanja, zna se da šef vodi situaciju.
    Zvonetov ROG je za vozače bio nešto posebno i ostali su se osećeli inferiorno. Sećam se recimo da smo imali najlepše Mont jakne sa nekog festivala mode kao i ostalo uz njih. To što se videlo trebalo je rezultatski potvrđivati. Odmah, na prvoj mojoj trci za klub na otvaranju sezone u Poreču 1987 g.na sprintu otresem sve najbolje sprintere države a na fotografiji oduševljeni Matjaž Zanoškar i Polončić se vide u skoku iznad tla. Pobedom sam demantovao zlobnike iz Srbije da ću propasti u Rogu. Produžio sam sam 2km da smirim buru emocija. Zvone je sijao na cilju, tako je krenula naša višegodišnja dominacija na domaćim cestama. Te godine Rog će izgubiti titulu od Save na državnom prvenstvu na ekipnom hronometru na 100km u Čačku (35km od moje kuće) jer sam izostavljen iz ekipe. Zvone će priznati pogrešno savetovanje. Nakon toga ja ću dati poseban doprinos i pečat i bićemo nepobedivi na 100km ekipno i 4km ekipno na pisti kao i ja individualno. Žetva titula.
    Vozimo kružnu trku u Vrsaru koju organizuje naš klub a Zvone na bini uz mikrofon komentariše. Svaki put pri prolazu razgovaram sa šefom na radost publike. Napred ode nepovoljna grupa po nas. Naglas pitam Zvoneta: ,,A šta sad da im radim?” a on kaže:,,Zmagaj !” Otkinem grupu i razbijem je na strmom usponu gde vidim da sitno dišu. Sustignem odbegle,otresem ih I ZMAGAM. Šefe naređenje izvršeno.
    Iako jakog temperamenta bio je uzdržan. Na državnom prvenstvu na hronometar 1989g.u Kozjem vodila se velika neizvesna borba između mene i Papeža iz rivalske Krke koga je podržavala velika grupa pristiglih navijača. Na 10km do cilja vodim sa samo 7 sekundi i prolazeći vidim u masi samo neubičajeno uzbuđenog Zvoneta. Isijao sam i u preostalih 10 km sa okretom povećao prednost za še preko 15 sekundi. Bio je presrećan a obzirom da sam opet spasio čast kluba. Na njegovo duže insistiranje počastvovao me je da se jedini lično vozim s njim u Jeti ili Pasatu a ostali kombijem.
    Enkrat se uspavam pa zamudim na sostank pred našu ,,Veliku nagradu Roga” i direktno grem na liniju štarta.Trener kači številko i štart. Razbijem ih i obiđem za čitav krug od 5200m. Na cilju ludnica i oduševljenje a šef mi kaže da nisam bio na sostanku. Kažem da oni sostanče a ja zmagujem, razumeli smo se.
    Spremni smo da krenemo na dirku u Italiju i neko ode do kioska po ,,Sportske novosti”. Zvone otvara i u sredini velikim slovima najava na dve strane da Rog dolazi opet da pobedi ,,Memorijal Vladimira Horvatića” u Zaprešić. Istog trena šef menja odluku govoreći da moramo ispoštovati ovo što piše i krećemo za Zagreb. Opet sam po treći put zmagao ovu dirku a Zvone će: ,,Zna se vozni red.”
    Za Prvi maj zmagam u Wolfsbergu pa sutradan ,,Oko Ptujskega grada” pa sledeći dan zamudim na ,,Maribor-Celje-Maribor.” U zatvorenoj vožnji na ofic.start kačim brojeve i dodajem ruksak u auto. Spet zmagam a šef će nešto u stilu — hudič. Štampa piše:,,Rnjaković rafalno zmaguje.”
    Zvone je bio bio veoma disciplinovan, rano je ustajao 45 minuta pešačenja uz hrib,tušitanje i prvi je na radnom mestu. Kao čovek posebnog kova i preduzimljivosti prednjačio je i bio ispred ostalih.
    Bio je čovek jakog ličnog izraza i harizme, rođeni vođa i pobednik.
    Moje najlepše biciklističke stranice, dostojne filma, vezane su baš za naš nekadašnji Rog i Zvoneta.

  7. Comment by VLADIMIR ŠIMUNIĆ:

    Posljednji pozdrav velikom stručnjaku i biciklističkom prijatelju od Lokomotive (Jugorapid), godinama smo surađivali i uvijek korekno i uvijek ću ga pamtit u rivalstvu sa Bogovićem, ustvari učio sam od njih i kao funkcioner, trener a Rog mi je bio uzor kao vozaču i sa kvalitetom i disciplinom. Svima pozdrav iz zagrebačke Lokomotive.

  8. Comment by VLADIMIR ŠIMUNIĆ:

    Pozdrav Mikošu, molim pošalji slike koje spominješ sa magistrale, Neko iz Jugorapida….

  9. Comment by Mikoš:

    Zdravo Vladimire.Više nego retko idem za Požegu. Poslednji put sam sigurno preko 2 sata prelistavao gomilu fotografija i nisam je pronašao.Moraću sledeći put više vremena da izdvojim.Toliko sam trka pobedio u Zagrebu pa je moguće neka fotografija u savezu ili S.N preostala ali slagaše me neki biciklisti da će pogledati. Zdravo.

Leave a Reply