Trening sa Matijom
digg del.icio.us TOP
  Posted September 24th, 2017 by Zdenko  in Biciklizam | Jedan komentar

PRIČE IZ AJNŠLISA

Sastavio: Zdenko Kahlina

Veterani kluba na treningu sa mladim Matijom
U našem klubu nema više puno vozača kao nekada, ali ima jedan mladi i perspektivni junior – Matija Lojen. Ovog ljeta sam proveo dosta vremena u njegovom društvu na biciklu, jer je on vrijedno trenirao pripremajući se za mnoge utrke na kojima je nastupao u toku godine. Tako smo jednog dana prošlog ljeta išli zajedno na vožnju okolicom Zagreba.

IMG_8703Klubski veterani Ivan i Zdenko sa mladim Matijom

Pokupio sam Matiju ispred njegovog stana u Španskom, pa smo se autom odvezli do Rakovog Potoka. Te nedjelje odlučili smo se za nama poznatu, valovitu stazu Vukomeričkim goricama, koja vodi od Rakovog Potoka, gdje smo ostavili naše automobile, prema Kupinečkom Kraljevcu, Starjaku, Bregani Pisarovinskoj i dalje sve do Pisarovine. Tu se blago vijugaju brežuljci Vukomeričkih gorica. Stara narodna kaže: ‘Tu su ljudi uvijek dobre ćudi, s veseljem se i s pjesmom budi’.

Vukomeričke gorice
Pisarovina je smještena između Vukomeričkih gorica, rijeke Kupe i Draganićke šume, na regionalnoj prometnici, udaljenoj oko 25 kilometara od Zagreba. Slikovitost pisarovinskog kraja, ravnice i brežuljci, prošarani su starim hrastovim šumama i mnogobrojnim manjim lokalnim cestama. Vijugavost rijeka koje se spuštaju prema bistroj Kupi uvijek su ugodne oku prolaznika, pa su to naprosto idealni krajevi za nas bicikliste. To je kraj koji unutar raskoši i raznolikosti oduševljava pitomošću. Obilje slobodnog prostora privuklo je ovdje brojne Zagrepčane, da baš ovdje izgrade svoje kuće za odmor, pa se uz cestu svuda vide lijepe kuće obojene žarkim bojama novih fasada.

Kod sela Bratina naša mala grupa skrenula je u smjeru Klinča Sela, pa onda u selu Kupinec opet desno, natrag prema Kupinečkom Kraljevcu i Zagrebačkoj Županiji, tako da zatvorimo cijeli krug. Prekrasna je to staza, puna brojnih ‘hupsera’ i skoro bez ikakvog prometa. Tu i tamo prođe neki auto, ali za bicikliste to ne predstavlja nikakav problem.

S nama dvojicom ovaj puta su bili moji dobri prijatelji Ivan Čolig, legenda zagrebačkog biciklizma i Nikola (Nikica) Smolić, takoder poznati biciklista, ove godine jako uspješan komentator na televiziji (Eurosport). Bio je to znak da će današnja vožnja biti više nego dobar trening Matiji za predstojeće utrke.

IMG_8707Matija na čelu naše male grupe

Start
Odmah od početka krenuli smo vrlo brzim tempom, jer je na čelu vukao bivši prvak države Ivan Čolig. Dugo nije tražio smjenu, a nas trojica smo samo ‘ajnšlisirali’ iza njega koristeći zavjetrinu u svoju korist. Naša brzina je povremeno prelazila 45 km/h. Uh, pomislio sam, biti će danas naporno… Čolig je u dobroj formi!

Po hupserima gor i dol
Kao i obično na ovoj stazi (koju dobro poznajem) uspon na Starjak brdo do gostionice ‘Tihi raj’ je meni pao teško, pa sam zaostao iza ove trojice jačih vozača. Matija je sprintao prema vrhu, a Nikica ga je sljedio. Ivan Čolig je sačekao mene, pa smo nas dvojica zajedno došli do vrha. Nakon vrha ulovili smo Matiju i Nikicu, te odmah produžili u jakom tempu nizbrdo, jer nas dvojica volimo brzine a ovdje se mogu postizati brzine veće od 60 km/h. Ovdje je mladi Matija bio u problemima, jer njemu te velike brzine ne odgovaraju. Međutim već na idučem hupseru, gdje je cesta zavijala kroz hrastovu šumu, Matija nas je opet ‘rasturio’… ponovno ga je jedino Nikica mogao sljediti, koji će kasnije platiti cijenu za taj napor, kada su ga kasnije uhvatili grčevi u nogama. Opet sam ja bio taj koji je teško disao na usponu…

Nakon svakog uspona mora doći spust, pa je tako bilo i nakon prolaska kroz Breganu Pisarovinsku. Blaga nizbrdica na ovom djelu staze, bila je kao rođena za postizanje velikih brzina. Negdje u sredini šume ima jedan malo opasniji lijevi zavoj u koji smo nas dvojica starijih ušli ‘do daske’, u želji da Matiji pokažemo kako se to radi. Matija nas ovdje nije mogao sljediti, pa je nakon tog zavoja ponovno morao ‘loviti’. Ubrzo nakon tog spusta našli smo se na prometnijoj cesti koja spaja Pisarovinu i Klinča Selo. Nastavili smo u jakom tempu, a cesta je neumorno zavijala čas lijevo, čas desno. Mali ‘hupseri’ su se redali jedan za drugim, a mi smo ih napadali na ‘velikoj šajbi’. Večinom je vukao Ivan Čolig, koji je ovog ljeta bio u super formi!

IMG_8708Matija Lojen, Nikica Smolić i Ivan Čolig

Tako smo prošli kroz malo selo Bratina, gdje smo vozili pokraj lijepih kuća i rascvjetanih livadica sa obje strane ceste. Nastavili smo prema Kupincu. Tamo smo skrenuli u desno na Kupinečku cestu, koja nas je vodila nazad prema Kupinečkom Kraljevcu. Ovdje je na prvi hupser Ivan usporio, znajući da je meni teško, pa je svoju brzinu prilagodio mojoj snazi. Nikicu su ovdje počeli loviti grčevi u nozi, jer je po vlastitom priznanju premalo trenirao u zadnje vrijeme. Ubrzo smo stigli na kratku ali opasnu nizbrdicu, gdje se stvarno može ići jako brzo. Ovdje nam je sve krenulo naopako…

IMG_8694Zdenko i Ivan sa Matijom negdje na stazi

Pad Matije
Dogodilo se upravo ono čega sam se bojao. Ivan se spustio vrlo hrabro kroz šumicu prema malom mostiću, gdje je granica područja grada Zagreba i Zagrebačke Županije. Kod mostića preko nekakvog kanala, bio je dosta oštar desni zavoj, koji može biti opasan kod većih brzina. Ja sam ga sljedio na manjem odstojanju, jer kao i uvijek nizbrdo vozim oprezno. Iza mene je bio mladi Matija, a malo dalje iza njega Nikica. Nakon što sam prešao taj mali mostić, čuo sam iza sebe onaj neugodni zvuk klizanja željeza po asfaltu… odmah mi je bilo jasno da Matija nije uspio savladati taj desni zavoj preko mostića. Zakočio sam i vratio se nazad do Matije, koji je ležao na sredini ceste u šoku… vidio sam da mu nije ništa ozbiljno, ali imao je nekoliko većih ogrebotina na koljenu, laktu i poderane gačice, što je značilo da je ogulio i desni kuk. Naravno, bio je u šoku…

Pokupili smo njegov bicikl sa ceste, okružili ga i pokušali utješiti riječima, kako to nije ništa… svaki biciklista doživi i preživi nekoliko padova godišnje. Uzelo je nekoliko minuta da se Matija malo povrati od šoka. Bilo mi ga je žao. Htio je samo da sljedi nas dvojicu i pokaže, kako se i on može spustiti kao i nas dvojica. Nije mu uspjelo, jer je prednjim kotačem sišao sa ceste na šljunak, po kojemu se poskliznuo i pad je bio neminovan. Bio je Matija malo ljut i na samoga sebe, jer mu to nije bio prvi pad ove godine.

Kao pravi ‘borac’ Matija je nakon par minuta zajašio bicikl, pa smo nastavili našu vožnju prema Ašpergerima i nazad prema našim autima. Bravo Matija! Više nije bilo govora o nekon dužem treningu, nego smo samo htjeli što prije doći do kraja vožnje i naših automobila, pa sjesti na piče u gostionici u Rakovom Potoku.

IMG_8711

Lagano do birtije na pivo
Na zadnjem usponu vozili smo lagano i prisjećali se naših vlastitih padova, još uvijek pokušavajući utješiti mladog Matiju. Posljednjih pet kilometara po uglavnom ravnoj cesti od Ašpergera, preko Horvata do Rakovog Potoka vozili smo lagano.

I onda nakon svih tih muka sjeli smo u gostionicu na staroj karlovačkoj cesti, gdje smo uz pivo i sokove još jednom prolazili kroz sve momente današnjeg treninga. Sada je preostalo još samo odvesti Matiju doma i objasniti zabrinutim roditeljima šta se dogodilo.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: , ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Jedan komentar to “Trening sa Matijom”

  1. Comment by Ivan:

    Hvala Zdenko za ovako lijepi opis jednog treninga.
    Ovo je jos jedna od 400 tvojih zanimljivih prica, koje sam sve sa zadovoljstvom procitao.
    Strpljivo cekam tvoju novu pricu.
    Pozdrav,
    Ivan Colig

Leave a Reply