Kroejša, Kroejša
digg del.icio.us TOP
  Posted October 6th, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 2 komentara

Purgerska nostalgija

Preneseno sa Portala ‘Moj Zagreb’, Piše: Marija Štrajh

O Hrvatskoj iz Amerike – Doma ipak tuče srce…
KROEJŠA, KROEJŠA! Još sam u uvijek u Americi, a kao da sam doma. Poremetilo mi se spavanje, bdijem kao sova na vrijeme u Hrvatskoj (6 sati razlike), pa u Americi poprimam izgleda, ove njihove vampirske navike.

marija-strajh-americajpg

Nadam se da neću zaželjeti krv i meso. A kako i ne bi, kada kod nas ne prestaju afere. U US je vrhunski dosadno. I dalje su predsjednički izbori top, ljudi se međusobno ne druže, sve se gleda kroz novac i strah je sveprisutan kao i depresija. Velesila se drma. I ima toga još… I OVCE I NOVCE!

Tko god je iz nje ne može bez nje. Jednostavno je to tako. Čujem i vidim da Svilki i “jaka” TV ekipa “pada”. Ne znam zašto, ali me ne čudi. Mogu objasniti iz svog autorskog iskustva, a i kao healer. Nekako mi je tek sad jasno zašto sam bila odgurnuta odnosno nepotrebna. Pa nisam nudila milijune za svoje ideje i projekte!!!

A vidim na licu osumnjičenika strašnu patnju. Naravno, pa treba spavati s takvim teretom. Em ti se gaće tresu da ne izgubiš takvu poziciju, em ti lova treba (eh, a kome ne), ali tu je začkoljica: koliko love treba čovjeku zapravo, ajde ruku na srce? Pa ne cifre, koje ionako moraš kasnije skrivati i s kojima se teško nositi. Ali naš bi seljo i ovce i novce. Poznato.

Novigrad22Novigrad obala

U Americi su za takve stvari zakoni jako rigorozni. To je ono što cijenim u US. Ovdje je osoba zaštićena pravno u svim smislovima. Od obične uvrede, mobinga, prevare, čega želiš. A oni koji imaju aferu, oproste se s karijerom. Jer kompletna nacija sudjeluje u svemu, naravno uz pomoć medija i osuda je neminovna. Ptičica mi javlja evo, da se kuha i kod Merlić-Ogreste… eh, stvarno mogu otići na Aljasku i bez Kroejše, ona mi ništa neće značiti.

DEPRESIJA …je očigledana u svakom svjetskom zakutku. Evo, u Americi nema veselja, druženja, smisao za humor je, ma znate kakav (uostalom, to je oduvijek), ljudi su iznemoreni od silnih ponuda, izbora, dostupnosti, prevara… ma baš svega, da se stvorila klima nekakve grozne apatije i opće nezainteresiranosti. Svi si nekako tako priušte sve što im treba, nitko nikoga ne treba, valjda od hrane, vode i lijekova (koji su itekako dostupni), svi su poluzombiji poluživih srca, itekako trenirani na patnju kroz TV torture. Zabavni program na TV-u npr. uopće ne postoji. Najveći doseg je Američki Idol (nešto kao naš Supertalent), ali još ponešto za mozak na pašu – nema. Jedino hrpa talk-shows, koji su isforsirano smiješni (uvijek neki pljesak u pozadini, smišljene šale, zijeeev), tako da nema spontanosti, a ni spektakla tipa talijanskih showova ili ako ništa drugo one Zvijezde pjevaju, sviraju plešu, imitiraju, kuhaju, trče…

Adriatic sea_NinNin kod Zadra

Reality-ji su baš bezveze… nekakve starlete i nekakav make over je vrhunac, zaista zijeeev. Zapravo nedostaje istinske provokacije i nereda. Sve je blazirano, programirano, organizirano, ukratko – dosadno. UBIJA OD GLUPOĆE!

Onda to isforsirano intelektualiziranje (valjda kompleks od onog kako su Ameri glupi)… hm, to su ih Englezi dobro zeznuli, otišao je tako daleko da se žene ne uređuju, jer mozak je valjda – sve. Šetaju uokolo kao stare šlape, otrcano mentalistički-racionalno nastrojene (to se i na muške odnosi, ista stvar). Ima genijalaca koji su naprosto osobiti, ali valjda po svom rođenju… međutim, tolko su rijetki. Svugdje vladaju mediokriteti koji su posljedica sustava u kojem žive.

Adriatic sea_Nin2Nin kod Zadra

SRCE MOJE MALO. Doma ipak tuče srce, kad čuješ ovo ili ono… ili kad ti familija digne temperaturu. Ili kad čuješ nešto o sebi, neku bezvezariju koja je kao bitna, a nema s mozgom veze. Kad ti zasmeta da ti predsjednika gnjave ili nekog omiljenog političara (hm, koji je to?), kad osjetiš čistu, neiskvarenu tugu svoga naroda, koji ipak nije kvaran i tako izmrcvaren kako misli (sad to znam sigurno).

Onda ti zatreperi nešto unutra i kažeš sam sebi: ma jesmo mi pleme, ali imamo herca.

Lopovi se ionako razotkriju i tko ih šljivi, svak ima svoju sudbinu… i zaključiš: treba dati svojima podršku, treba očuvati hrabro srce kao i iskonsku dobrotu svojih ljudi da zasvijetli punom snagom, pa će i sve ostalo biti u redu.

A onda se opet sjetiš: a jel oni uopće znaju da je to tako?

Preneseno sa portalaMoj Zagreb’

Fotografije: Ivan Čorić, artist.

Novigrad3Novigrad obala

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “Kroejša, Kroejša”

  1. Comment by ruza:

    Okbo, ovak nekaj zlocesto vec dugo nisam cula, jel Marija uopce pozna kojeg Amerikanca. Tu ima divnih ljudi , divnih tv programa i nemogu vjerovati kak netko mlad moze biti toliko negativan. Amerika i Amerikanci imaju jako puno dobrote , al naravno kao i na cijelom svijetu ima i zla. No neki vide sve crno iako mozda nepoznaju ljepotu i dobrotu drugog svijeta osim svoga egizma. Ruza

  2. Comment by mekon:

    Zbilam.. nis od tega gore baš ništ razmel.. Kaj ta jamra..
    I kaj opče dela tam ….
    Nek dojde v Zagreb pa bu joj lepo kak i meni ….

Leave a Reply