Ivan Dirnbacher
digg del.icio.us TOP
  Posted July 22nd, 2014 by Zdenko  in Biciklizam | Jos nema komentara

Iz povijesti biciklizma u Zagrebu

Sastavio: Zdenko Kahlina

Priča o ljudima koji su pisali povijest biciklističkog sporta u Zagrebu.
Biciklizam u Zagrebu, jedan je od naših najstarijih organiziranih sportova, ima vrlo bogatu prošlost. U ovom mom blogu prisjetio sam se povijesti biciklističkog sporta u Zagrebu i ljudima koji su je pisali…

DSCN3442Na startu utrke 1920 godine

Od Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine i dvokolice, koju je u Zagreb donio zagrebački trgovac Ladislav Belus, u Zagrebu je vožnja biciklom činila dio prometa. 1885. godine osnovano je Prvo hrvatsko društvo biciklista, a 1891. godine izgrađeno je prvo biciklističko trkalište. Današnje žute trake po Zagrebu dokazuju da je taj sport još uvijek popularan kod naših sugrađana.

Erik Aleksander_Mirko Bothe_Mirko KlesicBilo je to doba, kada su se ovakvi bicikli još uvijek mogli vidjeti po ulicama grada. Na gornjoj slici su članovi 1. hrvatskog društva biciklista i pioniri biciklističkog turizma: Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Klešić.

Otac bicikla
Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. godine jedna od senzacija je bio bicikl od Francuza, oca i sina kolara. Otac Pierre i sin Ernest Michaux izložili su dvokolicu Celerifere. Imala je metalni okvir, zametak pedala, lanac i tvrdu gumu na kotačima. Kolari Michaux su uspjeli – kolarska radionica je ubrzo prerasla u tvornicu dvokolica i djelova za njih, a kolari su se uvrstili među tvorničare. I u povijest biciklizma Ernest Michaux je upisan kao ‘otac bicikla’.

Anglež JAMES MOORE je bil zmagovalec prve kolesarske dirke na svetu 31.maja 1868Englez JAMES MOORE je bio pobjednik prve biciklističke utrke na svijetu – 31. maja 1868. godine.

I ovdje počinje naša povijest suvremenog biciklizma. S pariške Svjetske izložbe 1867. godine zagrebački trgovac Ladislav Belus (1835. – 1900.) donosi dvokolicu Michaux, parišku senzaciju, u Zagreb. Treba odmah reči da je u isto vrijeme i Karlovac dobio takvu dvokolicu i to iz Pariza, a donio ju je mjesni trgovac Petar Lukšić.

F. Budicki. Kroz Europu.Ferdinand Budicki vozio je utrku ‘Kroz Europu’.

Vožnja biciklom bila je već početkom 80-tih godina 19. stoljeća dio prometa u Zagrebu, ali i u Karlovcu, Samoboru, Varaždinu, Jastrebarskom te u selu Jurketinec kraj Varaždina. Ti su prvi biciklisti uz užitak morali podnijeti neudobnosti: vožnja na tvrdim gumama bila je ‘patnja’ i po gradskim ulicama, a kamoli po lošim cestama izvan grada. Ponekad je, uz neugodnosti, bilo i opasnosti. Morali su se braniti od građana… ‘jer su svojom brzinom za djecu bili opasnost…’

Izvan gradova nije se sve završavalo na povicima negodovanja i prijetnjama. Znala je doletjeti i poneka kamenica ‘jer je to brzo đavolje vozilo uplašilo konje, pa su se i kola znala prevrnuti…’ Posjednik Josip Mikšić iz sela Jurketinca završio je u bolnici s prostreljenom nogom. U njega je pucao poljočuvar, koji je vidio ‘da se neko čudo, kojemu je preko živice virila samo glava, čudno kreće i ljulja…’

Dirnbacher sa unukomPrvi tvorničar bicikla u Zagrebu – Ivan Dirnbacher sa unukom Ottom Neberom koji danas živi u Grazu.

Prva hrvatska tvornica bicikla – zvala se Ilyria
Utjecaj širenja biciklizma osjetio se i u obrtništvu. U samom se početku bicikle kupovalo u inozemstvu. No i ti su se kvarili i trebalo ih je popravljati. Poduzetni zagrebački bravar Ivan Dirnbacher ubrzo je svojim bravarskim uslugama dodao i popravke bicikala. Kada je 1895. Godine došao u Zagreb, odmah je otvorio svoju prvu tvornicu na Preradovićevom trgu br. 6 pod imenom ‘Prva hrvatska tvornica dvokolica Ilyria’. Već 1896. godine Ivan Dirnbacher je vlasnik prve zagrebačke tvornice u čijim je pogonima i ‘popraviona dvokolica svih sustava’.

Bravarija i tvoritba biciklah na Preradovićevom trgu 18901890 godina – Obrtnik Ivan Dirnbacher nazvao je svoju bravarsko – mehaničarsku radnju u Preradovićevoj ulici br. 6. – Prvom hrvatskom tvornicom kotača Croatia.

Ivan Dirnbacher, bio je prvi tvorničar bicikla u Zagrebu. Kao mladi mehaničar radio je u 80-tim godinama u tvornici Aibel u Grazu, te se je već tada počeo baviti novim biciklističkim sportom, te popravljanjem bicikla. Tu je iskonstruirao prvi bicikl u Hrvatskoj, koji je nazvao Kroatia i Ilyria, a proizvodio je bicikle i za utrke, za ceste, za dame i tandem-kotače. Dirnbacher je usprkos velike konkurencije stranih tvornica bicikla, kao što su bili ‘Puch’ iz Graza, ‘Styria’ iz Steyera, ‘Dienkopf’ iz Bielfelda (Njemačka), te ‘Peugeota’ iz Pariza, ipak znatno proširio svoj posao, te je preselio svoju tvornicu u Margaretsku ulicu br. 14. u samom centru grada.

Radionica dvokolica Ivana Dirnbachera, Preradovićev trg broj 6; Zagreb oko 1890 (2)Prva zagrebačka tvornica dvokolicaIliria’, vlasnik Ivan Dirnbacher. Obje su fotografije nepoznatoga snimatelja u knjizi Branka Ranitovića, ‘Zagreb 1900.’

Koturaški sport se tada sve više širio, a umjesto sa jednim velikim naprijed i jednim malim kotačem otraga, došli su uskoro kotači marke ‘Kengeru’ i ‘Safety’, koji su bili  potpuno jednake veličine. Dva jednako velika kotača na biciklu su bila velika novost i ‘otkriče’ za to doba. Dirnbacher je radio bicikle samo sa takvim (jednako velikim) kotačima, te je počeo upotrebljavati prije svih ostalih ‘Dunlop’ gume na kotačima, na koji je način vožnja na biciklima znatno olakšala i usavršila se. Dirnbacher je bio i izvrstan praktični vozač, te se je mnogo vozio sa prvim našim biciklistima iz tog doba. Tako je vozio sa Mirkom Botheom, Ferdom Budickim, Emilom Menigom i sa oba Mihelića. Bio je član Prvog Hrvatskog Društva biciklista, a kasnije klubova Sokol, Velocitas, Orao i Slaven u Zagrebu, te članom Steyer Radverbanda od 1887 godine u Grazu. Dugo godina je čuvao sve klubske ambleme od klubova za koje je vozio.

1890. Biciklisti Hrvatskog sokola1885. godina – Biciklisti, članovi prvog Hrvatskog biciklističkog kluba ‘Orao’ (predsjednik Franjo Sollar sjedi u sredini slike, drugi s desna)

Na međunarodnoj industrijskoj izložbi u Londonu 1896. godine, pod nazivom ‘International Exhibition at the Royal Aquarium of London’ Dirnbacherov bicikl ‘Croatia’ dobio je ‘zlatnu medalju s redom’, što je godinama izlagao u svojoj tvornici. 1892. Godine izabran je u Hrvatskom biciklističkom klubu ‘Sokol’ za počasnog člana, te je tom prilikom dobio počasnu diplomu.

Koturaši iz prošlog stoljeća. Utrka veterana prigodom otvorenja trkališta u Črnomercu, 1926. godine.Koturaši iz prošlog stoljeća. Utrka veterana prigodom otvorenja trkališta u Črnomercu, 1926. godine.

1900. godine počeo se Dirnbacher baviti i motorima, te je dobio zastupništva iz Njemačke. 1915 godine preselio je svoju tvornicu, koja se do tada znatno povečala, u vlastitu kuću u Gundulićevoj ulici br. 21. Na toj lokaciji vodio je svoju tvornicu, zajedno sa sinom Ivanom, preko 45 godina. Tu je Dirnbacher otvorio trgovinu motornih vozila i dvokolica sa automehaničkom radionicom, u kojoj je imao garažu za automobile. Unuk Nino Vlatković, koji mi se javio iz Australije gdje već dugi niz godina živi sa svojom familijom, danas priča kako je njegov djeda bio ‘specijalista’ za njemačke NSU motore. ‘Kad su u doba rata došli njemci, moj djed je moral popravljati njihove aute, motorkotače i bicikle. Njegov sin Ivan je radio u radioni sa djedom, a baka u trgovini sa kčerkom. Kad je rat završio zbog toga jer su ‘surađivali’ sa njemcima, bili su optuženi kao neprijatelji države, skladište im je bilo izpražnjeno, velika četverokatna kuća, trgovina, radiona, garaže i mala obiteljska kuća… sve to je bilo konfiscirano’.

Dirnbacher je do kraja svog života bio agilan i radišan. Svi stariji biciklisti su ga se prisječali sa postovanjem i respektom. Prema njihovim izjavama, Dirnbacher je prodavao najbolje kotače, a aktivno je sudjelovao na svim organiziranim utrkama u gradu, gdje je uvijek besplatno popravljao bicikle svim prijavljenim takmičarima.

Biciklisticka utrka uokolo Zrinjevca 1888. godineBiciklistička utrka okolo Zrinjevca 1888. Godine na biciklima sa velikim kotačem naprijed…

Unuk Nino Vlatković nastavlja svoju priču: ‘Moj djed Ivan Dirnbacher, hrvatski tvorničar bicikla, rođen je u mjestu Frohnleiten pokraj Graza od građanske obitelji, 13.12.1858. godine. Na sreću djed je umro prije svršetka rata u Zagrebu, 28.10.1944. godine, pa nije vidio rasulo koje je nastalo, kada su nam oduzeli svu imovinu. Moji roditelji su imali sličnu sudbinu sa svojim dučanom i stambenim zgradama po Zagrebu, naravno zato jer su bili kapitalisti. Evo to je kratka povijest naše obitelji iz Zagreba. Poslije rata, moji roditelji su 1954 godine imigrirali u Australiju, pa tako ja još dan danas živim tamo’, završio je svoju kratku priču Nino.

Nove tribine GradanskiNove tribine na stadionu Građanskog

Zanimljivosti iz tog doba:

  • 1900. Zagreb ima 61,000 stanovnika.
  • 1901 godine Ivan Dirnbacher prodaje i servisira automobile i motocikle u Zagrebu.
  • Braća Meštrović dovoze tri automobila marke Bolle u Zadar.
  • Tadija Bartolović dovozi fijaker-taxi marke Nesselsdorfer u Zagreb.
  • Redarstvena služba, u Zagrebu, evidentirala je prvi prometni prekršaj, prekoračenja brzine, kojega je počinio Ferdinand Budicki.
  • Njemačka tvrtka NSU, proizvela je svoj prvi motocikl.
  • 1902. Ferdinand Budicki, dovozi prvi motocikl marke Orion u Zagreb.
  • Održana je cestovna utrka Nica-Opatija.
  • Ivan Meštrović, vozi relaciju Zadar-Plitvice.
  • 1903. 03.04.1903. u Beograd stiže vlakom prvi automobil, marke Nesselsdorfer, model B šesterosjed…
  • Vlasnik vozila je bio gospodin Božidar Radulović…
  • Uz automobil, stigao je i tvornički vozač, koji tijekom svog boravka u Beogradu, obučio prvoga vozača iz Srbije, gospodina Sretena Kostića…
  • 1905. U Francuskoj u prometu učestvuje 20000 automobila.
  • 1906. Vincenzo Lancia je osnovao tvornicu automobila koja nosi njegovo prezime. Lancia.
  • 1907. Osnovan je Splitski automobilni klub.
  • 1908. Izdan je prvi prometni propis o brzini: brzina vožnje automobila ne smije biti veća od brzine konja u kasu.

DSC_9762Utrke sa motornim vodstvom na ‘rembanu’ su bile jako popularne…

Napomena:
U toku pripreme ovog bloga, javio mi se unuk Ivana Dirnbachera, Nino Vlatković, koji već godinama živi u Australiji. Nino je odselio iz domovine u Australiju 1954 godine, gdje još dan danas živi. Preko emaila mi je poslao puno dodatnih informacija o svom djedu Ivanu Dirnbacheru. Ovaj članak je bio u tjedniku Kaj.

DSCN3456Na startu utrke Ljubljana – Maribor, 1922 godine

PRVA BICIKLISTIČKA UTRKA
Godine 1885. osnovan je u Zagrebu prvi Hrvatski klub biciklista ‘Sokol’, a prva biciklistička utrka u Zagrebu održana je 29. Lipnja 1886. godine te je privukla preko tri tisuće gledatelja.

PRVA-BICIKLISTIČKA-UTRKA-–-ZAGREBStart utrke za prvenstvo Zagreba 1937. ispred gostionice Štrban u Zagrebu.

Utrka se vozila oko Zrinjevca. Zbog sve veće popularnosti bicikla i biciklističkih utrka četiri godine poslije na današnjem Roosveltovu trgu izgrađeno je prvo kružno trkalište što je bio veliki poticaj razvoju biciklističkog sporta u Zagrebu. Godinu dana poslije održano je i prvo prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Za pobjedu je trebalo prijeći pet kilometara brže od protivnika. Godine 1895. osnovano je prvo Hrvatsko društvo biciklista koje je izgradilo trkalište na Koturaškoj cesti. Tako je Zagreb  možda prvi grad koji ima ulicu nazvanu po biciklu – „koturašima“. Biciklistički klub „Zagreb“ osnovan je 1904. godine pod nazivom „Zagrebački koturaški klub Orao“, a osnivač mu je bio tadašnji slavni biciklist Emil Meniga.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply