Gorski kotar biciklom
digg del.icio.us TOP
  Posted October 16th, 2015 by Zdenko  in Biciklizam, Travel | Jos nema komentara

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Starim cestama po Gorskom Kotaru
Prekrasan sunčan dan u Gorskom kotaru. Došao sam u Delnice, gdje sam planirao započeti vožnju biciklom po cestama Gorskog kotara. Ideja mi je bila da se vozim po starim cestama, koje su nekada bile glavne ceste do mora: Lujzijani i Karolini.

IMG_1708Zdenko – vožnja biciklom kroz Gorski kotar

Od Zagreba do Delnica trebalo mi je malo manje od 1.5 sata, zahvaljujući novom autoputu. Bilo je još uvijek jutro i samo 16C, ali već sam osjećao u zraku da će ostatak dana biti super.

Na izlet biciklom po starim cestama Gorskog kotara najbolje je krenuti iz Delnica. Delnice su na nadmorskoj visini od 700 metara, a ime vjerojatno dolazi po mjestu gdje se dijelilo hreljinsko i brodsko vlastelinstvo. Za turskih provala u 16. stoljeću su Delničani pobjegli u Kranjsku, ali su se već početkom 17. vratili. Lujzinska cesta je jako pogodovala razvoju grada, pa su joj se Delnice odužile postavljanjem kamenih stupića uz glavnu cestu. I dio glavne gradske ulice, Supilove, je vrlo moderno uređen.

Iako je donedavno sav promet prema moru tekao ovim starim prometnicama, mnogi ne znaju ni imena cesta kojima su se godinama vozili, a posebno ne kakvi se sve biseri kulturne i prirodne baštine kriju uz njih. Knjiga ‘Starim cestama do mora’ prvo je izdanje u kojem su detaljno opisane trase sve četiri povijesne ceste, onako kako su građene, poboljšavane i mijenjane, sve do zadnjih varijanti koje su i danas u upotrebi. Krenete li od Karlovca prema moru neopterećeni žurbom, otkrit ćete kakve sve ljepote skrivaju predjeli jugozapadno od Karlovca.

Lujzijana_Oznacena mapaNa ovoj mapi su naznačene trase kojima prolaze sve četri poznate stare ceste: Karolina, Jozefina, Lujzijana i Rudolfina

Povijesno turistička cesta – Lujzijana
Trasa: Karlovac – Netretić – Vukova Gorica – Severin – Moravice – Skrad – Delnice – Mrzla Vodica – Čavle – Rijeka (jedan odvojak ide od Čavli na Bakar, pa do Rijeke).

Lujzijana je namlađa od tri povijesne ceste od Karlovca do mora. Počela se graditi 1803. godine i dobiva ime po Mariji Lujzi, ženi austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje I. Nažalost, njezin graditelj podmaršal Filip Vukasović pogiba u ratu s Napoleonom, čiji vojnici dovršavaju cestu 1811. do Karlovca. U svoje je vrijeme Lujzijana bila na glasu kao jedna od najljepših cesta tadašnje Europe.

Gradnja te najznačajnije, Lujzinske ceste započela je na riječkoj Fiumari 1803. godine, pod rukovodstvom Hrvata, generala Filipa Vukasovića. Nakon njegove pogibije u bici kod Wagrama 1809. g. gradnju ceste preuzimaju Francuzi i dovršavaju je 1811. g. na karlovačkom Dubovcu. Nakon odlaska Francuza u Beču je 1816. godine osnovano Društvo Lujzinske ceste koje je dobilo koncesiju na njenu uporabu. Tada je postavljeno i ravnateljstvo Društva s glavnim ravnateljem na čelu namještenim u Beču, mjesnim nadzornikom koji je sjedio u Karlovcu te inženjerskim pristavima odgovornim za svaki od četiri okruga Lujzinske ceste, tadašnjih „distrikta“, sa sjedištima u Bakru, Lokvama, Dobri i Modruš Potoku. U svakom okrugu cestu je održavalo desetak cestara. Vozarina se naplaćivala na pet glavnih mitnica (Orehovica, Meja, Delnice, Severin i Gornje Stative), odnosno dvanaest manjih. Cijena prijevoza tada uobičajenog tereta, drva za brodogradnju, žitarica, duhana i potaše, iznosila je od 10 do 15 krajcara. Nakon dovršetka izgradnje željezničke pruge od Karlovca do Rijeke 1873. g. na cesti opada promet i trgovina. Tek pojavom motornih vozila početkom dvadesetog stoljeća Lujzijana ponovo vraća svoju prometnu važnost.

IMG_1621Zdenko u Delnicama

Biciklom po Gorskom kotaru
Svoju vožnju sam započeo u Delnicama, gdje sam ostavio auto na malom parkiralištu, sa strane glavne Supilove ulice. Krenuo sam starom Lujzijanom prema Gornjem Jelenju, ali sam već nakon jednog pređenog kilometra skrenuo sa te ceste prema Crnom Lugu. U tom momentu sam pomislio na to što ću doživjeti u toku ove vožnje… jer to samo dragi bog zna! Bio je to izlet u nepoznato, po cestama gdje se nisam nikada do sada vozio. Poveznica P3 između Delnica i Crnog Luga koristi dionicu glavne ceste Delnice – Čabar i može vam poslužiti ukoliko želite zaokružiti cjelinu delničkog trolista – Delnice, Crni Lug i Brod na Kupi.

delnice stazaMapirana staza moje vožnje kroz Gorski kotar

Planirao sam napraviti krug preko Crnog Luga – Mrzlih Vodica – Gornjeg Jelenja – Fužina i nazad do Delnica. Ukupna dužina ove izabrane staze koja prolazi nekim djelovina starih cesti do mora Lujzijane i Karoline, je trebala biti otprilike 60 km.

Vozio sam se tom lijepom novo asfaltiranom i vijugavom cestom kroz prekrasne guste šume Gorskog kotara. Prema Crnom Lugu cesta se uglavnom spušta, pa sam tih prvih desetak kilometara iskoristio za zagrijavanje. Dok vozite bicikl ovim krajevima možete uživati u predivnim vidikovcima, mirisima šumskog bilja, pjevu ptica, ali i okusima Gorskog kotara. Tu sam vidio i prekrasne visibabe, moje najomiljenije proljetno cvijeće.

Crni Lug Village, Gorski Kotar region

Crni Lug
Selo Crni Lug je na manjoj uzvisini i ovdje sam došao već nakon manje od pola sata vožnje (13 km od Delnica). Simpatično selo, Crni Lug okružuju zelene livade i tamna crnogorična šuma po kojoj je mjesto dobilo ime. Današnje goransko selo Crni Lug malo je naselje sa oko 600 stanovnika. Prije kojih sto godina bilo je dvostruko veće. Mjesto se prostire na staroj krčevini, okruženo stoljetnom crnogoričnom šumom. Šuma je do naših dana prilično dobro očuvana. Najbolje sačuvani šumski kompleksi prostiru se zapadno od sela i nalaze se u sastavu Nacionalnoga parka Risnjak. Crni Lug je i česta polazišna točka za obilazak Risnjaka, Snježnika i izvora Kupe, a u samom mjestu nalazi se i Uprava Nacionalnog parka ‘Risnjak’ sa glavnim ulazom u park. NP Risnjak je inače stanište svih triju velikih zvijeri – medvjeda, vuka i risa. Ipak, ja ovoga puta nisam sreo niti jednog medvjeda, iako sam se vozio njihovim krajevima.

IMG_1632Ulaz u Crni Lug: Ovdje sam skrenuo lijevo, kroz samo selo Crni Lug prema Gornjem Jelenju.

U Crnom Lugu je raskršće dviju cesta, a veliki putokaz pokazuje kamo koja cesta vodi. Desno je cesta prema Gerovu, Babinom Polju i dalje prema Sloveniji a lijevi odvojak ide skroz do Gornjeg Jelenja. Ja sam prema svom planu ovdje odabrao lijevi odvojak i polako se provezao kroz samo mjesto.

IMG_1641Na izlazu iz Crnog Luga

IMG_1643Vožnja biciklom kroz šume Gorskog kotara

Asfaltirana, zavojita i ne previše zahtjevna prometnica vodila me kroz Crni Lug i ubrzo sam se našao izvan sela na cesti koja se malo penjala, pa opet spuštala, a ja sam imao osjećaj da se nalazim u carstvu divljine. Cesta me vodila kroz naselja Vela Voda i dva Zelina, Crnoluški i Mrzlovodički, sve do sela Mrzle Vodice. Ovdje sam prošao pokraj lijepo uređenog izvora pitke vode, koji se nalazio sa desne strane ceste, a zove se ‘Odmorište kod korita’. Bila je to prilika da se zaustavim na kratko i napunim svoje bidone friškom, hladnom vodom Gorskog kotara. Od Zelina Mrzlovodičkog je bilo još samo 2 km, uglavnom spusta, do Mrzlih Vodica (23 km od Delnica). 

IMG_1646Izvor hladne vode  ’Odmorište kod korita’ nalazi se uz samu cestu malo prije Zelina Mrzlovodičkog

Mrzla Vodica
Prvo što sam u Mrzloj Vodici ugledao bila su dva jezera – svako s jedne strane ceste. S desne strane jezero Mrzlica koje me očaralo odsjajom goranskih šuma i livada, a s lijeve strane se nalazilo veliko Omladinsko ili Lokvarsko jezero nastalo izgradnjom brane u Lokvama 1954. godine. Osim toga, ovo jezero krije i originalnu trasu Lujzijane, najmodernije prometnice svog vremena koja je prije više od 200 godina povezivala Rijeku i Karlovac, a koja je potopljena nastankom jezera. Kad je 1955. stvoreno Omladinsko ili Lokvarsko jezero, nestalo je i 5 km Lujzijane, ali i cijelo selo Srednji Jarak s gostionicom, konačištem i pilanama. Branu Homer (nazvanu po obližnjem selu) gradilo je 27.000 omladinaca i siguran sam da je mnogima ostala u dobrom sjećanju.

IMG_1652Spust do jezera i ulazak u Mrzle Vodice

Lokvarsko jezero je 2001 godine bilo na kratko isušeno, te se ukazala stara Lujzijana. Ta cesta se pružala dolinom Lokvarke, popločena kamenim kockama s nekoliko mostića kojima se nekada prelazilo preko gorskog potoka. Nakon izgradnje, oko 140 kilometara duga Lujzijana je bila većinom makadamska cesta, no postepeno je posve popločena kamenim kockama kako bi se konjska kopita, vukući zaprege, manje otklizavala putem za kišnog vremena, odnosno blata i snijega. Takva je ostala sve do 1957. kada je u cjelosti asfaltirana (dovršenjem posve nove i kraće dionice od Lokava do Jelenja preko Špićunka i Rogozna). Naravno, osim potopljenog (do najveće dubine, za najvišeg vodostaja, od 40 metara) dijela u dužini od 6 kilometara zapadno od Lokava, između Homera i Mrzle vodice.

IMG_1658Cestovno konačište (starohrvatski) ‘Carev most’

Prelazeći preko mosta koji dijeli spomenuta dva jezera u maloj romantičnoj jezerskoj uvali se smjestilo moderno cestovno konačište (starohrvatski) ‘Carev most’. Divljač s njokima i pivo su savršena kombinacija za umornog putnika. Ja sam odolio iskušenju hrane (i piva!) i nastavio vožnju kroz selo.

Lujzijana_144_Cesta iz vode3Obnovljeni Carev most – Stari Lujzinski most

Da li ste ikad vidjeli cestu koja izranja iz vode ? Ja sam to mogao vidjeti ovdje. Stara Lujzinska cesta izranja iz jezera, ovdje kod Mrzlih Vodica. A tamo dublje, ispod vode se krije Carov most, koji je nazvan tako u čast cara Franje I, za čije je vladavine Lujzijana sagrađena. Makar je sada pod vodom, most je nedavno obnovljen i konzerviran, a može se vidjeti jedino kad je vodostaj Lokvarskog jezera nizak. Do Carevog mosta se stiže makadamom s lijeve strane po koritu Lokvarskog jezera.

IMG_1660Zdenko vožnja po Lujzijani, cesti koja vodi prema moru

Vožnja po Lujzijani
Odavde sam se vozio starom trasom Lujzijane. Kada sam ostavio jezera iza sebe, počeo je uspon. Uspinjao sam se naseljem Mrzla Vodica prema predjelu Osoj – jednom od najljepših dijelova Lujzijane s kojeg se pruža predivan pogled na planinu Risnjak i okolna brda. Već kod prve serpentine me je ošinuo hladni vjetar, koji je dolazio sa vrha Risnjaka i od Gornjeg Jelenja. Izašao sam iz doline i šumovitog kraja, te sam se odjednom našao na čistini. Prošao sam nekoliko serpentina relativno laganog uspona i stigao do vikend naselja Lepenica. Nakon toga cesta se malo izravnala i počela lagano spuštati kroz to vikend naselje do Ravnog Podolja, ustvari male cvjetne visoravni, koja je ujedno najviša kota koju doseže Lujzijana. Čitam na stupicu pokraj ceste: 928 metara nad morem!

IMG_1670Ravno Podolje – 928 nadmorske visine

Cijelom ovom dionicom Lujzijane, promet je bio vrlo slab… skoro nikakav. Od Crnog Luga do Ravnog Podolja vidio sam svega tri-četri automobila i nekoliko motociklista.

Dolaskom na glavnu, ‘staru’ cestu Rijeka – Zagreb skrenuo sam lijevo, natrag prema Delnicama. Desno Lujzinska cesta vodi do jednog od najpoznatijih goranskih prijevoja – Gornjeg Jelenja. Još malo dalje, blizu Jelenja, uz samu cestu uzdiže se spomenik sa križem i kipićem Majke Božje kojeg je, iz meni nepoznatog razloga dala postaviti Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada 1910. Nekad, kad se sporije živjelo, na Jelenju je bilo ljudi, blaga, vina, smijeha, pa čak i vode, što svjedoče dvije cisterne i dva Bosanca s konjima, koji još uvijek na taj način izvlače drvo iz šume. A sada auti i motori prohuje toliko brzo da ne stignem vidjeti ni registraciju. Ali tako mora biti. Jer nekada se putovalo duže od Lokvi do Jelenja, nego danas od Rijeke do Budimpešte.

IMG_1684Vožnja uz Bajersko jezero prema Fužinama

IMG_1688Pogled na Bajersko jezero

U smjeru Delnica, široka riječka cesta po kojoj još uvijek ima dosta prometa, se spuštala prema dolini u kojoj se nalazi mjesto Fužine. Nakon 4.5 kilometara, na prvom križanju, skrenuo sam desno na usku asfaltiranu cestu u smjeru Fužina. Cesta me vodila kroz šumovite predjele Gorskog kotara, uz jezero Lepenica i dalje prema Bajerskom jezeru ispred samih Fužina. Nakon 8 km prošao sam pokraj špilje ‘Vrelo’ i vozeći se uz Bajersko jezero stigao u Fužine (10 km od glavne ceste za Rijeku) na staru Karolinsku cestu, koja spaja Karlovac i Gorski kotar sa Rijekom (preko Kraljevice). Ovdje sam se kratko zadržao, da malo onako turistički obiđem to mjesto. Nekoliko restorana sa vanjskim terasama bilo je jako dobro posječeno i ljudi su uživali u toplom sunčanom danu.

IMG_1697Gužva u Fužinskim restoranima

Od Fužina dalje po ‘Karolini’
S glavnog križanja na Karolinskoj cesti u centru Fužina možete čak na 4 različite strane. Osim, ceste po kojoj sam došao iz smjera jezera Bajer i špilje Vrelo, možete skrenuti desno i nastaviti starom Karolinom prema Zlobinu i dalje prema moru. Ukoliko na istom križanju nastavite ravno, nakon 3 km doći ćete u mjesto Lič, jedno od najstarijih goranskih sela. Smješteno u Ličkom polju te okruženo planinama iznad 1000 metara, iz Liča možete također prema Driveniku i nadalje prema Triblju, preko Lukova do Novog Vinodolskog ili preko Burnog Bitoraja prema Vratima ili Brestovoj Dragi.

Ja nisam krenuo tim smjerovima, jer sam želio već prije ručka stići natrag u Delnice i odmah krenuti za Zagreb (autom). Zato sam u centru Fužina skrenuo lijevo uzbrdo – prema selu ‘Vrata’ i dalje Karolinom u smjeru Delnica.

IMG_1702Izlazak iz Fužina

Nakon otprilike 300 metara dugog uspona, još jednom sam mogao doživjeti sve čari i boje jezera Bajer sa moje lijeve strane, dok sam sa desne strane kao na dlanu vidio Ličko polje. Nakon još jednog kraćeg uspona prešao sam jedan prijevoj i ušao u selo Vrata – tipično goransko naselje s dugim nizom kuća s obje strane glavne ceste. Iako mi se ime toga sela isprva učinilo smješnim, kada sam se približio selu vidio sam da se u selo dolazi preko prevoja, kroz prolaz u klisuri, koji podsjeća na vrata. Na izlazu iz Vrata, prošao sam kroz željeznički tunel s čije se druge strane nalazi ulaz u Belo Selo i ‘Edukativni planinski vrt Karoline’, gdje možete saznati sve o flori i fauni Gorskog kotara.

Od planinskog vrta nastavio sam ravno po Karolini uspinjući se prema predjelu Sleme. Na kraju uspona nalazi se odvojak ceste koja vodi u Lokve. Ja nisam skrenuo, nego sam nastavio ravno. Nakon prolaza kroz Belo Selo cesta se odavde spuštala nekoliko kilometara kroz šumsko područje, a ja sam nakon tolikih uspona konačno mogao malo odmoriti svoje noge.

IMG_1704Prolaz kroz ‘Vrata’

U debeloj šumskoj hladovini naišao sam ovdje na još jednu zanimljivost. Bunker. Od mnogobrojnih bunkera što su Talijani sagradili uz prugu za vrijeme II Svjetskog rata u ovom podrucju, danas je ostao sačuvan jedino ovaj bunker na Bukovcu. Kako bi se onemogućili transporti vojske, oružja i zaliha, po mjestima uz željezničku prugu formirale su se diverzantske grupe čiji je zadatak bio rušiti prugu i telefonske stupove. Nakon mnogih akcija rušenja pruge, talijanski vojnici preuzeli su 31. kolovoza 1941. godine zadatak održavanja pruge u nadi da će je tako bolje čuvati. Poslije kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine i rušenja željezničkog mosta u Fužinama, bunker se više nije koristio, a danas je uz cestu postavljena tabla, koja skreće pažnju slučajnom prolazniku.

IMG_1710Stari bunker iz 2. Svjetskog rata uz samo cestu

Ponovno na Lujzinskoj cesti
Nekoliko kilometara kasnije, spustio sam se do željezničke pruge i nakon prelaska pruge nastavio sam asfaltnom cestom 1,5 km do spoja sa starom Lujzinskom cestom. Ovdje sam na križanju skrenuo desno i nakon 2 km po Lujzijani stigao sam u centar Delnica – najvišeg naseljenog grada u Hrvatskoj.

Na kraju mogu samo zaključiti: Bože, koja je ovo arkadija, koja idila. Mali zaseoci, šumski gajevi, blagi brežuljci, stare kuće, izvori čiste vode, beskrajne šume i mir. Sve to u samo par sati vožnje biciklom po Gorskom kotaru. Nekako se nisam previše žurio natrag u dobro poznatu zagrebačku gužvu i buku…

Jesen na Lokvarskom jezeruJesen na prekrasnom Lokvarskom jezeru

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply