Đurđevački Eddy Merckx
digg del.icio.us TOP
  Posted February 8th, 2016 by Zdenko  in Biciklizam | 10 komentara

Sportske Legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

Moj prijatelj – Iva iz Đurđevca
Eddy Merckx je bio najbolji i najuspješniji biciklista svijeta. U isto to doba Ivan Bobovčan je bio među najboljim juniorima svijeta. Obadvojica su nastupali u isto doba iako je Eddy nekoliko godina stariji. Eddy je bio profesionalac, Ivan je bio amater. Eddy Merckx je imao cijelu ekipu trenera oko sebe, koji su mu pomagali savjetima, a Ivan je trenirao sam u svom rodnom Đurđevcu.

Ivan Bobovčan “Bobe”

Sve svoje najveće pobjede Ivan je postigao kao član biciklističkog kluba “Zagreb Metalia Commerce” iz Zagreba, gdje je pod vodstvom trenera Branka Bogovića bio ravnopravni član seniorske četvorke koju su još činili Branko Bedeković, Ivan Čolig i Zdenko Kahlina. Po mnogima, to je bila najbolja ekipa kluba svih vremena.

Na maminom biciklu započeo je juriti podravskim cestama vrlo mlad. 1970 godine bio je prvi na “koturaškom” prvenstvu Jugoslavije, a 1971 godine je bio na putu da ponovi pobjedu, ali je imao najveći peh. Uvjerljivo je vodio i već se počeo veseliti svom prvom mjestu na samom početku karijere, kada mu je iznenada, na 15 km prije cilja, puknula osovina pedale. Do cilja je morao voziti okrečući samo sa jednom nogom. Zbog toga su ga prije cilja dvojica vozača uspjeli stići i prestići, pa je na cilju bio tek treči.

1971 godine na početku karijere, članovi “Podravke” iz Koprivnice: Bobovčan sa Maljekom.

Predvodnik tadašnje biciklističke generacije, rođen 31.10.1955. godine u Đurđevcu, visok 173 cm, težak samo 69 kg, Ivan jos nije imao 18 godina kada je postao  seniorski prvak Bosne i Hercegovine (1973). Stariji, iskusniji i jači suparnici pred ciljem su mu gledali u leđa. Te iste godine okitio se sa tri naslova juniorskog prvaka države na trkalištu (1,000 m i 4,000 m dohvatno) i brdskom prvenstvu na Sljeme.

1973 godina: Mlada ekipa BK Zagreb MC (Domitrović, Bobovčan, Čolig)

1973 godina: Omerović, Čolig, Mesar i Bobovčan

1973 godina: Omerović, Bobovčan, Mesar, Domitrović, Ožanić, Čolig i Vlado Bogović

Ujutro je obrađivao očev “grunt”, a poslije podne bi sjeo na bicikl i satima okretao pedale. Zemljoradnik, mladić navikao na teškoće, a u biciklizmu ih je bilo napretek.

Vozio je najprije za koprivničku “Podravku”, međutim od 1972 godine prešao je u zagrebački “Metalia Commerce”, na nagovor njihovog trenera Branka Bogovića, koji je imao dobar nos za otkrivanje mladih talenata. Evo kaj je o njegovom prelasku u veći klub rekao Josip Čiković, tadašnji trener “Podravke”: “Delaj kak hoćeš, samo pazi kak ziješ!”

Dva prijatelja iz iste ekipe: Brane Bedeković, Ivan Bobovčan

Na pripremama u Poreču: Ivan Bobovčan sa Zdenkom.

Iva nije razočarao, već naredne godine osvojio je tri naslova juniorskog prvaka države, pobjedio je na “Europa Dog kupu” u Austriji, 11. na seniorskom “Trofeju Favorit” u Čehoslovačkoj, bio je treči na “Dusika jugend touru” u Austriji, i 14. na juniorskom Evropskom prvenstvu. Prvi na bodovnim trkama u Zagrebu, drugi na prvenstvu Jugoslavije u ciclo-krosu, prvi na trki “Putevima Kalničkih partizana”, drugi na trki “Kroz Hrvatsko Zagorje”, drugi na trki “Velika Nagrada Metalia Commerce”, prvi na kriterijskim trkama u Kraljevu i Kragujevcu…

U toku 1973 godine nastupio je na 73 trke, pobjedio je 22 puta, osvojio 13 drugih i 11. trečih mjesta. Ispod kotača njegovog bicikla već je ostao opseg Zemlje.

Najbolja generacija: Bedeković, Čolig, Bobovčan i Kahlina

Najbolja generacija kluba: Bedeković, Čolig, Bobovčan i Kahlina, sa trenerom Bogovićem

1974 godine rekord trkalista na 5,000 m: Čolig, Kahlina, Bobovčan i Bedeković.

Nasljednik Drage Ivkovića, Stjepana Ljubića i Ivana Levačića, podravskih prvaka i nezaboravnih asova. Ivan Bobovčan je bio snažan, izdržljiv, “urođeno” lukav u sprintu, dobar na brdo, uporan i mladenački “drzak” vozač. U svojoj prvoj seniorskoj sezoni 1974 godine, kada je imao samo 19 godina, u prvoj etapi trke “Kroz Jugoslaviju”, na najbolji način je dokazao potencijal kakav već odavno nismo imali u našoj zemlji. Ivan je prošao ciljem kao pobjednik etape, te je obukao “žutu majcu” vodečeg. Tu majcu nastavio je uspješno braniti sljedeća četri dana, u konkurenciji 120 najboljih amatera svijeta.

Bobovčan na postolju kao pobjednik u svom Đurđevcu. Na slici su Bedekovic i Krhlikar.

Bobovčan kao pobjednik u Đurđevcu

Bobovčan kao pobjednik memorijalne trke u Zagrebu (Delnice – Zagreb)

Kao i mnogi drugi mladići u to vrijeme, Ivan je služio vojni rok 1975 godine. U vojsci se bavio atletikom, te je nastupio na maratonima u Tjentistu i Kraljevu. Na najmasovnijem maratonu u Beogradu, pod nazivom “Kros 1,000 vojnika”, osvojio je zapaženo treče mjesto. Iz vojske se vratio spreman za najveće biciklističke napore, pa se odmah priključio klubskim drugovima na pripremama u Poreču. Ta, 1974 godina, je bila jedna od nauspješnijih sezona Ivana Bobovčana.

Ivan je pobjedio mnogo trka u svojoj karijeri. Ne sjećam se svih njegovih pobjeda, siguran sam da bi lista bila prilično dugačka, ali svakako najznačajnije su bile sljedeće:

-         Pobjednik Memorijala Mate Ostojića (Delnice – Zagreb) 1974, 1976, 1977 godine.
-         Pobjednik prve etape trke “Kroz Jugoslaviju” 1974 godine.
-         Cestovni prvak Hrvatske 1974, 1977 godine.
-         Pobjednik INA Naftaplin – Olaj kupa u Madžarskoj 1974, 1977 godine.
-         Pobjednik Memorijala “Dušana Stevanovića” u Beogradu 1976 godine.
-         Pobjednik druge etape “Kroz Vojvodinu 1976 godine.
-         Pobjednik 2. i 3. etape trke “Kroz Srbiju” 1976 godine.
-         Pobjednik 2. etape trke “Kroz Srbiju” 1977 godine (nosioc žute majce).
-         Pobjednik dvije (2. 3.). etape trke “Kroz Srbiju” 1977 godine.
-         Pobjednik etapne trke “Putevima AVNOJ-a” 1977 godine.
-         Pobjednik Memorijala “Drage Ivkovića” u Đurđevcu 1977 godine.
-         Pobjednik “Nagrada Veterana” 1977 godine.
-         Višestruki prvak države na trkalištu i na cesti.

Ivanic grad 1974 godine: Zdenko i Iva na cilju zagrljeni…

Ekipa ZMC na trki Kroz Srbiju 1976 godine

Trka Kroz Srbiju 1977 godine – Ivan Bobovčan u žutoj majci

Za reprezentaciju države nastupio je na trkama “Tour d’ Avenir”, Balkanijadi, trki “Kroz Jugoslaviju” i drugima. Ivan Bobovčan je 1974 godine bio “neslužbeni” osvajač kontraverznog ”Zlatnog kotača”, trofeja koji je dodjeljivalo trgovačko poduzeće “Jugobicikl” iz Beograda. Naime tadašnje Predsjedništvo BSJ-a nije se moglo složiti oko interpretacije pravila bodovanja. Te godine dvojica vozača, Drago Frelih (Rog) i Ivan Bobovčan (ZMC), su na kraju godine imali isti broj bodova. Tako taj trofej nije nikada dodijeljen i ubrzo nakon toga je ukinut. Po mnogima pobjednik trofeja je trebao biti Ivan Bobovčan, jer je pobjedio na skoro svim značajnijim trkama. Trofej je na kraju završio u prostorijama zagrebačkog “Muzeja Sporta”.

Zlatni kotač “Jugobicikla”

Mene posebno vežu lijepe uspomene na Ivu, jer sam obično sa njim dijelio hotelsku sobu na proljetnim pripremama u Poreču, ili putujući sa ekipom po raznim trkama širom zemlje. Sjećam se kako smo u Poreču na pripremama dijelili sobu, a Iva je uvijek na balkonu imao pregršt dopunske hrane… domaće kobasice, šunke, kolača. Sve to donio je sa sobom iz Đurđevca. Naši kolege iz ekipe, su također znali za to, pa su često navračali u našu sobu na “razgovor”, a ustvari su koristili priliku da budu ponuđeni odličnim podravskim kolačima, koje je spremila Ivina mama.

Ivan i dan danas živi u svojem Đurđevcu, gdje ima veliko imanje, na kojem sve poslove obavlja sam. Oženjen je i ima dvije odrasle kčeri. Za biciklizam nema baš previše vremena, ali ipak postao je počasni član biciklističkog kluba Đurđevac, u kojem je dosta aktivna njegova mlada kčer Ivana Bobovčan. U Đurđevcu svi znaju za biciklističku obitelj Bobovčan, a mnogi navrate u njihovu trgovinu sa biciklima “BOBE”, koju vodi mlada Ivana. Ivan je ujedno uspješan poljoprivrednik, član udruge vinogradara i voćara iz Đurđevca, a bavi se uzgojom povrća i voća, oraha, cvijeća, ukrasnoga bilja i sadnoga materijala.

Prijatelji na okupu puno godina nakon završetka takmičarske karijere: Bobovčan, Kahlina, Pavlić, Peroković, Čolig i Lojen.

2009 godina. Prijatelji na treningu: Čolig, Bobovčan, Kahlina, Peroković.

Prijatelji na okupu: Čolig, Bobovčan, Fumić, Peroković.

Ivan Bobovčan prilikom “Susreta Generacija” u Kranju 2009 godine, sa predsjednikom BSS Draganom Dostanićem.

Ivan Bobovčan sa Ivanom Čoligom: zajedno još od juniorskih dana.

Ivan Bobovčan “Bobe” 2009

Serbus i najte kaj zameriti!

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

10 komentara to “Đurđevački Eddy Merckx”

  1. Comment by Ivan:

    Hvala Zdenko za lijepi blog o Ivanu Bobovcanu. Cast mi je bila voziti s Ivanom u istoj ekipi, jer je bio zaista talentirani biciklista i dobar prijatelj. Steta je da je prestao trenirati (mislim 23 g. star) premlad, prije nego je ostvario jos vece rezultate.
    Ja mislim da je Ivan bio najveci talenat s kojim sam imao prilike voziti u to vrijeme.
    Lijepi pozdrav,

  2. Comment by Veso Mandaric:

    Hvala za sve te stare slike i scans. Citao sam ovo o Ivanu. Ne da je bio najveci talenat na Balkanu u nase vreme, nego mozda od svih i svakih koji su vozili ikad. Jos jedna stvar, Eddy je verovatno bio na Cortizone, bar koliko se zna. Ivan koliko ja znam nikad nije uzeo nista. Cista volja, rad i ogroman fizicki potencijal.

    Dok je bio u vojsci u Beogradu, zovne me pa kaze “ajmo kod Dragise. Dodji na biciklu” Januar mesec, reko valjda zna sta radi “idemo pored stadiona?” “ma ne, trcacemo do Dragise pa sa Trosarine idemo voziti” “gde da stavim bicikl dok trcimo?” pitam ja, “na rame, ko ciklo cross” kaze Ivan Bobovcan.

    Dal sam iso, neznam vise-sto bi ovi rekli to sam “block out”. Mozda sam dusu ispustio pa necu da se secam.

    Da nije pao i onako se povredio na T.d’ Avenir, mozda bi nastavio. Nekako posle vojske malo je usporio… Kakav Eddy, Ivan je pravi.

    Gledajuci stare slike ne mogu a da se ne setim: Negde, ko zna gde, ti Zdenko si pobedio, Tane (Kuvalja) drugi. “Nije mi krivo sto me odsprinta, alal mu vera bolji je. Al kad ga cujem na frajlaufu iza u ajnslusu, i ne mogu da ga se otarasim onako maloga-to me upropasti!” Puno puta se toga setim dok se vucem iza nekoga, kad pocne da se cuje freewheel.

  3. Comment by Ivana Bobovcan:

    Tata je oduševljen, kaj ste napisali čak se i on prisjetio starih dobrih dana, ono da mu je otpala kurbla, dosta je interesantno. Nešto sam ja radila njegovu povijest ali ne ne znam takve neke stvari jer nisam bila tamo, pa je tata komentirao: “viš kak je on to lepo napravil”… jbg ja nisam bila tamo da znam. Cak nisam bila ni u planu! Imati če izložbu fotografija za dane kretanja, kod nas u knjižnici, pa ako se slažete uzet ču neke komentare od vas? Pozdrav…

  4. Comment by Točkec:

    Svaka čast na tekstu i slikama… Šteta da ljudi u Zagrebu znaju više o našem Bobetu nego većina ljudi u Đurđevcu. No, to je samo zbog činjenice da je Bobe bio i ostao skroman i samozatajan. Prema svemu napisanom, imaš ti Bobe razloga biti itekako ponosan na sve svoje rezultate, a isto tak i na svoje prijatelje koji ti i ovim tekstom pokazuju što misle o tebi!
    Vjerni pevcu i Đurđevcu!
    Bok!

  5. Comment by Zdenko Kahlina:

    Patacko, hvala za takav komentar… Cini mi se da se Bobe nebi slozio sa tvojim komentarom, jer je on pomalo razocaran u zagrebase. Mozda mu tvoj komentar pomogne da “progleda”! Jer zivot je kratak!

  6. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    Dragi Zdenko,
    ponovno čitajući članke i gledajući slike iz “onih vremena”, a svojim odlaskom sa mojom obitelji iz zagrebačke sredine 1971, nakon Hrvatskog proljeća (sva sreća da sam 1968 god. diplomirao na fakultetu), izgubio sam sve veze sa starim prijateljima iz kluba i mojim voljenim gradom Zagrebom. Tome je, kao što sam u svom prvom pismu naveo, svakako pridonijeo studij, nemogućnost zaposlenja supruge i mene, skrb za obitelj (dvoje djece), rad u profesiji itd. Međutim ljubav do biciklizma je ostala i uvijek će biti prisutna u mom životu, ako ne drukčije ono barem kao svakodnevno opuštanje uz vožnju na svježem zraku. Eto ni danas ne znam što se je s mojim suvozačima događalo kroz sve ove godine. Možda se neki od njih jave, putem vaših napisa, i prisjete naših druženja i uživanja “v zicu na dva ketača” što bi mi bilo neobično drago.
    Opisujete “vaš” dio Zagreba, koji jako dobro poznajem. Moram reći da sam prije par godina na sličan način
    (nisam to još nigdje objavio) počeo pisati i skupljati građu o dijelu Zagreba vezanu uz moj životni okoliš, (Kvatrić, Maksimir, Šalata, središnji dio Zagreba do Trgača (tadašnji Trg Republike), obronaka Zagrebačke gore,do Save itd. Opisao sam život iza II SR, našu neimaštinu, bez igračaka,(bicikl je bio svemirski nedostižno bogatstvo), skromnost, poštenje, poštovanje do odraslih, školovanje nas djece, druženja, studij i na kraju skoro prisilni odlazak iz mog voljenog grada. No usprkos svemu,gore navedenom, bili smo ko klinci nerazdruživi i sretni, sve smo dijelili među sobom. Kada sve ono što ste vi napisali i moja malenkost sažmemo, to je zapravo povijest jednog grada koja bi polako pala u zaborav da nema nas koji o tome pišemo.
    Nisam znao da živite u Hamiltonu, a niti da pišete (na to me je nedavno upozorila naša prijateljica, bivša suigračica moje supruge-rukomet, zato sam se odmah i javio), koja živi u Stuttgartu, jer bismo mogli puno lakše stupiti u vezu jer smo bili nedaleko vas. Naime u rujnu prošle godine supruga i ja vratili smo se iz Marylanda/USA, gdje smo boravili kod kćeri i unučadi.
    Kod nas snijega nema, lijep je sunčan dan pa odosmo planinariti. Uživam umirovljeničke dane, polako pišem, jer vjerujem da će to ostati za buduće rodove.

    Srdačan pozdrav J.Grakalić

  7. Comment by Zdenko Kahlina:

    Postovanje! Na ovako dugacko pismo javio sam vam se preko email-a, pa se nadam da cemo se jos cuti. Lijepi pozdrav…

  8. Comment by ferdy Wolfsberger:

    Hey, you used to write excellent, but the last few posts have been kinda boring. I miss your tremendous writings. Past few posts are just a bit out of track! come on!

  9. Comment by Ressie Bleakley:

    Excellent goods from you, man. I’ve take note of your stuff previously too and you are simply extremely excellent. I actually like what you have acquired here, certainly like what you’re saying and the best way through which you assert it. You’re making it entertaining and you still care for to stay it sensible. I can not wait to learn much more from you. This is really a great site.

  10. Comment by Heni:

    Najbolj mi je ostal v spominu Ivanov “skok”…..to ni bil tisti klasični skok kolesarja. Ko je napadel, je ne da bi se vzdignil iz sedeža, pospešil s tako močjo, da ga je malokdo lahko pariral.

    Dare Henigman – Heni

Leave a Reply