KEGLBAJS
digg del.icio.us TOP
  Posted May 20th, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Keglbajs bu uvek bil Keglbajs!
Stari, ali i mlađi zagrebački dečki iz donje Ilice, tamo od Vinogradske do Selske, znaju za »Keglbajs«… trg koji se nekad davno zvao Keglevićev trg, pa otuda taj naziv mjesta gdje se oduvijek igrao mali nogomet ili je pak prostor bio unajmljen za putujuće cirkuse, zabavišta s ringišpilima, toboganom, ili, kako bi danas rekli – luna park.

1_zapadni_kolodvor_iz_zrakaNekad Keglbajs, danas Trg dr. Franje Tuđmana

Danas je to Trg dr. Franje Tuđmana, a do nedavno se cijeli taj kompleks parkova zvao Trg Francuske Republike… sa športskim terenima, prostranom livadom i kestenovim drvoredima na mjestu nekadašnjih domobranskih vojarni. Danas je također tamo veliko parkiralište, uz Reljkovićevu ulicu na zapadnoj strani parka… Trg Francuske Republike se preselio nešto južnije prema Zapadnom kolodvoru, između Čanićeve i Talovčeve ulice, gdje još uvijek postoji asfaltno igralište za mali nogomet.

Keglic_3Keglbajs od strane Austrijske ulice…

Trg dr. Franje Tuđmana, ili za starosjedioce nekadašnji “Keglbajs“, je ogromna zelena površina u zapadnom dijelu grada, omiljeno okupljalište penzića boćara. Još uvijek ponekad svrati ovdje koji luna park sa svim onim šarenilom boja i ciganskog kića. Mnogi su politički prosvjedi održani ovdje ili su krenuli odavde, a park je ipak najdraži šetačima pasa i romantičnim parovima. Najvažnija je stvar, da kad smo se nečeg morali odreći da bi Franjo dobio trg, nismo se odrekli ni Tita ni Roosevelta, nego francuske republike… prave revolucije smo se odrekli već prethodno…

ZG 120c 003Keglić park sa poznatim igralištem za mali nogomet – snimio Mario Cicigoj-Družinec

Pješačka vojarna “Kraljevića Rudolfa” ili poznatije kao Rudolfova vojarna, naziv je za povijesni kompleks zgrada koji još uvijek postoji na Keglbajsu.

800px-Zgrada_Rudolfova_vojarna_MZOPUGRudolfova vojarna

Na tom velikom prostoru između Ilice, Austrijske i Reljkovićeve ulice je prije bila Rudolfova vojarna, odnosno kasnije vojarna Maršala Tita. Srušena je sredinom 70-tih godina, a danas je ostala samo jedna zgrada preko puta od Dželićevog prilaza, s tornjem. Danas je tamo mislim Ministarstvo zaštite okoliša. Uzduž Austrijske ulice ostale su još 4 zgrade iz sastava te vojarne.

Keglic_1Uzduž Austrijske ulice ostale su još 4 zgrade iz sastava te vojarne.

Kako je nastao Keglbajs
Da bih saznao malo više o povijesti tog parka, obratio sam se za pomoć mojem ‘pajdašu’ Mariju Cicigoj-Družinecu. Evo kako je Mario opisao Keglbajs prema svojim sjećanjima:

Keglbajs, još dok nije imao današnju ovu formu i nije se tako zvao, bio je obična ogromna livada na samom kraju Grada. Nakon što je 1862 izgrađena željeznička pruga i započeta gradnja Južnog Kolodvora (danas Zapadni) počelo se to zemljište pomalo urbanizirati. 1887. godine je napravljen prvi plan. Svakako da je za ono vrijeme, moderni kolodvor trebao i prateće objekte, tako se na livadi ispred samog kolodvora počelo graditi. Naravno sve građevine, “osim jedne preostale” na toj livadi danas ne postoje, već su s godinama porušene i građene nove i novije.

Franc2_-12-stupaca_570579S1

Ondašnja kraljevska vojska držala je za potrebno stacionirati se u blizini kolodvora, pa su na večem djelu te livade 1888. počeli graditi vojarnu. Istovremeno je za potrebe vojske uređene i Kolodvorska ulica (današnja Austrijska) od Ilice, koja je bila već onda zagrebačka transverzala, pa do Južnog Kolodvora. Gradnja Rudolfove vojarne započela je 1888. godine. Taj prostor (livada) koja se nalazi na mjestu vojarni (iza današnjih preostalih zgrada) do nedavno se zvao Trg Francuske Republike, a danas se jedan dio zove Trg dr. Franje Tuđmana.

Prema izvornom projektu na toj je lokaciji bilo izgrađeno 13 zgrada različite namjene prema nacrtima dvaju bečkih arhitekata. Rudolfova vojarna zaštićena je kao spomenik kulture. Od nje su nakon rušenja dijela kompleksa krajem 1970-ih godina ostale tek četiri zgrade. U njima su danas smještene Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, gradske službe, te Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

rudolf_vBivša Rudolfova vojarna – travanj 2004. g. – snimio Zvonimir Vidović

Tako da su istovremeno dva projekta bila na snazi: jedan je vojarna, a drugi je Kolodvor i naselje ispred. Kada je to naselje, na zapadnoj strani kasarne u svojoj boljoj fazi dobilo približno današnji izgled, nazvan je taj prostor Trg bana Petra Keglevića. Otud valjda i izvedenica Keglbajs.

Sam Keglbajs je u ono vrijeme , katastarski bila ta cjelokupna površina zemljišta na kraju grada. I danas još nije katastarski razlučeno što je što. Ali striktno ime Keglbajs se odnosi samo na izgrađenu površinu iza zapadne strane vojarni. Današnji oblik se uglavnom dostigao u godinama između dva rata i nakon WW2. Gotovo sve građevine iz početka urbanizacije, danas više ne postoje… osim jedne veće zgrade i nekakve šupe u samom parku preko puta Kolodvora.

ZG 120c 001Keglić park uzduž ulice Grada Mainza – snimio Mario Cicigoj-Družinec

ZG 120c 002Keglić park pogled od Zapadnog kolodvora – snimio Mario Cicigoj-Družinec

Krajem sedamdesetih godina započelo je rušenje kasarne JNA i njezino preseljenje u Novi Zagreb (Maršalka). Ostavljeni su samo drvoredi i park, koji je bio unutar te kasarne. Tako danas cijelo to područje veoma nalikuje na prvobitnu livadu na kraju grada. Naime, s godinama su stanovnici okolni zgrada na Keglevićevom trgu, sami kultivirali središnji dio trga i oplemenili ga florom i drugim sadržajima. Tu je tada nastalo lokalno nogometno igralište. Pedesetih godina je Grad Zagreb odlučio urediti taj prostor u park te je u sredini trga izgrađen betonski bazen i uređen okoliš. Usput da kažem, da je nekakvi nadobudni arhitekt u to vrijeme gradio te polmetarske bazene, na nekoliko lokacija parkova u gradu. Danas je većina zatrpana, ali ih ima na još nekoliko lokacija. Bazen na Keglbajsu je postao malonogometno igralište, koje je uz pomoć Grada preraslo u natjecateljsko za mali nogomet. Jedno vrijeme su bile i provizorno izgrađene male tribine za gledatelje. Prije par godina bazen je zatrpan, ali su još vidljivi njegovi rubovi. Teren je asfaltiran i opremljen za više natjecateljskih sportova za djecu i odrasle. Ove jeseni je uređeno i novo dječje igralište.

Keglic_4

Ime Trg Francuske Republike, je cjelokupni prostor  bivše vojarne dobio nakon rušenja vojarni, pa je tim imenom zahvaćen i bivši Keglevičev trg. Nakon planiranja uređenja tog prostora u Trg Franje Tuđmana, opet je izdvojen prostor bivše vojarne, a Trg Francuske ostaje nekadašnji Keglevičev.

Imenom Keglbajs se još koriste stari stanovnici, a i mjesna (teritorijalna) zajednica nosi ime Ban Keglević. O svemu nema skoro nikakvih podataka, jer je karakter svega toga samo lokalni, i ne upisuje se kao povijesni, zagrebački. Za to područje postoje urbanistički planovi, ali nitko ne zna zašto sve stoji. Zastoj ima i pomalo političku pozadinu.

U biti, ima se još dosta toga reći za to područje oko Keglbajsa. Iako ja na taj dio Grada nisam nikad bio vezan, znao sam tu dolaziti po pitanju fakinarenja. Tu je stanovao moj pajdaš iz srednje škole, pa smo se znali naći u kafiću “Karlo”, koji je već dugo zatvoren. Bio je to kafić od pokojnog pjevača Karla Metikoša (Matt Collins), a taj moj pajdaš je fulirao mlađoj sestri od Josipe Lisac. Pa sam tako upoznao i dosta estradnjaka koji su tu dolazili…. Završio je svoju priču Mario.

Tko je bio Petar Keglević (Wikipedia)
Petar Keglević bio je poznat kao i Petar Keglević od Bužima (1478. – 1554.), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban. Potječe iz staroga hrvatskog plemićkog roda Prklja, koji se 1322. godine spominju u dolini Zrmanje blizu Ervenika. Po Keglenu, jednom članu roda, početkom 15. stoljeća, obitelj je dobila prezime Keglević. U drugoj polovici 15. stoljeća posjedovali su tvrđavu Kegalj-grad u kninskoj županiji.

Petar_II_Keglević_1478-1554

Petar je kao mladić sudjelovao u bitci na Krbavskom polju 1493. godine. Proslavio se u borbi s Turcima 1521. godine. Od 1521.-1522. je kapetan, pa postaje ban Jajačke banovine u Jajcu onda kraljevski komesar (generalni javni tužitelj) Hrvatske i Slavonije (1533.-1537.) i hrvatski ban od (1537.-1542.).

Poslije Mohačke bitke odlučio se za Ferdinanda I. Habsburški protiv Ivana Zapolje. Poslije turskog osvajanja obiteljskih imanja u dolini Zrmanje, Petar kupuje 1523. posjede Kostel, Krapinu, Blinju i Totuševinu u Pounju, a kraljevskim darovanjima dobija posjede Bijelu Stijenu kod Pakraca, Novigrad i Lobor.

Petar Keglević je poslije smrti svog zeta Gašpara Ernušta (posljednjeg pripadnika bogate obitelji Ernušt, židovskog podrijetla) protupravno prisvojio njegova imanja u Međumurju, pa ga je kralj Ferdinand uz pomoć Nikole Šubića Zrinskog “Sigetskog” skinuo s banske časti, zaplijenio njegove posjede i dao ga zatočiti (1546.) na posjedu Kostelu. Godine 1548. pomilovan je i vraćen mu je dio zaplijenjenih dobara s djedovinskim dobrom Bužimom. Umro je u Kostelu ili u Krapini, a grob mu je u župnoj crkvi u Pregradi. Ne smije se smetnut s uma da se radi o dinastijskoj borbi Habsburgovaca i Jagelovića.

Petar Keglević je bio oženjen Barbarom Strezsemley iz Streze (današnjeg Pavlin Kloštara) od obitelji Bissenus Streskih (Bissenus de Streza), koja je potjecala od Streze,[1] ujaka kralja Dmitra Zvonimira. Streza je potjecao od Bissenusa de genere Aba, koji je bio potomak ugarskog kralja Samuela Abe (1041.-1044.) zeta (kćerin suprug) ugarskog kneza Gejze i koji je bio potomak Csabe sina kralja Huna Atile.

rudolf_v3Rudolfova vojarna, oko 1910

Iz povijesti grada :
Čitao sam jedan godišnjak Matice hrvatske Zaprešić (2000-2001) i naišao na jednu vrlo interesantnu priču, koja govorio o našem podrijetlu povijesti Zagreba i okolice, koji je sakupio vrlo vrijedni Stjepan Laljak. Govori se o povijesno utemeljenim činjenicama, a sljedeći zgrade koje smo nekada zvali „Rudolfova kasarna“, koja se sagradila u čast dolaska princa Rudolfa, sina Franje Josipa.

kasarna3Rudolfova vojarna

Svekoliko pućanstvo Zagreba bilo je izuzetno impresionirano kada je princ Rudolf došao u Zagreb 10. lipnja 1888. te je u tadašnjoj Kolodvorskoj ulici, a današnjoj ulici Republike Austrije, postavio kamen temeljac za tu vrlo lijepu kasarnu, gdje su se gotovo do današnjih dana nalazila razna Ministarstva RH.

Poznato je, da je princ Rudolf završio život samoubojstvom u dvorcu Mayerlingu u Njemačkoj, gdje je sa svojom ljubavnicom i ljubavlju života Marijom Večerom zbog neslaganja s kraljevskom obitelji, otišao u vječnost kao veliki osebunjak i ljubavnik.

kasarna2Danas je tu smješteno Ministartvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

„Rudolfova kasarna“ nije samo simbol vojne moći Austrougarske, već i podsjetnik na mnogu izvanbračnu nezbrinutu djecu, kojima je sudbina upisala mjesto i datum rođenja po „birokratama“ tadašnje Europe, da bi i danas oni koji imaju novac i imovinu imali veću mogućnost da objektivno prežive u uvjetima kada je recesijom najviše pogođena „srednja klasa“. Nažalost, to je Europa na hrvatski način sa svim manama i vrlinama.

Biskup Josip J. Strossmayer, otac Akademije znanosti i umjetnosti, porijeklom Slavonac, govorio je da je kultura jedne nacije ogledalo u kojem se održava njegova svijest, vjerovanje, ali i tradicija.

Nažalost, od tradicije nama je samo ostalo siromaštvo.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “KEGLBAJS”

  1. Comment by Zvonko Trbuha:

    To ime sam prvi puta čuo od kolege, koji je živio kao klinac na upravo primjernoj udaljenosti od Trga Francuske Republike, da su kolektivni odlasci klinaca do njega imali prizvuk avanture. “Dečki, ajdemo do Keglbajsa” je predložio koji izmađu njih i već samo to ime imalo je u sebi nešto odlučno, “muško”,zavjereničko, sakriveno od roditelja. Obećavalo je cijeli niz usputnih avantura od “domaće ulice”, pa do “Destinacije”: vožnju na tramvajskom pulferu, usputno “tabanje “s klincima, preko čijih “teritorija” je trebalo proći, obavezno teroriziranje “Debilčkih” (T.j. učenici škole za djecu s intelektualnim teškoćama u razvoju) Dječačka okrutna logika: onog, kojega je već na neki način slabiji od drugih, treba još i dodatno malo zjeb..t. Danas je odnos djece do hendikepiranih bistveno drugačiji, nego prije šezdeset godina.

Leave a Reply