Pravi Hrvat
digg del.icio.us TOP
  Posted April 6th, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jos nema komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Živko Krstić

Hrvati: Ponosni do bola
Zemlja s preko tisuću otoka, s nepreglednim šumama, ravnicama, prirodnim ljepotama, ogromnim kulturološkim i povijesnim bogatstvom i bućkurišem nastalim miješanjem raznih utjecaja drugih naroda tijekom povijesti, zemlja velikih izumitelja i umjetnika. Naravno, govorimo o Hrvatskoj.

No, također glavna karakteristika mog naroda je i ponos, iskompleksiranost, snalažljivost, pesimizam i kontinuirani osvrt na povijest. Svi ljudi u ovom kutku svemira imaju jednu zajedničku crtu, a ona je da su ponosni do bola i da to žele da dokažu. Eh da, boli ih tuđi uspjeh. Ovo ne znači da ovdje žive loši ljudi, već da su to ljudi koji žele da postignu uspjeh i koji žele da budu primijećeni, a kad netko to učini prije njih to ih boli.

croatia2

Različiti ljudi, komplekse Hrvata, tumače na različite načine, pa tako neki ističu činjenicu da smo mala zemlja i da je to glavni izvor iskompleksiranosti, neki ističu da je kriva naša neovisnost koja je došla tek tisuću godina kasnije. Bilo kako bilo najčešćim uzrokom nastajanja kompleksa smatra se moralni konflikt, čija se krajnja osnova sastoji u navodnoj nemogućnosti da se prihvati cjelina čovjekovog bića. Moje mišljenje je što Hrvati, a i ostali Balkanci, pate od sindroma velikog vođe. Mi kao ljudi ne funkcioniramo u novonastaloj situaciji demokracije, mi još uvijek poštujemo idolopoklonstvo, jak autoritet. Najbolji dokaz je sport, koji je jedan od dijelova društva gdje je to idolopoklonstvo tj. veliki autoritet ključan za uspjeh. Ljubav i poštovanje se prenosi od onih prije nas, na nas i one poslije nas.

Distractions_ZK_2013_309

Uz bok sindromu velike vođe dolazi i ona doza dišpeta. On je sastavni dio našeg mentaliteta i odrastanja. Opet ono što je ključno da je i u tom trenutku opet protiv nekoga ,a ne za nešto. Jednostavno na to smo navikli tijekom povijesti i tako funkcioniramo. Skupo plaćamo i kontinuitet koji jednostavno nemamo, jer kako težimo stalnom dokazivanju u onom trenutku kad spoznamo da nismo postili cilj slijedi minus faza i tako čas skačemo gore, čas padamo dolje. Imamo memoriju jedne ribe (iako se dokazalo da ribe imaju zavidnu memoriju, držat ću se mišljenja većine ljudi kako bi dokazao ovu analogiju), pa i ono što napravimo vrhunski veoma brzo zaboravimo i odjednom nam i ne bude toliko važno. Živim u državi gdje mora postojati hijerarhija i gdje mora postojati sustav s autoritetom na vrhu s jasnom podjelom poslova kako bi se iskoristio potencijal jednog Hrvata. Kad nam se kaže što da radimo, mi to i radimo. Ali to smo jednostavno mi i najvažnije je da znamo kakvi smo.

Distractions_ZK_2013_310

Obožavam činjenicu što sam odrastao upravo u Hrvatskoj, jer da me je sudbina odnijela u neki drugi svijet nikada ne bih mogao doživjeti svu širinu i kompleksnost društva kao cjeline i nikada ne bih spoznao da možeš biti i mali i velik u istom trenutku. Nije Balkan bure baruta bez razloga. Većina mojih kolega bira upravo taj put tj. odlazak u drugu državu u nadi da će tamo pronaći ono što u Hrvatskoj nemaju. Pravo da Vam kažem ne znam zbog čega idu. Ovdje jednostavno imamo sve. Najviše se spočitava činjenica da nema posla, ali caka je u tome da posla uvijek ima ako znate i želite raditi. Nema ništa ljepšeg nego živjeti u Hrvatskoj, a da vas plaća stranac. Živimo na planeti Zemlji i u 21.stoljeću, a naši kupci mogu biti svi. Internetom vjerovali ili ne, ne morate samo kupovati strane stvari već možete prodavati svoje tim ljudima. Poduzetništvo nam je prepušteno kriminalu, tek su rijetki, pravi i serijski poduzetnici tu da nam poprave sliku. Nemamo poduzetničku klimu i izuzetno nam nedostaje samopouzdanja, jer smo svi od malih nogu isprogramirani da je bitno naći posao, koji je netko drugi stvorio i čekati mirovinu. Znatiželja, izazov, osobni napredak nam oduzimaju. Ponašamo se kao da su sve misterije svijeta otkrivene i da je život izgubio svu svoju zanimljivost, a sve je zapravo tu samo što nismo progledali.

hns-bez-vise-milijun-eura-jer-kockice-nece-bit-modi-slika-18094

Jednostavno nismo još ni nakon 20-ak godina primijetili da nam se sustav drastično promijenio. Nema više sigurnog posla, nema više kolektivnog rada gdje jedan radi, a 10 njih sjedi i promatraju ga, nema više starog sustava, a da stvar bude još zanimljivija nema više ni ovog trenutnog. Sadašnji sustav je na izdisaju i lagano pokazuje sve svoje nesavršenosti i probleme, koje su nam nekako zaboravili spomenuti 90-ih i obećali nam med i mlijeko. Nije stvar da žalimo za prošlošću i da uspoređujemo različite sustave. Svi sustavi imaju ogromne mane i ogromne prednosti, bitno je jedino znati ih prepoznati i iskoristiti ih.

Distractions_ZK_2013_256

Ono što nama treba je prilagodljivi i snalažljivi Hrvat. Hrvat kojem autoritet i hijerarhija neće biti uvjet rada. Treba nam Hrvat koji neće poznavati granice, koji će težiti nemogućem, koji će učiti cijeli život i sve s ciljem izgradnje samog sebe kao Pravog Hrvata, kao pravog i istinskog čovjeka, a ne onoga koji će učiti radi diplome i kasnije kukati kako nema posla. Treba nam Hrvat koji će izgradnjom sebe graditi bolje društvo, onaj koji će shvaćati svoj utjecaj na to društvo, onaj koji će shvaćati da je u istom trenutku i mali i veliki.

team_Croatia_Danska_Sep2011

Hrvatska je zdrava koliko je zdrav pravi Hrvat. Svi smo bitni, svi smo dio jedne prekrasne priče i što se prije otrgnemo od okova prošlosti i skupa ne počnemo graditi bolju Hrvatsku željnu znanja, inovacije, bolje života i boljih društvenih odnosa, imat ćemo problem. Taj pravi Hrvat postoji i gradi bolju Hrvatsku i ja sam ih nekoliko i upoznao, ali pravog Hrvata neće često sresti na televiziji i u tisku, jer njemu nije bitno dokazivanje drugima i pokazivanje da je on ovakav ili onakav. Pravi Hrvat je zadovoljan i ispunjen činjenicom da izgradnjom boljeg sebe i svog unutrašnjeg mira gradi i bolju Hrvatsku i nikakve nagrade ni idolopoklonstvo mu ne trebaju. Bitan je prekrasan i plemenit cilj, a put do njega je ono što čini jednako prekrasan i plemenit život. On ne dopušta da mu buka tuđih mišljenja kroji budućnost i nadglasava njegov unutrašnji glas, srce, intuiciju, znatiželju i ono dijete u njemu. Vrijeme je da se oslobodiš okova i ograničenja, da ostaneš dijete, znatiželjan, gladan i lud. Vrijeme je da postaneš pravi Hrvat.

Vidimo se na tom putu!

Bog_i_Hrvati

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Izvor: http://imef.me/pravi-hrvat/

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply