Tramvaj zvan obmana
digg del.icio.us TOP
  Posted October 12th, 2016 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 3 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Ljubomir Škrinjar

Tramvaj zvan obmana – Borongaj u Maksimiru
Željezničarska kolonija u gradskoj četvrti Maksimir je nama Zagrepčanima bila i ostala znana samo kao Kolonija, gradsko naselje ladanjskog načina stanovanja, danas zaštićeno kulturno dobro (samo na papiru).

Kolonija pada u zaborav izgradnjom okretnice tramvaja (1963. g.) koju je Drug Dojdek odlučio nazvati “Borongaj”, po selu u gradskoj četvrti Peščenica gdje je nakon Preokreta pa sve do oslobođenja 1991. bila velika vojarna (kasarna) JNA “Dušan Čorković”. Zbog okretišta tramvaja Borongaj je za večinu današnjih stanovnika Zagreba postao sinonim za Željezničarsku koloniju, najstarije gradsko naselje u ovom dijelu grada.

Neviđenu ljubav prema tradiciji i prošlosti Zagreba iskazuju i današnji majmunoidi s licencom Filozofskog i Fakulteta političkih znanosti, koji u relevantnim medijima ustrajno pišu i govore o nepostojećem Cvjetnom trgu: “Nakon što je postala zaštitno lice LEDO sladoled kampanje “Maximalno uživanje”, danas se popularna pjevačica (Severina Vučković, op.a.) pojavila na Cvjetnom trgu i izazvala opće oduševljenje”. Više nitko ne spominje Preradovićev trg (vidi: Urbana “foto-arheologija” grada Zagreba: Kavica na bivšem gubilištu).

Naši stari Zagrebčani (Tkalčić, Deželić, Hirc, Szabo,…) koji su marno izučavali i pisali o prošlost Zagreba, danas se okreću u grobu. 

1-kolnija-borongaj 1- Željezničarska kolonija; 2- tramvajsko – autobusni terminal “Borongaj”; 3- Maksimirsko naselje; 4- naselje Ravnice; 5- Borongaj; 6- naselje Volovčica (s Jugomontovim “limenkama”); plava crta – sljemenski potok Bliznec

Prostor južno od perivoja Maksimir (vidi: Četiri godišnja doba za šafrane na skrivenim grobovima ) i Maksimirske ceste, a sjeverno od pruge državne željeznice (vidi:Šparhet koji vleče ormare na Trgu kralja Tomislava), tzv. žakanjske željeznice (Zagreb – Dugo Selo – Koprivnica – Zakany- Budim, 1870.), i današnje Ulice kneza Branimira, crkveni je posjed sve do 1876. godine, kada »Zakonom o izvlazdbi nekretnina u gradu Zagrebu« biskupske i kaptolske ravne livade i polja počinju prelaziti u posjed gradske općine. Otkupom crkvenih majura započela je izgradnja istočnih područja grada.

Filoksera (konjski tramway) dolazi u Maksimir 1892., a iste godine maksimirskim jezerom plovi prvi izletnički parobrod “Grad Zagreb”. Prvi stadion (biciklističko trkalište) izgrađen je 1897. na križanju Maksimirske ulice i Svetica.

Željezničarska kolonija izgrađena je u razdoblju od 1927. do 1928. godine. Istovremeno je niklo divlje naselje Svetice (uz ulicu Svetice), a nešto kasnije iRavnice (uz željezničku prugu, vis-a-vi uzletišta Borongaj).

Maksimirsko naselje, kao projekt jeftinih prizemnih “kuća s četiri stana” za privremeno stanovanje (HR-DAZG-37, Izvanredna sjednica 46. IO-a GNOZ-a, 26.8.1946., kut.18), počinje se graditi krajem 1946. godine na nizu polja i njiva između Kolonije i potoka Bliznec (danas je korito potoka natkriveno).

2_borongaj_kolonijaBorongaj, 2013. Godine

1- tramvajsko – autobusni terminal Borongaj; 2- Zagrebačka zračna luka (1928.), zračna luka ratnog zrakoplovstva Nezavisne Države Hrvatske (1941-45.), kasarna JNA “Dušan Čorković” (1945-91.), vojarna Hrvatske vojske “Borongaj” (1991 -2007.), Studentski kampus Borongaj; 3- Volovčica; 4-Borongajski lug.

3_borongaj_ravniceBorongaj, tloris Zagreba iz 1947. godine.

1-    kasarna JNA “Dušan Čorković”; 2-Borongajski lug; 3- Ravnice.

Povjestnik Ivan Krstitelj Tkalčić je na temelju pisanog dokumenta (listine) iz 1201. godine potanko rastumačio međe starog Zagreba. Spominje i lokaciju sela Borongaj.

Hrvatski i ugarski kralj Andrija II. (1176 – 1235.) darovao je dekanu zagrebačkoga kaptola Baranu zemlju (polja, livade i šume), među inim i onu istočno “od malog potoka Blizni (iskvareno iz Bliznec)”, i to na sjeveru do “podsljemenskog zaseljka” (danas Baćun), a na jugu “do onoga mjesta gdje potok Trnava utiče u Savu t. j. iza sadašnjega sela Borongaja (iskvareno iz Baranj-gaj) prozvana tako po Baranu, dekanu zagrebačkoga kaptola, koji ga je uživao”.(I. Tkalčić, “Katolički list”, Zagreb 1873. br. 9., 10. i 11.).

Znamo da je posljednji vuk u Zagrebu ubijen 1898. u šumi na Borongaju, a vukovi su vjerojatno i u prošlosti obitavali na ovom području, pa otuda i toponim Vukomerec.

4_zet_borongaj“Tramvaj zvan obmana” – linija br. 1, 9 i 17 za “Borongaj”

Mnogi, nažalost, danas ni ne znaju za postojanje Željezničarske kolonije, a bilo bi im svejedno i da se okretnica Borongaj nazove Džisrikebir.

5_zet_dinamoTramvajsko – autobusni terminal “Borongaj” kod Krešićeve ulice na Željezničarskoj koloniji.

6_ekonomski_sveticeOkretnica “Svetice”

1935. – izgrađena je tramvajska pruga od Draškovićeve do kraja ulice Kralja Zvonimira, t.j. do okretnice Svetice kod Harambašićeve ulice.
1963. – pruga je produžena do današnjeg tramvajsko – autobusnog terminala “Borongaja”.

7_sveticeBivša okretnica tramvaja br. 9 i 10 na Sveticama

8_kolonija_sveticeTloris Zagreba iz 1947.

1- okretnica tramvaja “Svetice”; 2- Željezničarska kolonija

Predsjednik IO-a GNOZ-a, i prvi poratni gradonačelnik, Dragutin Saili je u svibnju 1947. smaknuo bana Jelačića, a u kolovozu je i kralju Zvonimiru odzvonila smrtna ura pa su Hrvati u zamjenu za svoga kralja dobili ulicu Crvene Armije (HR-DAZG-37, Sjed. 19. IO-a GNOZ-a, 19.5.1947., kut.20; i HR-DAZG Izvanredna sjednica 46. IO-a GNOZ-a, 26.8.1946., kut.18), kasnije preimenovanu u Socijalističke revolucije (prijašnja i današnja Ulica kralja Zvonimira).

9_nacrt_grada_ZagrebaTloris iz 1928.

1-    Željezničarska kolonija; 2- Svetice; 3- nogometni stadion HAŠK-a; 4- okretnica tramvaja kod ulaza u Maksimir.

1920. – donesena je odluka o izgradnji stanova za radnike i činovnike državne željeznice u Zagrebu, “južno od HAŠK-ovog igrališta na Maksimirskoj cesti, prema kojoj bi se imalo na projektiranih 15 blokova (I-XV) da izgrade stanovi za željezničare sa školom, domom, konzumom i dva trga. Na zapadnom od projektiranih dvaju trgova imadu se smjestiti zgrade za konzum, školu i dom, a u sredini trga može se smjestiti kapelica. Istočni trg imade služiti kao igralište za djecu… “

1923.- Urbanističkim planom (Regulatornom osnovom) za predjel između Maksimirske ceste i pruge državne željeznice zacrtano je buduće naselje Željezničarska kolonija sa svim popratnim sadržajima. “Parcelaciju i razmještaj različitih tipova kuća izradio je Gradski građevni odsjek, Arhitektonski odjel, a samu gradnju potpisuje »Građevno poduzeće Ing. Mate Crnić ovl. civ. Inženier«”.

10_kolonija_tlorisPoložajni nacrt Željezničarske kolonije iz 1927. godine, i izgrađenost 1932. godine. 1- Trg Augustina Kažotića (zapadni trg); 2-Trg Milovana Zoričića (istočni trg)

1927.- otpočela gradnja Željezničarske kolonije

1928.- dovršena je izgradnja istočnog dijela Željezničarske kolonije koja “pripada tzv. gradovima-vrtovima »u kojima su se vjenčali selo i grad«”. Izgrađene su 32 tipizirane kuće s ukupno 145 stanova (64, 85, 88 i 120m2 – ovisno o tipu) koje su se “približile idealu kuća za vlastito stanovanje” i “predstavljaju minijature ladanjskog načina stanovanja”.

U zapadnom su se dijelu istodobno s Kolonijom otpočele graditi privatne obiteljske kuće s vrtom, pa je i taj dio naselja većim dijelom izgrađen do 1932. godine.

11zelj__kolonija

Kuće u željezničarskom naselju imaju malo prilazno dvorište s prednje i nešto veći vrt sa stražnje strane. “Ovdje je vrt, ponajprije – kuhinjski vrt, važan za kućnu ekonomiju. To pokazuje da je ideja o stanovanju u Željezničkoj koloniji sadržavala i povezanost stanovanja i rada, grada i sela, arhitekture i prirode”.

12_kolonijaŽeljezničarsko naselje čine tri osnovna tipa objekata od kojih su prva dva – kuće u nizu, a treći je nešto viši – dvojni objekt.

13_kolonija_maksDražen Jerković, legenda zagrebečkog Dinama, je odrastao u Kuraltovoj ulici.

14_kolonija

15_kolonija

Trg Milovana Zoričića, 1929.

16_kolonija_ravniceTrg Milovana Zoričića, 2013.

17_kolonija_rabusVuglec Rabusove i Brkljačićeve ulice

18_kolonija_ravniceJugoistočni dio Kolonije, 1929. Strjelica: kuća na uglu Rabusove i Brkljačićeve ulice

19_kolonija_ravniceJugoistočni dio Kolonije, 2013. Strelica: kuća na uglu Rabusove i Brkljačićeve ulice je zaklonjena od pogleda benzinskom crpkom u ulici kneza Branimira

1974. – Zbog “svekolike brige za čoveka” na ovom sam mjestu “uhapšen i priveden” – na stražnjem sjedištu wolksvagenove bube – u Petrinjsku, zbog sumnje da sam fotografirao tenkove u kasarni JNA “Dušan Čorković”, a zapravo sam fotografirao omanje cigansko naselje (čerge) na prostoru današnje benzinske crkve. Vožnja u bubi je bila ugodnija nego u marici.

20_maksimir_postajaŽeljeznička postaja Maksimir

Željeznička postaja Maksimir postavljena je tijekom izgradnje Željezničarske kolonije koja je bila stimulirana nizom olakšica, a “najveća olakšica zaključena je 1926. kada je Zadruzi željezničarskog osoblja… podijeljena pogodnost oprosta plateža gradske taracovinske uvoznine, za sav onaj građevni materijal, koji će joj biti potreban za gradnju stambenih kuća za željezničarsko osoblje,… kao i za materijal potreban za kanalizaciju, vodovod, rasvjetu i cesto-gradnju, uz uvjet, da taj materijal bude uvezen izravno željeznicom bez upotrebe cesta na dotično zemljište i u rečenu svrhu upotrebljen”.

21_krupic_knez_branimirJugozapadni dio Kolonije; početak gradnje produžetka Ulice kneza Branimira; stari drvored u Krupićevoj ulici pao je kao žrtva “napretka”, 1973.

22_kneza_branimiraUlica kneza Branimira, 2013.

23_DinamoStadion Dinama u Maksimiru, 1955. (krov zgrade osnovne škole se vidi u donjem desnom kutu)

Od Kažotićeva trga do tramvajske stanice u Maksimirskoj ulici dolazilo se Jakićevom, obrubljenom drvoredom jablana uz istočno stajalište nogometnog stadiona HAŠK (budući stadion Dinamo). Prvu utakmicu na stadionu u Maksimiru Dinamo je odigrao 19. rujna 1948.

Gradnja školske zgrade na Željezničarskoj koloniji je bila predviđena na Kažotićevu trga, no 1933. izgrađena je nešto sjevernije, u Jakićevoj ulici. Južno krilo školske zgrade oštećeno je u bombardiranju Zagreba 1944. godine.

24_A_G_Matos2013.

Iz vizure današnjeg vremena – bivša “Državna narodna škola Kraljevića Andreja ” (1. rujna 1933.), “Narodna osmogodišnja škola ” (16. rujna 1957.), “Narodna osmogodišnja škola Antun Gustav Matoš” (28. prosinca 1962.) u Jakićevoj ulici. Škola je, poslije izgradnje istočne tribine Dinamovog stadiona, preseljena (8. ožujka 1969.) u novu školsku zgradu u Aleji Antuna Augustinčića u Maksimirskom naselju (današnje “Ravnice”).     rujna 1933. u školu je bilo upisano 410 učenika;

  1. 1. rujna 1939. u školu je bilo upisano 724 učenika;
    1. rujna 1957. u školu je bilo upisano 831 učenika;
    1. rujna 1968. u školu je bilo upisano 548 učenika;

25_A_G_MatosUčenici “Narodne osmogodišnje škole” u Jakićevoj ulici, 1959. 

Antun Gustav Matoš   STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Ne kaže se uzalud da se povijest ponavlja.

26_Maksimir

28_Vile-kolonija

27_Maksimir_kolonija

28a_vile-kolonija

Problem sa stanovanjem u poratno doba rješavao se i na ovakav način: “Zbog hitnog rješavanja stambenog pitanja prima se prijedlog tajnika (Branka) Padjena da se izvrše preseljenja svih neprijateljskih elemenata u loše stanove, a da se radnici i udarnici smjeste u njihove stanove.” (HR-DAZG-37, Sjed. 17. IO-a GNOZ-a, 2.5.1947., kut.20)”

29_policija_kolonijaKuća obrasla bršljanom je bila “Stanica narodne milicije Maksimir”, naša čuvarica poslije 1945.

“OZN-a sve dozna”, čak i onda kad se u igri na ulici desetogodišnji klinac pohvali “da i on doma ima pištolj”. Pištolj je doista pronađen u ranojutarnjoj premetačini stana, a u stanici narodne milicije Maksimir konstatovali su da je riječ o dječjem pištolju na vodu. Nakon toga je “roditelj 2″, tankom šibom od jorgovana, pristupio preodgoju “neprijateljskog elementa”.

30_kolonija_maksimir

I uz ovu kuću zaklonjenu smrekama, izgrađenu 1932., veže se anegdota koja je toliko apsurdna da mlađi čitatelj ne će u nju povjerovati. U kući je nakon sloma “Hrvatskog proljeća” uhićen Ivica Škunca. Kada su mu poslije u istražni zatvor u Petrinjskoj donjeli knjigu o šahu, budući je na naslovnici imala šahovsku ploču s bijelo-crvenim poljima, knjiga je proglašena “nacionalističkom” i nije mu bila dozvoljena!

31_Kazoticev_trg

OLYMPUS DIGITAL CAMERA“Gostiona i kugljana”, “Konzumna zadruga” i “Mesnica” , 1931.

(preuzeto iz: Zvonko Džankić, Dominikanska klasična gimnazija u Zagrebu, Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2005.)

“Trgovački centar” na Kažotićevu trgu izgrađen je 1928. godine. Nacrt je izradilo “Građevno poduzeće Ing. Ivo Senk i drug”.

33_Kazoticev_trg2013.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA“Arheološki ostaci” negdašnje tržnice u zaleđu zgrade “trgovačkog centra”, 2013.

Prigradski “Zec” svakodnevno je do želejzničke postaje Maksimir vozio kumice s košarama svježeg povrća, voća i velikim kantama s mlijekom.

Izvor: http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/15414-borongaj-nazvati-dzisrikebir-a-neprijateljske-elemente-iseliti.html

Sastavio: Ljubomir Škrinjar

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “Tramvaj zvan obmana”

  1. Comment by zinka.canjuga@yahoo.com:

    Čitajući o Koliniji u meni su se probudile uspomene iz mog djetinjstva. Odrasla sam u Harambašićevoj ulici.. davnih dana… i dobro poznajem mjesta koja se opisuju. Na Koliniju smo se išli igrati i krasti kuruzu, koju bi poslije pekli… a u Grabi ispred okretišta tramvaja kod Ekonomskog fakulteta, moj tata je sa svojim dečkima igral nogomet. Jedne je zime moja mama po velikom snjegu čekala na prvoj stanici tramvaj, da je otpela do Kraša… a njega nigde… kak bi i došel, kad je bilo pol dva vjutro… a ona sirota je krivo vidla i nakon sata smrzavanja vrnula se doma, kad je skužila da je fulala. Pješke bi išli i u Vukomerec, kod tete koja je živjela točno pokraj starog aerodroma, jer je moj stric bil avijatičar do 1945… Tak da i danas ja velim Kolonija i nikak drukče…

    Najljepši šafrani u proljeće procvjetali su ispred ulaza u Maksimir, u dvorištu crkve Svetog Jeronima, gdje sam krštena…

    Bilo bi ljepo kad bi bilo više ovakvih napisa o našem Zagrebu…

  2. Comment by ruza:

    Okbo
    Predivno stivo, svi ti nasi vugleci i frtalji za nas imaju neke sadrzaje i povjesti, a mladima je to sve skup smjesno.
    Kaj se moze, bar imamo o cemu pripovedati kaj i kak je bilo kad smo mi rasli
    Vesela sam kad sam sa zdenkecovim vuglecom, furt pronajdem nekaj kaj lijeci dusu.
    Fala Zdenkec i Okbo

  3. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    I MENE JE PODSTAKNUO NAPIS G.ŠKRINJARA DA I JA KAŽEM KOJU RIJEČ O ŽELEJZNIČARSKOJ KOLONIJI. BUDUĆI DA SAM STANOVAO U DERENČINOVOJ ULICI POZNATO MI JE OKRETIŠTE “TRAJBANA” KOD EKONOMSKOG FAKSA. KURUZU SMO IŠLI “KRASTI”, KAK VELI GĐA CANJUGA, U POLJA U MARTIĆEVOJ ULICI I OKOLICI. NO PRIJEĐIMO NA BIT.
    NAIME MOJ DJED, KOJI JE BIO ŠEF NA VIŠE ŽELJ.STANICA BJELOVAR, FUŽINE, DELNICE, SUNJA, MORAVICE ITD (TAMO SU SE I DJECA RAĐALA)NAKON PUTEŠESTVIJA PO HRVATSKIM ŽELJ.POSTAJAMA SKRASIO SE JE KAO VIŠI INSPEKTOR NA DRŽAVNIM ŽELJEZNICAMA U ZAGREBU. IZMEĐU DVA RATA DOBIO JE STAN U ŽELJEZNIČARSKOJ KOLONIJI (NE SJEĆAM SE U KOJOJ ULICI). ZNAM DA MI JE MAMA, KOJA JE STUDIRALA NEDALEKO NA AGRONOMSKOM FAKULTETU, ODLAZILA NA PREDAVANJA U GRAD SA PRIGRADSKIM VLAKOM ZVANIM “ZEC”. PUNO JE DOGODOVŠTINA VEZANIH ZA TAJ DIO NJENA ŽIVOTA I ŽIVOTA NJENA BRATA I SESTRE. NO ZA TO BIH TREBAO PUUUUNO STRANICA.
    I KAKO KAŽE GĐA CANJUGA ŠTETA DA NEMA PUNO VIŠE NAPISA O NAŠEM “ZABREGU”. JA SE NIKAK NEMREM ODLUČITI NA PISANJE, A TOGA IMA NA VAGONE. MA JENPUT BUM SE SEL I POČEL ŠKRABATI, JERBO TO JE POVIJEST NAŠEG GRADA.

Leave a Reply