Josefina za cestoljupce
digg del.icio.us TOP
  Posted October 12th, 2015 by Zdenko  in Travel | 2 komentara

Putovanja po Hrvatskoj

Sastavio: Vilko Marković

Od Karlovca do Senja Josefinskom cestom
Kroz šumovite predjele Gorskog kotara sagrađene su u 18. i 19. stoljeću četri ceste koje su povezale Panonsku nizinu sa Hrvatskim primorjem – Karolina, Josefina, Lujzijana i Rudolfina. Ovo je priča o Josefini, cesti koja počinje iz Karlovca, te vodi preko Generalskog stola, Josipdola i Brinja u Lici, pa se spušta sve do Senja i našeg Jadrana.

Josefina map

Dragi moji cestoljupci,
Tamo negdje 2012. godine smo u obitelji razgovarali o starim cestama do mora. Nitko nije bio baš previše upućen u tematiku. Znali smo poneki detalj, čuli negdje ime, ali da smo morali, makar i u grubo, definirati bilo koju rutu, sigurno bismo pogriješili. Malo je ljudi upućeno detaljnije u stare ceste do mora.

I onda kako to biva, dogodi se koincidencija ili možda ne. Otkrijemo da je upravo izašla iz tiska knjiga Lare Černicki i Staše Forenbahera ‘Starim cestama do mora’. Izvrsna i poticajna knjiga. Pročitao sam je vrlo temeljito, pa se rodila ova moja ideja, da iztražim te naše stare ceste. Palo mi je na pamet da se mogu spojiti mogućnosti interneta, konkretnije Facebooka i putovanja. Želio sam krenuti na put upravo tim starim cestama do mora i odmah paralelno objavljivati svoje doživljaje na Facebooku. Da, naše su autoceste opet među najljepšima u Europi (kao i ondašnja Lujzijana), ali one služe samo za brzi transport od točke A do točke B. Za dublji doživljaj se treba vratiti upravo tim starim povijesnim cestama.

Starim cestama do mora…
Tijekom 18. i 19. stoljeća kroz šumovite predjele Gorskog kotara sagrađene su četiri ceste koje su povezale Panonsku nizinu s Hrvatskim primorjem. Izgradnju Karoline, Jozefine, Lujzijane i Rudolfine pokrenuli su austrijski vladari po kojima su dobile svoja imena, no projektirali su ih većinom hrvatski inženjeri i gradile ruke domaćih majstora i težaka te pripadaju hrvatskoj graditeljskoj i kulturnoj baštini.

Lujzijana_Oznacena mapaKarta prikazuje trase starih cesta prema moru. Sve putevi vode u ili iz Karlovca. Dakle Lujzijana, Karolina i Josefina. Jedino Rudolfina kreće iz Ogulina.

Iako je donedavno sav promet prema moru tekao ovim starim prometnicama, mnogi ne znaju ni imena cesta kojima su se godinama vozili, a posebno ne kakvi se sve biseri kulturne i prirodne baštine kriju uz njih. Knjiga ‘Starim cestama do mora’ prvo je izdanje u kojem su detaljno opisane trase sve četiri povijesne ceste, onako kako su građene, poboljšavane i mijenjane, sve do zadnjih varijanti koje su i danas u upotrebi.

Puno je toga zanimljivog i vrijednog u tom projektu, pa sam odlučio napraviti pravu rekapitulaciju putovanja. Ovog puta s Jozefine, koju će se moći ponovno, kao inspiracija ili kratak vodič po povijesnim cestama, na miru, prolistati. Krenete li od Karlovca ka moru neopterećeni žurbom i opremljeni ovom knjigom, otkrit ćete kakve sve ljepote skrivaju predjeli jugozapadno od Karlovca.

Josefina6Koliko cesta znate a koje imaju svoj službeni početak i kraj? Ovo je početak Josefine u samom središtu Karlovca.

Josefina trasa:
Karlovac – Duga Resa – Zvečaj – Generalski Stol – Tounj – Josipdol – Modruš – Jezerane – Brinje – Žuta Lokva – Vratnik – Senj

Sve plemenite ceste, a Josefina svakako spada među njih, imaju svoje idejne i realne stvaratelje. Gradnju ceste Jozefine od Karlovca do Senja potaknuo je car Josip II. Habsburg. Gradila se od 1765. do 1779. godine. To je bilo doba carice Marije Terezije. Najveći zagovornik ceste je bio njen sin, Josip II, po kojemu je cesta dobila ime. Cesta se neslužbeno zvala ‘Via Josepfina’, a službeno ‘Glavna trgovačka i poštanska cesta’.

Josefina3Evo kako ‘zavija’ Josefina

S dužinom od 100 kilometara, bila je najkraći spoj Karlovca s Jadranom. Najviši uspon ceste je na prijevoju Kapela (888 m n/m). Obnovljena je od 1833. do 1845. godine, kada je radi izbjegavanja strmih dionica produžena za 12 kilometara. Od Karlovca preko Josipdola do Senja, putnici su putovali u to doba oko dva dana, a roba pet do sedam dana. Jozefinom se i danas prometuje.

Graditelj ceste je bio barun Vinko Struppi (1733-1810), inženjerski pukovnik. Josefina je njegovo najveće djelo. Za gradnju ceste angažirao je tisuću domaćih Krajišnika i oko dvjesto klesara, zidara i minera. Potrošeno je oko 25 tona baruta, a cesta je koštala oko 350,000 forinti. Cestu su kasnije održavala 220 cestara Krajišnika. Struppije je bio sposoban graditelj, koji je cijelo vrijeme bio na gradilištu, pa je zato cestu završio za samo 3.5 godine.

Josefina10Prvi dio Josefine ide od Karlovca, preko Švarče i Duge Rese do Zvečaja. Cesta prati tok rijeke Mrežnice.

Jozefina
I tako sam imao priliku proći Jozefinom od Karlovca do Skradnika (pored Josipdola). Oduševljeno sam (i u ovom zimskom ugođaju) zaključio da je taj dio Jozefine bogomdani turistički prostor vezan uz prekrasnu Mrežnicu i povijesno-kulturne spomenike, pa je ovo ujedno i pozivnica da krenete put Karlovca i Jozefine.

Josefina11U Dugoj Resi pronalazim na Mrežnici prekrasan stari mlin. Na žalost u očajnom je stanju, premda je gotovo u središtu mjesta.

Josefina9Tisuću puta sam do danas prolazio od Karlovca prema moru i nisam do danas znao da u blizini bolnice na Švarci, u miru zelenila, postoji prekrasni dvorac iz 18. St. Današnji vlasnik, gosp. Jakšić, me je vodio okolo dvorca i pričao o francuskom maršalu Marmontu i nekadašnjem notaru Ribiću, od kojeg su njegove tri kčeri nasljedile dvorac i podijelile ga.

Josefina16BMost u Belavicima je donedavno bio najduži hrvatski drveni most.

Josefina19Idemo dalje na sljedeću dionicu ceste: Zvečaj – Generalski Stol

Stari grad Zvečaj
Zvečaj je bio malen ali čvrst grad, smješten na lako branjivom položaju. Pretpostavlja se da je najprije bila izgradena okrugla branič-kula, a kasnije su oko nje podignuti zidovi utvrde trokutastog tlocrta. Južni zid stajao je na nepristupačnoj stijeni koja se okomito ruši u dolinu Mrežnice, dok su sjeverni i zapadni zidovi bili ojačani polukružnim kulama. U sam grad se ulazilo ljestvama do drvenog čardaka, iz njega se prelazilo do ulaza smještenog visoko na zidu, te se ponovno spuštalo ljestvama u dvorište.

Josefina27Stari Zvečaj je vidljivo porušen u vrijeme gradnje Josefine. Tako se jedno djelo ljudskih ruku transformiralo u drugo. Danas se na njegovom mjestu nalazi nekadašnja privatna vila sa velikim balkonom. Položaj samoga grada je fascinantan; na visokoj stijeni iznad kanjona, ovdje izuzetno mirne rijeke Mrežnice.

Josefina28Ostaci stare mitske – povijesne ceste Josefine

Josefina29Ovaj dio Josefine može Hrvatska turistička zajednica proglasiti posebnom vodenom cestom i tako ju označiti.

Josefina33Uvijek sam se pitao otkud ime Generalskom Stolu. Pa evo objašnjenja. Po staroj predaji, ovdje je imao svoj svadbeni stol karlovački general Vuk II Kristo Frankopan. Na slici je najbolje sačuvana sunčana ura iz vremena izgradnje Josefine.

Josefina40Da mi je prije ovog putovanja netko rekao da oko Generalskog Stola ima toliko zanimljivosti, preporučio bi mu da ipak malo smanji konzumaciju alkohola. A sada sam i sam postao ovisnik. Most na Globornici, ispod Generalskog Stola prema Lešću, nosi i legendu o lijepoj Slavici, koja je živjela u blizini i u koju se zaljubio graditelj mosta, te ga je sagradio tako da vijuga u obliku slova ‘S’.

Josefina44Malo dalje rijeku Dobru u Lešću premošćuje lijepi stari kameni most sa četri svoda. Sagradili su ga 1885. godine umirovljeni inžinjer Petar Strohali i Miko Šubašić, poduzetnik iz Vukove Gorice, o trošku kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu.

Josefina45Ljekoviti termalni izvori u Lešću na Dobri, poznati su još od rimskog doba.

Josefina46Sljedeća dionica Josefine: Generalski Stol – Josipdol. Kažu ljudi: svaka cesta nekud vodi… uz prekrasan krajolik i znamenitosti, ne treba juriti…

Josefina53Tounjska crkva Sv. Ivana Krstitelja sagrađena je 1897. godine prema projektu Hermana Bollea, graditelja zagrebačke katedrale. Crkva podsjeća na dvorac, zbog svojih većih i manjih prozora i izbočenja fasade.

Dionica ceste Tounj – Josipdol

Josipov most preko Tounjčice.
Uz osnovni tekst o trasama i okolini svake od predmetnih cesta, dodani su i mnogi okviri, pomno leksikografijski sročeni, koji pojedine punktove detaljiziraju, pa time ova knjiga zadobiva i značaj svojevrsnoga monografijskog izdanja o tom dijelu Hrvatske od Karlovca do cijele Primorsko – goranske županije. Dobar primjer za to okvir je naslovljen Most preko Tounjčice. Iz njega doznajemo da je projektant i graditelj Vinko Struppi da bi savladao strmi kanjon podigao donji kat mosta i na oba ogradna zida dao postaviti ukrasne kipove vojnika, a na ogradni zid je postavio spomen ploču na latinskom koja u prijevodi glasi: U spomen strmom putu kojim je 3. svibnja 1775. godine prvi put došao rimski car Josip II, otac domovine, te uzvišeno odredio da se novi put izgradi. Po presretnome izvođaču pukovniku Struppiju. 

Josefina58Josipov most preko Tounjčice.

Sljedeći graditelj Josip Kajetan Knežić na svodove Struppijeva mosta nadogradio je još jedan red svodova da bi ublažio strminu prilaznih cesta i postavio sljedeću spomen ploču na latinskom: Ferdinand i pobožni, sretni i uzvišeni car Austrije, nadogradio je novi, lakši pristup koji je preko provalije bio izgradio sveti rimski car Josip II te je cijelu cestu ponovo sagradio godine 1836. Po majoru Kajetanu Knežiću. No to, dakako, nije sve.

Josefina58BTounjski most je toliko impozantan i prekrasan da sam ga morao snimiti iz blizine. Posebno su lijepe ove njegove skulpture rimskih vojnika.

Za Drugoga svjetskoga rata srušen je veći dio gornjega kata mosta. Spomen ploče i kipovi su neko vrijeme premještani, pa onda traženi i pronalaženi čak i u mulju Tounjčice, a svi kipovi i obje spomen ploče restaurirani su i vraćeni na Josipov most 2011. godine. Takvih je zanimljivosti i stručno opisanih detalja u rečenim okvirima popriličan broj, a erudicijski su opisani i poznati i manje poznati objekti, gradovi te izabrani povijesni, zemljopisni i prirodopisni pojmovi. Sve u svemu, pametno je ponijeti ovu knjigu kao poseban vodič kada se možda već ove sezone godišnjih odmora krene na more u destinaciju negdje od Rijeke do Senja, a nije je loše prolistati i prije puta, jer onda se može odmah skrenuti u Karlovac. Za ostalo imajte povjerenja u Laru Cernički i Stašu Forenbahera.

Josefina59BOdmah iza Tounjskog mosta se cesta račva. Desno je (danas) sljepi odvojak prvobitne Struppijeve ceste, a lijevo vodi današnja cesta po Knežićevom prelaganju. Ovakve preložene trase će puno puta ići sve do Senja.

Josefina63BI konačno sam u Josipdolu. Ime je naravno dobio po hrvatsko-ugarskom kralju i austrijskom caru Josipu II, sinu Marije Terezije. Josipdol se u predtursko doba zvao Ivanočići. Današnje ime dobio je prilikom posjete Josipa II 1775. godine.

Josefina64Nova dionica Josipdol – Jezerane. Roza ruta na mapi je novija, Knežićeva cesta, a crvena – stara Struppijeva cesta.

Vrelo Rožić
Točno na suprotnom brijegu od grada Modruša je major Kajetan Knežić izgradio fontanu u obliku obeliska s latinskim natpisom, koji u prijevodu glasi: ‘Car Franjo nadvladao je strmine Josefinske ceste. Prosljedite, zahvalni putnici. 1834.’ Iznad fontane je Franjin izvor vode. Prekrasno i uređeno mjesto sa klupama za sve umorne putnike sa pogledom na Modruš.

Josefina68Vrelo Rožić nalazi se uz samu cestu

Utvrda Tržan
I konačno uspon na modrušku utvrdu Tržan, jednu od najstarijih i najvećih u Hrvatskoj. Modruš je nekada bio izuzetno važan grad sa puno crkava. Uspon je relativno težak i pomalo opasan, ali je zato pogled sa tvrđave nezaboravan. Ne samo da se vidi obližnji Ogulin, već se u daljini u izmaglici vide Samoborska gora i Medvednica!

Josefina77BUtvrda Tržan

Josefina87BUlaz u Jezerane

Josefina92Brinje

Brinje je gradić zbog kojeg se isplati izaći na malu pauzu sa auto-ceste, jer se ovdje može svašta vidjeti, a i popiti kavica u vrlo ugodnom okruženju. Jedna od zanimljivosti Brinja je i Struppijev kameni most sa sunčanom urom i uklesanim inicijalima cara Franje II i godinom 1801. kada je most obnovljen.

Josefina94CNajimpozantniji spomenici Brinja su stari frankopanski grad Sokolac i gotička dvorska kapela sv. Trojstva. Vidi se da je Sokolac (kao i Modruš) nekad davno igrao veliku ulogu u hrvatskoj povijesti. Danas treba puno informacija i još više mašte da se zaroni u ta vremena. Još jedan ostatak davnih frankopanskih vremena je i obližnja kapela sv. Vida, vjerojatno popravljena nakon turskog spaljivanja. Zanimljivo je da su u zvonik uzidani grbovi knezova Krčkih, koji su upravo iz Brinja zatražili od Pape staro rimsko prezime Frangepani, ili Frankopan. 

Josefina97BU selu Prokike nalazi se još jedna onodobna ‘pumpa’. Gledam sve te stare cestovne objekte, od mostova, cisterni, miljokaza, sve do običnih kolobranskih stupića. Oni nisu više u uporabi. Kada su prestali biti potrebni, postali su baština. To što večina ljudi to ne gleda kao baštinu, može još i proći, ali Hrvatske ceste bi sigurno trebale neke objekte premjestiti i tako ih zaštititi i označiti. Zašto postoji muzej pošte, a ne postoji muzej cesta? A ceste su oduvijek tu, sa nama i pored nas. Valjda ih zato ni ne primjećujemo.

Josefina98I eto mene u Žutoj Lokvi. Osim prekrasne prirode i ovdje su loša demografska i ina politika ostavile iza sebe prazne kuće i nepokošene livade, jer ih nema tko nastanjivati i jer ih nema tko kositi. Ovdje započinje posljednja dionica Josefine od Vratnika do Senja.

Josefina102Na vrhu prijevoja Vratnik (694m) nešto ružno – bunker iz zadnjeg velikog rata.

Josefina103I nešto lijepo – pogled na naše more sa Senjom i obrisima otoka Krka

Josefina105BSelo Majorija, ispod Vratnika, dobilo je ime po majoru Josipu Kajetanu Knežiću, Petrinjcu, koji je zadužio Senjane izgradnjom već treče verzije Josefine (nakon Struppija i Vukasovića). Godine 1837. on je ovdje sagradio ovaj spomenik i kapelicu u kojoj je htio biti sahranjen. Deset godina kasnije mu se ta želja ispunila.

Josefina109Zadnje kilometre Struppijeva Josefina ide, kao jedva prepoznatljiv puteljak, sjevernom stranom kanjona, a Knežićeva južnom, premda su fizički udaljene samo par desetaka metara.

I eve me na kraju u Senju. Mogao bi vam i ovdje puno toga reči i prenijeti, ali to bi već bila priča o gradovima, a ovo je ipak samo priča o našim starim cestama. Josefina me oduševila kao simbioza ceste i rijeke. Toliko šljiva, koje se mogu jesti iz auta, nisam nigdje vidio cijeli život. To je toliko prekrasan kraj, da ga preporučam svima za posjet.

Svjestan sam da sam prihvatio moderniji stil pisanja, bez upotrebe pravopisa ili nekakvih bombastičnih izjava kako bi dobio više čitatelja. Ja sam putovao tako da zadovoljim svoje osobne putničke interese, ali i da dio te atmosphere prenesem na druge virtualne putnike, namjernike. Troškovi? Ovakvo je putovanje vrlo jeftino. Troškovi su nočenje, koje se može bez problema pronači uz naše stare ceste i malo benzina za auto, da se sve to obiđe. Ova dva dana, koliko mi je trebalo da sve to obiđem nisu me koštala više od 100 eura, ako isključim hranu i piče, na koje bi ionako kod kuće potrošio.

Sastavio: Vilko Marković

Vilko MarkovicVilko Marković

U znak sjećanja, ukratko o autoru:
Vilko Marković (59) iz Ivanić Grada, bio je osnivač Facebook grupe ‘Starim cestama do mora’. Inspiriran već poznatom knjigom Lare Černicki i Staše Forenbahera, potaknuo je brojne druge zaljubljenike u naše krajeve da s više pažnje promatraju ovaj važan dio naše graditeljske baštine. Mene je ta tema privukla, pa sam postao član grupe. Zajedno sa ostalim članovima grupe uživao sam u tekstovima i slikama koje je postavljao Vilko. Naime on je bio odlučio putovati tim starim cestama i dokumentirati stanje koje je zatekao. Ja sam ga kontaktirao i zatražio odobrenje da objavim te njegove putešestvije na mojem blogu. I kada sam završio ovaj moj prvi prilog o ‘Josefini’ ponovno sam mu se obratio da odobri blog, prije objavljivanja.

Na moje veliko iznenađenje, u to vrijeme Vilko je već bio pokojni. Naime ja nisam znao da nas je u nedelju 7.6. 2015. godine u 59. godini života, tragično napustio gospodin, u svakom smislu te riječi, Vilko Marković. On je poginuo u zrakoplovoj nesreći 7.lipnja ove godine. Sportski zrakoplov kojega je Vilko pilotirao, srušio se na aeromitingu kod Vrbovca u nedjelju u 16,30 sati, a dvije osobe iz tog su zrakoplova poginule. Iako više nije s nama, uvjeren sam da Vilko i sada putuje tim starim cestima i brojnim drugim predjelima naše lijepe domovine, koje je planirao posjetiti… Hvala Ti Vili za sve!!

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

2 komentara to “Josefina za cestoljupce”

  1. Comment by Lada:

    Poštovani gospodine, hvala Vam na obavijestima koje su mi upravo dobro došle jer planiram izlet s učenicima Jozefinom prema Lici.
    Uz srdačan pozdrav
    Lada

  2. Comment by Zdenko:

    Nema na cemu… drago mi je kada nekome mogu pomoci svojim iskustvom i ovim pricama na mojem blogu!

Leave a Reply