Pa, zašto idem??
digg del.icio.us TOP
  Posted February 22nd, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Sastavio: Antonio Majić

Odlazak iz domovine na privremeni rad u inozemstvu
Prenosim jednu zanimljivu ispovijest jednog našeg mladog čovjeka, predstavnika svoje generacije, koji je odlučio otići iz domovine ‘trbuhom za kruhom’ u Kanadu. Antonio je podjelio tu svoju priču sa prijateljima na Facebooku, onako bez ustezanja i bez dlake na jeziku.

Antonio Majic2Antonio Majić u Edmontonu

Mnogi hrvati ovdje u Kanadi, vječito žive u nekakvoj dilemi gdje je bolji život, pa uspoređuju život u Kanadi sa onim životom u Hrvatskoj, koji su ostavili iza sebe. Zbog toga jer na ovom blogu imam dosta čitatelja iz Zagreba i opčenito Hrvatske, koji mi uvijek govore ‘blago tebi, ti si na vrijeme otišao’. Zbog toga sam želio objaviti ovaj Antonijev tekst, da svi pročitaju kako takve odluke nikada nisu baš jednostavne i bezbolne.

MALO DUŽI OSVRT NA POLA GODINE PROVEDENE U KANADI

Nikada nisam bio sklon iznošenju nekakvih mišljenja i svojih stavova na društvenim mrežama,ali danas me baš ponijelo. Sutra mi je jubilarka od 6 mjeseci provedenih u tuđini. Već mi je muka jer sam ovakvih članaka pročitao milijun, ali na žalost takva je stvarnost.

Neki su mi rekli da neću izdržati ni mjesec dana u tuđini,a ja evo već pola godine udaljen mnogo mnogo kilometara od svoje cure, obitelji, prijatelja, domovine. Onaj tko to nije probao, ne može znati koliko je to zapravo teško. Ne može znati koliko je teško to, što zbog poremečenih majmuna na vlasti i situacije u državi mi mladi moramo ići van za boljim životom. Ti majmuni na vlasti ne znaju koliko je teško kad na aerodromu, par trenutaka prije polijetanja aviona vidiš svoje najmilije kako plaču i kako im suze teku niz lice, kad te srce stegne i dođe ti u glavu pitanje – PA ZAŠTO IDEM? Jeli to pametna odluka… pitao sam se u tom momentu?? U tom trenu ti prođe milijon pitanja kroz glavu, a najgore od svega je što moraš biti svjestan da možda neku od tih svojih najdražih osoba više nikada nečeš vidjeti (NEDAJ BOŽE, ali svega moraš biti svjestan..). Jebeno grda spoznaja…

DSCN6023Zima je, ali je benzin jeftin u Edmontonu

Par dana prije odlaska u Kanadu sam sjeo u tramvaj (iako imam auto), jer sam se želio provesti od Remize do Dubrave i gledati moj najdraži Zagreb i uživati u njemu. Sjećam se kako sam od Dinamovog stadiona do Remize šetao pješke i uživao u svom gradu i mislio si kako radim nešto loše što odlazim iz grada, u kojem sam rođen, u kojem sam doživio prve ljubavi, prve tučnjave, pijanstva… ma sve prvo. Kao jučer se sjećam 5.5.2014 i ulaska u avion… Moj Sogi (Sogi je moj prijatelj), ja i naša dva kofera. I opet pitanje koje mi se urezalo u sjećanje -PA ZAŠTO IDEM, pa mogu živjeti i u Hrvatskoj sa plačom od 6,000 kn, cura isto radi, možemo krenuti u budućnost, ne treba nam puno.

I onda mi odjednom dode u glavu -PA MOGU Ku**c!! Gledam Sogija pored mene i mislim si kako čovjek ostavlja trudnu ženu u Hrvatskoj, a on ide na kraj svijeta zaradit nešto da mu dijete ima sve što i zaslužuje. Užas… Pa jel to normalno, da si čovjek neće tko zna koliko dugo vidjeti sina, da neće prisustvovati rođenju djeteta, da će bit miljama i miljama daleko od kuće. Pun mi je kurac više razmišljanja u dučanu hoću li kupiti K plus proizvod ili nešto skuplje šta mi se više jede. I onda si kažem: Ma uzet ću K plus, jeftinije je. Ma pun mi je kurac više i Todorića, i Sanadera i Barišića i Vidoševića i Bandića… da ne nabrajam više. Pa dokle više mislite, jebem vam mater poremečenu? Jer ima još nešto šta niste ukrali, koliko umjetnina i prepariranih životinja vas pali u podrumu degenerici bolesni???

raditi u kanadiTko želi raditi, posla ima…

Ma neču o politici. Pa si onda kažem idem tako daleko zato jer sam to ja, Antonio Majić. Pa zato što se jednom živi i taj život želim proživiti kako treba, dostojno čovjeka. To činim jer živim život sa srcem. I jednog dana ću moči reči djeci i unucima, da sam vidio i drugu kulturu, običaje, način života. Da se nisam zacrtao na jednom jebenom mjestu. Jer život je avantura (bar za mene) i treba sve probati. I tada shvatiš da je gotovo. Da je džabe sad razmišljati o tome.

Nema nazad, letiš i nakon 20 i nešto sati evo te. Evo te u jednoj od najrazvijenih zemalja svijeta. Dolazak na imigracijski odjel i prvi šok – 300 i nešto filipinaca ispred tebe u redu. I mislim si: Jebote, pa gdje sam došao, na filipine ili u Kanadu? I onda vidiš i njemce, engleze, irce. I shvatiš kako se ljudi bore. S malom dječicom. Užas…

Radna dozvola i štambilji u putovnici. Sada je sve na meni. Na aerodromu u Vancouveru shvačam da je ovo totalno drugačije od moje Hrvatske (mislim na sport). Na deset televizora samo HOCKEY. Nema nogometa. Nakon popijenog vrča pive sjedam u avion za Edmonton i pri dolasku vidim gdje sam došao. Već je peti mjesec, a ja zabundan kao u Hrvatskoj u prvom mjesecu… hahah i pjevam si u glavi onu pjesmu od Severine – VIDIO SAM SNIJEG U MAJU, hahaha…

Prvih par dana želim zaboraviti. Nisam imao ni smještaj ni posao, došao sam bez ičega, bez plana. Tako svi dolaze… Ali ja sam iz Hrvatske i ako sam tamo preživio 28 godina, preživit ću sve, jaki smo mi Hrvati. Krpam se u Starbucksu, spajam se na njihovu mrežu, pijem jednu kavu 3 sata i zovem za stan… posao neću ni tražiti dok se ne smjestim. Nakon krvavih 5 ili 6 dana vucaranja po svakakvim hostelima, (zasrane, izdrkane deke, nesnosni smradovi, uglavnom hoteli u kojima sam ja boravio, bili su nula prema našima u Hrvatskoj… ne govorim opčenito o hotelima jer neznam).

Konačno nalazim stan. Iste večeri šaljem oko 30 oglasa za posao. Drugo jutro mi odgovara doslovno njih 20 i nešto. Zovu me i pitaju dali mogu odmah doći. Bolesno. Posao sam našao u par sati, a stan tražio par dana…

Ispričavam se, malo skrenuh s teme, ufurao sam se previše, hahaha…

turck in red deerKanađani voze velike ‘truckove’…

I onda pola godine kasnije shvatim da mi je to bio najbolji potez u životu. U Kanadi je stvarno super, cijene hrane i obleke kao u Hrvatskoj (nešto čak i jeftinije)… litra benzina duplo jeftinija ovdje (5 kn), alkohol u liquer storovima ima cijene kao u Hrvatskoj, možda je neka cuga za nijansu skuplja… hahaha, to mi je bilo najbitnije. A plače mnogo mnogo puta veče nego u Hrvatskoj. Grad u kojem sam ja (Edmonton) je više šljakerski, na svakom koraku firme zapošljavaju, već mi muka od natpisa NOW HIRING, hahaha!! I nekome nije lijep, no to je od čovjeka do čovjeka, svatko ima drugo viđenje. Meni je prekrasan. Da ne govorim da su mi BMW x5 ili AUDI Q7 sada smiješno mali automobili ovdje, jer kakvi se tu ogromni auti (truckovi) voze to je strašno. I onda tek shvatiš kako je život lijep, kad si priuštiš šta god poželiš i još ti ostane love. Kako se čovjek bolje osjeća i budi sa smješkom ujutro. Isto tako se radi i ovdje, ne padaju dolari s neba, znam raditi po 16 sati dnevno. Ponekad se znam dizati u pol 5 ujutro. Ali si zato jebeno plačen. I na vrijeme. Svaka dva tjedna. Ne moraš se bojati da nečeš dobiti plaču. I svakom tko ima priliku i želi raditi preporučam da dođe ovdje, ako ništa drugo nek izgura par godina i vrati se u Hrvatsku s nekom lovicom za crne dane (a brijem da će ih biti u Hrvatskoj). I ja se nadam da ću se vratiti u svoju domovinu, to mi je želja. Ali ako si uspijem produžiti dozvolu, ne vračam se tako brzo. Iskreno…

DSCN5855Automobili su jeftiniji u Kanadi

I onda si pustim neku našu pjesmu ovdje i doslovno ti se lome kosti i suza ti potekne, jer si napustio svoju djevojku, zemlju, obitelj, prijatelje, Ilicu, Maksimirsku, Trg bana, naše lijepo more… I tako si mislim, kako bi lijepo sada bilo popit nešto sa frendovima, odvesti mladje sestre u kino, pogledati dobru tekmu, raspravljat s frendovima na kavici tko je bolji igrač Messi ili Ronaldo… hahaha, biti na nedjeljom ručku s najdražima, zagrliti majku… I to mi nikakva lova ne može nadomjestiti.

another day at the office

Zatim odem na neki hrvatski portal i vidim da je dolje sve isto, KAO DA JE VRIJEME STALO… I shvatiš-neće još dugo biti ništa bolje. Dosta ljudi mi piše poruke, kako da se dođe u Kanadu… ali nemojte zamjeriti što ne uspijem odgovoriti. Stvarno nekada ne stignem, jer se ovdje puno radi. Šokantno je to koliko ljudi tu dolazi i želi doći. Da imam tajnicu nebi vam stigao svima odgovoriti. Pišu mi neki ljudi da mi svaka čast šta sam se odlučio na ovaj korak, da sam hrabar, a ja im odgovorim:

-NE, HRABRI STE VI KOJI STE OSTALI, VAMA SVAKA ČAST, VI IMATE MUDA… 

Antonio Majic1Pozdrav iz Edmontona: Antonio Majić

Pozdrav iz Kanade i oprostite na smetnji, hahaha… Odohh raditi!!!

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Pa, zašto idem??”

  1. Comment by Ruki:

    Odlican clanak Antonio, zalosno je da se mora ici van. Sretno u Kanadi.

Leave a Reply