Informatičar Starog Kova
digg del.icio.us TOP
  Posted February 28th, 2014 by Zdenko  in Obitelj, Purgerska Nostalgija | 2 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Radio TV mehaničar postao Informatičar!
Kada sam prije više od 40 godina u Zagrebu završio svoje školovanje, mislio sam da će mi životna profesija biti Radio i TV mehaničar. Ipak, taj posao nikad nisam radio. Već u toku školovanja promijenili su nam ime profesije, jer se upravo tako brzo mijenjala tehnologija. Takoreči preko noči su se televizori i radio aparati prestali kvariti i cijela moja generacija je umjesto popravljanja televizora silom prilika promijenila zanimanje. Svi smo tako odjednom postali informatičari, iako u to doba nismo niti sami znali kaj to znači.

informatikaRazvoj informatike i informatičara

Pa onda tko su ti informatičari danas, pitate se. Danas su to ljudi koji vam mogu između ostaloga, popraviti kompjutere… samo ako to žele. U ovo doba krize kod nas u Hrvatskoj, još uvijek do posla najlakše dolaze upravo informatičari i elektrotehničari. U 2013. najtraženiji informatički stručnjaci u Hrvatskoj i dalje su bili softverski developeri ili IT-ovci (od engleskog Information Technology). Danas je poznato da su informatičari u kategoriji “IT i telekomunikacije”, projektanti-programeri, web-dizajneri, software programeri, tehničari za popravak kompjutera… svi su oni ‘informatičari’!

DSCN2364Zdenko za vrijeme školovanja za informatičara/elektroničara

P1020263Konzola IBM 360 sistema – Zdenko na svom radnom mjestu u CAOP-u 1980 godine.

Informatičar – Operater u CAOP-u
Moja karijera informatičara započela je 1978 godine u Centru za Automatsku Obradu Podataka (CAOP) grada Zagreba. Bila je to firma pod gradskom upravom, u kojoj su se nalazile sve gradske baze podataka. Firma je bila smještena u takozvanoj ‘gljivi’, kod općine Trešnjevka. Ja sam tamo radio kao operater na mainframe kompjuterima. Taj centar se razvio iz Elektroničkog računskog centra u sastavu Centra za ekonomski razvoj grada Zagreba, kojeg je osnovala Skupština grada Zagreba 1964 godine i povjerila mu zadatke modernizacije rada gradske uprave i komunalne privrede, upotrebom elektroničkih računala (kompjutera). U to doba radio sam na IBM-ovom 360-30 (4. U svijetu!) kompjuteru, jednom od prvih značajnih modela velikih ‘mainframe’ kompjutera.

Bio sam odgovoran za sve aktivnosti u mojoj smjeni, odredivao sam zaduženja i odgovornosti za druge operatere. Bio sam zadužen za obuku novih kadrova, praćenje i kontroliranje glavnog kompjutera i aktivnostima lokalne mreže (network). U domeni moje odgovornosti bili su nadgledanje instalacija i konfiguriranje komunikacijskih uređaja, te rad na perifernoj opremi računala, uključujući trake, pisače i druge povezane opreme sa glavnim kompjuterom. Moje iskustvo uključilo je rad na velikim (za to vrijeme) mainframe kompjuterima kao što su bili IBM-4381 i 3083 IBM računala, sa MVS/JES2, TSO / ISPF, VTAM, CICS i IMS / VS softverom.

DSC_2060Popularna ‘gljiva’ uz opčinu Trešnjevka gdje se nalazio računski centar CAOP-a

Sa Trešnjevke CAOP se prije Univerzijade 1987 godine preselio u novu zgradu u Prečkom. Novi računski centar je davao glavnu kompjutersku podršku Univerzijadi i taj posao je obavljen bezprijekorno. Mi informatičari smo naravno radili puno prekovremenih sati i držali sve informacijske sisteme u funkciji. Danas CAOP više ne postoji, a umjesto te firme u Prečkom (u istoj zgradi) još uvijek postoji APIS IT, Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, koja pruža slične usluge javnom sektoru Republike Hrvatske kao i CAOP nekada.

DSC_2059Nekadašnja zgrada CAOP-a u Prečkom – danas je tamo firma APIS-IT

Ja sam kao informatičar na radnom mjestu operatera na kompjuterima u CAOP-u proveo preko 10 godina. Radilo se u smjenama i posao je bio dosta dinamičan. Sjećam se kako smo ‘nadgledali’ sve operacije na tom velikom i močnom kompjuterskom sistemu. Stalno je trebalo skakati, da se montiraju trake za smještaj podataka, pa kontrolirati nekoliko velikih pisača (printera), koji su ponekad štampali ogromne količine komunalnih uplatnica za cijeli Zagreb. Uvijek je trebalo nešto učiti iz knjiga, koje su sve bile pisane na engleskom jeziku. Tako sam malo po malo savladao osnove engleskog, pa kada je kriza u zemlji bila na vrhuncu (1989), a inflacija podivljala, odlučio sam imigrirati na ‘zapad’… trbuhom za kruhom, kako to naš narod zna reči.

Preselio sam se sa svojom obitelji u Kanadu, gdje sam se relativno lagano zaposlio u istoj struci. Naime puno mi je značilo moje desetogodišnje iskustvo i poznavanje operacijskog sistema ‘MVS’ (Multiple Virtual Storage). U Kanadi su samo tražili iskustvo, a ja sam ga imao. Oni nisu imali vremena nikoga trenirati. Bilo je ili znaš ili neznaš raditi. Ja sam na svu sreču znao raditi, pa sam se brzo snašao u stranom svijetu.

DSC_4592Prvi posao u Kanadi – Ispred zgrade ALCB-a u Edmontonu

ALCB
Prva firma za koju sam radio u Kanadi zvala se ‘Alberta Liquor Control Board’ (ALCB). To je bila državna firma, koja je imala osnovnu funkciju kontrole distribucije i prodaje alkohola po cijeloj Alberti. Bilo je uvijek ‘veselo’ na poslu (not!!)… Ovdje sam radio kao operater na kompjuteru i to na dva različita operativna Sistema: Midrange AS/400 (E70) i Amdahl mainframe (kasnije IBM), sa mrežom od terminala i PS/2 personalnih kompjutera. Mainframe sistem sastojao se od Amdahl 5870 CPU, MVS / XA JES2 operativni sistema sa VTAM / NCP, CICS, TSO, SDSF, Roscoe i softvera za baze podataka. Midrange sistem sastojao se od 9406 IBM AS/400 (E70) sustava s JDE softverom. Moje dužnosti su bile skoro iste kao i u Zagrebu: praćenje svih sustava i mreža aktivnosti, pružajući podršku za operativne probleme, osiguravajući da su sve konzolne poruke izvršene promptno. U nočnoj smjeni glavni posao mi je bio štampanje naljepnica sa linijskim kodom (bar codes), koje su bile potrebne za distribuciju alkohola po cijeloj provinciji. Radilo se u smjenama, svih sedam dana u tjednu.

U toj firmi sam radio preko pet godina, kada su političari iznenadno odlučili privatizirati taj biznis, pa je firma otpustila veći dio zaposlenih. Tako sam se i ja našao na cesti bez posla… po prvi puta!

DSC_4593Zdenko na svom prvom radnom mjestu u Edmontonu

ISM
Međutim, ovdje to nije tako velika tragedija kao kod nas u Hrvatskoj. Ako se traži, posao se uvijek može pronači. U roku od samo dva tjedna zaposlio sam se u drugoj, ovaj puta privatnoj firmi pod imenom ‘Information Systems Management’ (ISM), koja je u to vrijeme preuzimala sve veće kompjuterske poslove u gradu. Posao je bio bolje plačen, a moj ‘office’ je bio u samom centru grada.

Samo dvije godine kasnije i ta firma je ubrzo zapala u krizu, jer su izgubili neke velike ugovore, pa su i oni počeli davati otkaze. Tako sam se opet našao bez posla. Ta nova pauza, dobro mi je došla da ‘skoknem’ u domovinu i moj Zagreb, pa se malo odmorim od svih tih problema. Kada sam se par mjeseci kasnije vratio u Edmonton, već sam imao na rasporedu razgovor (intervju) u jednoj novoj firmi. Bilo je to osiguravajuće društvo pod imenom ‘Workers’ Compensation Board’ (WCB), gdje sam ubrzo dobio poziciju sistemskog programera i još dan danas sam sa njima.

DSCN2600WCB ima IBM z196 Enterprise klas mainframe

WCB
Danas radim kao sistemski programer sa posebnom odgovornosti prema pohrani podataka (storage). Odgovoran sam za smještaj svih podataka na WCB kompjuterima, uključujući mainframe, kao i lokalni network sa mrežom personalnih računala. U današnje doba mainframe kompjuteri su neusporedivo večeg kapaciteta i brzine, pa je njihova moć daleko veća nego prije 30-tak godina.

DSCN3504WCB računski centar

WCB kompjuterski sistemi se sastoje od dva različita sistema za pohranu podataka i to u vrlo različitim radnim okruženjima: IBM z196 Enterprise klas mainframe i mreža kompjutera (Storage Area Network). Otvoreni sustav za pohranu podataka sastoji se od dva sub-sistema diskova: jedan je IBM DS8300 2107-935 Enterprise klase, kapaciteta od 96TB. Drugi disk system je IBM DS3500 sa kapacitetom od 125TB. IBM SAN Volume Controller (SVC) IBM 2145 – CG8 se koristi kao tehnologija za virtualizaciju cijele lokalne mreže (SAN). Osnovni operativni system na osobnim računalima po firmi je Windows7.

DSC_9376IBM je još uvijek najjači među ‘mainframe’ kompjuterima

Za WCB radim već preko 17 godina, pa obzirom da mi do penzije ostaje još samo oko dvije godine, mislim da je ovo zadnja firma u kojoj radim. Došlo je vrijeme da mladi preuzmu obaveze nas ‘informatičara starog kova’, a mi se preselimo u toplije krajeve i uzmemo konačno zasluženi odmor.

DSC02609Zdenko na svom radnom mjestu u Kanadi

Opisom moje karijere sam ustvari pokušao opisati jednu profesiju, koja spada u poslove informatičara. Neki drugi informatičari su izabrali drugačije smjerove u svojem profesionalnom opredjeljenju, kao na primjer svi poslovi koji imaju veze sa personalnim kompjuterima iliti PC-jevima.

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “Informatičar Starog Kova”

  1. Comment by Breuer Mario:

    Nevjerojatno koliko kontaktnih točaka je bilo u našim životima. Neznam dali se sjećate kad sam vam poslao upit o jednoj obitelji, koju sam posjećivao u kući na prvom katu na Novoj cesti koju ste vi naglasili kao kuću u kojoj ste jedno vrijeme stanovali. Ako pamtite radilo se o jednom novogodišnjem tulumu kod kćerki domaćina Sonjom i Krunkom, tada sedamnajstogodišnjim djevojkama. Zatim sam se javio ispričavši vam poznansto sa Kahlinom ( 1941 god ), koji je stanovao na Opatijskom trgu na Trešnjevci Pongračevo. Sada čitam da ste 1978 god. radili u Caop-u u Parku stara Trešnjevka, dok sam ja par metara dalje u prostorijama na drugom katu opčinske zgrade radio godinu dana, a prozori moje kancelarije gledali su ravno na “gljivu”. Dalje, stanujem već 35 godina u Prečkom blizu tramvajskog okretišta, dakle nedaleko novog Caopa, čiji je prvi direktor bio Tojčić, sa kojim sma jedno vrijeme surađivao. Čudan li je život, zar ne?

  2. Comment by Zdenko:

    Mario, ovo je jos jedan razlog da se moramo sresti i upoznati sljedeci puta kada budem u Zagrebu. Stvarno… zivot je pun slucajnosti…. pozdrav!

Leave a Reply