Zagrebačke klupe
digg del.icio.us TOP
  Posted April 28th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jos nema komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

VSI TI CAJTI KAJ SU PREŠLI! Da vas malo podsjetim na obične klupe.
U mojoj mladosti, tamo negdje krajem 60-tih godina, svatko je imao svoju klupicu u nekom parku… sjećate li se?? Sjećanja na stara dobra vremena – pamtimo samo sretne dane. Kak je to samo davno bilo…

Klupe1Nekada je svaka klupa bila naša…

Meni je uvijek bio posebno lijep Tuškanački park. Ovdje sam znao, od mojega Kraljevca, pješke proći kroz cijeli park, pa doći do kina ‘Sloboda’ i popeti se na Gornji grad, jer sam sa dečkima iz ulice odlazio na čagu u disko klub ‘Lapidarij’. Koliko sam samo puta poslije plesa ovdje doveo svoju curu, da uživamo u pogledu na grad sa Rokovog Perivoja, ali i u mraku tuškanačkog šetališta. Ovdje u parku bi znali pričati sve dok nije došlo vrijeme da se lovi zadnji autobus ili tramvaj za doma.

Sjećam se Zelengajskog parka i prekrasnih šuma na Tuškancu, u blizini kojega sam živio. Poznavao sam svaki puteljak i svaku klupu u tom parku. Da vas malo podsetim kak nam je lepo bilo na klupici sedeti i čvrsto se grliti. I ni nam zima bilo, a srčeka su tukla za ponoret. Kak je danas? Parkove su nam zbetonirali, a mladost vrijeme provodi po gradskim kafićima… na toplom sediju i za romantiku ne mare.

tuskanac klupa1Park Tuškanac, bio je ‘moj’ park

U tom parku smo se svaki dan igrali kad smo bili mali. Poslije nastave smo u tuškanačkom parku (uz školu) igrali nogomet… bosi po šljunku!! U to doba zime su još imale puno snijega i bilo je vrlo interesantno sanjkati se na Cmroku ili spuštati se prema kinu ‘Sloboda’ kroz strmu ulicu Tuškanac, sve do Dubravkinog puta, gdje je danas Krležin spomenik.

IMG_3031Rokov perivoj – park sa pogledom na grad

Sjećam se klupa i u drugim zagrebačkim parkovima i na svakoj po jedan zaljubljeni par… svatko je tih godina imao svoju klupu. Još i danas na klupama negdje postoje  srčeka koja smo mi nekad davno urezali… srce probodeno sa strelicom… a ispod piše ‘Jadranka i Vlado zaljubljeni par!’

Vjerujem da ste svi vi koji pamtite ta vremena, barem jednom u životu imali ‘svoju klupu’. To je vjerojatno bila jedna stara drvena klupa, koja je imala na sebi puno izrezbarenih imena i srca probodenih sa strelicama. Pored klupe je obavezno bilo neko veliko stablo, kesten ili hrast. To je stablo bitno kao i klupa, stablo i klupa su simbioza. Zašto? Reći ću vam kasnije.

largeKlupa i romantika

Moja klupa
Klupa o kojoj pričam pripadala je zaljubljenima. ‘Moja’ klupa nalazila se u tuškanačkom parku, negdje na usponu između ulice Kraljevec i spomenika Vladimiru Nazoru, kod starog paviljona na Tuškancu. Ljubav, u svim svojim pojavnostima, pronalazi svoje utočište na toj klupi. Noću, kad svjetla postaju prigušena, ta stara i neudobna klupa u parku, ljubavnicima postaje najnježniji ležaj i prostirka. Čvrsto priljubljeni jedno uz drugo, na klupi u parku, ljubavnici iz sadašnjosti polako putuju u prošlost, ostavljajući svoje mjesto na klupi nekim novim parovima. To je prešutna ljubavnička tradicija, da jedni ljubavnici preuzimaju klupu od drugih, kojih više nema. To je jedina tradicija koju poštujem.

Gradske ¨etnjeŠuma na Tuškancu i njene klupe

Dolazimo sada polako i do stabla. Sve do kasne jeseni krošnje su guste, pune lišća i pružaju se do zemlje. Šuma na Tuškancu prepuna je starih hrastova. Drhtite goli na toplom, ljetnom povjetarcu, u noći koja se nikad više neće ponoviti, skriveni iza te tamne zavjese lišća, koja vas štiti od pogleda znatiželjnika i šetača pasa. Ponekad lišće zašušti i stopi se sa vašim uzdasima – onda ponovo zavlada tišina i kao da vas nema, a vi ste tu. I volite se. Vodite ljubav na drvenoj klupici. Jednom ćete odlepršati kao i to lišće sa grana, uvenuti, nestati, pretvoriti se u prah. Nije li život, u suštini, divan?

ixtmp2Klupa u sjeni stabla

I tako sve dok se jedne noći nisam se probudio u znoju. Kao da su mi srce isčupali iz grudi. Ujutro, kad sam prošao pokraj ‘mog’ parka, vidio sam da je raskopan, da je stari kesten izvađen iz zemlje i ispiljen na komade… i da ‘moje’ klupe više nema. Znao sam da su ga isčupali onda kada me oblio hladni znoj u krevetu. Znao sam da su to oni ljudi, ‘društvena većina’, koja o ljubavi, strasti i životu pojma nema.

Danas je to neki drugi park. Posjekli su stare hrastove, pa su ostala samo niska stabla, koja nikoga ne štite od pogleda. Nove klupe su poredane uokrug, jedna do druge, tako da o nekakvoj intimnosti nema ni govora. Te današnje klupe nisu više izrezbarene… nema više srčeka i strelica… mnoge su pune ‘grafita’… danas mladi bojom izražavaju ono kaj žele reči. Ljubiti se, grliti i maziti možete samo ako imate egzibicionističke sklonosti.

puno se prica malo se ljubiGrafiti na klupi

Moja je priča davno ispričana i samo sjećanja postoje. Ali, sjećanja su kvarljiva kao i ovo tijelo. S vremenom gube oštrinu i tada niste načisto sami sa sobom, da li se priča stvarno dogodila ili je to samo vaša fikcija. U takvim trenucima pomaže kakav konkretni, materijalni predmet, poput, eto, slika stare klupe u parku. Tek da dlanom pređete preko tog drveta, izglancanog od svih onih, uključujući i vas, koji su se tu voljeli.

Tradicionalna destinacija svih onih koji su s vremena na vrijeme bježali sa satova u skoli bila je neka klupa u parku. ‘Klupa u parku’ se obično birala po konfiguraciji terena, odnosno, trebala je biti dobro skrivena od neželjenih pogleda prolaznika (to su mogli biti i roditelji koji se vraćaju sa posla). Nadalje, poželjno je bilo da ima i naslon za leđa. Na tom naslonu se sjedilo, urezivala su se srca i inicijali drage nam osobe. Oni koji su sjedili na naslonu obično su i pušili. ‘Klupa u parku’ imala je svoje naročito značenje u večernjim satima, kada su se na njoj izmjenjivali i prvi poljupci.

Kad si s pravom osobom, i klupa u parku je romantični Titanic.
Ali, što kada i toga nema više? Sada je te klupe nažalost zamenio Facebook. Danas bi me čudno gledali, da sa ženom sjedim na toj svojoj klupi. Rekli bi da nisam normalan! Objavili bi to na Facebooku i brojali koliko ‘lajkova’ će dobiti!

bench-in-a-forestUsamljena klupa u parku… skrivena od nepoželjnih pogleda

Klupe na Strossmayerovom šetalištu
Promenada je uređena dobrovoljnim prilozima građana. Posađena je aleja divljih kestena, postavljene su klupe, mali glazbeni paviljon za nedjeljne koncerte te otvorena kavana u koju su zalazili poznati intelektualci tadašnjeg vremena, a vrlo često i sam književnik Antun Gustav Matoš.

Građani su se na Šetalištu mogli opustiti, pojesti sladoled i popiti kavu u obližnjoj slastičarnici i kavani na terasi podno kule Lotrščak s koje se pružao prekrasan pogled na Zagreb. Istočni dio šetališta sa Zakmardijevim stubama osvijetljen je svjetiljkama koje je dizajnirao Hugo Ehrlich, a zapadni dio osvjetljavaju stare plinske lanterne, što cijelom mjestu daje romantičan ugođaj. Godine 1874.

Južna promenada preimenovana je u Strossmayerovo šetalište čime se Grad Zagreb odužio znamenitom i uglednom biskupu za njegovo dobročinstvo koje je davao Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.

Gornji_Grad_8Najromantičnije klupe su na Gornjem gradu – Strossmayerovo šetalište

Zakaj se zovu ‘dobra stara vremena?’
Vratite se u neka stara dobra vremena uz naše i vaše priče i fotografije. Pogledajte na jednom mestu omiljene filmove, TV emisije, pozorišne predstave i crtaće.

Kao dijete sam se uvijek pital, zašto se kaže ‘stara dobra vremena’ i zašto su ‘dobra vremena’ uglavnom ‘prošla’ i čudio sam se tim nostalgičnim, plačno – melanholičnim žalopojkama starijih za nekim njihovim ‘vremenima’, koja su naravno uvek bila bolja od sadašnjih. Pitao sam se kakva li su ta vremena bila i da li su stariji baš uvek u pravu. Odgovor nisam našao, pa vas sad pozivam da ga zajedno potražimo, da razmjenimo sjećanja, fotografije, video snimke i sve ono što će nam pomoći da otkrijemo tajnu ‘starih dobrih vremena’!

klupe6Dobra stara vremena – nekada se ovako ‘sjedilo’ na klupama

Sjećam se da je baka uvijek govorila kako su njena vremena bila neusporedivo bolja, kako su djeca bila bolje odgojena, život mirniji, susjedi bliski, a narod uglavnom  pošteniji. Mama je samo potvrdno klimala glavom i tako ja nikad nisam saznao da li se slagala ili možda samo nije želela da protivriječi svojoj majci. Poslije sam slušao moju mamu, koja je sada meni govoila ‘Eeee, u moje vrijeme sve je bilo mnogo bolje: prijateljstva su bila prava, djevojačka nevinost je bila na cjeni, svi smo bili siromašni ali daleko od materijalizma…’

Ja sam samo klimao glavom i bio tiho, da se ne zamjerim mami, a moram priznati da sam joj pomalo verovao i nekako sam bio već ‘zaražen’ klicom ‘dobrog starog’, iako sam bio još takoreći djete. Nekako u to vreme pojavila se i Arsenova pjesma ‘Takvim sjajem može sjati…’ i ja sam vec unapred preživljavao ta sadašnja vremena kao prošla i tako sa sjetom živio u nekoj vrsti buduće prošlosti…

tuskanac klupe2Danas su klupe puste…

Nema kafića do zidića
Klupa u parku ima mnogo prednosti pred kafićem. Ima i kafić određenih prednosti, ali o tome nešto kasnije. Prva i najočitija prednost klupe je da se ne morate odlučiti samo za jednu. Kada sjednete u kafić i naručite, gotovo je. Tu ćete biti sljedećih pola sata ili koliko vam već treba, a kavu nećete ostaviti nepopijenom čak ni ako glazba postane preglasna, ako uđe netko koga ne želite vidjeti ili ako konobari između sebe počnu igrati trule kobile. U parku ste slobodni, možete kavu početi na Zrinjevcu, a dovršiti je na Tuškancu. Ako sporo pijete, razumije se.

Usto, park je jeftiniji. OK, kava podrazumijeva coffe to go, ali sva su druga pića značajno jeftinija ako ih konzumirate bez posrednika. Sljedeća je velika prednost klupe što sami birate idealnu poziciju i pogled za sebe, ne ovisite o slobodnim stolovima na terasi i o položaju terase na ulici. Sada će netko reći da zato ovisite o slobodnim klupama i njihovom položaju na ulici, ali iz moga iskustva, tu je uvijek bilo puno više toga što možete izabrati. I pogled je uvijek bio bolji i ljepši.

Možete se i osamiti što je u kavanama rijetka privilegija, a možete, ako vas je baš volja, ostati puno dulje nego što se planirali i nitko vas neće prijeko gledati zato što već satima niste naručili novo piće.

Ukratko, klupica pruža slobodu. No, slobodom, kao i svakom drugom privilegijom, treba pametno raspolagati!

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply