Biciklom po Rudolfini
digg del.icio.us TOP
  Posted September 30th, 2015 by Zdenko  in Biciklizam, Travel | Jos nema komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Od Ogulina do Novog Vinodolskog po staroj Rudolfini
I ovog sam ljeta, kao i svaki puta kada dođem na dopust u domovinu, želio sa svojim prijateljima organizirati izlet u nepoznato na biciklima. Tako sam ove sezone isplanirao jednu grupnu vožnju po starim cestama do mora.

IMG_6248Tri mušketira u Ogulinu: Zdenko, Ivan & Ivan

Naime na ovakvu ideju došao sam nakon što sam pročitao jednu neobičnu knjigu koja se ovih dana pojavila na tržištu. Knjiga opisuje četiri ceste do mora što ih je u 18. i 19. stoljeću u Hrvatskoj dala izgraditi Austrijska Carevina: Karolini, Jozefini, Lujzijani i Rudolfini. Te četri ceste kroz šumovite predjele Gorskog kotara, još su u davna vremena povezale Panonsku nizinu sa Hrvatskim primorjem.

Lujzijana_Oznacena mapaRudolfina: Ogulin – Bjelsko – Jasenak – Ledenice – Novi Vinodolski

Ovo je priča o toj našoj grupnoj vožnji biciklima po Rudolfini, cesti koja za razliku od ostale tri ceste, jedina ne počinje iz Karlovca, nego kreče iz Ogulina. Rudolfina vodi preko Bjelskog, malih sela Jasenak i Ledenica, prelazi preko Kapele, pa se spušta na Primorje kod Novog Vinodolskog. Ta cesta danas je gotovo potpuno zaboravljena i po njoj ima vrlo malo prometa. Glavni razlog da sam za ovu našu grupnu vožnju odabrao staru ‘Rudolfinu’ je taj jer se nikada do sada nisam vozio po toj cesti.

O Rudolfini
Rudolfina je stara planinska cesta, ali tako izvedena da nigdje na njoj nema prestrmih uspona i spustova, tako da je nekad, koliko god otad ponešto preložena, bila onoliko milosrdna prema konjima i volovima koliko je danas prema biciklistima, ozbiljnim rekreativcima Ivanu Golubu (iz Đurđevca), Ivanu Čoligu (iz Zagreba) i mojoj malenkosti. Odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele (uspinje se na čak 1.083 m n/m) do Novog Vinodolskog sagrađen je 1874. godine na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Cesta je prozvana Rudolfina po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I. Dionica od Ogulina – Jasenak – Breze – Novi Vinodolski, u dužini od 68 kilometara, u cijelosti je asfaltirana tek 2005. Radovi na asfaltiranju 11 (neki kažu 13) kilometara makadamske Rudolfine na razmeđi Primorsko-goranske i Karlovačke županije ‘preko Stalka’ počeli su dvije godine ranije. Cesta prolazi kroz šumske predjele Velike Kapele i Bjelolasice. Rudolfina, izgrađena je još za vrijeme Austro-ugarske monarhije u 19. stoljeću, a velike zasluge za njezinu gradnju ima hrvatski ban Ivan Mažuranić, o čemu svjedoči natpis uklesan u stijenu na predjelu Banskih vrata iznad naselja Breze. Spomenuti natpis smo negdje usput promašili, jer se nigdje nismo zaustavljali… bili smo previše zaokupljeni jakim tempom kojega smo si sami nametnuli.

IMG_2204Počelo je počelo… krenuli smo iz sela Puškarići kod Ogulina

Konji i biciklisti na ‘Rudolfini’
Krenete li od Karlovca prema moru neopterećeni žurbom, otkrit ćete kakve sve ljepote skrivaju predjeli jugozapadno od Karlovca. Da bi se našli na Rudolfini trebate kod Duge Rese, odmah iza Karlovca, skrenuti prema Ogulinu, srednjovjekovnom gradiću, gdje su tog lijepog i vručeg ljetnog dana ujutro, valjda u doba gableca ili sajma, mnogi građani pohrlili na cestu, pa ih je bilo kao da kod nas nitko ništa ne radi. Jedino su užurbani konobari i prodavačice u pekarama bili zauzeti. Od središnjeg ogulinskog parka, cestom probijenom kroz slavnu frankopansku utvrdu i preko Đulina ponora, pa do mora, nema više od 90-ak minuta vožnje autom ili 70-tak kilometara.

IMG_2219Nakon dugog uspona iz Ogulina, ulazimo u selo Jasenak

Rudolfinom preko Kapele do Primorja
Na ovu našu avanturu pozvao sam još nekoliko svojih prijatelja, ali iz kojekakvih razloga svi su oni odbili sudjelovati. Neka im bude krivo dok će čitati ovaj moj putopis, pa će nam se možda ipak priključiti u novim avanturama sljedeći puta. Tako smo se samo nas trojica, kao ‘tri mušketira’, okupili u Ogulinu na ovaj put ‘u ništa’, starom Rudolfinom. Rudolfina spaja Karlovac (točnije Josipdol i Ogulin, jer na neki način Rudolfina je tek kasniji odvojak Jozefine) s Novim Vinodolskim. Iako je sagrađena daleke 1874. godine, u cijelosti je asfaltirana tek prošlo ljeto. Nas trojica smo se sastali kod nogometnog igrališta ‘NK Dobra’ odmah po izlasku iz Ogulina, u malom selu Puškarići, na samim obalama rijeke Dobre.

image2‘Tri mušketira’ na zadatku otkrivanja stare Rudolfine

Iskusnim ‘borcima’ (čitaj: biciklistima) kao što smo mi, trebalo je svega par minuta da se spremimo za vožnju, a naše žene su preuzele ‘kontrolu’ nad automobilima, jer su im bile dodjeljene uloge pratnje i osiguranja nas biciklista za vrijeme vožnje. Od samog početka na obalama rijeke Dobre, cesta je vodila uzbrdo. Znoj se sljevao niz naša lica već na drugom kilometru uspona. Na tom prvom usponu ja sam se postavio na čelo grupe, da osiguram tempo koji je meni odgovarao i tako budem siguran da me moji mlađi prijatelji ne ostave iza sebe. Ipak, željni avanture, krenuli smo dosta oštro. Uskoro smo uhvatili pravi ritam i brzinu prilagodili našim mogućnostima. Međutim cesta je nemilosrdno stalno išla prema gore…

Jednu stvar koju nisam znao prije polaska na našu vožnju, je bila činjenica da se od Ogulina ta stara cesta stalno penje, sve do brdskog prelaza kod Velike Kapele. Bilo je to skoro punih 45 km uspona. Jedini krači predah imali smo u prolazu kroz selo Vrelo kod Jasenačkog polja. Načinom gradnje i građevinskim elementima Rudolfina je nalik modernijim brdskim cestama 19. stoljeća, ponajprije Knežićevoj Jozefini. Uzdužni nagibi su ujednačeni i nikad ne prelaze 6 posto, a većih izgubljenih padova gotovo i nema. Trasa Rudolfine položena je vrlo visoko, a zbog teškog brdskog terena vrlo je zavojita…

IMG_2232Prolaz kroz selo Vrelo kod Jasenačkog polja.

Sporovozna planinska ljepotica
Valja istaknuti da vožnja Rudolfinom u automobilu od Ogulina do mora traje oko sat i pol, jer premda je veći dio kolnika od Jasenka do Breza proširen i skraćeni su zavoji, ovom planinskom cestom na mnogim mjestima nije moguće, a niti uputno, voziti brže od 30 do 50 kilometara na sat. Uostalom, na to upozoravaju prometni znakovi. Moj Garmin kompjuter na biciklu je na kraju vožnje pokazao da je nama na biciklima trebalo 2:40 sata za razdaljinu od 72 km (kraj naše vožnje bio je u Selcu, pokraj Crikvenice). Inače, čitavom dužinom Rudolfina je vjerojatno jedna od najzavojitijih cesta u Hrvatskoj. Uz to, uspinje se na nadmorsku visinu od 1083 metra (ako je vjerovati auto-kartama), što je jedan od viših asfaltiranih planinskih cestovnih prijevoja u Hrvatskoj. No sporija vožnja kroz Kapelu je i ugodnija, a posebna draž je u tome što vodi kroz prekrasne miješane šume bukve i crnogorice.

IMG_2240Ovdje smo ostavili široku cestu za Drežnicu i Jezerane te skrenuli prema Novom Vinodolskom

IMG_2227Odvojak ceste prema Bjelolasici, četiri kilometra od Hrvatskog olimpijskog centra ‘Bjelolasica’ u selu Jasenak

Ratne uspomene nadomak prijevoja
Nakon uspona od Ogulina do Bjelskog podno Kleka, i pogleda na taj osebujan, 1181 metar visoki vrh, prošli smo rubom Jasenačkog polja, tek četiri kilometra od Hrvatskog olimpijskog centra ‘Bjelolasica’ u selu Jasenak. Sa ceste po kojoj smo se vozili, smo mogli vidjeti vršni greben Velike Kapele (1533 m.n.m.), najviše planine Gorskog kotara i sjeverne padine sa prosjecima skijaških staza i žičara. Na ovom ravnom potezu, predvodio nas je Ivan Golub, koji je odličan ‘tempaš’. Ipak tempo koji je nametnuo jedva sam pratio, pa je slikanje za vrijeme vožnje predstavljalo pravo umijeće. Naime nosio sam mali fotoaparat u džepu mojega dresa i htio sam zabilježiti ljepote krajeva kroz koje smo prolazili.

Nekoliko kilometara dalje, došli smo na raskršće, gdje smo skrenuli desno, u smjeru  zapada prema Novom Vinodolskom, ostavljajući široku cestu za Drežnicu i Jezerane, koja je spoj na Jozefinu u smjeru Senja. I onda je sljedio zavoj do zavoja, uz konstantni lagani uspon od otprilike 5-6%… Usput nailazimo na pokoju spomen-ploču iz 2. svjetskog rata. Žao mi je da nije bilo vremena da stanemo i pročitamo šta piše na spomeniku, ali uspio sam ga odslikati onako u prolazu, sa bicikla.

IMG_2247Spomenik iz 2. svjetskog rata pokraj ceste

Natpisi svjedoče da se u ovom dijelu Kapele tada na prepad otimalo oružje, a neprijatelju tjerao strah u kosti. Tko je držao Rudolfinu, taj je vladao širokim područjem uokolo Bjelolasice.

Na čelu naše male grupe stalno smo se izmjenjivali samo Ivan Golub i ja, dok se treči član naše grupe ‘čuvao’ za sprinteve. Naime naša ženska pratnja u autima bi nas svakih desetak ili nešto više kilometara čekala sa strane ceste zbog slikanja i da se uvjere da je sa nama sve u redu. Takav ‘zadatak’ su dobile na početku, prije vožnje. Nas trojica bi svaki puta sprintali na tim mjestima, da bi na slikama mogli biti na vodečoj poziciji… ah, ne veli se uzalud da mi dečki nikada ne odrastemo!

IMG_6279Sprint za dobru sliku…

More i planine nikada bliže
Polako iza nas ostavljamo zaštićenu prirodu baštinu Bijelih i Samarskih stijena, koje se odlikuju ‘divljom romantikom’ u teško prohodnom goranskom kršu obraslom gustom crnogoricom. Nije čudo da planinari obožavaju pohoditi ovaj kraj… Prolazimo pokraj jedne ruševne kamene kuće, opustjele šumarije, na mjestima sječemo trasu stare Rudolfine omeđenu kamenim rubnjacima…

07-13Ostaci stare – originalne ‘Rudolfine’

Uistinu, polaganjem novog asfaltnog tepiha na cijelu Rudolfinu i njezinim proširenjem, predio između Jasenka i Breze dobio je na turističkoj važnosti, no to valja znati priopćiti mogućim gostima. HOC Bjelolasica i Novi Vinodolski sada su udaljeni samo 40 kilometara, oko 45 minuta ugodne vožnje kroz prekrasnu prirodu. Izgradnjom Rudolfine turisti mogu brzo i lako stići tijekom ljeta do osvježavajućeg planinskog mira Bjelolasice, Bijelih i Samarskih stijena, Kleka… Za Novu Rudolfinu s pravom se kaže da je, nakon auto-ceste Zagreb – Rijeka, najkraći (od Zagreba do Novog Vinodolskog, ukoliko se ide Rudolfinom, ima 150 kilometara) i najbrži put iz unutrašnjosti Hrvatske do Crikveničko-vinodolske rivijere.

IMG_6265Brdu i uspinjanju nikad kraja… ali barem nije jako strmo.

Konačno na vrhu… kraj mukama
I dok se nas trojica uspinjemo šumovitim krajevima Kapele, konačno stižemo na najvišu točku Rudolfine. Kraj naših muka nije bio baš nekako posebno obilježen. Bio je to vrh bez vrha usred šume, samo neko manje proširenje sa strane ceste u obliku parkinga. Odavde do našeg cilja u Selcu, cesta je išla uglavnom nizbrdo. Spust je od samog početka bio prepun zavoja, a cesta je bila oštečena na mnogo mjesta. Tragovi zime… Morali smo biti oprezni da u toj brzini ne udarimo u koju rupu na cesti, pa tako oštetimo kotače.

IMG_6273Brdski cilj: Vrh bez pravog vrha… usred šume

‘Divlji’ konji mirno pasu
Šteta je jedino, što nigdje uz cestu sve do spusta na primorsku padinu kod Breza nema prosjeka za vidikovac, pa je pogled, primjerice na Drežničko polje na jugoistoku, moguć tek u ove jesenske dane, kroz djelomično ogoljele krošnje s kojih je dobar dio lišća već odnešen vjetrom. Često se uza sam kolnik, u pravilu od proljeća do jeseni, mogu sresti i konji koji su na slobodnoj ispaši.

04-21Divlji konj na visoravni iznad sela Ledenice

U jesen se spuštaju niže, na livade iznad sela Ledenice kod Novog Vinodolskog. I mi smo ih tu mimoišli, u okrilju pejsaža koji je savršena kulisa za snimanje kaubojskih filmova. U daljini na visoravni, vidjeli smo jedno čitavo indijansko selo, vjerojatno postavljeno za snimanje nekakvog filma…

IMG_6292Spust Rudolfinom do mora

Spust Rudolfinom do mora
Zanimljivosti, međutim, nudi i spust Rudolfinom od Breza do Novog Vinodolskog ili do Selca preko Bribira, kuda smo mi išli. Naime cesta je dosta ‘otvorena’, pa smo na spustu postizali velike brzine i usput pretekli nekoliko automobila. Osim očaravajućih pogleda na jadransku obalu od Istre do Velebitskog primorja te na otoke Krk, Cres, morali smo paziti da nas neki zavoj ne iznenadi, te da ne izletimo sa ceste. Nakon prolaza kroz malo selo Breza, gdje se čini, da se svi bave sječom, izvlačenjem i preradom drvenih trupaca, a gdje je i lijepi šumarski dom, samo je carstvo planinskog mira i šarenila jesenjih boja. Još nedostaje pokoji srndać, možda medvjed, zašto ne i vuk. No pred nama se otvaraju novi zavoji, pažnja se vrača na brzinu i na cestu, a nas trojica se puni utisaka nastavljamo spuštati prema moru. U zraku se osjeća promjena temperature, pa za razliku od friškog zraka u šumama Gorskog kotara, sada nas u lice udara vruči morski zrak, koji dolazi iz Novog Vinodolskog.

IMG_6287Na spustu prema moru postizali smo velike brzine… i bili brži od automobila!

Negdje otprilike na 5 kilometara prije Novog Vinodolskog, kod gradskog smetlišta, odvaja se manja lokalna cesta prema Bribiru, a Rudolfina nastavlja sve do Novog Vinodolskog. Ovdje smo nas trojica skrenuli sa Rudolfine i nastavili spust užom, dosta brzom cestom prema Bribiru. Iako je cesta uska, dozvoljen je dvosmjerni saobračaj, pa smo morali biti jako oprezni zbog automobila koji su nam dolazili u susret. Ovdje je već bilo primjetno da se približavamo turističkom kraju, pa je promet bio pojačan.

IMG_2288Prolaz kroz Bribir… približava se kraj našeg putovanja do mora

Nakon prolaza kroz Bribir, sljedio je još jedan krači uspon prema manjem kamenolomu na vrhu brda, gdje nam je Ivan Čolig pokazao svoje sprinterske sposobnosti, te je nas dvojicu ostavio iza sebe u silovitom sprintu do vrha. Sada smo već bili nadomak Selcu, našoj konačnoj destinaciji, pa smo usporili da se malo ohladimo, a u mislima smo već otvarali hladnu ‘žuju’ koja nas je čekala na cilju, u kući našeg domačina Ivana Goluba.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply