Iva iz Đurđevca
Sastavio: Zdenko Kahlina
Eddy Merckx je bio najbolji i najuspješniji biciklista svijeta. U isto to doba Ivan Bobovčan je bio među najboljim juniorima svijeta. Obadvojica su nastupali u isto doba iako je Eddy nekoliko godina stariji. Eddy je bio profesionalac, Ivan je bio amater. Eddy Merckx je imao cijelu ekipu trenera oko sebe, koji su mu pomagali savjetima, a Ivan je trenirao sam u svom rodnom Đurđevcu.
Ivan Bobovčan “Bobe”
Sve svoje najveće pobjede Ivan je postigao kao član biciklističkog kluba “Zagreb Metalia Commerce” iz Zagreba, gdje je pod vodstvom trenera Branka Bogovića bio ravnopravni član seniorske četvorke koju su još činili Branko Bedeković, Ivan Čolig i Zdenko Kahlina. Po mnogima, to je bila najbolja ekipa kluba svih vremena.
Na maminom biciklu započeo je juriti podravskim cestama vrlo mlad. 1970 godine bio je prvi na “koturaškom” prvenstvu Jugoslavije, a 1971 godine je bio na putu da ponovi pobjedu, ali je imao najveći peh. Uvjerljivo je vodio i već se počeo veseliti svom prvom mjestu na samom početku karijere, kada mu je iznenada, na 15 km prije cilja, puknula osovina pedale. Do cilja je morao voziti okrečući samo sa jednom nogom. Zbog toga su ga prije cilja dvojica vozača uspjeli stići i prestići, pa je na cilju bio tek treči.
1971 godine na početku karijere, članovi “Podravke” iz Koprivnice: Bobovčan sa Maljekom.
Predvodnik tadašnje biciklističke generacije, rođen 31.10.1955. godine u Đurđevcu, visok 173 cm, težak samo 69 kg, Ivan jos nije imao 18 godina kada je postao seniorski prvak Bosne i Hercegovine (1973). Stariji, iskusniji i jači suparnici pred ciljem su mu gledali u leđa. Te iste godine okitio se sa tri naslova juniorskog prvaka države na trkalištu (1,000 m i 4,000 m dohvatno) i brdskom prvenstvu na Sljeme.
1973 godina: Mlada ekipa BK Zagreb MC (Domitrović, Bobovčan, Čolig)
1973 godina: Omerović, Čolig, Mesar i Bobovčan
1973 godina: Omerović, Bobovčan, Mesar, Domitrović, Ožanić, Čolig i Vlado Bogović
Ujutro je obrađivao očev “grunt”, a poslije podne bi sjeo na bicikl i satima okretao pedale. Zemljoradnik, mladić navikao na teškoće, a u biciklizmu ih je bilo napretek.
Vozio je najprije za koprivničku “Podravku”, međutim od 1972 godine prešao je u zagrebački “Metalia Commerce”, na nagovor njihovog trenera Branka Bogovića, koji je imao dobar nos za otkrivanje mladih talenata. Evo kaj je o njegovom prelasku u veći klub rekao Josip Čiković, tadašnji trener “Podravke”: “Delaj kak hoćeš, samo pazi kak ziješ!”
Dva prijatelja iz iste ekipe: Brane Bedeković, Ivan Bobovčan
Na pripremama u Poreču: Ivan Bobovčan sa Zdenkom.
Iva nije razočarao, već naredne godine osvojio je tri naslova juniorskog prvaka države, pobjedio je na “Europa Dog kupu” u Austriji, 11. na seniorskom “Trofeju Favorit” u Čehoslovačkoj, bio je treči na “Dusika jugend touru” u Austriji, i 14. na juniorskom Evropskom prvenstvu. Prvi na bodovnim trkama u Zagrebu, drugi na prvenstvu Jugoslavije u ciclo-krosu, prvi na trki “Putevima Kalničkih partizana”, drugi na trki “Kroz Hrvatsko Zagorje”, drugi na trki “Velika Nagrada Metalia Commerce”, prvi na kriterijskim trkama u Kraljevu i Kragujevcu…
U toku 1973 godine nastupio je na 73 trke, pobjedio je 22 puta, osvojio 13 drugih i 11. trečih mjesta. Ispod kotača njegovog bicikla već je ostao opseg Zemlje.
Najbolja generacija: Bedeković, Čolig, Bobovčan i Kahlina
Najbolja generacija kluba: Bedeković, Čolig, Bobovčan i Kahlina, sa trenerom Bogovićem
1974 godine rekord trkalista na 5,000 m: Čolig, Kahlina, Bobovčan i Bedeković.
Nasljednik Drage Ivkovića, Stjepana Ljubića i Ivana Levačića, podravskih prvaka i nezaboravnih asova. Ivan Bobovčan je bio snažan, izdržljiv, “urođeno” lukav u sprintu, dobar na brdo, uporan i mladenački “drzak” vozač. U svojoj prvoj seniorskoj sezoni 1974 godine, kada je imao samo 19 godina, u prvoj etapi trke “Kroz Jugoslaviju”, na najbolji način je dokazao potencijal kakav već odavno nismo imali u našoj zemlji. Ivan je prošao ciljem kao pobjednik etape, te je obukao “žutu majcu” vodečeg. Tu majcu nastavio je uspješno braniti sljedeća četri dana, u konkurenciji 120 najboljih amatera svijeta.
Bobovčan na postolju kao pobjednik u svom Đurđevcu. Na slici su Bedekovic i Krhlikar.
Bobovčan kao pobjednik u Đurđevcu
Bobovčan kao pobjednik memorijalne trke u Zagrebu (Delnice – Zagreb)
Kao i mnogi drugi mladići u to vrijeme, Ivan je služio vojni rok 1975 godine. U vojsci se bavio atletikom, te je nastupio na maratonima u Tjentistu i Kraljevu. Na najmasovnijem maratonu u Beogradu, pod nazivom “Kros 1,000 vojnika”, osvojio je zapaženo treče mjesto. Iz vojske se vratio spreman za najveće biciklističke napore, pa se odmah priključio klubskim drugovima na pripremama u Poreču. Ta, 1974 godina, je bila jedna od nauspješnijih sezona Ivana Bobovčana.
Ivan je pobjedio mnogo trka u svojoj karijeri. Ne sjećam se svih njegovih pobjeda, siguran sam da bi lista bila prilično dugačka, ali svakako najznačajnije su bile sljedeće:
- Pobjednik Memorijala Mate Ostojića (Delnice – Zagreb) 1974, 1976, 1977 godine.
- Pobjednik prve etape trke “Kroz Jugoslaviju” 1974 godine.
- Cestovni prvak Hrvatske 1974, 1977 godine.
- Pobjednik INA Naftaplin – Olaj kupa u Madžarskoj 1974, 1977 godine.
- Pobjednik Memorijala “Dušana Stevanovića” u Beogradu 1976 godine.
- Pobjednik druge etape “Kroz Vojvodinu 1976 godine.
- Pobjednik 2. i 3. etape trke “Kroz Srbiju” 1976 godine.
- Pobjednik 2. etape trke “Kroz Srbiju” 1977 godine (nosioc žute majce).
- Pobjednik dvije (2. 3.). etape trke “Kroz Srbiju” 1977 godine.
- Pobjednik etapne trke “Putevima AVNOJ-a” 1977 godine.
- Pobjednik Memorijala “Drage Ivkovića” u Đurđevcu 1977 godine.
- Pobjednik “Nagrada Veterana” 1977 godine.
- Višestruki prvak države na trkalištu i na cesti.
Ivanic grad 1974 godine: Zdenko i Iva na cilju zagrljeni…
Ekipa ZMC na trki Kroz Srbiju 1976 godine
Trka Kroz Srbiju 1977 godine – Ivan Bobovčan u žutoj majci
Za reprezentaciju države nastupio je na trkama “Tour d’ Avenir”, Balkanijadi, trki “Kroz Jugoslaviju” i drugima. Ivan Bobovčan je 1974 godine bio “neslužbeni” osvajač kontraverznog ”Zlatnog kotača”, trofeja koji je dodjeljivalo trgovačko poduzeće “Jugobicikl” iz Beograda. Naime tadašnje Predsjedništvo BSJ-a nije se moglo složiti oko interpretacije pravila bodovanja. Te godine dvojica vozača, Drago Frelih (Rog) i Ivan Bobovčan (ZMC), su na kraju godine imali isti broj bodova. Tako taj trofej nije nikada dodijeljen i ubrzo nakon toga je ukinut. Po mnogima pobjednik trofeja je trebao biti Ivan Bobovčan, jer je pobjedio na skoro svim značajnijim trkama. Trofej je na kraju završio u prostorijama zagrebačkog “Muzeja Sporta”.
Zlatni kotač “Jugobicikla”
Mene posebno vežu lijepe uspomene na Ivu, jer sam obično sa njim dijelio hotelsku sobu na proljetnim pripremama u Poreču, ili putujući sa ekipom po raznim trkama širom zemlje. Sjećam se kako smo u Poreču na pripremama dijelili sobu, a Iva je uvijek na balkonu imao pregršt dopunske hrane… domaće kobasice, šunke, kolača. Sve to donio je sa sobom iz Đurđevca. Naši kolege iz ekipe, su također znali za to, pa su često navračali u našu sobu na “razgovor”, a ustvari su koristili priliku da budu ponuđeni odličnim podravskim kolačima, koje je spremila Ivina mama.
Ivan i dan danas živi u svojem Đurđevcu, gdje ima veliko imanje, na kojem sve poslove obavlja sam. Oženjen je i ima dvije odrasle kčeri. Za biciklizam nema baš previše vremena, ali ipak postao je počasni član biciklističkog kluba Đurđevac, u kojem je dosta aktivna njegova mlada kčer Ivana Bobovčan. U Đurđevcu svi znaju za biciklističku obitelj Bobovčan, a mnogi navrate u njihovu trgovinu sa biciklima “BOBE”, koju vodi mlada Ivana. Ivan je ujedno uspješan poljoprivrednik, član udruge vinogradara i voćara iz Đurđevca, a bavi se uzgojom povrća i voća, oraha, cvijeća, ukrasnoga bilja i sadnoga materijala.
Prijatelji na okupu puno godina nakon završetka takmičarske karijere: Bobovčan, Kahlina, Pavlić, Peroković, Čolig i Lojen.
2009 godina. Prijatelji na treningu: Čolig, Bobovčan, Kahlina, Peroković.
Prijatelji na okupu: Čolig, Bobovčan, Fumić, Peroković.
Ivan Bobovčan prilikom “Susreta Generacija” u Kranju 2009 godine, sa predsjednikom BSS Draganom Dostanićem.
Ivan Bobovčan sa Ivanom Čoligom: zajedno još od juniorskih dana.
Ivan Bobovčan “Bobe” 2009
Tags: Biography
Friday, April 9th 2010 at 9:53 am
Hvala Zdenko za lijepi blog o Ivanu Bobovcanu. Cast mi je bila voziti s Ivanom u istoj ekipi, jer je bio zaista talentirani biciklista i dobar prijatelj. Steta je da je prestao trenirati (mislim 23 g. star) premlad, prije nego je ostvario jos vece rezultate.
Ja mislim da je Ivan bio najveci talenat s kojim sam imao prilike voziti u to vrijeme.
Lijepi pozdrav,
Tuesday, April 20th 2010 at 12:57 pm
Hvala za sve te stare slike i scans. Citao sam ovo o Ivanu. Ne da je bio najveci talenat na Balkanu u nase vreme, nego mozda od svih i svakih koji su vozili ikad. Jos jedna stvar, Eddy je verovatno bio na Cortizone, bar koliko se zna. Ivan koliko ja znam nikad nije uzeo nista. Cista volja, rad i ogroman fizicki potencijal.
Dok je bio u vojsci u Beogradu, zovne me pa kaze “ajmo kod Dragise. Dodji na biciklu” Januar mesec, reko valjda zna sta radi “idemo pored stadiona?” “ma ne, trcacemo do Dragise pa sa Trosarine idemo voziti” “gde da stavim bicikl dok trcimo?” pitam ja, “na rame, ko ciklo cross” kaze Ivan Bobovcan.
Dal sam iso, neznam vise-sto bi ovi rekli to sam “block out”. Mozda sam dusu ispustio pa necu da se secam.
Da nije pao i onako se povredio na T.d’ Avenir, mozda bi nastavio. Nekako posle vojske malo je usporio… Kakav Eddy, Ivan je pravi.
Gledajuci stare slike ne mogu a da se ne setim: Negde, ko zna gde, ti Zdenko si pobedio, Tane (Kuvalja) drugi. “Nije mi krivo sto me odsprinta, alal mu vera bolji je. Al kad ga cujem na frajlaufu iza u ajnslusu, i ne mogu da ga se otarasim onako maloga-to me upropasti!” Puno puta se toga setim dok se vucem iza nekoga, kad pocne da se cuje freewheel.
Wednesday, April 21st 2010 at 1:43 pm
Tata je oduševljen, kaj ste napisali čak se i on prisjetio starih dobrih dana, ono da mu je otpala kurbla, dosta je interesantno. Nešto sam ja radila njegovu povijest ali ne ne znam takve neke stvari jer nisam bila tamo, pa je tata komentirao: “viš kak je on to lepo napravil”… jbg ja nisam bila tamo da znam. Cak nisam bila ni u planu! Imati če izložbu fotografija za dane kretanja, kod nas u knjižnici, pa ako se slažete uzet ču neke komentare od vas? Pozdrav…
Wednesday, May 5th 2010 at 7:00 am
Svaka čast na tekstu i slikama… Šteta da ljudi u Zagrebu znaju više o našem Bobetu nego većina ljudi u Đurđevcu. No, to je samo zbog činjenice da je Bobe bio i ostao skroman i samozatajan. Prema svemu napisanom, imaš ti Bobe razloga biti itekako ponosan na sve svoje rezultate, a isto tak i na svoje prijatelje koji ti i ovim tekstom pokazuju što misle o tebi!
Vjerni pevcu i Đurđevcu!
Bok!
Wednesday, May 5th 2010 at 1:07 pm
Patacko, hvala za takav komentar… Cini mi se da se Bobe nebi slozio sa tvojim komentarom, jer je on pomalo razocaran u zagrebase. Mozda mu tvoj komentar pomogne da “progleda”! Jer zivot je kratak!