Zagorski cug
digg del.icio.us TOP
  Posted September 2nd, 2016 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Preneseno sa Portala Željeznice

Zagorskim cugom vu Stubake
Nekad davno Zagorjem su kružile novosti i vijesti na malo drugačiji način nego danas: Zagorskim cugom. Mnogi ljudi su radili u Zagrebu, a dolazili su iz udaljenih sela do kojih je trebalo satima hodati, pa su jednostavno ostali spavati u vlaku. Za put do kuće i nazad nije bilo dovoljno vremena. Djeca su im donosila hranu na vlak, a oni su spavali u vagonima koji su nočili u Gornoj Stubici.

zagorski cug14Zagorski cug

Kaj se nišče ne spomni kak su se Zagorci pelali s tim cugom? Pa na krovu, zna se! Je, v Zagorju ni tunelof. U ta vremena, a i puno kasnije smo znali negdi z brega videti Zagorski cug. Zvali smo ga “gusjenica”, jer se je svijal ko pruga. Uvek je imal puno više od dva vagona. Otkad je zgubil dim bilo ga je teže uočiti, a danas… To kaj danas ide po štrekama to ni cug ni vlak, kajti to niš ne vuče…

Ako se ne varam prije dosta godina postojao je turistički vlak koji je vozio od Zagreba do Stubičkih Toplica 1992 godine po ljeti. Našao sam dvije slike odnosno novinskih izrezaka sa prve vožnje tog vlaka koja je mislim bila na ondašnji dan državnosti 30. svibnja.

Jutarnje novosti pokrenule bi se pol-četrtakom na krajnjim stanicama: Gornjoj Stubici, Đurmancu, Hraščini… uz dežurnu demižonku domaće šljive i čašicu “rakija za svakim, vodica za nikim”… od prvog do zadnjeg vagona i obrnuto, slijevale su se vijesti z brega i dola. Mamurluk i drijemež prekinulo bi presjedanje u Zaboku, razvezali bi se jezici.

To bi zgledalo ovak nekak:
- Sused Štijef je fiškalu odnesel zadnjega purana. Nikak nemre dokrajčiti onu parnicu za pokojnim dedekom…Veli da bu prešel delat v Njemačku…

- V Budinščini je tuča kak orehi debela se trsje potukla, ni z kuruze nebu niš…Pucali su dečki, kak i navek, prekesne!

- Kulko bute dobili K15? (Onda još nije bilo upitno bude-ne bude…)

- V Zaboku iščeju nove radnike, morti bi se splatilo raspitati…

- V nedelju je «Zagorec» doma zgubil! Nije jim bil dan. Joj kak je Pep bil hud, jedva je pobegel z terena!

Do Zagreba su već svi sve znali. Stubičanci o Krapincima, Đurmeščani o Zlatarščanima, tek Pregrada je bila “nepokrivena”, a rijetki iz tog pravca koji su u Velikom Trgovišću ušli na vlak, hvatali bi slobodno mjesto, pokrili se rukavom kaputa i u trenu zaspali snom pravednika.

Druge novosti išle su oko pol sedam. Slijevale se među drvenim klupama starih rasklimanih vagona prema školama u Zaboku, Krapini, Bedekovčini, Zagrebu.

- Kam idete na maturalac? Mi v Zadar 8 dana, u Ferijalni dom. Krapinski gimnazijalci peju v Grčku.

- Ljudi, stari mi je z Trsta donesel traperice! Prave, Wranglerice, pa da i nejdem na maturalac, imam traperice…

- Nejdem ni ja, sigurno bum imal popravak z njemačkog, ma, stara baš ima pik na mene!

Riječ do riječi… Riječi su naljepnice na stvarima i pojmovima, riječi su vjerodostojan odraz misli i sjecanja na prosle dane.

zagorski cug4Originalni ‘Zagorski cug’

zagorski cug5Mađarica na stanici

Jemput smo (starci i ja) išli za Prvi Maj na četri dana u Stubake. Tam smo išli s vlakom. Vlak za Stubake nije postojal. Presedalo se je v Zaboku (deset minuta čekanja) i onda smo još peljali dve stanice. Drugih detalja (osim Zagorcof na krovu, parne vuče, vagona bez kupea, s drvenim klupama i balkonima) se već ne spomnim.

Nazaj smo, kak pravi Zagrepčani išli peške prek Kapelščaka, Hunjke i Tunela. Nakon nekih 20 min posle Kapelščaka išli smo po kolnom putu kroz šumu. Najemput smo sretali ljude, a onda smo u šumi, među drvećem vidli kuće. To selo u bespuću zvalo se Pila. Danas Pila ima puno velebnih kuća i cestu i to asfaltiranu, a šume ni nigdi.

Zagorec parna lokomotiva dolazi na stanicu Vrapče iz smjera zapada. Slikano na željezničko-cestovnom prijelazu (prije izgradnje aleje Bologne) kod Sertića. Godina je 1970.Zagorec parna lokomotiva dolazi na stanicu Vrapče iz smjera zapada. Slikano na željezničko-cestovnom prijelazu (prije izgradnje aleje Bologne) kod Sertića. Godina je 1970.

“Lokomotiva HŽ 22-077 vozila je uglavnom po zagorskim prugama, i to sve do 1981. Muzejska lokomotiva postala je 1991. godine zaprimanjem u fundus Hrvatskoga željezničkog muzeja. No, već sljedeće godine ponovo je bila uključena u aktivnu službu kao dio kompozicije muzejsko-turističkog vlaka koji je vozio na relaciji Zagreb – Stubičke Toplice – Zagreb. Za tu namjenu prošla je glavni popravak u TŽV-u Gredelj, koji je bio i medijski široko praćen jer je bila riječ o lokomotivi prvoga i za sada još uvijek jedinoga muzejskog vlaka u Hrvatskoj. Na žalost, zbog ratnih zbivanja muzejski vlak je u promet bio uključen samo jednu sezonu. Nakon toga lokomotiva je drug put  „umirovljena“ i ponovo je preuzela ulogu muzejskog izloška.”

zagorski cug15HŽ 22-077 (sa tenderom 22-030) na probnoj vožnji (vagoni još nisu “ukrašeni” kičastim bijelim crtama) “Zagorskog cuga” (Zagreb-G.Stubica-Zagreb) u proljeće-ljeto (?) 1992.

Povijesni identitet pruge Zabok – Gornja Stubica
Željeznička pruga Zabok (Hum-Lug) – Gornja Stubica odvojak je glavne zagorske pruge Zagreb – Zaprešić – Zabok – Varaždin – Čakovec sagrađene 1886 godine. Ta pruga, popularno nazvana zagorskom željeznicom, bila je prva pruga u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iako lokalnog značaja, ipak je u Hrvatskom zagorju, kao i svuda gdje je prošla, potakla intenzivniji gospodarski razvoj, što se odrazilo u začecima industrije (proizvodnja opeke i crijepa) oživljavanju rudarstva i trgovine i unapređivanju poljodjeljstva. Stoga su razumljiva nastojanja ondašnjeg pučanstva i veleposjednika oko proširenja željezničke mreže i nadovezivanja pobočnih pruga na već postojeću glavnu zagorsku prugu.

zagorski cug3Vozni red Zagorskoga cuga

Tako je 1907. godine Ivan Obad, veleposjednik iz Zagreba, od ugarskoga Ministarstva za trgovinu (u cijem je djelokrugu bila izgradnja pruga u ondašnjoj Hrvatskoj) zatražio pretkoncesiju za izgradnju vicinalne pruge od Zaboka do Gornje Stubice. Zahtjevu je bilo udovoljeno pod uvjetom da se Ministarstvu u roku od godinu dana prilože nacrti za predloženu prugu. U međuvremenu je Obad tražio produženje pretkoncesije za još godinu dana zbog opsežnijih graditeljskih planova, kaneći produžiti prugu od Gornje Stubice preko Medvednice do Šestina, gdje bi se pruga nadovezivala na tramvajsku mrežu, koju bi zagrebačko gradsko poglavarstvo namjeravalo proširiti kroz Novu Ves do Šestina.

Rok pretkoncesije produžen je do 25. Siječnja 1909. Godine, do kada su i predani prednacrti i troškovnik (na iznos od 1,4 milijuna kuna) za novu prugu, ali samo do Gornje Stubice. Planovi o njezinu produženju do Šestina napušteni su zbog odustajanja od gradnje tramvajske pruge kroz Novu Ves.

Naposljetku došla je na red ‘ophodnja’ pruge Zabok – Gornja Stubica, a uskoro, nakon što se Obad udružio sa ing. Fabijanom Lajosom iz Budimpešte, započela je gradnja i to bez odobrene koncesije i građevinske dozvole, što je bio svojevrstan presedan. Radovi su napredovali i prema kroničarskim zapisima, uoči izbijanja rata godine 1914. Bilo je obavljeno 75 posto zemljanih radova na uređajima i 50 posto na zgradama.

Koncesija je zatražena naknadno tijekom 1914. Godine uz obrazloženje graditelja da su u gradnju ušli bez odobrenja mjerodavnih resora zbog pritiska pučanstva, koje je požurivalo izgradnju pruge, pa i unaprijed ustupilo zemljište. Nakon nekoliko intervencija iz direkcije Ugarskih željeznica i hrvatskoga bana, Ministarstvo je graditeljima, do davanja definitivne koncesijske isprave, ispostavilo privremenu dozvolu za nastavak radova. Krajem 1915. Godine donesen je i Zakon o izgradnji pruge Zabok – Gornja Stubica, u kojem je precizirano da će se pruga dati u zakup Ugarskim državnim željeznicama na rok od 50 godina.

Pruga je planirana u duljini od 12,9 km, najveća dopuštena brzina bila je 40 km/h, najveći dopušten uspon 10%, te osovinski pritisak od 12 tona. Postaja Zabok trebalo je da se proširi, a na pruzi su izgrađena stajališta Hum-Lug, Oroslavlje, Stubičke Toplice te postaje Donja i Gornja Stubica. Nakon očevida pruga je 19. Studenoga 1916. Godine predana prometu. Bila je to posljednja vicinalna pruga izgrađena u Hrvatskoj u vrijeme Mađarske uprave.

zagorski cug11Zagorski cug na kolodvoru u Zagrebu

Zagorski cug
Zagorski cug bio je prvi muzejsko-turistički vlak u našoj Republici. Njegovim pokretanjem Hrvatske su željeznice željele doprinijeti očuvanju povijesne baštine i potkrijepiti činjenicu osobnog razvoja i integriteta. Istodobno su željele korisnicima pružiti izniman doživljaj nostalgičnog povratka u vrijeme, kada su prva ‘vatrena kola’ (parne lokomotive) doživljavana kao atrakcija, a željeznica kao spona i pokretač razvoja, blagostanja i napretka.

Kompoziciju zagorskog cuga činila je parna lokomotiva 22-077 te sedam dvoosovinskih vagona iz tridesetih godina prošlog stoljeća.

zagorski cug19Lokomotiva 22-077

Lokomotiva je izgrađena 1916. Godine u tvornici Mađarskih državnih željeznica (MAV) u Budimpešti. Tvornički joj je broj 3984, a prvotna joj je oznaka bila MAV 324-931. U vozni park bivših Jugoslavenskih željeznica bila je uključena 101 lokomotiva spomenute serije, od čega su 24 vozile na području Hrvatske i to na svim magistralnim prugama. Danas je na Hrvatskim željeznicama sačuvano svega pet lokomotiva serije 22. Jedna od njih postavljena je na kolodvoru Sisak, jedna je prerađena u stabilan uređaj u Botovu, dvije su na generalnoj reviziji u Glavnoj radionici za željeznička vozila u Zagrebu, a peta je na čelu prvoga muzejsko-turističkog vlaka. Sve su pod patronatom Hrvatskoga željezničkog muzeja.

zagorski cug17Zagorski cug na stanici

Kaj nihšče ni čul slavnu popefku o Krapinskoj železnici?

“Krapinska železnica ide
od Zagreba do Krapine
triput sim i tam,
pak se onda tuži,
tuži, tuži, tuži,
da nikaj ne zasluži 
celi božji dan.”

i birokratski dodatak:

“Krapinski bilježnik
na placu sedi,
i gaće obrče
i buhe trebi,
pak se onda tuži,
tuži, tuži, tuži,
da nikaj ne zasluži 
celi božji dan.”

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Zagorski cug”

  1. Comment by zinka canjuga:

    Taj naš zagorski cugek mogel bi tolko toga ispripovedati sam da more govoriti..al ne treba važno je da ga se mi purgeri i zagorci jako dobro sjećamo i moremo pripovedati o zgodama iz cuga. Nekad davno kad sam sam bila mala ranom zorom u svitanje po svakakavom vremenu,lijepom i ružnom hrlili su radnici iz Zagorja na posel,kak bi zaradili koji dinar za sebe i svoje obitelji.Još su bili mamurni i pospani,al delati se mora.Nisu oni samo delali v gradu, već su i doma imali puno posla oko zemlje, blaga gorica.Baš su vrijedni naši zagorci.U velkom gradu kak su zvali Zagreb na njih su čekale radničke hale u Prvomajskoj, Ivici Lovinčiću,Tekstilstroju, Lipa milu,Tozu, Kamenskom,Težu, Zagrepčanki,Sljemenu,Instrumentariji i ostale tvornice kaj su u ono vrijeme radile punom parom.Danas od svega toga nije ostalo ništa ili gotovo ništa.
    U zagorskom cugu pala je i pjesma ,naša domaća kajkavska,zagorska i popevalo se uz vino iz demižonke. Kartala se i Bela da si skrate vrijeme. Zgorcima nikad dosta pjesme i kupice vina.Svi su se znali i voljeli su svoj cug i njegove drvene klupe,konduktera kaj ih je svaki dan isto pital za kartu.
    Samo lijepa sjećanja i dobro je da nas još uvijek ima koji o tome možemo pripovedati da se ne zaboravi u nepovrat.
    Ni vikendom cug nije miroval. Napunil bi se izletnicima, planinarima, purgerima kaj su išli v svoje kleti i od juta se čula pjesma i smijeh.Na povratku u večernjim satima bilo je posebno veselo kad su svi već bili malo po gasom.Pjesma se orila sve do glavnog kolodvora. Jer nikaj ni slajše nečuje se rajše neg dobri i dragi naš KAJ!!!!

Leave a Reply