Lujzijanom do Rijeke
digg del.icio.us TOP
  Posted November 10th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija, Travel | Jos nema komentara

Putovanja po Hrvatskoj

Sastavio: Vilko Marković

Dragi moji cestoljupci,
Uskoro će biti tri godine otkako se u obiteljskom razgovoru rodila ideja o putovanju našim starim cestama do mora. Da, naše su autoceste opet među najljepšima u Europi (kao i ondašnja LUJZIJANA), ali one služe samo za brzi transport od točke A do točke B. Za dublji doživljaj se treba vratiti starim povijesnim cestama.

Stari dio ceste u Priliscu2

A onda se ispostavilo da je upravo te 2012.godine iz tiska izašla knjiga Lare Černicki i Staše Forenbahera STARIM CESTAMA DO MORA. I rodila se ideja !!! Ideja o sasvim novom, modernom putovanju, stvarno-virtualnom. Shvatio sam da je facebook savršen za takvu stvar. Rodilo se putovanje koje sam nazvao REALTIME FACEBOOK PUTOVANJE. U početku nisam baš bio siguran kako će sve skupa funkcionirati, a onda je išlo sve bolje i bolje. Početkom srpnja ove godine krenuh LUJZIJANOM, opet iz Karlovca.

Starim cestama do mora…
Kroz šumovite predjele Gorskog kotara sagrađene su u 18. i 19. stoljeću četri ceste koje su povezale Panonsku nizinu sa Hrvatskim primorjem – Karolina, Josefina, Lujzijana i Rudolfina. Prve prometnice koje su kroz Gorski kotar vodile iz unutrašnjosti prema moru bili su zrinsko-frankopanski putovi (15. do 17. st.), a prve makadamske ceste Karolina (građena od 1726. do 1732. g., povezala Karlovac s Rijekom) i Jozefina (građena od 1770. do 1779. g., povezala Karlovac i Senj). Izgradnju Karoline, Jozefine, Lujzijane i Rudolfine pokrenuli su austrijski vladari po kojima su dobile svoja imena, no projektirali su ih većinom hrvatski inženjeri i gradile ruke domaćih majstora i težaka te pripadaju hrvatskoj graditeljskoj i kulturnoj baštini.

Lujzijana_Oznacena mapaNa ovoj mapi su naznačene trase kojima prolaze sve te četri poznate stare ceste: Karolina, Jozefina, Lujzijana i Rudolfina

Trasa Lujzijane:
Karlovac – Netretić – Vukova Gorica – Severin – Moravice – Skrad – Delnice – Mrzla Vodica – Čavle – Rijeka (jedan odvojak ide od Čavli na Bakar, pa do Rijeke).

Od Karlovca do Rijeke Lujzijanom
Ovo je priča o Lujzijani, najpoznatijoj od te četri stare ceste prema moru. Lujzijana počinje iz Karlovca, te vodi preko Vukove Gorice, Skrada, Delnica i Čavli sve do Rijeke (jedan odvojak ide od Čavli na Bakar, pa do Rijeke).

Gradnja najznačajnije, Lujzinske ceste započela je na riječkoj Fiumari 1803. godine, pod rukovodstvom Hrvata, generala Filipa Vukasovića. Nakon njegove pogibije u bici kod Wagrama 1809. g. gradnju ceste preuzimaju Francuzi i dovršavaju je 1811. g. na karlovačkom Dubovcu. Nakon odlaska Francuza u Beču je 1816. godine osnovano Društvo Lujzinske ceste koje je dobilo koncesiju na njenu uporabu. Tada je postavljeno i ravnateljstvo Društva s glavnim ravnateljem na čelu namještenim u Beču, mjesnim nadzornikom koji je sjedio u Karlovcu te inženjerskim pristavima odgovornim za svaki od četiri okruga Lujzinske ceste, tadašnjih „distrikta“, sa sjedištima u Bakru, Lokvama, Dobri i Modruš Potoku. U svakom okrugu cestu je održavalo desetak cestara. Vozarina se naplaćivala na pet glavnih mitnica (Orehovica, Meja, Delnice, Severin, i Gornje Stative), odnosno dvanaest manjih. Cijena prijevoza tada uobičajenog tereta, drva za brodogradnju, žitarica, duhana i potaše, iznosila je od 10 do 15 krajcara. Nakon dovršetka izgradnje željezničke pruge od Karlovca do Rijeke 1873. g. na cesti opada promet i trgovina. Tek pojavom motornih vozila početkom dvadesetog stoljeća Lujzijana ponovo vraća svoju prometnu važnost.

Još uvijek postoje dvojbe oko porijekla imena ceste. I dok neki drže da je nazvana po Mariji Ludovici, trećoj supruzi cara Franje I., drugi su uvjereni da je za njeno ime zaslužna kći istog austrijskog cara i Napoleonova supruga Marija Lujza.

Iako je donedavno sav promet prema moru tekao ovim starim prometnicama, mnogi ne znaju ni imena cesta kojima su se godinama vozili, a posebno ne kakvi se sve biseri kulturne i prirodne baštine kriju uz njih. Knjiga Starim cestama do mora prvo je izdanje u kojem su detaljno opisane trase sve četiri povijesne ceste, onako kako su građene, poboljšavane i mijenjane, sve do zadnjih varijanti koje su i danas u upotrebi.

Lujzijana_94_CestaMiljokaz uz staru cestu Lujzijanu

Povijesno turistička cesta – Lujzijana
Krenete li od Karlovca ka moru neopterećeni žurbom i opremljeni ovom knjigom, otkrit ćete kakve sve ljepote skrivaju predjeli jugozapadno od Karlovca. Lujzijana od Rijeke do Karlovca, građena od 1803. do 1811. godine, bila je najbolja cesta Habsburške Monarhije i jedna od tada najljepših u Europi, duga 140 kilometara i uz vršnu kotu Ravno Podolje (928 m n/m). Najzaslužniji za “umjetničko djelo” je inženjer Filip Vukasović. Skraćena je, a kameno popločenje presvučeno je asfaltom od 1954. do 1957. godine

Lujzijana je namlađa od tri povijesne ceste od Karlovca do mora. Počela se graditi 1803. godine i dobiva ime po Mariji Lujzi, ženi austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje I. Nažalost, njezin graditelj podmaršal Filip Vukasović pogiba u ratu s Napoleonom, čiji vojnici dovršavaju cestu 1811. do Karlovca. U svoje je vrijeme Lujzijana bila na glasu kao jedna od najljepših cesta tadašnje Europe.

Lujzijana (33)
S obzirom da je još uvijek magla, pa prave avanture i slike tek predstoje, samo da vas podsjetim na neke važne činjenice vezane za Lujzijanu, za njezin tok, graditelja Vukasovića, ženu po kojoj je dobila ime, ali i lokalitete pored ceste (do Ozlja), koji su ipak vezani uz nju. Stoga bacite pogled na prvih 32 komentara, pa ćete lakše pratiti daljnji tok ceste. A ja ću nastojati odmah čim nešto vidim zgodnoga to i vama dojaviti.

Lujzijana_33_Mapa

Lujzijana (34)
U Netretiću sam opet malo sišao s Lujzijane prema Ribniku. Odmah iza mjesta se nalazi Modruš Potok u kojem je Filip Vukasović smjestio svoj ured. Danas je tu dom za starije i nemoćne osobe, ali se još uvijek vidi sva ljepota ove stare kurije, pomalo uređeni park, ali i već derutni vinski podrum. Vrijedi posjetiti.

Lujzijana_34_Modruš Potok1

Lujzijana (38)
Nova ruta ponovno na Lujzijani, od Netretića do Vukove Gorice. Trebali bi putovati uz Kupu, pronaći ponešto cestovne kamene plastike, stari mlin i još jedan izvor.

Lujzijana_38_Mapa

Lujzijana (43)
U Prilišću je bilo i svratište za umorne putnike. Danas je teško prepoznati nekadašnju živost ljudi, konja, drugih životinja. Ali tu se jelo, pilo, vikalo, ljubilo, tuklo. A onda muk.

Lujzijana_43_Gostiona

Lujzijana (44)
U ovom Prilišću ni kraj ni konca iznenađenjima. Možete li vjerovati da je netko podigao nekoj cesti ovakav krasan spomenik ?

Lujzijana_43_prilisce miljokaz

Lujzijana_44_Prilisce

Lujzijana_44_Prilisce_Miljokaz

Lujzijana (50)
Nova etapa do Severina.

Lujzijana_50_MapaOd Vukove Gorice do Severina

Lujzijana (51)
Prekrasan sunčan dan u Gorskom kotaru. Samo je 6C, ali već osjećam u zraku da će i ostatak dana biti super. Iza Vukove Gorice je malo selo Johi. U idiličnom krajoliku je vrlo uređeno i pokošeno seosko groblje i prastara crkva sv. Mateja. Ova srednjovjekovna crkva je barokizirana 1687. godine. Crkva je dokaz da je tu nekad živjelo puno više ljudi. Ali turske najezde, a danas ekonomska kriza su napravili svoje.

Lujzijana_50_Crkvacrkva sv. Mateja u selu Johi

Bože, koja je ovo arkadija, koja idila. Mali zaseoci, šumski gajevi, vinogradi, blagi brežuljci, stare kuće, izvori čiste vode i beskrajan mir. Zanimljivo je da su sva dvorišta uredno pokošena i ukrašena cvijećem. U jednom takvom selu Žubrincima, malo podalje od Lujzijane prema Kupi, pronalazim kuriju podmaršala i graditelja Lujzijane Filipa Vukasovića.

