Čvenk?!
digg del.icio.us TOP
  Posted October 24th, 2016 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 3 komentara

Purgerska nostalgija

Preneseno sa ‘Moj Zagreb’ portala

LAIČKI PRISTUP: A kaj purgeri znaju o svom gradu – Čvenk?!
E, tak me pukla vrućina da bum se onesvestil. Vidim da bu cijeli tjedan skoro do 4 banke. Na TV-u kadrovi djece koja se ”kupaju” u fontanama. Vjerujem da je Agram prazan kak Maksimirski stadion za vrijeme gradskog derbija.

kresimir_butkovic1Krešimir Butković

Nego, zakaj vas danas štopam, iz čistog razloga kaj sam ponorel dok sam gledal svoje nećake kak furt pimplaju po mobitelu i fejsu, ili gledaju one stupidne humoristične domaćice na TV-u i ne idu se kupati. Koliko bi ljudi dalo da su na njihovom mjestu i uživaju u moru? Veli mi nećak da iz njegove ekipe nitko nije išel na more, a i da je njemu dost sedam dana pacanja. OK, mislim si, tvoja stvar. Sestrična je otišla na kupanje na Jarun i nije se nikak mogla rashladit. Nego, uzme moja nećakinja onaj mobač i dogovara sastanak prek fejsa sa svojim curama. Svakih petnaest minuta provjerava je l’ dogovor stoji i je l’ sve u redu.

DSC_2156Čvenk pod vurom na Trgu bana Jelačića je bila zagrebačka tradicija.

A kak se uopće danas veli kad imaš spojak, sudar, čvenk ili ti dogovor?

Ak su pokupile ovu novu šprehu onda su valjda na ‘dejtu’. Gdje danas mladi idu na spojeve? Ziher u neki trgovački centar, tam je kino, klopa, cuga.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, veli baka, da su se parovi sastajali ‘pod repom’. Znate kojim, kipa dragog nam bana. Eh, ajd bit ću tak slobodan ustvrdit da su se parovi sastajali na našem banskom trgaću još od vremena dok je i sam Jelačić uživo dolazio na svom konju na kavu u obližnju kavanu. Jest da je tada tam bil plac, no eto, to je bila zagrebačka promenada vazda, korzo na kojem si bio viđen i na kojem si gledal tko se ubacio ‘u igru’.

Zrinjevac je valjda bil mjesto gdje su upareni golupčići odlazili u šetnju. Da, dakle, čvenk je bil pod repom dok ga nije preko noći maknula ondašnja komunistička vlast. Ban je nestal na dugo vremena u neki podrum, čak su na dvije godine maknuli i spomenik kralju Tomislavu i puknuli umjesto njega veliku zvijezdu petokraku. Bit će da je ‘zvijezda’ vojevala s Bugarima. Ludo vrijeme dovelo je nove navike pa se dogovarao sudar ‘pod satom’.

DSC_2151Jel bu došel ili nebu… prijateljica je tu za podršku!

Priča mi mama kako su cure iz gimnazije bježale sa zadnjeg sata, skidale kute, obuvale salonke i trčale pravac trga da se nađu pod satom sa stasitim Dalmatincima koji će kasnije činiti poznatu elitu akademskih građana našeg Zagreba. Domaći parovi su obično dogovarali kvartovske sudare i nije im trebala ta ‘satna odrednica’.

U vrijeme moje pokojne mladosti, tamo sredinom osamdesetih, kad je Univerzijada proljepšala naš grad i učinila Jarun zagrebačkim morem, kod sata su se sastajali Bad Blue Boysi sa zapadnog dijela grada.

Sjećam se da su nam jednom štaciju zauzeli stasiti Slavonci iz Kohorte. Bilo je to vrijeme kad su svi disali zajedno kao jedno pa smo se samo stopili s njima čekajući zajednički odlazak na tekmu. Torcida se obično sakupljala kod novootkrivenog Manduševca.

DSC_2159Ljepota izbora… U Zagrebu se ima kaj ‘dejtati’!

Jelačić plac je tako postao sabirna točka navijačima i špica mladim curama koje su šetale obleku iz Trsta, Graca i pokojeg djutića. Ne znam kaj se dogodilo devedesetih, no pojava mobitela i interneta, barem po meni, ubila je onu jednostavnost dogovaranja i romantičnost čvenka.

Zasigurno neki novi klinci dotepenci kao orijentir uzimaju Jelačićev kip ili sat, no vrijeme korza je prošlo. Špica za pokazivanje su Gajeva, Bogovićeva i Cvjetni trg. Sa svojim prijateljem Dalmatincem sjedim jednom tako u rano proljeće na Cvjetnom. Ispijamo kavu, a pored nas prolaze opake šminkerice s nosom do neba. Hodaju kao da su oslobodile Zarin dućan u silovitom jurišu, a sad se spremaju na proboj u H&M. Ne primjećuju nikog. Takve se zasigurno ne bi došle sunčati u ‘babinjak’ na Savskom kupalištu.

Nekoć su žene imale to ograđeno mjesto kraj Save gdje su se mogle gole sunčati. Sretno vrijeme u kojem si mogao bez straha bućnuti se u hladnu i čistu rijeku. Kasnije kad je sve otišlo k vragu posjetitelji kupališta su se mogli samo tuširati. I onda je i to nestalo netragom. U Savi se još kupaju samo samoubojice i njihovi spasioci.

DSC_2887Zagrebačke ljepotice: mažuretkinje

Jarun je postao nova oaza kupačima, čitam da je za nadstrešnicu pod kojom borave osobe s invaliditetom uloženo preko pola milijuna kuna. Lijepo, sad se imamo i mi gdje kupati. Tu su još i funkcionalne fontane za djecu, no što kad sezona prođe, kad će ti OSI-i trebati negdje živjeti? Gdje ćemo s njima?

Možda da se s predstavnicima Grada nađemo pod repom jer se vuku repovi oko trenutnog štakorišta na Jarunu koji je trebao biti dom za osobe s invaliditetom. Može čvenk opet pod repom? Pital bi vas nekaj! Bok svima, i čitamo se!

Autor teksta: Mario Ćužić

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “Čvenk?!”

  1. Comment by Boris Ožanić:

    Poštovani Zdenko,
    Ja sam Boris Ožanić, redovito čitam Vaše članke o biciklizmu i posebno o našem ZAGREBU. Nekada sam se malo bavio biciklizmom, pa me to ponukalo da Vam se javim. Pohvalio bi svaki članak u kojemu je oteto iz zaborava sva lijepa prošlost, ljudi, riječi i grad. Spominju se mnogi poznati ljudi – LEVAČIĆ, UKMAR, BAJC, ŠEBENIK, ŠKERLJ, BAJLO, ZANOŠKAR, VALĆIĆ, BILIĆ CVITKO I EGIDIO… i mnogi drugi.

    Volim Vaše štiklece o ZAGREBU, jer je to moja mladost. Od rane mladosti živio sam na črnomercu (Sveti Duh), gdje je bilo dosta biciklista (Prosinek, Čelesnik, Šolman, Poredski, Horvatek…), pa smo i mi po uzoru na njih zavoljeli biciklizam. Bilo nas je dosta neka imena se i ne sjećam. Dobri prijatelji i društvo, bili su Vlado Šolman, koji se nalazi KANADI, Vlahović Vlado i brat Zvonko, Marijan Novak, Marijan Ćulina, Jurina Slavko, Mašić ZVONKO, Murgić, Bilušić, Gregorina.

    Moj prvi bicikl bio je kao i Vaš BIANCHI, a poslije sam vozio LEGNANO. Nakom vojske sve je otislo u zaborav. Svi smo se nekamo razišli. Poćeli su mladi. Otišao sam u Njemaćku i tu je moje prijateljstvo sa biciklizmom završeno. Imam nekih svojih slika, pa ako želite mogu Vam ih poslati, jer znam da neće ići u zaborav. I to je jedan dio povijesti zagrebaćkog biciklizma između 1958-1962.
    Pozdrav…

    Puno lijepih pozdrava Boris Ožanić

  2. Comment by Zdenko:

    Cj. Boris, drago mi je dobiti ovakvo pismo. To je potvrda da radim dobro. Htio sam vam poslati email, ali mi se svaki put email vratio sa ljedecom porukom:

    Unknown address error… User unknown!

    Javite mi se ponovno!

    Pozdrav, Zdenko.

  3. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    POŠTOVANI G.OŽANIĆ,

    BUDUĆI DA OSOBNO POZNAJEM Z.KAHLINU, ČESTO PUTA SE JAVLJAM SA SVOJIM PRILOZIMA GLEDE NJEGOVIH NAPISA ILI NAPISA ONIH KOJI SE JAVLJAJU. PUNE (STARI ZGB IZRAZ ZA MNOGE) OD NAS VEŽU PRELIJEPE USPOMENE NA NAŠ “ZABREG” I DOBRO JE DA SE PIŠE, JER BI PUNO TOGA OTIŠLO U ZABORAV, A SVE TO ŠTO JE VEZANO ZA BICIKLIZAM I I NAPISE O NAŠEM GRADU JE POVIJEST ZAGREBA. SA MNOGIMA KOJE STE SPOMENULI (BILIĆ, ŠEBELIĆ, ČUBRIĆ,BAJLO, TUPEK, ANZULOVIĆ, GAŠPARIĆ, BUDJA, PLEH, M.KAHLINA/ZDENKOV BURAZ ITD) SAM VOZIO I BILO JE PUNO NADARENIH VOZAČA MEĐU NJIMA, SPORTAŠA PO DUŠI I SRCU, VRLO SKROMNIH I JEDNOSTAVNIH MOMAKA, ZALJUBLJENIKA U BICIKLIZAM, NO MEĐUTIM REDOVNI STUDIJ I ŽELJA DA ČIM PRIJE DIPLOMIRAMO, POČNEMO ŠLJAKATI I KINTU SLUŽITI, NAS JE UDALJIO OD SPORTA. TO NE ZNAĆI DA SMO SE PRESTALI NJIME BAVITI, DAPAČE, IAKO SAM VEĆ GODINAMA PENZIĆ JOŠ UVIJEK SAM/SMO ZA GUVERNALOM “KOJI ŽIVOT ZNAČI” I ODRŽAVAMO ZDRAV DUH U ZDRAVU TIJELU “MENS SANA IN CORPORE SANO!”
    MOJ PRVI BICIKL JE BIO STARI NJEMAČKI ADLER, KASNIJE DIAMANT/”RAJNGLA”PLAVE METALIK BOJE MADE BY DDR, KOJEG SAM PREDELAL U TRKAČI BICIKL I KONAČNO ALPES IZ 1962 GODINE KOJI SAM NA JEDVITE JADE KOMPLETIRAO SA CAMPAGNOLO OPREMOM (NI BILO KINTE),KOJI I DANAS VOZIM I NE BI GA DAL ZA NIKAKVE NOFCE.
    ETO TEK TOLIKO DA SE PODSJETIMO NA TE NAŠE PRELEPE ZAGREBAČKE CAJTE KAJ SU PREŠLI.

    SRDAČAN POZDRAV PROF.JURICA GRAKALIĆ DR.H.C.

Leave a Reply