Nepoznati Zagreb
Posuđeno sa Forum.hr
Oko spomenika sv. Jurju kod Kamenitih vrata gradski su oci postavili željeznu ogradu. S obzirom da sam s tim Jurekom donekle intimno vezan otkad znam za sebe, sve kaj se s njim događa zadnjih 15ak godina mi je prilično traumatično, ali ovo kaj smo mogli videti nakon kaj su obnovili štenge do Kamenitih, s tom ogradom kaj da je u Vrapču. Užas!), pa da se vratim na temu. Dakle…zašto Mallnitz?
Pa, ovaj jedinstveni kip sv. Jurja (po tome što prikazuje Jurja poslije bitke sa zmajem, a ne kao svi – u vrijeme borbe, kao i onaj Fernkornov, Kazališni), rad austrijskih kipara Kompatschera i Windera, nalazio se sve do 1937. godine u Mallnitzu, mjestu u sjevernoj Štajerskoj,ispred vile Liebermann.) – jer oni nisu imali djece, pa je njezin muž (umro 1985.) bio zapravo zadnji iz te grane Mažuranićevih – a koju godinu prije obnovljena Družba Braće hrvatskog Zmaja odmah se zainteresirala za njegovu sudbinu i s tadašnjim gradonačelnikom Brankom Mikšom organizirala da se Jurek smjesti pokraj štengi do Kamenitih vrata, a to “bezimeno” mjesto nazove Trg Braće hrvatskoga Zmaja. To se i obistinilo, dan uoči Dana grada Zagreba, 15. 11. 1994. godine (nekad se Dan grada slavio na dan Zlatne bule, dok se sad slavi na Dan Majke Božje od Kamenitih vrata).
Jurek je imal koplje koje je do 1994. godine bilo živo i zdravo!
Otkako je došel na to mjesto bilo je već par incidenata, od strganog koplja, pa do toga da je imal franduza pod miškom, a sad je već par leta bez ičega. Da stanovnici Mallnitza znaju…
E, da…vjerojatno vas zanima pričica oko Jureka, ne?
Jurek je do pred 15ak godina stajao u vrtu kuće Mažuranić u Jurjevskoj 5, i kao takvog ga se sjećam odavno.
To nije baš bilo koja kuća u Zagrebu, u njoj je stanova ban Ivan Mažuranić, u njoj je boravila i Ivana Brlić-Mažuranić dok je živjela u Zagrebu, a zadnja je do početka 90-ih u njoj boravila Herta Mažuranić, žena Ivana Vladimira Mažuranića, nećaka IBM. Tada se kuća prodaje privatniku (sad je u njoj, već godinama, rezidencija španjolskog veleposlanika) i događa se neviđena sramota…pa, ona je u biti indikativna za sve ove sramote koje su se kasnije događale i još se događaju u Zagrebu. Umjesto da se država, grad, pobrinu da sačuvaju ostavštinu jedne tako važne obitelji ne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku, cijeli inventar kuće netragom je nestao, vrijedna biblioteka Mažuranićevih završila je na cesti i tko zna gdje (valjda u starom papiru). O tome je Željka Čorak svojedobno pisala u Vijencu, spasivši jednu jedinu knjigu.
No…skrenuh s teme (ispričavam se, malo me zanijelo…kaj mogu
Tamo ga je 1925. godine (kad je bio u posjeti g. Liebermannu) zapazio Vladimir Mažuranić, tadašnji predsjednik Senata Kraljevine SHS, unuk Ivana Mažuranića, odmah se zaljubio u njega i htio ga je odmah kupiti. No, vlasnik ga nije dao. No, nakon 10-ak godina ipak se predomislio i poklonio ga je Vladimiru. Tako je sv. Juraj 1937. godine došao u Zagreb i bio smješten u vrt kuće Mažuranićevih u Jurjevskoj. Kao takvog ga se i sjećam od djetinjstva…
Bez obzira na sve što se s njihovom kućom kasnije događalo, srećom, sv. Juraj je ipak poklonjen gradu Zagrebu od Hertinih nasljednika (valjda nisu znali što bi s njim
Stanovnici Mallnitza su 90-ih godina postali jako sretni kad su doznali da njihov “Mallnički konjanik” nije tijekom drugog svjetskog rata izgubljen ili pretaljen u topove, već se otkrio u Zagrebu, kad je otkrivano podrijetlo spomenika iz Jurjevske 5 (jer se dotad nije baš previše znalo o njemu) i iako on više nije u Mallnitzu, vjerujem da im ne bi baš bilo drago da više ne izgleda ovak:
Ne samo kaj nema svog koplja, već i getoiziran u ogradi.
Sramota!
Fernkornov Juraj je, dok je bio u Jurjevcu (danas poznatijem kao Maksimir) doista bio okružen ogradom.
Pretpostavljam da “netko pametan” uopće nije shvatio da u Zagrebu postoje 2 Jurja (pošto je onaj drugi skoro pa sakriven – umjesto da ga se vrati tamo gdje je i bio, u Maksimir!), pa je “usmenom predajom” zaključeno da se Kompatscherovom Jurju treba dati nebulozna ograda…
Tags: Zagreb
Sunday, August 29th 2010 at 4:54 pm
Knjižnica Mažuranić je živa i popisana i dostupna javnosi.
Više na adresi http://www.villaruzic.hr/biblioteke_m.html