Lujzijana (59)
Kod sela Klanac, blizu Severina, s Lujzijane se treba obvezno spustiti do Kupe, udaljene kojih 300 m. A ovdje puca pogled na Kupu, na njenom velikom zavoju. Uz stari mlin uređeno je kupalište s roštiljom, a između dvije rječne brane je prekrasno jezero u kojem uživaju kupači. Pogotovo djeca. Granične policije ima kao u priči, a u Bosancima me zaustavila patrola, dok sam slikao miljokaz, i pitala da li imam dozvolu za fotografiranje ? Dozvolu za fotografiranje povijesnih spomenika ? Nikad čuo. Sad iznad mene leti slovenski policijski helikopter. Nadam se da ne traži mene.

Lujzijana_59_Na KupiNa Kupi 

Lujzijana_59_PejsazOvdje puca pogled na Kupu

Lujzijana (60)
Na Aleji janjetine, od Zdihova do Severina, ostale su samo tri važne lokacije, Mali raj u Zdihovu, Rim u Rimu i Mirni kut u Klancu. Ova zadnja je moja obiteljska tradicionalna postaja. Pa nisam ni ovaj put odolio sa skromnih 30 dkg.

Djelomice asfaltirana cesta vodi od centra Severina do obala Kupe, pa ljubitelji rječnih aktivnosti i ljepota mogu uživati u čarima Kupe zahvaljujući nekoliko kilometara dugoj turističkoj cesti uz samu obalu.

Lujzijana_60_Janjetina

Lujzijana (65)
Već od Severina teren prestaje biti brežuljkast i sve je strmiji, pogotovo prema Vučniku. Tu se smjetio legendarni Goranov Lukovdol. Sjedim u amfiteatru, gledam Goranov spomenik i najpoznatiju njegovu pisanu rečenicu. Ostajem bez daha. Najproročanskije riječi ikad zapisane.

Lujzijana_65_CrkvaNa rubu Lukovdola je crkva sv. Franje Ksaverskog. Crkvene slike u svetištu, na samom plafonu, restauriraju tri mlade restauratorice.

Lujzijana (68)
Prva slika pokazuje današnji izgled Karoline u mjestu Stubica. Zanimljivo je da se tu Lujzijana približava Karolini na cca stotinjak metara.

Lujzijana_68

Lujzijana (73)
Treba se s Lujzijane spustiti u Moravice, pa još par kilometara vožnje do Čorgljinog jezera. Vjerojatno je ovdje raj za ribiče, jer ima puno pastrve. Nekada je tu radio i mlin.

Lujzijana_73_Na KupiČorgljino jezero – raj za ribiče

Lujzijana (74)
Slijedeća ruta je, od Moravica pa do Rijeke. Oko 70 km. Glavne točke su Skrad, Delnice, Lokve, Gornje Jelenje, Grobnik i konačno Rijeka.

Lujzijana_map2

Lujzijana (76)
I poneki podsjetnik. Lujzijana je namlađa od tri povijesne ceste od Karlovca do mora. Počela se graditi 1803. godine i dobiva ime po Mariji Lujzi, ženi austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje I. Nažalost, njezin graditelj podmaršal Filip Vukasović pogiba u ratu s Napoleonom, čiji vojnici dovršavaju cestu 1811. do Karlovca. U svoje je vrijeme Lujzijana bila na glasu kao jedna od najljepših cesta tadašnje Europe.

Još nismo pošteno ni krenuli a već skrećemo s Lujzijane prema Brod Moravicama, nepuna tri kilometra od ceste. Već na samom skretanju s Lujzijane vas čeka hrpa izazova.

Brod Moravice

Lujzijana (78)
Male Brod Moravice su zapravo velike. Škola je iz 1818.g. Crkveni toranj je nekadašnja kula Jurja i Nikole Zrinskih iz 1600.g. A mjesni spomenik je dobra simbioza spomena na ovdašnje ratove. Čak 43 stanovnika je stradalo u II svjetskom ratu. Usput susrećem više žena koje privremeno rade za općinu na uređenju mjesta. Vrlo si me ljubazno uputile u znamenitosti mjesta.

Na brdu Parg je crkvica sv. Andrije s pogledom na Brod Moravice. Fotografije nisu baš najbolje, jer je i nebo nekako mutno. Iznenađenjima nikad kraja. Ispod spomenutog brda se smjestilo malo selo Kuti. Kad sam vidio drvenu ploču, pomislio sam da je tu neki lovački dom. Kad ono ČITAONICA, a klupe nisu za pijane lovce već za čitače !!! U Hrvatskoj ??? U malom mirnom selu ??? Za rubriku Vjerovali ili ne.

Lujzijana_81_StupPrema selu Delači pronalazim Piljdak, stup oko kojeg ima više legendi.

Lujzijana (82)
U selu Delači mi gospođa Danica Žižek, rođena Ožanić, priča svoj život u kući sagrađenoj 1826. Nedavno je loše renovirana na teret države, što se može vidjeti po slici iz knjige. Gđa Danica je ostala bez majke kad je imala samo godinu i pol, te ostala sama s ocem. Imali su blago, bavili se poljoprivredom, radili mošt iz krušaka i tako prođe 86 godina.

Lujzijana_82_Selo Delaci

Lujzijana (85)
Povratak na Lujzijanu. Dakle, slijedeća dionica je Moravice – Skrad. Sad idem u potragu za ovim miljokazom, kojeg vidite na karti između Donje i Gornje Dobre.

Lujzijana_85_Mapa

Lujzijana (86)
I našao sam miljokaz. I to vrlo važan. Devet njemačkih milja od Rijeke i devet istih milja od Karlovca, iliti sama sredina Lujzijane. Zgodno, ne? A njemačke milje su oko 7,5 km. Austrija je na metrički sustav prešla tek 70-tih godina 19.stoljeća.

Lujzijana_86_Vilko MiljokazVilko uz miljokaz

Lujzijana (88)
I stari dobri Skrad, dražesno odmorište za sve nas koji smo nekada ljetovali na Kvarneru, a svaki put smo morali proći kroz Skrad. Veliki restaurant je pretvoren u kafić, benzinska ne radi, a nekada zgodni hotel Zeleni vir je u vrlo otužnom, devastiranom stanju. No, mislim da Skrad i danas pruža svim ljubiteljima prirode puno mogućnosti, što se vidi i na ovoj karti. Samo treba volje i vremena.

Pojesti se može u Kupjaku, prema Rijeci, a na drugoj strani prema Moravicama. Još jedna skradska vizura. Prošao sam ovuda stotinu puta, ali mi nikad nije palo na pamet da bi ova hrid mogla biti u Sloveniji, jer duboko dolje teče Kupa, koja je ovdje i državna granica. Goranovci i ovdje pokazuju zavidnu ljubaznost. Svi mi žele sve objasniti ili pomoći, a već drugi put danad sam pozvan na piće u kuću.

Lujzijana_88_SkradGrađanska kuća Lončarić iz 1841. godine (ispod nekadašnje benzinske).

Lujzijana (92)
Od Skrada do Zelenog vira ima skoro 6 km strme i uske ceste, a zračne linije par stotina metara. Tu sam sreo još jednu ljubaznu Goranku, Helgu, koja mi je dala bezbroj zanimljivih lokalnih informacija.

Lujzijana_92_Zeleni Vir

Lujzijana (93)
Slijedeća etapa je Skrad – Delnice.

Lujzijana_93_Mapa

Lujzijana (94)
Traženje ovih starih miljokaza mi postaje opsesija. Ovaj je udaljen par kilometara od Skrada i pokazuje da je do Rijeke 8 milja, do Karlovca 10 i da smo na visini od 2420 stopa iznad mora.

Lujzijana_94_Vilko MiljokazVilko uz miljokaz

Lujzijana (97)
Kameni stup Veliki Vodenjak označava 847 m prijevoja. Stup je postavljen iza 1871.godine, kad je tadašnja država već prešla na metrički sustav. Ovdje koristim i po jednu sliku udruge Kameleon i Zdenka Kahline, koji također prati ovo putovanje.

Lujzijana_97_Vodenjak

Lujzijana (99)
Damski most (Brücken Damm) iz 1806.godine na ulazu u Delnice.

Lujzijana_99_Domski most

Lujzijana (100)
Kaže knjiga da su Delnice na nadmorskoj visini od 700 metara, a ime vjerojatno dolazi po mjestu gdje se dijelilo hreljinsko i brodsko vlastelinstvo. Za turskih provala u 16. stoljeću su Delničani pobjegli u Kranjsku, ali su se već početkom 17. vratili. Lujzinska cesta je jako pogodovala razvoju grada, pa su joj se Delnice odužile postavljanjem kamenih stupića uz glavnu cestu. I dio glavne gradske ulice, Supilove, je vrlo moderno uređen. Tu sam našao i prekrasne visibabe, moje najomiljenije proljetno cvijeće.

Lujzijana_100_Delnice

Lujzijana (103)
Aster Doričić mi je skrenula pažnju na još jednu ploču uz Lujzijanu. Vidio sam jednu takvu i u Prilišću lani i objavio. Nažalost, i ova mi bila kontra svjetla.

Lujzijana (104)
Da li vas ove slike pozivaju da dođete i nakratko ostanete u Delnicama ?

Lujzijana_104_RisnjakPopularni hotel Risnjak u Delnicama

Lujzijana (105)
Na malom proplanku, pored Delnica, na cesti za Petehovac, se nalazi ovaj spomenik četvorici streljanih partizana 21.9.1942. od Talijana. Andrija je imao 41, Nikola 28, Dragutin 37 i Dušan samo 19 godina. Streljani partizani su bili domaći ljudi, oni isti koje i vi danas znate kao svoje susjede. Jedina razlika je da vama i vašim susjedima danas nitko na ovaj način ne prijeti. I onda se pitam šta se dogodi u glavama onih koji ne samo da miniraju ovakve spomenike, već tim činom po drugi put streljaju ove ljude.

Lujzijana_105_Iznad Delnica

Lujzijana (106)
Ti Delničani su doista strašni. Da li ste znali da oni imaju skakaonicu ispod Japlenškog vrha još od prije II svjetskog rata ?

Bježim iz Delnica doma. Ali zbog lošeg vremena koje nailazi. U ova dva prekrasna dana nisam obišao ni 30 km Lujzijane, a vidio sam toliko ljepote i sreo tako krasne ljude. Ostaje mi, dakle, još uvijek 46 km do Rijeke. Ovim tempom ću u Rijeku stići koncem slijedeće godine. Ali imam ispred sebe sve vrijeme svemira, zar ne ?

Najprije ćemo malo sići s Lujzijane prema Brodu na Kupi, jer treba pronaći “furmanski fojnar”, crkvu Marije Utješiteljice, zrinski dvorac i još štošta.

Lujzijana (113)
Vrlo blizu Delnica, na Delničkom potoku, nalazi se stari most, dva jezerca i mali spomenik furmanima (kirijašima), sjekačima, pilarima i stočarima.

Lujzijana_113_Most kod DelnicaStari most

Lujzijana_113_Izvor vode

Crkva rijetkog imena sv. Marije Utješiteljice u selu još egzotičnijeg naziva Marija Trošt. Izgorjela je 1950-tih i obnovio ju je Franco Matino di Matera 1990.godine. Sve to mi je ispričala i vodila me oko crkve i na seosko groblje gospođa Suzana Juranić, ali se nije htjela fotografirati. U selu Marija Trošt, odmah pored crkve živi i radi slikar-naivac Josip Klarić. Za uspomenu sam si kupio sliku.

Lujzijana_113_Delnicki potok

Lujzijana (116)
Rijeka Kupica daleko premašuje veličinom svoje ime. Pročitajte što piše u knjizi.

Lujzijana_116_Rijeka Kupica2

Lujzijana (118)
Etnološki zaštićeno selo Velika Lešnica ima više starih kuća, danas pretvorenih u vikendice. U selu je i velika crkva sv. Marije, građena oko 1715. godine. Jedna je od najstarijih u Gorskom kotaru. U selu Velika Lešnica je i velika česma s likom Bogorodice. Sumnjam da je ona popila ovu Žuju. U selu Mala Lešnica je smješteno ribogojilište pastrva gospodina Kalajdžića. Kalifornijske se mogu kupiti već za 45 kn, a potočne za 65 kn.

Lujzijana_118_Velika Lesnica

Lujzijana (123)
Brod na Kupi. Zahvaljujući gospođi u lokalnom novootvorenom muzeju možete gledati ove slike, jer je signal slab.

Lujzijana_123_Brod na Kupi1

Lujzijana (124)
Pored crkve sv. Marije Magdalene je i ostatak stupa srama iliti “pranger”. Nije mi jasno zašto je ukinut u 19. stoljeću, jer bi danas na njemu visila barem trojica odjednom.

Lujzijana_124_crkva sv. Marije Magdalene

Lujzijana (125)
Ne, nisam se izgubio, niti sam sreo medvjeda. Tražim neke povijesne ostatke. Kad ih nađem, slijedi objašnjenje.  Kraj uz Kupu je doista čaroban. Putujem od Broda nizvodno. Jako je puno vikendica. Tu oni željni mira i prirode mogu doći na svoje. I odjednom, viseći most preko za Sloveniju.

Lujzijana_125_Viseci most3

Lujzijana (126)
U selu Doluš me braća Klarić nude izvrsnom rakijom od kruške. Tu su rođeni, ali žive i rade u Sloveniji. Malo uzvodnije u selu Doluš-Binički razgovaram s dva penzionera, Fanikom i Antonom Jakovac. Cijelu godinu žive u ovom njihovom malom raju uz Kupu.

Gotovo pored same kuće Jakovčevih pronalazim ostatke velikig zida kojim se htjela na Kupi napraviti ustava, kako bi rijeka bila plovna prema Karlovcu. Cijel taj neuspjeli projekt krenuo je prije izgradnje Lujzijane, jer se smatralo da će plovnim putem roba prije stići do i iz Rijeke.

Lujzijana (128)
I konačno odlazak iz Delnica Lujzijanom prema Gornjem Jelenju. A što ću sresti usput to samo dragi bog zna.

Lujzijana_128_MapaDionica od Delnica do Gornjeg Jelenja

Lujzijana (129)
Sa špiljom Lokvarkom se mogu “slikati” i ispred nje se slikati, jer zadnji posjet ide u 16 sati. Ali je zato okoliš čaroban, u tolikim kontrastima boja.

Lujzijana_129_špilja Lokvarka1Ulaz u spilju Lokvarku

Spilju Lokvarku je 1912. Godine otkrio seljak iz Lokava prilikom vadenja kamenja. Zbog izuzetne ljepote , bogatstava spiljskih ukrasa I endemske spljske faune , proglasena je spomenikom prirode. Sastoji se od nekoliko galerija ukupne duzine od 1,200 metara, od kojih su cetri uredene za posjet turista dok su ostale zbog teskog pristupa dostupne samo speleolozima. U spilji vlada stalna temperature izmedu +6.5C I +8C pa ljeti u njoj posjetioce ocekuje pravo osvjezenje.

Lujzijana (130)
Male Lokve su u II svjetskom ratu imale 74 poginula građana. Što u španjolskom ratu, što u ovdašnjem, što u Jasenovcu. Strašno !

Lujzijana_130_Male Lokve

Lujzijana (131)
Pored lokalne crkve je i škola Rudolfa Strohala. Netko je uz stepenice instalirao vjerojatno kolobranske stupiće s Lujzinske ceste, jer se uz školu nalazi i cestovni biser – miljokaz, (pet njemačkih milja od Rijeke i 13 od Karlovca).

Lujzijana_131_Lokve3Miljokaz, (pet njemačkih milja od Rijeke i 13 od Karlovca)

Lujzijana (132)
U župnoj crkvi sv. Katarine su baš u toku svibanjske pobožnosti, pa je oltar posebno iluminiran. Lokve imaju za zaštitnika i sv. Roka.

Lujzijana_132_Lokve4

Lujzijana (134)
Šuma Golubinjak se vidi s autoceste, ali mi nikad ne bi palo na pamet da se tu krije takav biser prirode satkan od savršeno okomitih linija smreka i zastrašujuće impozantnih stijena. Okoliš je odlično uređen i vrlo pitom tako da svi možete zavidjeti Lokvarima (valjda se tako kaže), koji mi se u komunikaciji čini smirenim i pristojnim ljudima, kao i svi Gorani. Savršeno mjesto za izlet i piknik. Oko 120 km od Zagreba.

Lujzijana_134_Suma Lokvarka1

Lujzijana (135)
Dobro jutro, cestoljupci! Dok ja doručkujem ispred Muzeja žaba u Lokvama, vi se pripremite za posjet selu kojeg više nema, carskom mostu kojeg malo ima, malo nema i još trista čuda Gorskog kotara. U Muzeju žaba me dočekala njegova vlasnica Ivana i ispričala mi sve o žabama, ali i o lokvarskoj trci žaba, o Francuzima i Talijanima, koji su gradili Lujzijanu, i koji su Lokvare naučili jesti žabe, o njihovoj zaštiti i koje se žabe danas konzumiraju u Hrvatskoj. Nažalost, Ivana najavljuje prodaju objekta u kojem su muzej i kafić, jer nemaju nikakvu podršku od lokalne samouprave. A meni je prva asocijacija na Lokve – žabe, pa onda i muzej.

Lujzijana_135_Muzej zaba

Lujzijana_137_Lokve2Pogled na Lokve

Lujzijana (139)
Andrea Šafar me vrlo stručno provela špiljom starom milijune godina. Stalagmiti, stalktiti i stalagnati Lokvarke su doista vrijedni posjeta. Obilazak traje jedan sat, a ulaznica košta 40 kn, a za grupe 30.

Lujzijana_139_Spilja Lokvarka1Andrea Šafar

Lujzijana (141)

Most preko potoka Križ izgrađen je kad i cesta, početkom 19. stoljeća. Do 20. stoljeća su na njemu bile kugle i miljokaz, ali su preseljeni pred školu u Lokvama. 

Lujzijana_141_Potok Kriz2

Lujzijana_142_Lokvarsko jezero1Brana kod Lokvarskog jezera

Lujzijana (142)
Kad je 1955. stvoreno Omladinsko ili Lokvarsko jezero, nestalo je i 5 km Lujzijane, ali i cijelo selo Srednji Jarak s gostionicom, konačištem i pilanama. Cesta ide točno dnom jezera, pa ćemo i mi malo zaobići rutu i potražiti most kojeg malo vidiš, malo ne vidiš. Branu Homer (nazvanu po obližnjem selu) gradilo je 27.000 omladinaca i siguran sam da je mnogima ostala u dobrom sjećanju, premda su to danas ljudi u kasnim sedamdesetima. No, svako vrijeme nosi svoje, a ostaju samo uspomene.

Lujzijana_142_Lokvarsko jezero3

Lujzijana (144)
Da li ste ikad vidjeli cestu koja izranja iz vode ? Sad je vidite. Stara Lujzinska cesta izranja iz jezera, ovdje kod Mrzlih Vodica. A tamo dublje, ispod vode se krije Carov !!! most, koji je nazvan tako u čast cara Franje I, za čije je vladavine Lujzijana sagrađena. Makar je sada pod vofom, most je nedavno obnovljen i konzerviran, a može ga se vidjeti i njime proći tek za niskog vodostaja.

Lujzijana_144_Cesta iz vode1Stara Lujzijana izlazi ovdje iz jezera

Lujzijana (145)
U maloj romantičnoj jezerskoj uvali se smjestilo moderno cestovno konačište (starohrvatski) ili restoran (frankohrvatski) “Carov most”. Divljač s njokima i pivo su savršena kombinacija za umornog putnika.

Lujzijana_145_Restoran kod jezera1Restoran ‘Carov most’

Lujzijana (147)
Ivan Mikuličić (85) je pred pedeset godina spasio ovaj prekrasni miljokaz u Mrzlim Vodicama. A on mi pokazuje da sam sve bliže cilju. Još samo 4 njemačke milje do Rijeke.

Lujzijana_147_Miljokaz3

Lujzijana (148)
Najviša točka Lujzijane – 928 metara nadmorske visine. Vesela biciklistička ekipa koja je na ruti Delnice – Platak – Delnice.

Lujzijana_148_Ravno Dolje1Evo krajputaša Lujzijane na Gornjem Jelenju, slabo publiciranom do sada

Lujzijana_148_Ravno Podolje2Vesela biciklistička ekipa koja je na ruti Delnice – Platak – Delnice

Lujzijana (149)
Arkadijske vizure u selu Lepenice. Tamo gdje je priroda lijepa koliko i okrutna.

Lujzijana_149_Lepenice

Lujzijana (150)
Otužna slika s Gornjeg Jelenja. Odavde sam nekada davno prvi put vidio MARE NOSTRUM. Nekad, kad se sporije živjelo, na Jelenju je bilo ljudi, blaga, vina, smijeha, pa čak i vode, što svjedoče dvije cisterne i dva Bosanca s konjima, koji još uvijek na taj način izvlače drvo iz šume. A sada auti i motori prohuje toliko brzo da ne stignem vidjeti ni registraciju. Ali tako mora biti. Jer nekada je trajalo duže od Lokvi do Jelenja, nego danas od Rijeke do Budimpešte.

Lujzijana_150_Gornje Jelenje2

Lujzijana_150_Gornje Jelenje3

Lujzijana (152)
I naša zadnja dionica Jelenje – Rijeka. S obzirom da ja putujem negdašnjom brzinom, nisam siguran da ću tih cca 26 km danas i završiti.

Lujzijana_152_MapaMoja zadnja dionica: Jelenje – Rijeka.

Lujzijana (153)
I zato obožavam ovakva putovanja. Ono kad odjednom sretneš nekoga cool. Vidim da uzbrdo ide ekipa. Stanem i pitam “kuda ćete ?” Kad ono Francuzi iz Burgundije na duuuuuuuuugačkom putovanju. S dvoje male djece. Hraaaaabro !!! Pišu i blog. http://guidonnonsnous.blogspot.fr

Lujzijana_153_FrancuziFrancuzi na Lujzijani

Mathieu, Cécile, Lison i Anatole (nisam ga upoznao, jer je spavao), su krenuli dalje prema Crnom Lugu i Sloveniji. Obišli su zaleđe Splita i naše otoke i jako dobro izgovaraju naše toponime, tako da sam od prve shvatio gdje su bili i šta su radili. Naravno da sam ih ponosno upoznao i s našom starom Lujzijanom.

Lujzijana_154_jos samo tri njemacke milje do RijekeJoš samo tri njemačke milje do Rijeke.

Lujzijana (155)
Pod Kamenjakom (vidi tekst), u miru livada i šumaraka, s glasanjem ranih cvrčaka, se smjestilo nekadašnje veliko konačište s ogromnom cisternom. Nekadašnju dreku kočijaša i kirijaša, vrisku žena i njištanje konja zamijenili su brujanje automobila i dreka motora.

Lujzijana_155_Spust do Rijeke2

Lujzijana (156)
Na oštrom zavoju Cirkulu, na 15 km od Rijeke, stoji ovaj, već nešto moderniji, znak. Ali lijep i impresivan. Dolje u dolini se vidi aerodrom Grobnik i čuje se teški zvuk motora.

Lujzijana_156_Spust do Rijeke1

Lujzijana_156_Spust do Rijeke2

Lujzijana (157)
Paralelno sa samim pragom piste aerodroma Grobnik je stari lujzijanski most, danas malo moderniziran i s južne strane teže dostupan. Ali jako lijep. Jedva sam prešao cestu, jer motoristi naprosto divljaju. Uz sav rešpekt i razumijevanje, opasni su i neiživljeni.

Lujzijana_157_Prema Rijeci2

Lujzijana (158)
Spomenik žrtvama u II svjetskom ratu je impresivan, ali ne razumijem ovaj lokot, pa slike iznutra nećete vidjeti.

Lujzijana_158_Spomenik2

Gradnja ceste je zapravo započela od Rijeke. Već na samom početku graditelji su se suočili s velikim izazovima, jer je cestu trebalo usjeći u stjenovit bok kanjona Rječine. Radovi su bili opasni po život, naročito u kišno doba kada su stijene bile mokre i skliske. Mnogi su tada s nevjericom pratili usijecanje ceste u strmi Trsatski brijeg, no Vukasovićevi inžinjeri i primorski zidari majstorski su izveli svoje djelo. Duž čitavog kanjona Rječine, u dužini od skoro dva kilometra, jednu stranu ceste zasjekli su u stijenu, dok su drugu stranu položili na potporne zidove, visoke mjestimice i do dvadesetak metara.

U usjeku pred Rijekom (Banska vrata) Vukasović je dao uklesati natpis ‘per gli increduli’ (onima koji ne vjeruju), misleći pri tome na one koji nisu vjerovali da će uspjeti provesti cestu strmim bokom kanjona te su ga odvraćali od njegovog nauma. To se mjesto za mađarske vlasti zvalo Porta Hungarica. Nakon Jelačićeve pobjede nad Mađarima godine 1848. preimenovano je u Banska vrata, a stari natpis zamijenjen je iduće godine natpisom posvećenim banu Jelačiću.

Na kraju puta
Dragi moji cestoljupci, dani uskoro postaju prekratki, pa onda i skitnja po starim cestama ima sve manje smisla. Zahvaljujem svima koji su me više ili manje vjerno pratili. Bio mi je užitak raditi nešto u čemu sam osobno uživao, ali sam to radio i zbog svih vas koje je to zanimalo. Isto se tako nadam da smo barem malo podigli letvicu poštovanja prema ovom specifičnom obliku naše baštine. A ona je vrlo zanimljiva i bogata.

Svima preporučam da se na kraće ili duže uputite na stare, plemenite ceste, jer će dio te plemenitosti prijeći i na vas. Siguran sam da ćete taj dugački ljudski prostor oko nas, zvan ceste, ubuduće gledati drugim očima. A da vam bude lakše upoznati i zavoljeti stare ceste do mora, opet i opet preporučam knjigu

I na kraju, kupite knjigu STARIM CESTAMA DO MORA. To će vam biti jedna od najpametnijh investicija u životu. A ako jednom i krenete starim cestama do mora, napravit ćete i jednu od pametnijih stvari u životu.

Sastavio: Vilko Marković

Vilko MarkovicVilko Marković

U znak sjećanja, ukratko o autoru:
Vilko Marković (59) iz Ivanić Grada, bio je osnivač Facebook grupe ‘Starim cestama do mora’. Inspiriran već poznatom knjigom Lare Černicki i Staše Forenbahera, potaknuo je brojne druge zaljubljenike u naše krajeve da s više pažnje promatraju ovaj važan dio naše graditeljske baštine. Mene je privukla ta tema, pa sam postao član grupe, koji je zajedno sa ostalim članovima uživao u tekstovima i slikama koje je postavljao Vilko. Naime Vilko je bio odlučio putovati tim starim cestama i dokumentirati stanje koje je zatekao. Ja sam ga kontaktirao i zatražio odobrenje da objavim te njegove putešestvije na mojem blogu. I kada sam završio ovaj moj prilog o ‘Lujzijani’ ponovno sam mu se obratio da odobri blog, prije objavljivanja.

Na moje veliko iznenađenje, u to vrijeme Vilko je već bio pokojni. Naime nisam znao da nas je u nedelju 7.6. 2015. godine u 59. godini života, tragično napustio gospodin, u svakom smislu te riječi, Vilko Marković. On je poginuo u zrakoplovoj nesreći 7.lipnja ove godine. Sportski zrakoplov kojega je Vilko pilotirao, srušio se na aeromitingu kod Vrbovca u nedjelju u 16,30 sati, a dvije osobe iz tog su zrakoplova poginule. Iako više nije s nama, uvjeren sam da Vilko i sada putuje tim starim cestima i brojnim drugim predjelima naše lijepe domovine, koje je planirao posjetiti… Hvala Ti Vili za sve!! R.I.P.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply