Amater među profićima
digg del.icio.us TOP
  Posted October 26th, 2013 by Zdenko  in Biciklizam | 4 komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Nakon nedavno održanog svjetskog prvenstva u biciklizmu: Kako je Matija preživio svjetsko prvenstvo u biciklizmu.
U novinama ste mogli pronaći jako malo, uglavnom kratkih izvještaja, sa nedavno održanog cestovnog biciklističkog svjetskog prvenstva u Firenzi. Zamolio sam našeg zagrepčanina Matiju Kvasinu, sudionika najinteresantnije utrke ‘Elite’ kategorije profesionalaca, da mi opiše za ‘Zdenkov vuglec’ kako je on ‘preživio’ tu tešku utrku.

Fumina vožnja_Budinjak-Sošice-Krašić-Jaska-Plješivica7_1905_2013Matija Kvasina u dresu svoje klubske ekipe iz Austrije: Gourmetfein Simplon

Naši izbornici, Pleško, Ruszkowski i Jokić, unaprijed su odredili reprezentativce koji će nastupiti u Italiji na Svjetskom prvenstvu cestovnom biciklizmu, koje se održavalo u Firenzi od 22-29. rujna. Tako su za cestovnu utrku u kategoriji Elite muški, za Hrvatsku reprezentaciju nastupili Robert Kišerlovski, Kristijan Đurasek i Matija Kvasina. Jedino je Matija završio utrku i to na odličnom 30. mjestu u najjačoj svjetskoj konkurenciji.

Portugalac Rui Alberto Faria da Costa je pobjedio tu utrku i osvojio naslov prvaka u biciklizmu u cestovnoj vožnji. Costa je 272.2 kilometra dugačku trasu po vrlo lošem vremenu svladao za 7:25:44 minute, što je drugo najduže trajanje utrke za svjetsko prvenstvo u njezinoj 80-godišnjoj povijesti. Do prvog zlata za Portugal u povijesti Costa je stigao nakon što je u posljednjem kilometru prvo dostigao, a zatim u završnom kilometru i prestigao srebrnog Španjolca Joaquina Rodrigueza. U borbi za broncu Španjolac Alejandro Valverde bio je uspješniji od Talijana Vincenza Nibalija koji je tako ostao bez medalje.

WS_2013_World championship2Portugalac Rui Alberto Faria da Costa na cilju

Matija se hrabro vozio među najboljima
Jaka kiša i hladno vrijeme uz vrlo tešku stazu pridonijeli su tome da samo 61 vozač od 200, koliko ih je startalo, stigne do cilja. Od trojice hrvatskih reprezentativaca jedini je cijelu stazu svladao zagrepčanin Matija Kvasina, koji je zauzeo 30. mjesto s 2:01 minutom zaostatka iza pobjednika Coste. Sve do ulaska u posljednji krug od 16.6 kilometara Kvasina je bio u vodećoj skupini od 40-ak vozača. Kad sam ga u predzadnjem krugu na početku uspona vidio na začelju grupe (gledao sam direktni prenos utrke na TVu), bilo mi je jasno da od borbe za postolje neće biti ništa. Kilometri+vremenski (ne)uvjeti su učinili svoje. Mislim da je tada imao još samo snage doći s grupom do cilja.

Odmah poslije utrke u Firenzi, Matija se sa ekipom vratio u Zagreb. Odlučio je uzeti više nego zasluženi odmor, nakon duge i naporne sezone. Preko Tuzle, gdje je posjetio starog prijatelja i legendu bosanskog biciklizma Hajrudina Trlea, otputovao je sa familijom na more.

Matija i Trle3_Oct2013Hajrudin trle sa Matijom u Tuzli

Ovih dana, nakon zasluženog odmora, javio mi se da održi svoje obećanje i opiše kako je ‘preživio’ tu utrku. Prenosim Matijino pismo u cijelosti:

Evo konačno nakon podosta vremena da pomalo opišem svjetsko prvenstvo 2013. Kako sam odmah nakon njega otišao na godišnji odmor, vrijeme je počelo prebrzo letiti, pa sam se u kratkom roku iz profesionalnog prebacio u rekreativni biciklizam. 

RIMG0156Ekipa Hrvatske na svjetskom biciklistickom prvenstvu u Firenzi: Filip Čengić, Matija Kvasina i Antonela Ferenčić.

Selekcija ekipe Hrvatske
Cijela priča sa prvenstvom kreće naravno od odabira kandidata prije same utrke. Naime, sve dok se Radoslav Rogina nije javio i objasnio da nije spreman ići na to prvenstvo, ja sam bio samo rezerva. Nakon što je Rogina objavio saveznom izborniku Plešku da nije spreman, meni su javili da idem na prvenstvo umjesto Rogine. To je bilo otprilike mjesec dana prije utrke. Kako nisam u rujnu mjesecu imao dosta utrka na klubskom programu, nisam mogao puno učiniti da tempiram svoju formu i dobro se pripremim za prvenstvo svijeta. Zbog toga sam kao i prethodnih godina otišao na prvenstvo svijeta sa manje treninga i utrka, ali sa više svježine i volje. 

WS_2013_Matija6Naši reprezentativci u obilasku staze sa automobilom

Boravak u Firenzi prije prvenstva
Već nekih 10 dana prije elite utrke bio sam u Toscani i to u neposrednoj blizini centra Firenze. Razlog tome je bio nastup sa mojom klubskom ekipom (iz Austrije) na Ekipnom svijetskom prvenstvu za ekipe. Naime moja ekipa Gourmetfein simplon iz Austrije, sa bodovima sakupljenim na Europa tour ljestvici u toku godine, dobila je  pravo nastupa. Nažalost nismo nastupili sa najjačom postavom, pa se naš plasman na kraju nije podudarao sa ukupno osvojenim bodovima u Europa touru, sa kojima smo završili sezonu na 4. mjestu u ukupnom poretku. Ovaj ekipni kronometar na prvenstvu svijeta smo završili na 4 ili 5 mjestu od zadnjeg. To nije bio baš dobar rezultat, jer su naša očekivanja bila veća. Nedovoljna priprema ekipe, nedostatak dvojice ključnih vozača, sve je to uvjetovalo tako lošem plasmanu. 

Kako god to bilo, rani boravak u Italiji je meni odgovarao da se maknem iz Zagreba, te da živim u samom žarištu prvenstva. Tako sam te dane provodio trenirajući po stazama okolo Firenze, srečući neke prijatelje ali i pokojeg profesionalca. Jedan od razloga što sam ostao tamo je i taj da mi je klub preporučio ostanak u Italiji nakon ekipnog kronometra, pa su mi oni snosili troškove smještaja dok nije stigla naša hrvatska reprezentacija.

IMG_1138Matija sa navijačima iz Zagreba: Koraljka Milun, Matijina žena Đurđica Kvasina, Vedran Pribilović i Ivan Milun.

Priključak reprezentaciji sam imao od četvrtka, tek 4 dana prije utrke. U tom periodu se već moglo sresti puno više poznatih vozača na stazi i i njenoj neposrednoj okolici. Tako je recimo tek od petka počeo i službeni trening na stazi, gdje se u određeno vrijeme, samo središte grada zatvorilo za promet, kako bi si svi biciklisti mogli pogledati stazu.

Na prvom treningu po stazi sam pomislio da je ta staza jako lagana, da nije pretjerano teška. Nisam u tim trenucima lagane vožnje dobro razmišljao, kako će se to sve odvijati tokom utrke, budući da su samo dva brda, kratka nizbrdica i puno zavoja. Sve se to puno bolje vidjelo već nakon prvih utrka u drugim kategorijama, koje su se vozile prije naše utrke. Ono što smo mogli zaključiti, je bilo da je staza poprilično selektivna, jer su sve kategorije ulazile u cilj sa jako malim brojem vozača… po grupicama ili pojedinačno. Takvo mišljenje smo uvelike promjenili vidjevši utrku U23 seniora, a tek kad smo oko petka vidjeli vremensku prognozu za nedelju znali smo da nas čeka… pakao.

Naime za svo vrijeme koje sam boravio na tom djelu Toscane, svih tih 12 dana, nije palo niti kapi kiše, dok se na prognozama za nedelju u zadnjih par dana pokazivala samo kiša. Sjećam se kako smo pretraživali sve moguće web stranice nebi li pronašli malo bolju vremensku prognozu za nedelju. Ništa od toga, kiša je bila najavljena svuda i to u toku cijelog dana sa grmljavinskim nevremenom i jedno 10-ak stupnjeva nižom temperaturom nego prethodnih dana. Kako su najavili, tako se i ostvarilo.

elite_men_road_race_map_670Staza utrke u Firenzi

Nastup naših
Još samo par detalja o nastupu juniora i jedne hrvatske seniorke. Naš jedini predstavnik u juniorskoj konkurenciji, imao je lakši kvar na ravnom dijelu utrke, gdje je probušio gume na obadva kotača. Dok se to promjenilo nije bilo više šanse uloviti glavnu grupu. Razlog tome je glupo UCI pravilo koje svim kategorijama osim ELITE ne dozvoljava pratnju ekipa sa ekipnim vozilima, nego utrku mogu pratiti samo službeni automobile organizatora, a to je premalo da bi se grupa nakon promjene kotača mogla uloviti. Pogotovo u juniorskoj konkurenciji gdje se ide cijelo vrijeme pun gas, naročito po ravnome. Tako naš predstavnik Čengić, nije imao nikakve šanse nakon defekta, pa se oprostio s prvenstom u ranoj fazi te utrke.

elite_men_road_race_profile_670Profil staze utrke u Firenzi

Što se tiče predstavnice žena Antonela Ferenčić je preživjela utrku do krugova, a kako su žene sve stavljene u seniorsku kategoriju, pa one iz juniora idu direkt u kategoriju ELITE, nije se mogla nositi sa razlikom u kvaliteti prema ostalim profesionalnim biciklistkinjama. Kada su došli na teški teren, tj. krugove, za nju je utrka brzo bila gotova. Bilo je i teško nešto više očekivati, jer ona nema u sebi niti jednu utrku te kvalitete u sezoni. Ipak Antonela je mlada cura i ima još puno vremena za napredak, ako joj se postave povoljni uvijeti.

WS_2013_World championship5Start utrke profesionalaca je bio po jakoj kiši

Muška Elite utrka
Muška Elite utrka se vozila u dužini od rekordnih 272km. Vrijeme je bilo kao po najavi: kiša koja pada kao iz kabla i nema neke namjere prestati. Kažu kako 20 godina nije kiša padala u tom kraju kao toga dana na prvenstvu. Baš je pronašla pravi dan. Start smo imali u 10h prije podne a atmosfera na startu je bila usijana. Još kako je sve to bilo u nekom polumraku zbog oblaka, plus ti fotoaparati i svijetla, baš ostavljaju jedan doživljaj epske borbe i utrke.

Prije starta potpisuju se startne liste, oblače se kabanice, vozači stoje ispod kišobrana, a spiker cijelo vrijeme komentira kako koji vozač dolazi i odlazi. Ljudima nije kiša niti malo smetala, pa ih se već na startu našao pozamašan broj. Cijela naša priprema prije starta nije bila ništa posebno. Odlazak na WC uzimanje hrane, priprema adekvatne odjeće i kontrola robe, koja se ostavlja u autu, za slučaj boljeg ili lošijeg vremena. 

WS_2013_World championship4Jaka kiša je padala tokom cijele utrke profesionalaca

Start utrke
Startali smo svi onako opušteno, mada se već na neutralnoj vožnji vidjela napetost onih koji su željeli ići u bijeg od starta. Među njima sam i ja imao sličnu ideju, da ulovim neki lagani bijeg, kako bih tu kišu i hladnoču bezbolnije preživio. Čak sam u jednom kratkom trenutku napravio kraći napad – pokušaj bijega, kojega su vozači iz ekipe Engleske brzo neutralizirali. Oni su se postavili od starta sa odlučnom namjerom da kontroliraju cijelu utrku. Trebalo je nekih 20-ak km da se jedan manji bijeg ipak odvoji. Kako nisam bio dovoljno odlučan, nisam taj bijeg ulovio, pa sam se morao orijentirati na vožnju u grupi. Napominjem samo da se ne zaboravi, kiša ne prestaje padati, te da dapače, na trenutke krene i prolom oblaka, gdje se vidljivost smanji na svega par metara. Tako počinju i prvi problem, jer se na skoro svakom zavoju pronađe po jedan pad, a imavši na umu da smo trenutno bili na ravnom dijelu staze, moglo se zaključiti šta će biti na krugovima, do kojih smo od starta imali 110km. U nekoliko navrata tokom tog ravnog dijela staze kada je na cesti ležalo i više desetaka biciklista. 

WS_2013_Matija2Zbog kiše vidljivost je povremeno bila vrlo mala

WS_2013_Matija1Matija je bio među vodečima u završnici utrke profesionalaca

Bijegovi i ravni dio staze
Kako nisam ulovio onaj prvi bijeg, a bio sam malo manje obučen morao sam ići otraga do ekipnog auta po toplu pelerinu. To je bio doživljaj za sebe. Kolona je valjda imala preko 50 automobila u pratnji, a naš ekipni auto je bio negdje na 24 mjestu. Iza prvog sudačkog auta iza grupe, bila je gužva, plus kiša pada kao luda, tako da se nije znalo tko šta treba, a tko koga zove. Namučio sam se i načekao na svoju pelerinu, podosta vremena, ali kad sam ju dobio je sve bilo nekako lakše, jer mi je odjednom bilo puno toplije. Sada sam se tek mogao posvetiti malo razmišljanju o hrani, piću, poziciji i načinu kako ovo sve preživjeti. Nekako nisam baš želio pasti i odustati, kada po prvi puta na prvenstu imam svoje navijače iz Zagreba. Bio je to skup sa mojom ženom, kojoj je također to bilo prvo sudjelovanje prvenstvu. U toj grupi su bili: Ivan Milun, Vedran Pribilović, Koraljka Milun i Đurđica Kvasina… sve moji navijači iz Zagreba.

WS_2013_World championship1Jedan od uspješnih bjegova u toku utrke – bez našeg Matije

Nevrijeme i krugovi
Preživio sam taj ravni dio staze bez problema i uz dosta sreće, jer su ljudi stvarno padali, a kiša je obilno padala cijelo to vrijeme. Nekad malo jače, nekad malo slabije, a na trenutke obilno. Već ulaskom na prvi krug počinje urnebes. Grupa se nakon prve nizbrdice rastegnula na skoro 7km, popucala je na više desetaka manjih grupa. Tada sam već mislio da je to kraj utrke za neke, ali ja sam bio u prvoj grupi nakon vodeće. Mi smo relativno brzo ulovili prvu grupu, a kada sam se okrenuo iza sebe, vidio sam da nas nije ostalo više od 60-tak vozača.

Jedini dio staze povoljan za odmor i popravak pozicije unutar grupe je bilo ono glavno brdo u dužini od 4km. Kako se došlo na vrh toga brda, tako se ostajalo na toj poziciji skoro sve do ciljne linije, koja je bila nakon 9km. Razlog tome su bili stalni zavoji po stazi, gdje je bilo nemoguće prelaziti ostale vozače. Sama grupa je bila mala prvih par krugova, jer je tempo bio poprilično jak. Tek nakon nekih 3 pređena kruga grupa se malo sabila, neki su ponovno ulovili grupu, pa sam konačno vidio da nas je u grupi opet bilo oko 100 vozača. 

WS_2013_World championBudući svjetski prvak da Costa, vozio je u grupi sa našim Matijom

Trend padanja se nastavio na krugovima u puno večoj mjeri nego na onom ravnom djelu staze. Nekim ljudima nisu gume nikako držale po mokroj cesti, a neki se valjda stvarno jednostavno neznaju voziti. Jedni su znali napraviti rupe u grupi (prekinuli su lanac) na nizbrdici, pa je to onda prepolovilo grupu na više dijelova, što se kasnije opet nije moglo spojiti sve do ciljne linije. 

Staza jednog kruga je izgledala otprilike ovako nekako: Ciljna ravnica 2km ravno s par zavoja, široka cesta; potom brdo 4km široka cesta 5% prosjek uspona, pa zatim nizbrdo, uska cesta, zavoji, izlazak na širu cestu, nastavak zavoja, pa dolazak na kratko brdo od 500-800m prosjek 11%. Nakon toga ponovno zavoji, blago nizbrdo sve do ciljne ravnine u zadnjih 1,5km. Sve u svemu dosta zavoja, rastezanja grupa sa vrlo malo mjesta za skupljanje i odmor. Kada se na to sve doda olujno nevrijeme i kiša dobije se ubitačna situacija. 

Moja vožnja se svela na oprezno po zavojima, što bolja pozicija prije nizbrdice na što se najviše energije gubilo, zatim vodit računa o hrani i piću, te preživjeti krug po krug. Tokom cijele utrke sam se osječao odlično, mada sam znao da svaki trenutak kada se trebalo pomučiti će na kraju doći na naplatu. 

WS_2013_World championship3Kiša nije prestala sve do pred sam kraj utrke

Amater među profićima
Moji navijači su se smjestili na djelu gdje su me mogli lagano vidjeti, a i ja njih, pa sam iz toga vukao još neku malu dozu motivacije. Bilo je zanimljivo, ali i tužno voziti se tako dobro na utrci znajući da sam jedini amater u toj prvoj grupi, sa samim profesionalcima, koji utrke te kvalitete imaju svaki tjedan, a ja dobijem priliku jedva jedanput godišnje. Znao sam da će me taj moj amaterizam, te nedostatak kvalitetnih utrka koštati na kraju. Tako nešto se i dogodilo. Nekih 2,5 kruga do kraja sam osjetio kako me slabost, tj. nemoć polagano lovi, a znao sam unaprijed šta će biti u zadnjem krugu. Predzadnji krug je počelo prvo ozbiljno ‘rasturavanje’, koje sam na izmaku snaga preživio. Cijelo brdo ono od 4km, je izvukao jedan vozač Kolumbije. On je sam podosta vozača izbacio iz utrke, sa takvim silovitim tempom. Mene nije uspio, ali mi je uzeo podosta snage. Kako sam znao da ulaskom u posljednji krug svi favoriti Nibali, Fabian, Gilbert… još nisu pokazali zube nemam šta čekati zadnji krug, da pokušam ići s njima, več sam se odlučio za jedan onako poluočajni pokušaj bijega pokraj ciljne linije nebi li malko skrenuo pozornost na sebe u posljednjem krugu, te kako bih u neku ruku pokazao svima da sam još tu u prvoj grupi i da imam zube… ali taj napad svima koji poznaju biciklizam, je govorio samo: ‘on je gotov’. Mene su u biti odmah ulovili, te je na kontru otišao mladi Polanc, koji se malo duže od mene držao u bijegu. Pokušao sam nekako držati posljednje brdo i ostati u grupi, ali noge nisu išle tamo gdje je glava željela. Pustio sam ih već nakon 2km brda, a do vrha sam došao jedva; čak sam na trenutke pomislio stati i gurati bicikl, koliko su mi noge odrvenile. Što od umora i kiseline u nogama, što zbog hladnoče i kiše. Napominjem za kišu, koja nije prestala sve do posljednjih 20 min utrke, a u par navrata na krugovima je poprilično zacrnila nebo, da se moglo pomisliti da će uskoro pasti i mrak.

Nakon tog brda sam do cilja dogurao sa još par vozača u maloj grupi, koji su imali jednake probleme kao i ja. Umor se mogao vidjeti na svima nama nakon tih 7 sati i 30 minuta boravka u kišnom i olujnom vremenu.

WS_2013_World championship7U zavšnici utrke prevladali su najspremniji!

WS_2013_World championship8Favorit utrke Spanjolac Joaquim Rodriguez napada u zadnjem krugu.

Konačno cilj i kraj utrke
Prošao sam kroz cilj tužan i sretan u isto vrijeme. Nekim čudom su ljudi shvatili ovo kao moj veliki poduhvat, pa su mi čestitali za dobar plasman, koji po meni nikako nije ‘dobar rezultat’, nego samo jedna požrtvovna vožnja, koja mi nije mogla biti puno više od samo jedne ljepe uspomene u životu. Mnogi su me poslije utrke pitali jesam li dobio neke ponude za iduću sezonu na osnovu mog plasmana (30.mjesto na svijetskom prvenstvu). Na žalost ništa od toga, ali možda sam si time popravio status u klubu.

Ima jedna interesantna anegdota u vezi sa ovom utrkom. Prije utrke me šef moje austrijske ekipe upitao dali mislim završiti utrku, a ja mu kažem ‘pa naravno!’. On me onako pogledao, kao da mi ne vjeruje, ali je zato bio prvi koji mi je čestitao odmah nakon ulaska u cilj. Preko SMS-a mi je poslao poruku, jer nije osobno bio tamo. To je tako jedna usputna zanimljivost koja mi je ostala u ugodnom sjećanju. 

WS_2013_World championship6Amater među profićima: Matija Kvasina još uvijek na čelu prve grupe u zadnjem krugu utrke.

Bilo je još podosta zanimljivih detalja tokom utrke, ali za to bih trebao knjigu napisati, jer kako za jednu utrku skijaškog kupa naprave cijele debate, ja bih mogao za ovu utrku napisati cijeli mini roman. 

Neki su me pitali čemu ono veselje nakon cilja. Pa vjerovatno jer nisam pao i polomio se, jer sam imao sreće, vozio sam jako oprezno i imao sam konačno odlične gume i kotače na biciklu. Tuga više zbog toga što znam da bih mogao napraviti puno više, samo kada bih imao ekipu, koja vozi utrke na tom nivou u toku cijele sezone i kada bih mogao uvijek na vrijeme znati dali vozim na svjetskom prvenstvu ili ne.

Matija Kvasina

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

4 komentara to “Amater među profićima”

  1. Comment by Trle Hajrudin:

    poštovani i cijenjeni Zdenko – kad ovo čitam još uvjek sam pod utiskom lavovske borbe i vožnje našeg VITEZA MATIJE – ali iz ovog teksta se vidi veličina Mtijina jer on stvarno je skroman da nemože biti skromniji – on je ovdje po meni lično največi vozač i heroj samim tim kad znamo da je on vozač iz kluba koji nema ovako velikih trka – a tek kakav bi on bio vozač da je u nekom od večih profi timova – živio ti nama naš VITEŽE MATIJA – i još dugo nas oduševljavao svojim pobjedama i velikim vožnjama!

  2. Comment by Ivan Colig:

    Hvala Zdenko na opisu Matijinog uspjeha i borbe na svjetskom prvenstvu. Uvjeren sam da bi Matija ostvario bolji rezultat sa boljim pripremama. Da je i trideseto mjesto u toj konkurenciji i tim uvjetima zavidan rezultat, vidi se po rezultatima ostalih jakih reprezentacija. Od devet vozaca reprezentacije Australije, trku je zavrsio samo Clarke, a od devet britanskih vozaca, nijedan. Tri pobjednika Tour de Franca u zadnje tri godine,(Cadel Evans-2011, Bradley Wiggins-2012 i Chris Froome-2013) nisu zavrsili, a Froome je slovio kao jedan od favorita. Od 208 vozaca na startu trke, do cilja je stiglo samo 61 najizdrzljivijih i najupornijih, a svakako sretnih, taj dan. Samo 29 vozaca ispred Matije, a 178 iza….
    Bravo Matija, a nadam se da ces u svom klubu dobiti bolji status i sljedece godine na trci oko Austrije biti medju favoritima.
    Pozdrav, Ivan

  3. Comment by Damir Pavao Govorčin:

    Odličan text koji čitatelju, iz perspektive vozača, daje uvid u tijek utrke koja se odvijala po uvjetima za koje je Noa gradio Arku. Čitatelj tako saznaje ne samo puke faktografske detalje nego i dobar dio autorovih razmišljanja i stavova što je biciklističkoj publici uvijek najzanimljiviji dio. Matija nam kroz text ne otkriva samo sebe već i još jedan svoj skriveni talent – onaj literarni.

    O samoj utrci se puno reklo u međusobnim razgovorima a ponešto i na nekim od društvenih mrežama. Svaka čast maloj ali odabranoj ekipici fanatika koji su se zaputili u Firencu i in vivo bodrili Matiju. No blagodati Interneta i društvenih mreža omogućile su ostatku Matijinih fanova posijanih diljem Zemaljske kugle da pojmu “zajedno pratiti utrku” daju jedan novi smisao. Doma pred televizorom a zajedno na Internetu. Sve u svemu broj tih ljudi nije ni mali ni zanemariv a to ipak nešto govori o Matiji. Kao i njihovo oduševljenje rezultatom. Nemojte to zvati rezultatom, to je samo plasman (smisao Matijinog posta na jednoj društvenoj mreži) daje naslutiti da autor misli da je“ moglo je i bolje“. Može uvijek bolje osim ako nisi prvi. Tu dolazimo do okrutnosti ovog sporta koja svoje korijene ima negdje dulje u ishodištu koje se, po meni, zove novac. No pustimo to. Nepravdu prvenstveno vidim u biti naslova ovog texta “Amater među profićima” i rečenici koju je sam autor napisao “Mnogi su me poslije utrke pitali jesam li dobio neke ponude za iduću sezonu na osnovu mog plasmana (30.mjesto na svjetskom prvenstvu). Na žalost ništa od toga, ali možda sam si time popravio status u klubu.”
    Ako činjenice da netko tko ne vozi utrke ovog ranga na istoj završi kao 30-ti u svjetskoj konkurenciji po biblijskim uvjetima nije dovoljno da zainteresira bilo koga za neki angažman, onda što jest? Pobjeda? Pa svi bi voljeli imati u svojoj ekipi svjetskog prvaka, ali on je jedan.
    Osobno, trku sam proživljavao između dviju emocija, strepnje od Matijinih padova i nade da će se ipak nešto desiti, neki bijeg,neki nenadani obrat situacije, neko čudo kojim će Matija isplivati iz mora „istih“ i naći se među „odabranim“ koji su odabrani da se bore u završnim kilometrima utrke za postolje. No to priželjkivano čudo se nije desilo, bar ne za Matiju i ne u onakvom obliku kakvom sam se ja nadao. No kasnije kad su me prošlo razočarenje (više svojim nadanjima nego Matijinim rezultatom) nekako sam pomislio da se čudo ipak desilo. Amater je završio trku među profićima.

  4. Comment by Dusan:

    Matiji svaka cast!!! Samo izvesti ovaku tesku trku po takvim vremenskim uslovima je ogroman uspeh. Klasa nema sta. I jos jedna ispravka:Robert Kiserlovski nije ucestvovao na svetskom prvenstvu vec je namesto njega vozio jos jedan veliki vozac-Radoslav Rogina.
    Pozdrav

Leave a Reply