Stari Zagreb ostao bez ljudi
digg del.icio.us TOP
  Posted June 10th, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Preneseno: iz Jutarnjeg Lista

U gradu duhova
Stari Zagreb je ostao bez 10.000 ljudi: Život je tamo gdje je Avenue Mall. Zagrepčani su se nekad nalazili ‘pod satom’, a danas se susreću na ulazu u Avenue Mall. Još uvijek nemamo plan kako spasiti gradska središta od propasti.

zivot_267491S1Stari Zagreb je ostao bez 10.000 ljudi

Bili smo jednom naaj-boljiiii, o nama su priii-če pri-čaliii”, promukli je glas na klasičnoj gitari davao sadržaj glavnom zagrebačkom trgu. Pokušavajući se skloniti od proljetne kiše, ljudi su zaobilazili njegovu razjapljenu crnu kutiju za gitaru u kojoj je kisnulo nešto kovanica i dvije “papirnate od deset kuna”.

- Svaka čast majstore, ni kiša te ne može otjerati. Kako se zoveš?

- Miki. A što ću – skromno se nasmijao svirač.

- Isplati li se, primjećuju li te ljudi?

- Maa… tak’. Dobro je na Trgu.

- Jesi kad svirao na Gornjem gradu?

- A tko će mi ondje kunu ubaciti. Duh Sveti? – nasmijao se, stavljajući poludugu kosu iza uha. – Nema žive duše.

gornji grad spomenik

Stvari spašavaju izložbe
Za samo nekoliko minuta uvjerili smo se da je tako. Dok su se donjim dijelom Radićeve ulice šareni kišobrani neprestano sudarali, na vrhu te vijugave, kamenite ulice mogao si raditi “zvijezdu”. Ili “stoj na glavi”.

- Nama treba radna nedjelja cijelu godinu. Dođe čovjek iz Beča u drugom mjesecu i potpuno se zbuni. Turisti mi se stalno žale da radno vrijeme nije prilagođeno. Te poljube vrata ovoga, te poljube vrata onoga. A što se domaćeg svijeta tiče, njih nažalost baš i nema na Gornjem gradu. Osim kad su prosvjedi pa mi se svi naguraju na vrata – govori nam u dahu Andrea Rački, vlasnica galerije Gea na vrhu Radićeve. – Stvar spašavaju dobre izložbe, ajde onda ima ‘muvinga’. Ali inače. Evo Borise ti reci – nasmijala se Borisu Leinertu, susjedu, bubnjaru grupe Vještice koji joj je mahnuo s vrata.

- Gornji grad? Zagrebački Gornji grad najmrtviji je gornji grad od svih gornjih gradova u svijetu koje sam u svom kratkom životu vidio – rekao je Leinert, ovlaš se naklonio i izgubio se iza Kamenitih vrata.

Nekoliko koraka dalje caffe galerija Lav lavovski se drži.

- Pola godine ima turista, ali je njihov raspored takav da ga obiđu u deset minuta – kaže nam Branka Lončarić koja s roditeljima vodi jednu lijepu, kreativnu priču. Ljudima se ne da penjati, a kad se i popnu dočeka ih praznina Markova trga. Nema sadržaja, a ovo starije stanovništvo blokira svaku inicijativu. Oko ponoći, kada dolje u gradu još ima nečega, ovdje možeš vidjeti policajca i pokoju mačku – tumači Branka dok nam se najukusnija topla čokoloda topi u ustima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dalmatinska depresija
Dobro bi im, kaže, došlo neko manje kino, tipa Kic, koje bi imalo neku svoju publiku.

- Jesen i zima na Gornjem gradu mogu se usporediti s dalmatinskom depresijom. Pustoš živa. A kad zatopli, prebogati Japanci čupaju kose jer ovdje nema ni jednog bankomata. Mi smo jedan stavili kod nas u galeriju, u zasebnu prostoriju. Odmah su došli ovi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i maknuli ga. A razrovani parkovi Grič i Vranitzany im ne smetaju – ironično je primijetila ova studentica ekonomije.

Par koraka dalje, ekipa u rock klubu Runa (na čijim je ulaznim vratima stajalo zalijepljeno ‘kavica s mlijekom 6 kuna’) pozdravila je našu reportažnu “inspekciju”. Vlasnik Krešimir Hruškovec podbočio se o računalo u kutu i izrecitirao:

- Ovako napišite: sajmove prebaciti na Markov trg, a Vladu i Sabor s Markova trga. Zbog njih najbolji dio grada nemoš pokazati. Čim prođu Kamenita vrata, ljude dočeka 15, 20 policajaca u tri-četiri kućice. Oni jadni pomisle da kaj nam je, jesmo li još ratu. Na Markovu trgu jednom tjedno treba organizirati skečeve: ‘krunjenje’ Matije Gupca, priču o Krvavom mostu, ljubavne sage o Dori, Neri i svim onim povijesnim damama, napraviti skečeve s kožarima, kovačima, postolarima i svim starim obrtima. Kaj, ja im napravim program na sto strana ak’ treba.

Beč i Prag sigurno ne bi ovakav dio grada držali sterilnim. Umjesto da se furamo na Beč, mi se furamo na Vladu – širi ruke Krešimir.

Međutim, prof. dr. Tihomir Jukić, urbanist s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, kaže da Vlada i Sabor, te zabrana okupljanja, nisu glavni razlog odumiranju Gornjega grada. Osim stanovanja, nema drugih sadržaja koji će unijeti život u prostor, kaže urbanist, a plan oživljavanja i transformacije na žalost ne postoji.

- Za razliku od starijeg stanovništva koje mahom nastanjuje Gornji grad, mlađe je više spremno na mobilnost i seljenje. Ne treba zanemariti ni tradiciju jer neke obitelji kroz više generacija nastanjuju iste stanove – tumači Jukić.

Stručno mišljenje urbanista u praksi se, u našoj reportaži, pokazalo točnim.

U kavani Palainovka na Ilirskom trgu, jednoj od najstarijih zagrebačkih kavana, također se osjeti pustoš Gornjeg grada, kaže konobar Stipe Galić.

- Jedni ne dolaze jer nema sadržaja, drugi jer su dobili silne kazne za parking. Jedino tijekom ljetnih mjeseci ima nešto ljudi. Šteta, ovo je zapravo najljepši dio grada – kaže Stipe.

Noć je polako prekrila gornjogradske ulice. sada izgleda još samotnije i sablasnije.

setaliste

Nema više Krovova
Nema više noćnog kluba Lapidarij, Točkice, Taverne, omiljenog kafića Tolkien’s house, nabrojali su gornjogradski stanovnici, a posebno im smeta što je zatvorena kultna klet “Pod starim krovovima”. Krčma s dušom, tako su je zvali, prisjećamo se dok se navirujemo nad zatamnjene prozore iza kojih se nazire Zagreb iz “Tko pjeva zlo ne misli”.

Oprana proljetnom kišom, Basaričekova romantično i tužno izgleda, kao i čitav Gornji grad uostalom. “Iznajmljuje se”, kvrgava slova na bijelom papiru praznu su uličicu činila još tužnijom.

I brojke govore o padu; naime, na Gornjem je gradu u proteklih sedam godina više ljudi umiralo nego što se rodilo. Budući da ondje mahom živi starije stanovništvo, negativan prirodni prirast je više od tisuću (tisuću ljudi više je umrlo, nego što se rodilo). Poražavajuća činjenica je da iz godine u godinu negativan prirodni prirast postaje sve veći, pa je tako 2001. godine bio ‘u minusu’ 224, a 2008. čak 270. Za oživljavanje najstarije gradske jezgre pojedinačna inicijativa, nažalost, nije dovoljna.

- Treba voljeti Gornji grad da bi ga se znalo oplemeniti – smatra vlasnik kavane Cinkuš Božidar Cakić u koju vole zaviriti umjetnici, pisci, pijanisti… – Nekad smo imali sajam cvijeća, Markov sajam, počasna garda je bila atraktivna. Postoji inicijativa, ali definitivno fali sadržaja.

Na Katarininom trgu cika nekolicine srednjoškolaca i par koji se ljubi. Uspinjača vozi, bez obzira na sve. Zimi se dnevno proda 250 karata, s onima koji imaju pokaz to je oko tisuću ljudi. Ljeti je ta brojka tri puta veća.

Spustili smo se Uspinjačom; donji je grad, kišici i svemu usprkos, brujio životom velegrada. Ili nam to samo tako izgleda nakon povratka iz gornjegradske pustoši.

Skalinska tmurna

Donjogradski znakovi života
Suprotno uvriježenom mišljnju da Donji grad odumire i da prevladava starije stanovništvo, strogi centar metropole, pokazuju to statistički podaci ali i relativna vreva, ipak nije skroz mrtav. Donji grad ima tri četvorna kilometra, 45 tisuća stanovnika i 21 tisuću stanova, a od toga je četvrtina stanovnika mlađa od 24 godine, a četvrtina starija od 60. Čak 38 posto stanovnika s visokom je i višom stručnom spremom. Prosječna površina stana je 71 četvorni metar, a njihova struktura je takva da je 29 posto dvosobnih, 25 posto trosobnih, 21 posto jednosobnih, 20 posto četverosobnih i pet posto peterosobnih i šesterosobnih. Statistika pokazuje da Donji grad kontinuirano od 2001. do 2008. ima negativan prirast, međutim tendencija je da se broj umrlih s obzirom na broj rođenih smanjuje. Dok je 2001. ta brojka bila u minusu 471, 2008. ona se gotovo prepolovila i iznosi minus 281 i ne može se govoriti o odumiranju.

Međutim, i u Zagrebu je – poput drugih europskih metropola koje su trendove smanjene atraktivnosti gradskog središta osjetile još prije 20-ak godina – primjetno da dolazi do promjena. Skupi stambeni kvadrati , nemogućnost održavanja nekretnina u kojima žive umirovljenici, potrošački šoping centri koji su se preselili na periferiju grada, nedostatak parkinga i loš prometni sustav utjecali su na navike Zagrepčana.

42429265

Uzroke ovakvih pojava urbanist Jukić vidi kroz nekoliko ključnih točaka:

- Šoping centri su nam preblizu gradskom središtu, to je pogrešno. Izostanak modernih sadržaja i aktivnosti, loš prometni sustav i nedostatak parkinga. Građanima smeta kada svoje vozilo ne mogu ostaviti u bloku u kojem žive, imamo nekvalitetan, skup i spor javni prijevoz, loše gospodarimo prostorom i gradsko se središta neadekvatno transformira… Sve to nas je, manje ili više, dovelo do današnje situacije – ističe Jukić te dodaje kako je došlo vrijeme za transformaciju centra uz potporu gradske uprave i kvalitetnih investitora, pritom pazeći da su interesi javnog iznad privatnih.

42172481

Strategija povratka
Većina srednjoeuropskih gradova, objašnjava Jukić, sustavno je obnovila stare gradske jezgre kroz dobro postavljene i ekonomski isplative projekte. Nama najbliži primjeri su Graz i Beč, koji se nisu zaustavili samo na bojenju pročelja kuća, nego su blokove planski rekonstruirali. Podizali su kvalitetu stanovanja s poboljšanom infrastrukturom, ugradnjom liftova, uređenjem dvorišta…

- Međutim, nije moguće sve rješiti samo na razini planiranja prostora. Niz poboljšanja se može ostvariti i kvalitetnijim gradskim upravljanjem. Zagreb je bio poznat po svojoj tradiciji obrta. Grad je mogao zadržati dio obrtnika u središtu subvencioniranjem ili povoljnijim najmom. No, to se nije dogodilo pa najatraktivnije prostore u gradu postupno zauzimaju samo najbogatiji, poput banaka, osiguravajućih kuća i međunarodnih lanaca konfekcije, a oni manje kvalitetni prostori ostaju prazni. Time se središte unificira i pomalo gubi svoj nekadašnji identitet, a veliku ulogu bi mogli u tome odigrati stručnjaci za brandiranje grada – pojašnjava Jukić.

Sasvim drugi pogled na centar grada, kada je riječ o trgovačkim prostorima, dao je, pak, Nenad Peris, menadžer Odjela maloprodajnih nekretnina iz Colliers Internationala Hrvatska, koji kaže da se uopće ne može govoriti o odumiranju centra. Štoviše, on kaže da je centar napokon ušao u fazu zdravih promjena na pragu sazrijevanja i osuvremenjivanja tržišta. Zamjetno je da se u centru, objašnjava, napuštaju lokali manji od 60 četvornih metara, a da je evidentan ozbiljan nedostatak maloprodajnih prostora većih od 200 četvornih metara.

DSC_2830

‘Centar ne umire’
– Bez obzira na nedostatak lokala dovoljne veličine, važno je imati na umu da je okrupnjavanje prodajnih prostora u centru preduvjet dolasku većih i snažnijih domaćih i stranih brandova. Kako je broj lokala na high-streetu (Ilica, Frankopanska, Cvjetni trg, Bogovićeva) vrlo limitiran, trgovcima postaju zanimljive i lokacije izvan tradicionalnih trgovačkih ulica u centru grada i sve češće se stariji lokali i zgrade u blizini top lokacija preuređuju i prenamjenjuju u trgovačke lokale – smatra Peris.

Za oživljavanje centra Zagreba ne treba izmišljati toplu vodu, a Zagreb se po tom pitanju ne razlikuje od drugih europskih gradova, smatra sociolog Igor Filajdić, koji kaže da postoji vrlo jednostavan recept kako oživiti središte grada.

- U Zürichu su gradske vlasti stanovnicima dale subvencionirane cijene kvadrata i poticaje za obnovu građevina, jer nijedan grad ne može ostati grad, ako u njemu nitko ne živi.

DSC_2834

Stvarni život
Dobro, razmišljamo, gdje to Zagreb danas živi. Prelazimo Savu i stižemo u Novi Zagreb. Taj se dio grada desetljećima, s razlogom, zvao “spavaonicom grada”. On to, međutim, posljednje tri godine nije. Preciznije, od kad je otvoren Avenue Mall.

- U kino idemo u Avenue Mall, u šoping idemo u Avenue Mall, na kavu i u šetnju idemo u Avenue Mall – nabraja konobarica Ivana Žitković koja godinama živi u Trnskom.

- Ne treba nam više centar, svi sadržaji su u Novom Zagrebu. Od krojačice, zubara do Muzeja suvremene umjetnosti. Moja cimerica pohađa školu stranog jezika u centru, ali će odustati. Prenaporno joj je, kaže. Mi koji visimo po tramvajima i autobusima, preumorni smo za vozikanje do središta grada. Dovoljno je jednom u dva mjeseca. Avenue Mall nije samo prostor za kupnju. Postao je okupljalište. Nekad smo se dogovarali ‘ispod sata’. Danas se čekamo ispred ulaznih vrata trgovačkog centra – zaključila je Ivana.

DSC_2622

‘Sedmicom’ smo se odvezli prema istoku. Pogled nam je pao na desnu stranu. Ispred velike zgrade na kojoj su svjetlile reklame poznatih robnih marki na Dubrovačkoj aveniji, unatoč kiši, doista je stajala poveća grupa ljudi.

Preneseno sa portala: Jutarnji.hr

Autori: Sandra Bolanča, Goran Penić

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Stari Zagreb ostao bez ljudi”

  1. Comment by neda:

    Zamislite da se tako “oživi” gornji grad? Što bi tamošnji stanovnici rekli? Žalili bi se da im je narušen mir. Zašto smo spremni samo za kritiku? Nikad nismo zadovoljni.
    U Avenue Mall se sastaju samo stanovnici tog dijela Zagreba i dobro je da imaju sadržaje… Pravi duh Zagreba je sjeverno od Save. Smatram da je Trgu bana Jelačića narušen epitet zagrebačkog trga postavljanjem šatora (sa kobasicama, sirevima… malim obrtima i sl.) i štandova sa svim mogućim i nemogućim ponudama… To više nije naša “špica”, njome je ovladao vašarski duh. Tužno! S mojim gimnazijskim prijateljicama koje (neke od njih) stanuju u Novom Zagrebu sastajem se prve srijede u mjesecu pod “repom” (konja bana Jelačića), kod Harmice i nije im teško doći iz Novog Zagreba.

    Neda.

Leave a Reply