Marijanček iz Kustošije
digg del.icio.us TOP
  Posted August 24th, 2016 by Zdenko  in Biciklizam | 8 komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Posljednja biciklistička legenda iz Kustošije
Kak i sam veli o sebi, Marijan Novak je ostal posljednji živi biciklista iz Kustošije… svi drugi su nas već davno napustili, a danas u doba kompjutera i automobila nema više mladih zainteresiranih za ovaj težak sport.

DSC_2666Ljeto 2013 godine: Zdenko sa Marijanom Novakom

Nedavno je na ovaj moj blog preko interneta ‘naletio’ Saša Osrečki, sin poznatog zagrebačkog bicikliste iz posljeratnog razdoblja, koji je nastupao negdje od 1942-43, pa sve do 1965 godine. Saša, koji je i sam bio državni prvak u biciklizmu 1984 godine, mi se javio sa par riječi, pa smo u razgovoru spomenuli kako je cijela njegova familija bila biciklistička. Tak je spomenul zeta svoga strica Milana, Marijana Novaka, a ja sam na to skočil i rekel: ‘pa ja njega poznam! Marijanček, kak su ga svi iz biciklizma zvali, je vozil sa mojim bratom početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća!’ Odmah sam se sjetil kak sam u to vrijeme sa tatom išel gledati utrke na pisti, na kojima je dominirao upravo Marijan Novak, zajedno sa mojim budućim trenerom Brankom Bogovićem. To su bila vremena, kada se na takvim utrkama okupljalo nekoliko tisuća gledaoca, kako bi bodrili svoje lokalne heroje. Branko i Marijan su bili ista generacija, skoro vršnjaci. Marijan je bio nešto stariji, rođen 19.6.1930., a Branko je bio mlađi, rođen 1933. godine.

DSC_0002Marijan Novak (lijevo) u dresu ‘Fotokemike’

I tako uvijek polagano spoznajem kako sam jako ostario! Naime, svaki puta kada želim pisati o biciklističkim asovima iz prošlosti, shvatim da sam ih osobno poznavao, iako je to bilo prije ’100 godina’, kako bi neki rekli! Tako se naime i meni čini. Poznavao sam osobno ‘starog vojvodu’ Ljubića, pa Augusta Prosenika, Ivana Levačića i mnoge druge. Poznata su mi imena Josipa Šolmana, Poredskog, Rebrovića, Grgca, Pokupca, Straina, Osrečkog i ostalih posljeratnih biciklista iz pričanja moga oca. Naravno sjećam se i svih kasnijih generacija biciklista, koje sam gledao ‘u živo’ još kao klinac, a kasnije sam čak i vozio sa njima, ili bolje rečeno protiv njih.

Marijan Novak, je svakako bio jedno takvo ‘poznato’ ime u zagrebačkom biciklizmu. Izraziti sprinter, Marijanček je bio ‘strah i trepet’ na pistovnim utrkama, kao i na cestovnim, kada bi došao sa prvom grupom na cilj. Bio je peterostruki prvak države – svaki puta u nekoj drugoj pistovnoj disciplini.

DSC_9768Ekipa Fotokemike (s lijeva na desno):

Stjepan Stanko, Emil Osrečki, Marijan Novak i Ivan Ožanić

Marijan Novak se prvo počeo baviti sa boksom, dok je imao samo 13 godina (između 1945-1948). Bio je prvak Hrvatske u ‘muha’ kategoriji. Međutim nije dugo ostao u boksu, jer su mu fakini iz kluba jednom prilikom ‘maznuli’ skupe boksačke cipele u kojima je boksao. Tako je promijenio sport i počeo trenirati biciklizam od 1948 godine. Iako je vozio na ‘krampu’, kako su tada zvali teške željezne bicikle, odmah se pokazao kao vrstan sprinter. Već na prvoj cestovnoj utrci, koju je vozio zajedno sa seniorima, završio je na odličnom petom mjestu. Od seniora na toj utrci su nastupili poznati asovi onog doba: Milivoj Bat, Bosek, Jelinek i drugi.

Marijan je stanovao u Šenoinoj ulici, a prostorije njegovog prvog kluba ‘Jedinstva’ su bile u susjednoj Boškovićevoj ulici na broju 4. U ovom klubu je vozio u ekipi sa Poredskim, Šolmanom, Milivojem Batom, Emilom Osrečkim i drugima. Tokom svoje karijere, osim za ‘Jedinstvo’ nastupao je samo za klubove iz Zagreba: Fotokemika, Zagreb i Dinamo.

DSC_2667Marijan Novak prvak Jugoslavije na pisti

Marijan Novak je bio petorostruki prvak Jugoslavije, isključivo u utrkama na pisti.

1960 – Trostruki prvak u disciplinama: 1000m na vrijeme, 4000m dohvatno i 4000m momčadsko dohvatno sa ekipom Dinama.

1961 – Osvaja dva naslova u disciplinama: 1000m na vrijeme, 4000m dohvatno.

DSC05738Marijan Novak (drugi s desna) u svom elementu: na trkalištu u Kranjčevićevoj, u Zagrebu. Obratite pažnju na Marijanov bicikl za pistu.

Reprezentacija
Već 1949 godine, još uvijek kao junior bio je pozvan na pripreme reprezentacije Jugoslavije u Opatiju, tadašnju stalnu biciklističku bazu. U sklopu priprema vozili su nekoliko utrka, a Marijan je svojim odličnim sprintom, pobjedio jednu od tih utrka na kojoj su se našli svi najbolji juniori i seniori iz Jugoslavije.

Marijan je nastupio u seniorskoj reprezentaciji Jugoslavije samo jednom prilikom (1956 ili 1957 godine, ne sjeća se točno), kada je bio izabran u najbolju ekipu, da sa njom putuje na seriju utrka po Bugarskoj. Tamo su nastupili na utrkama u Sofiji, Varni i Burgosu, bez nekog većeg uspjeha.

DSC_2662Marijan Novak na pisti

Na utrci ‘Kroz Hrvatsku i Sloveniju’ nastupio je nekoliko puta. Sjeća se još uvijek svog peha, koji je imao u prvoj etapi, kada mu je pukao ‘zic’ (sedlo), prilikom prelaska pruge u Karlovcu. Do cilja u Rijeci (130 km) morao se voziti na strganom zicu, jer nitko iz pratnje utrke nije imao rezervni zic. U to vrijeme u pratnji utrke imali su samo po jedan par rezervnih kotača i par rezervnih guma, za cijelu ekipu od osam vozača.

S 4343Na trkalištu u Kranjčevićevoj 1959 godine ekipa BK Zagreba. Na slici su: Branko Bogović, Marijan Novak i Ante Murgić.

Svileni Dunlop tabulari
U razgovoru samnom prisjeća se Marijan prvenstva Hrvatske u Puli 1954 godine. Seniori su vozili tada od Pule do ‘Most na Raši’ i nazad do Pule. Marijan se posebno spremio za tu utrku, jer se nadao pobjedi, pa je od reprezentativca Jugoslavije, Stjepana Ljubića, koji se upravo vratio sa nastupa na nekoj jakoj utrci u inozemstvu gdje je nabavio gume, kupio dva ‘Dunlop’ tabulara (gume). Sjeća se kao danas, da je svaku gumu platio više nego što mu je tada bila mjesečna plača. Na novim gumama, naprosto je letio po Magistrali i do okretišta je stigao u prvoj grupi. Baš kada su se okrenuli natrag prema Puli začulo se glasno ‘bum’. Eksplodirao je njegov prednji tabular! Stao je da promijeni gumu, bijesan da mu se to dogodilo sa novom gumom. Nakon par minuta (tada su vozači sami mijenjali gume, jer nije bilo mehaničara sa rezervnim kotačima) dao se u potjeru za odbjeglom grupom. Kada je došao do vrha Barbana odjednom se ponovo začuo glasni prasak. Eksplodirao mu je i drugi tabular…. Dve nove gume nisu izdržale jednu jedinu utrku, od koje je tako puno očekivao. Tako je morao odustati sa utrke, a u svoju knjižicu upisati još jedan ‘peh’. Kasnije je ustanovio da je kupio prelagane gume, koje su bile namijenjene utrkama na pisti i nisu bile dovoljno izdržljive za cestovne utrke.

S7979U Opatiji 1961 godine. Na slici su: Branko Bogović, Ante Murgić, Laci Jurina, Vlado Šolman i Marijan Novak.

Kiša je padala ‘odozdola!’
U ugodnom razgovoru sa Marijanom u njegovoj kući na brdu kod Graberja u Kustošiji, Marijan se još uvijek dobro sjeća svojih nastupa na profesionalnim utrkama u Švicarskoj kod Ženeve 1956 godine. Po prvi puta je nastupio na utrkama gdje je bilo preko 200 vozača na startu, a svaki dan se vozilo u dužini od 180 do 200 km. Prvi dan su imali veliku vručinu, da su umirali od žeđi, a drugi dan su vozili po kiši i snijegu u brdima. Marijan slikovito opisuje kako je kiša tako jako padala za vrijeme utrke, da je izgledalo kao da ‘pada odozdola’, jer se odbijala od asfalta!!

Marijan živi u Kustošiji
Marijana Novaka koji još uvijek živi u Kustošiji, sam posjetio ovog ljeta za vrijeme mog dopusta u Zagrebu. Marijanček, je u svom zanimljivom dinamičnom tonu, još uvijek pun žara kao u mladim danima, objašnjavao detalje nekih sprinteva koje je dobio prije više od 50 godina! Teško mu se bilo prisjetiti točno pojedine godine kada se šta dešavalo, ali sve ostalo je još uvijek ‘friško’ u Marijančekovom sjećanju. Na žalost danas je Marijan ostao sam u svojoj kući na brijegu blizu Graberja. Žena Ivanka umrla je 2004 godine, nakon kaj su proveli 50 godina u braku. Pri samom spomenu njenog imena zasuzile su mu se oči. Marijan ima dvije kčeri Franku i Rajku, koje imaju svoje obitelji. Zanimljivo je da je Rajka udata za Vladu Šolmana i živi u Kanadi sa svojom obitelji. Marijan ima i malu vikendicu na moru u vikend naselju Ribnica, kod Obrovca (Karinsko more). Nakon biciklističke karijere, jedan dobar biciklista (Jambrec) mu je pomogao da se zaposli u tadašnjoj ‘Jugomontaži’, gdje je ostao raditi sve do penzije.

S6565Ekipa kluba na pripremama u Opatiji 1961 godine. Na slici su: Laci Jurina, Vlado Šolman, Marijan Novak, Branko Bogović i Ante Murgić,

Svoje penzionerske dane provodi daleko od biciklizma i sporta. Miran je čovjek, pa ne želi biti uvučen u kojekava politiziranja i različite struje, koje danas prevladavaju u sportu. Ipak kada se na televiziji pokaže neka biciklistička utrka, još uvijek mu srce zatitra, pa ne može odoljeti da sve drugo stavi na stranu, sjedne pred TV i pogleda kako se danas vozi.

Vani je padala jaka kiša kada sam odlazio iz Graberja. Marijanček me ispratio do vrata, a ja sam bio tužan, jer sam ostavljao velikog biciklistu, koji je danas nekako zaboravljen od svih. Život je ‘bratac sačulatac’ pomislio sam!

Na kraju ovog mog malog vremeplova, evo kako su ‘Sportske Novosti’ 1963 godine opisale jednu od njegovih pobjeda u sprintu:

DSC_2661Vječiti rivali: Branko Bogović i Marijan Novak

Pobjedastaromsprinteru!
Otvorenje cestovne sezone u Zagrebu – 21.04.1963. godine

Član zagrebačkog Dinama, 33-godišnji Marijan Novak, pobjedio je na biciklističkoj utrci otvorenja sezone u Zagrebu. Na stazi Podsused – Tuhelj – Podsused, dugoj 76 km, na cilj je stigla skupina od 12 vozača, među kojima je za pola dužine kotača bio brži od ostalih ‘stari’ Novak. Njegova pobjeda je još neočekivanija ako se prisjetimo da je Novak sprinter, izraziti specijalist za piste. Međutim jedan od funkcionera primjetio je u toku utrke: – Ako Marijan drži korak sa skupinom, njegova je utrka. Taj je funkcioner na kraju imao pravo.

Tri vozača, Bizjan (JNA), Bukovina (Dinamo) i Mrđa (Karlovac), pobjegli su skupini iza Badovinčeva pada. Vozili su sami više od pola staze, ali razlika nikad nije prelazila pola kilometra. Dapače, najčešće je iznosila samo 200 m. Kad se već mislilo, da pobjednika trke treba tražiti među tom trojicom, odjednom se skupina – koju je predvodio Novak – trgla, i za koju minutu ‘bjegunci’ su bili na dohvat ruke. U tom je trenutku iz skupine pojurio karlovački reprezentativac Badovinac, za njim još nekoliko vozača, ali i to je bio ‘šaljivi pokušaj’. Na cilj u Podsusedu je došla zbita skupina vozača, desetak njih u istom vremenu. U silovitom sprintu, naslov najboljeg osvojio je Marijan Novak (Dinamo) iz Zagreba.

REZULTATI:

  1. Marijan Novak (Dinamo, Zagreb)
  2. Bukovina (Dinamo, Zagreb)
  3. Mrđa (Karlovac)
  4. Buda (Dinamo, Zagreb)
  5. Kocijan (Sloga, Varaždin)
  6. Šporčić (Nada Dimić, Zagreb)
  7. Bizjan (JNA)

Kustošija i njeni biciklisti

Iz Kustošije potječe većina naših najboljih biciklista iz tog doba. Josip Pavlija je 1920. i 1921. godine osvojio Cestovno državno prvenstvo. On nije bio samo vrstan vozač, već je odgojio i brojne druge poznate bicikliste. Tako je jedan od najboljih hrvatskih biciklista, August Prosenik, započeo svoju športsku karijeru u Hrvatskom klubu biciklista Sokol u kojem je Pavlija bio tehnički vođa.

Josip_PavlijaJosip ‘Puba’ Pavlija                                 August Prosenik

U poslijeratnom razdoblju, osim Marijana Novaka, iz Kustošije su također bili i vrsni vozači, kao Josip Šolman, Antun Metelko, Branko Bogović,  Emil Osrečki i mnogi drugi; sve odlični biciklisti, reprezentativci Jugoslavije iz 50-tih godina 20. stoljeća.

Josip Šolman pobijedio je u dvije etape utrke Trst – Varna a 1945. bio je cestovni prvak Hrvatske. Emil Osrečki je bio prvi u cestovnoj vožnji na državnom prvenstvu 1950. godine. Stanovnici Kustošije budno su pratili aktivnosti i uspjehe biciklista. Mnogi su ih željeli poznavati, nalaziti se u njihovom društvu ili biti u prilici počastiti kojeg poznatog biciklista.

Josip_SolmanJosip Šolman                                    Emil Osrečki

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

8 komentara to “Marijanček iz Kustošije”

  1. Comment by Damir Pavao Govorčin:

    Samo mala opasak na inače briljantan text o zaboravljenim legendama našeg sporta zbog čega će nas buduće generacije biciklisti u Hrvatskoj prezirati. Zdenko, ti ćeš biti iznimka. Mene je sram, pogotovo kad sam pročitao tvoju rečenicu :”Marijanček me ispratio do vrata, a ja sam bio tužan, jer sam ostavljao velikog biciklistu, koji je danas nekako zaboravljen od svih. Život je ‘bratac sačulatac’ pomislio sam!”

    A sad o ispravci, mislim da bi trebalo pisati 20 stoljeća na kraju rečenice: “U poslijeratnom razdoblju, osim Marijana Novaka, iz Kustošije su također bili i vrsni vozači, kao Josip Šolman, Antun Metelko, Branko Bogović, Emil Osrečki i mnogi drugi; sve odlični biciklisti, reprezentativci Jugoslavije iz 50-tih godina 19. stoljeća”

  2. Comment by Sacha Osrecki:

    Bok Zdenko, bas mi je drago da si si uzel vremena posjetiti Marjanceka. Svaka cast.
    Slobodno samo napomenem da si u gornjem dijelu teksta napisal Stjepan Solman, pretpostavljam da je to Josip i ispod slike od Pube Pavlije i Gusteka Prosenika bi trebalo stajati “50tih godina 20.stoljeca” ne 19. To nije kritika vec samo prijedlog za ispravku.
    Obozavam citati Tvoje tekstove. Moral bi te tekstove skupit u neku knjigu. Ja kupujem prvi primjerak :-)
    Lijepi pozdrav iz Graza
    Sacha

  3. Comment by Zdenko:

    Hvala na komplimentima Sacha! Evo vec sam popravio greske… ma to sam ja vas sve samo isprobavao, da vidim dali netko ipak cita moje tekstove… ;)

  4. Comment by Zdenko:

    Hvala Damir… vec sam popravio gresku! Ujedno primam ideje za sljedece blogove! Imas kakvu ideju? Htio sam pisati o BK Dinamo, ali mi se Mr. Marijan Paver vec dugo ne javlja…

  5. Comment by Damir Pavao Govorcin:

    Ima da nas mrze buduće generacije biciklista jer smo zaboravili naše velikane ovog sporta. Zdenko ti si iznimka koja potvrđuje pravilo.A nas će zaboraviti kao što mi zaboravljamo prethodne generacije. Strašno. Inače super članak na tvojem blogu koji između ostalog sloj po sloj skida prašinu s biciklističke povjesti Hrvatske.

    Što se mene tiće od prapovjesti do danas sve i o svakome tko je išta značio u biciklizmu. Nekad su se izdavali godišnjaci HBS-a (ili Jugoslavenskog saveza, više se ne sjećam) gdje si mogao nači rezultate za tu godinu. Osim rezultata to je bio način, iako ne i primarna svrha, da se od zaborava otrgnu ljudi i njihovi rezultati. A danas? Tko će se za 40 godina sjećati Matije Kvasine i njegovog nastupa na svjetskom prvenstvu, ili Roberta Kišerlovskog, braće Miholjević, Mihinih Gireva, Dančulovićeve pobjede u Longeri……. ? Zato sve što se otrgne zaboravu je super.

  6. Comment by VLADIMIR ŠIMUNIĆ:

    Pozdravljam gospodina Novaka, kojeg sam upoznal krajem 60-tih i odmah ga zapamtio kao ugodnog čuvjeka i biciklistu. Pamtim ga na sljemenskim treninzima kada je nas mlade pratio sa svojim vučjakom. Drago mi je da sam već tada upoznao kustošijanske legende, susjeda Pavliju i Prosineka, pa Šolmana i Osrečkog, bisiklističkih aseva zbog kojih sam ja evo još danas u biciklizmu.

    Nadam se još stvarati bicikliste i svima prenositi o legendama a tako i o generacijama nastalim posljednjih desetlječa, pa sam siguran da će i kod ovih današnjih generacija biti onih koji će prenositi i pamtiti. Na primjer kad mi je nagradu ranih 70-uručio Gustek Prosinek ili moj sin Robert, kad je primio nagradu za pobjedu Kriterija Kustošije od gospodina Šolmana 90-tih godina, a i on ima sina na kojeg će to prenijeti. Svima puno pozdrava i ugledajte se na Zdenka ide po pisti ko nekad…

    Još jednom pozdrav Marijančeku i šteta kaj nije nikad nastupal za Lokomotivu.

  7. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    Sa sjetom sam pročitao napis o Marjančeku Novaku, kojega se dobro sjećam kao trenera i čovjeka. Njegovi rezultati su bili iznimni i u nekoj drugoj sredini bi bili itekako hvaljeni i novčano potpomognuti sa svih strana (treneri, hranarina, cjelogodišnji treninzi, najbolji bicikli itd). Ovako je ostao sam bez ikakve potpore uz veliku ljubav Kustošijanaca. Često puta sam u svojim komentarima govorio o nadarenim mladim ljudima iz Hrvatske na raznim područjima (da se ne ponavljam) koji bi itekako pokazali što znaju, ali zanimanja i “kinte” za njih nikada nije bilo. šteta, velika šteta. I kao što kaže gosp. Šimunić s vremenom će se zaboraviti na te velike igrače, jer tko među mladima danas zna za jednog Prosineka, Osrečkog, Bogeca, Marjančeka, Pavliju, Šolmana itd? Kaj njima značiju ta prezimena?… niš. No ima nas kojima ta prezimena ipak nešto znaće i nećemo dozvoliti da padnu u zaborav. Jer ti ljudi imenom i prezimenom su značajan dio povijesti hrvatskog sporta. Često puta, na žalost, pročitamo malu noticu uz skromni nekrolog i objavu o smrti. Ako neznamo cijeniti ono što smo imali i danas imamo i što su ti ljudi dali hrvatskom sportu i sportskoj kulturi te dozvoliti da padnu u zaborav, niti nas neće cijeniti rodovi koji za nama dolaze.
    Zdenko lijepi pozdrav s mora u Opatiji, Jurica

  8. Comment by Boris Filipcic:

    Hallo Zdenko !
    Moje ime je Boris Filipcic, a od 1973 zivim i radim u Njemackoj. Od 1965 do 1970 godine vozio sam u BK-Dinamu. Tebe i tvog brata Marijana se dobro sjecam, u ono vrijeme su Marijan i Tupek Ivica bili dobri prijatelji. Mislim da si ti u ono vrijeme vozio u BK-Lokomotivi, tu i tamo smo vozili juniorske trke zajedno. Prije par dana sam se jako prehladil pa nisam mogel spavati. Sjel sam za kompjuter i studiral rezultate sa Giro D Italija. Neznam zakaj ali dosla mi je misao da pogledam BK-Klubove u Zagrebu, to mi vec desetlijecima nije doslo na pamet.

    I tak sam dosel do tvojih blogova. Kad sam procital tvoje ime, sve su mi se lampice zapalile u glavi i sva sjecanja su od jedanput bila tu. Srce mi je tak tuklo kaj da sam treniral na Pantofcak. Pocel sam citati tvoje blogove… tu sam noc presedel sedam sati za kompjuterom. Kad je zena dosla i pogledala kaj citam, bila je tak odusevljena da je odmah uzela Laptop i pocela sama citati.

    Najvise nam se svida kad pises po starom Zagebackom (purgerski). Vec citam pet dana i jos nisam sve procital. Neke storije sam moral cak i po par puta citati, tak sam bil uzbuden. Ovaj tvoj blog sa Marijancekom od septembera 2013 me je piknul u srce. To je i moj razlog da ti se javim i zamolim te ako imas njegov Telefonski broj, kucnu adresu, ili E-Mail adresu. Ja sam od 1965 do 1968 ucio zanat u Industromontazi u istoj radioni gdje je Marijancek radil. Sjecam se kad je on deckima prical i opisival svoje sprintove, a mi smo imali osjcaj kaj da se to u tom momentu dogada. To me je sve tak odusevilo, da sam doma tak dugo gnjavil dok nisam dobil rabljenu specijalku – Ceskog Favorita kupljenog na sajmu. I onda me Marijancek upisal u BK-Dinamo. Na prvom treningu smo vozili do Aerodroma i natrag. Sjecam se da sam jedva dosel do haustora, mislil sam da bum crknul.

    Odlucil sam da kad idem na godisnji ove godine, obavezno posjetim Marijanceka i sa njim malo popricam o starim danima. On mi je uvjek daval savjete i govoril kak moram trenirati. Zato te molim ako imas adresu od njega da ga mogu kotaktirati. Ipak su tu prosle skoro tri godine, ali ja se nadam da mu ide dobro. Puno vremena mi bas ne preostaje…

    Inace tvoje price su nevjerovatno pisane, srdacne, informativne sa genijalnim osjecajem za momente. Svaka cast i kapa dole. Nadam se da te tvoja strast za pisanjem nikad nece popustiti. U nekim momentima sam dobio dojam da si jako puno stvari iz djetinstva sacuvao i do danasnjih dana.

    Na kraju imam jos jedno pitanje. Brdsko prvestvo Jugoslavije 1967 godine. Ja mislim da sam na toj utrki nastupil, ali nisam siguran, dali ti je poznat moj plasman.
    Nadam se da te sa mojim pricanjem ne dosdujem. Nemoj zamjeriti na mojem pisanju, jer desetlijecima ne pisem na Hrvatskom.

    Lijepe pozdrave iz Schwarzwalda i puno zdravlja tvojoj obitelji i tebi, a mozda ce se dogoditi da se nasi zivotni putovi opet sastanu.

    Bok Zdenko!
    Boris

Leave a Reply