Vrijeme je za kestenje…
digg del.icio.us TOP
  Posted September 28th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | Jedan komentar

Purgerska nostalgija

Preneseno sa portala: Kulinarka

Kesteni: Mala porcija 5 kuna, velika porcija 10 kuna
Njih bi jednostavno mogli nazvati zvijezdom jeseni zar ne, barem da se mene pita… Natpis je koji krasi pokretne pečenjare što sa prvim otpalim lišćem izmile po centralnim trgovima našega grada, kao gliste poslije kiše. I zadrže se tamo sve dok sunce na noge prolaznika ne navuče sandale.

kesteni

Omiljena jesenja poslastica za sve generacije… pečena, kuhana, možda kao pire s dodatkom šlaga i malo čokolade otopljene naravno, u vidu kakve fine torte ili rolata, ili ono najjednostavnije konzumiranje iz papirnatog škanicla, doduše malko zaprljanih prsiju, ali vrijedno je, pogotovo ako je vani još i hladno, pa se usput zagriju i ruke, kud ćeš bolje… dakle vrijeme je … ipak ima i jednu manu, a to je lišće, pa znate ono stalno metenje i sakupljanje u jesen, još mokro od kiše…

peceni kesteni

Vruči… kesteni kod kestenjara na ulici
S prvim jesenjim danima, počinje i njihovo vrijeme, pune su i prepune staze i stazice, ne samo parkova, nego i ulica i uličica grada…ne znam zašto, ali drva kestena su uvijek na nekom uglu, čošku, jel to neko pravilo ili čista slučajnost tko bi ga znao, ili su pak u nekom nizu jedno za drugim… jedan za drugim padaju i razbijaju se, te velike, zelene bodljikave lopte, a u njima sjajni smeđi plodovi, neki jestivi, a neki samo za ukras…

kes

Za kestenje su vezani neizbježno i kestenjari, koji na ulicama peku te slatke i mirisne plodove… kod nas u gradu je prije mnogo godina bio jedan kestenjar po imenu Adam, a pekao ih je ne na plin, nego na drva, eh taj miris se širio niz čitavu ulicu… miris drva i kestena… došli bi do njega, on bi pitao a koliko ćemo danas, jednu mjericu ili možda više, zagrabio bi još vruće kestene, koji su već  bili pečeni, dok bi drugi već polagano pusketali,  u zamotuljak od novinskog papira i to je bilo to… kasnije su se pojavili i drugi, koji su pekli na plin, ne više na drva, a novinski papir su zamijenili papirni škanicli, ali mjerica je ostala ista, po 5 ili 10, 20 kuna… a svaki put bi kestenjar dodao i jedan ili dva viška, onako pride, valjda  da dođeš i drugi put… dobri stari običaji, kojih nema recimo u trgovačkim centrima, zato mi je upravo i gušt otići na pijac ili tržnicu, malo se promuvati između štandova, možda  susresti neko znano lice, razmjeniti pokoje dobro iskustvo u uzgoju voća i povrća s prodavačima, saznati nešto novo, pokoju  ” tajnu “, malo se i cjenkati ako treba i tako, jer gušti su gušti…

Lijep je to prizor na ponekom uglu ili čošku zar ne… pucketanje kestena koji se polagano peku, plavičasti plamičci koji se probijaju kroz otvore na situ na kojemu se peku kesteni, cijela ulica miriši na tople kestene, ma tko bi onda odolio, i barem na tren ne bi zastao na jednu mjericu i malo , barem malo zaprljao ruke i sjetio se možda davnih dana…

esskastanien

Slučajni prolaznik koji zastane kraj neke takve pečenjare biva poslužen brzo i hladno, kao u McDonaldsu, bez da ga pečenjar pogleda, nasmiješi se ili ga štogod upita, kako bi pristajalo folklore ulične prodaje. I kao vrhunac svega, u porciji koju ste kupili, prvo –smiješno maloj za novac koji ste dali, očekuju vas smežurani patrljci veličine nokta, od kojih je jedva trećina jestiva. Ostali su raspadaju, ostavljajući neugodni vonj truljenja na prstima.

Nekad su bili svuda tzv “kestenjari”. Sječam se da sam volio one velike “marone”. Prije par dana sam razgovarao s jednim pečenjarom u centru grada i pitao sam ga kako ide posao. Tužio mi se da mora toliko platiti za prostor za pečenje da mu se uopče ne isplati. No kesteni su mu bili fini, tako da sam kupio od njega jedan tuljček.

kesten-za-sve

Kesteni
Što možete s njima… sve i svašta rekli bismo ukratko… ako su oni jestivi skuhati ih ili ispeći… ako su pak oni divlji, što vam preostaje nego se poigrati s njima i uključiti maštu… napraviti kakvu ogrlicu za djecu, kakav aranžman s drugim jesenjim plodovima, a uz pomoć nekoliko šibica ili čačkalica napraviti i ponekog konjića zar ne… tu ću malko zastati i sjetiti se svojih djetinjih dana i sakupljanja kestena pred starom crkvom ili možda vremena kada su moja djeca  išla u vrtić… eh tu ću spomenuti  ” tetu Jesenku ” i proslavu povodom dolaska jeseni, pravljenje ukrasa od njihovih plodova, dakle one ogrlice, pa ljepljenje lišća na šeširiće, a i pokoja korpica od šibe puna jesenskih plodova…

Osim u slatkim delicijama kesten možete upotrijebiti i u slanoj verziji… e tu ću spomenuti jedan stari recept moje mame… naravno njeno punjeno pile, a gdje je tu kesten pitate se, pa u nadjevu… dakle uobičajenom nadjevu od pilećih iznutrica, ali ako njih ne volite, u obzir dolazi i malo slanine ili kobasice naravno, zatim mrvica starog kruha, luk i jaja, naravno i začina sol, mljeveni papar, dodate i poneki skuhani kesten, koji daje još bolji ukus ovom finom nadjevu…

kesteni_cijela

Znate što ću vam reći, od pisanja ovih redova pomalo sam se i umorila, vani se smaračilo kao da je veče, kiša pljušti, i što mi onda drugo preostaje nego si ispeći malo kestena, baš bi bi bio onako gušt malko zaprljati ove umorne prste… do nekog novog pisanja, pardon tipkanja, pozdrav!

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Vrijeme je za kestenje…”

  1. Comment by zinka canjuga:

    …dolaskom jeseni..osjeća se miris pećenih kestena u zraku….mirisi djetinjstva…i svakog dana kada prolazim tramvajem..i on stane na stanici Jordanovac Maksimirska…vraćam se u prošlost… tu na tom ćošku bila je kestenjareva kućica….i mi djeca jedva smo čekali prve kestene i opojni miris kaj se širil iz nje..dok je snjeg škripal po našim nogama žurili smo kupiti mjericu svježe pečenih kestena…a kestenjareve ruke bile su garave od drva kaj su bila naslagana ispred …..dim se iz dimnjaka širil daleko u zrak…a peć je bila velika…kostanji pokriveni crnom toplom dekicom…širio se mirs topline ..ne samo od pečenih kestena već od toplog srca starog kestenjara
    zato bi voljela da se Zagrebu vrate kestenjareve kućice.kao prepoznatljiv suvenir grada koji ima svoju kulturu ,svoju prošlost..

Leave a Reply