čvenk pod vurom
digg del.icio.us TOP
  Posted December 2nd, 2014 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Izvor: Internet

Rendes, spoj, sudar, čvenk…
Kak se danas veli kad imaš rendes, spoj, sudar, čvenk iliti dogovor da se s nekim nađeš? U vrijeme moje davne mladosti, tamo u sedamdesetim i osamdesetim godinama, kod sata na ‘trgaču’ su se sastajali mnogi mladi parovi. Bilo je to popularno mjesto za čvenk, rendes ili sudar.

Trgač u ljetnoj noći2Najpoznatija vura u Zagrebu je Jelačić-placu

Gdje danas mladi idu na spojeve i kak se to zove? Ziher se nalaze u nekom trgovačkom centru, kojih danas ima kol’ko očeš. Tam je kino, klopa, cuga. Ak su današnji mladi pokupili ovu novu ‘modernu’ šprehu onda to valjda zoveju ‘dejt’.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, veli moja baka, da su se parovi sastajali ‘pod repom’. Znate kojim, kipa dragog nam bana. Eh, ajd bit ću tak slobodan ustvrdit da su se parovi sastajali na našem banskom trgaću još od vremena dok je i sam Jelačić uživo dolazio na svom konju na kavu u obližnju kavanu. Jest da je tada tam bil plac, no eto, to je bila zagrebačka promenada, korzo na kojem si bio viđen i na kojem si gledal tko se ubacio ‘u igru’.

DSC_2146Vura na Jelačić-placu je popularno mjesto za čvenk, rendes ili sudar

Da, dakle, čvenk je bil pod repom dok ga nije preko noći maknula ondašnja komunistička vlast. Ban je nestal na dugo vremena u neki podrum, čak su na dvije godine maknuli i spomenik kralju Tomislavu i puknuli umjesto njega veliku zvijezdu petokraku. Bit će da je ‘zvijezda’ vojevala s Bugarima. Ludo vrijeme dovelo je nove navike pa se dogovarao sudar ‘pod satom’. I tak je nastao termin ‘čvenk pod vurom’. Jelačić plac je tako postao sabirna točka navijačima i špica mladim curama koje su šetale obleku iz Trsta, Graca i pokojeg djutića. Ne znam kaj se dogodilo devedesetih, no pojava mobitela i interneta, barem po meni, ubila je onu jednostavnost dogovaranja i romantičnost čvenka.

S obzirom da je ‘čvenk’ uvijek bio pod vurom na Jelačić-placu, došel sam do zanimljivog pitanja: Znate li odakle je Zagreb uvezao prve javne satove? Pa evo kaj sam pronašel na sveznajućem internetu.

Vura na Trgu bana JelačićaPrvi javni sat na Trgu bana Jelačića

Sat na trgaču
Prvi javni sat u Zagrebu postavljen je upravo na današnji dan 1920. godine. Na današnji dan, 16.studenoga 1920. postavljen je prvi javni sat na Trgu bana Jelačića gdje se i danas nalazi.

Sat na Trgu1Javni sat na Trgu bana Jelačića u Zagrebu danas

Moda javnih gradskih satova došla je u Hrvatsku iz Beča, kao i mnoge druge kulturne pojave. Prvi gradski satovi u Zagrebu, uključivši navedeni na Trgu bana Jelačića, bili su i fizički uvezeni iz Beča. Prvi zagrebački urar koji je bio zadužen za održavanje tih satova bio je, po za sada dostupnim spoznajama, Mirko Novak. Njegova urarska radionica nalazila se u Ilici 24, a osim urarstvom bavio se i draguljarstvom.

Zanimljivo je da su čak i stupovi za zagrebačke javne satove bili izliveni po uzoru na bečke. Od Mirka Novaka održavanje satova preuzeo je Mate Barač. Tako u četrdesetim i pedesetim godinama, točnije sve do 1953. godine sat održava urar Mate Barač i njegova kćerka Ksenija. Oni su stanovali u Masarykovoj ulici, a radnja se nalazila u Miškecovom prolazu. Nakon Barača, održavanje satova preuzela je znamenita obitelj Lebarović – koja se tim poslom i danas bavi.

Lebarovići se već 6 generacija bave urarstvom i imaju svoju radionicu u Maksimirskoj ulici. Njihovo se prezime i danas može vidjeti na zagrebačkim gradskim satovima, jer su zaduženi za njihovo održavanje. Zlatko Lebarović urarski posao obavlja već više od 60 godina, a nasljednik mu je sin Dalibor.

trg2Gradski sat na Trgu bana Jelačića noču

Zanimljivo je i da su nekoć postojala 2 gradska sata na Trgu bana Jelačića, jedan na mjestu gdje se i danas nalazi, dok je drugi postavljen na ulazu u Prašku ulicu.

Taj javni sat je tradicionalno postal za mnoge zagrepčane sinonim za romantične sastanke ‘pod satom’. Joj, koliko je tu mladih imalo ugovoren svoj prvi ‘čvenk’, ‘spoj’, ‘sudar’ ili kak se sve to nazivalo kroz razne generacije mladih u Zagrebu. Bilo je uobičajeno ugovoriti ‘čvenk pod vurom’ sa svojom curom. Nije uopće trebalo spominjati da se misli na taj javni sat na Trgu bana Jelačića.

Fakini iz moje generacije, znali su namjerno provoditi vrijeme u blizini sata, pa kada bi vidjeli neku zgodnu curu da čeka svoga dečka, u prolazu bi joj ‘šapnuli’: – on nebu došel, ideš s menom!?’ Vražji bili, svega bi se setili, samo da ‘fuliraju’ curama…

zg_nekad_1Od 1953. javne satove u Zagrebu održava znamenita obitelj Lebarović

Kvartoteku Soundset Plavog i službeno je jutros otvorio najkompetentniji za davanje znaka da je pravo vrijeme za otvaranje – najstariji urar u Zagrebu, ”Maksimirčanin” Dalibor Lebarović. Dalibor Lebarović je stigao u Plavi bus na Maksimiru točno k’o vurica i svečano proglasio Kvartoteku Soundset Plavog otvorenom. Otkrio je, među ostalim, i kada je zadnji put stao sat na Trgu.

Gospodina Dalibora u studio je Danielu Biliću doveo Charlie, kao najbolju osobu za prvog gosta Plavog busa, koji je ovoga tjedna, zahvaljujući pomoći ZET-a, parkiran na maksimirskom Pimpek-placu, a u sljedećih 12 tjedana krstarit će gradom od kvarta do kvarta.

Trg_Republike_002Dva zagrebačka prepoznatljiva simbola: Neboder i vura na Trgu bana Jelačića

Najstariji zagrebački urar, čuvar svih satova u gradu
Tako je točno u 8.45 urar Lebarović ‘prerezao vrpcu’ i pritom otkrio mnoštvo zanimljivih detalja o stanju zagrebačkih satova. Urarsku tradiciju započeo je još njegov djed, a danas se Dalibor bavi održavanjem i popravkom javnih satova po cijelom Zagrebu, ali i Hrvatskoj. Tako nam je otkrio zanimljivost vezanu uz sat na Jelačić-placu.

- Taj sat je zadnji put stao prošle jeseni, u 8.21. U 8.45 već smo ga popravili. Kad stane, odmah nas novinari zovu, ili poznati od poznatih – rekao je Lebarović, dodavši kako u Zagrebu servisira ukupno stotinjak satova, što javnih, toranjskih ili satova na zgradama.

Najviše posla je, logično, dvaput godišnje kada se pomiče sat pa na dijelu starijih satova vrijeme treba pomaknuti mehanički, no većina mehanizama ipak automatski prebacuje na ”novo” vrijeme.

Na pitanje koji mu je najdraži sat, kaže – toranjski. Najljepši primjer u Zagrebu je sat na Pravnom fakultetu, a težak je 200 kilograma. Otkrio je Lebarović i kako se osobno ne bavi popravljanjem skupocjenih ručnih satova, jer je za takvo što potrebno stručno osposobljavanje u Švicarskoj. Budući da satovi ne mogu dugo čekati, morao je ubrzo napustiti bus i Pimpek-plac.

Frtalj osam, vrijeme za vijesti noveTVFrtalj osam… ako nije došla do sada onda neće niti doći!

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “čvenk pod vurom”

  1. Comment by ruza:

    okbo dragi Zdenkec!
    Bas je bilo fora cekati pod cukom na Jelacic placu, pa kad prode vrijeme cvenka delas se kaj da cekas tresku i hoces neces, furt je neko poznati naisel i presel si ili u kino ili na picu ili kavicu.
    Ma bilo je Super!

Leave a Reply